1              Poslovni broj: I Kž-267/2021-4

Poslovni broj: I Kž-267/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B. A., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 3. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog B. A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu Kv I-62/2021. (K-43/2017.) od 13. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog B. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju odredbe članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., u nastavku ZKP/08.) odbijen je zahtjev osuđenog B. A. za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka.

2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 20. studenog 2017., broj: K-43/17., preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. veljače 2018., broj I Kž-37/18, osuđeni B. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 111. točke 3. KZ/11. i članka 111. točke 2. u vezi članka 34. KZ/11. te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 18 (osamnaest) godina i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno najdulje 3 (tri) godine.

3. Protiv rješenja iz točke 1. žalbu je podnio osuđeni B. A. putem braniteljice, S. R.-P., odvjetnice u Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći kako na strani osuđenika postoje nove okolnosti zbog kojih bi trebalo prihvatiti zahtjev i ublažiti mu kaznu. U žalbi se pritom ističe da se njegovo zdravstveno stanje već dugi niz godina rapidno pogoršava, a tijekom boravka u zatvorskom sustavu toliko se pogoršalo da je njegov život postao ugrožen te da medicinska dokumentacija kojom bi bili potkrijepljeni navodi o njegovim teškim i uznapredovanim dijagnozama nije priložena, budući iz kaznionice, na zahtjev braniteljice, istu nisu dostavili. Stoga predlaže da se prihvati njegova žalba i da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje te osuđeniku izrekne blažu kaznu, odnosno, da se prihvati žalba, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako okolnosti koje se navode u zahtjevu, nemaju takav značaj da bi, očito, dovele do izricanja blaže kazne, u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

7. Naime, pravomoćna presuda može se preinačiti bez obnove kaznenog postupka, ako se nakon njene pravomoćnosti pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

8. Stoga, neovisno o tome, da okolnosti naknadnog pogoršanog zdravstvenog stanja predstavljaju okolnosti koje sudu nisu bile poznate u trenutku izricanja presude, odnosno okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda i što te okolnosti predstavljaju nove okolnosti u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., osnovano prvostupanjski sud cijeni da te okolnosti u konkretnom slučaju, nisu takvog značaja da bi očito dovele do izricanja blaže kazne zatvora od one na koju je žalitelj osuđen. Ovo osobito, imajući u vidu da je činjenica o dobi osuđenika i njegovom narušenom zdravstvenom stanju bila poznata sudu i cijenjena tijekom postupka čija se obnova traži, budući je sud prilikom odmjeravanja kazne osuđeniku, kao olakotnim cijenio osuđenikovu stariju životnu dob i narušeno zdravstveno stanje, dok je Vrhovni sud Republike Hrvatske cijenio osuđenikovo zdravstveno stanje, ali smatrajući da je isto u prvostupanjskoj presudi precijenjeno te da nije bilo uvjeta za primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne zbog bitno smanjene ubrojivosti.

9. Pravilnost i osnovanost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje žalbenim navodom osuđenika. Naime, osim svega što je navedeno u točki 8. ove odluke, za dodati je da na izbor vrste i mjere kazne utječe niz jedinstvenih okolnosti svakog konkretnog slučaja, pa se u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako na strani žalitelja treba imati u vidu vrstu i težinu kaznenih djela za koja je osuđenik proglašen krivim kao i to da osuđenik redovito obavlja kontrolne preglede glede zdravstvenih tegoba, da dobiva svu terapiju propisanu od strane specijalista, u propisanim dozama, da se redovito kontrolira i zdravstveno zbrinjava sukladno specijalističkim uputama i preporukama, odnosno, sva zdravstvena skrb pruža mu se u okviru zatvorskog sustava, a u suradnji s vanjskim ustanovama. Pri tome valja imati u vidu da kćerka i sin ne žele s njime komunicirati, a on se teže miri s izrečenom kaznom, te da iako izražava žaljenje zbog posljedica, ipak prema mjeri liječenja od alkoholizma ima negativan stav smatrajući da mu ista nije potrebna.

10. Dakle, posve je jasno kako prilikom odlučivanja o kazni, sud ocjenjuje okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i visini kazne, pa stoga i one koje žalitelj smatra da su nove okolnosti istaknute u zahtjevu i žalbi osuđenika, treba promatrati i u kontekstu utvrđene kriminalne aktivnosti ovog osuđenika, zbog čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da niti te okolnosti, u ukupnosti svih utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti koje su uzete u obzir, nisu takve kvalitete da bi očito dovele do blaže osude da je sud za njih znao prilikom donošenja presude.

11. Imajući u vidu izloženo, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

12. Budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. listopada 2021.