- 1 -              Rev 1194/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1194/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. M., OIB ..., iz P.-P., koju zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P. i tuženika G. I. d.o.o. u stečaju, P., koga zastupa stečajni upravitelj G. B. iz R., radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o reviziji tuženice Republike Hrvatske protiv presude Županijskog suda u Puli-Poli broj Gž-1148/11-3 od 13. prosinca 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzu broj P-86/11-5 od 24. veljače 2011., u sjednici održanoj 26. listopada 2021.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Poreču-Parenzu broj Ovr-123/09 od 16. veljače 2009. na 47/250 dijela k.č.br. 322/18 k. o. M. i na s tim povezanom vlasništvu posebnog dijela nekretnine - stanu u prizemlju zgrade površine 46,44 m2, u planu posebnih dijelova zgrade označenog kao posebni dio "C" kojem pripada i parkiralište u planu označeno s "C1". Ujedno je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju (M. K.) naknadi troškove postupka u iznosu od 15.568,75 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice Republike Hrvatske i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica Republika Hrvatska zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno njihovo ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući u smislu odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje:ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određenih u reviziji.

 

7. Pošavši od utvrđenja

 

- da je u zemljišnim knjigama z.k.ul. br. 347 k.o. M. prednik tuženika G. i. d.o.o. P. upisan kao suvlasnik 47/250 dijela k.č.br. 322/18 k.o. M. i kao vlasnik posebnog dijela nekretnine - stana u prizemlju zgrade površine 46,44 m2;

 

- da je navedenu nekretninu G. i. d.o.o. P. ugovorom od 26. srpnja 2002. prodao predniku tužiteljice M. K. te je istom i predao u posjed;

 

- da je tuženica Republika Hrvatska odredila i naplatila porez na promet navedene nekretnine;

 

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Poreču-Parenzu broj Ovr-123/09 od 16. veljače 2009. protiv G. i. d.o.o. P. određena ovrha na navedenoj nekretnini,

 

nižestupanjski sudovi, zaključivši da je tužitelj prije pokretanja ovršnog postupka postao predmnijevani vlasnik nekretnine na kojoj je određena ovrha, a tuženica koja je znala za tu činjenicu, da se ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige, tužbeni zahtjev ocjenjuju osnovanim.

 

8. U reviziji revidentica u bitnom ističe da su nižestupanjske presude posljedica pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZV), prema kojoj se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Smatra da joj se sukladno odredbi čl. 122. st. 3. ZV-a nedostatak dobre vjere ne može predbaciti zbog toga što nije istraživala izvanknjižno stanje.

 

9. Suprotno tvrdnji revidentice pravilno su nižestupanjski sudovi na utvrđeno činjenično stanje primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da se tuženica u konkretnoj situaciji ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige.

 

10. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP-a propisano je da se revizijski sud može, kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP-a u slučaju iz stavka 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

11. S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

12. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a reviziju tuženice Republike Hrvatske odbiti kao neosnovanu.

 

 

Zagreb, 26. listopada 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.