Pristupanje sadržaju
Poslovni broj: UsInoi-24/19-76
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Tamari Taraš, zapisničarki, u
upravnom sporu tužitelja pod 1) M. W.-Z., Z.. B. …, pod 2)
C. K., D., B. D. …, pod 3) M. K.,
D., B. D. …, pod 4) V. K., D., B.
D. …, pod 5) P. K. W., D., B. D. …, pod
6) M. K., D., M. …, pod 7) J. K.-B., I.,
P., V. d. B. d. B. …, pod 8) M. Š., S., M.
…, pod 9) M. P., D., I. Z. …, pod 10) J.V.,
D., D. …, pod 11) G.M., D., N. T…., pod 12)
N. M., Z., D. t. …, pod 13) K. V., M., Z. K.
…, pod 14) I. G., D., L. …, pod 15) M. G. T., D.,
L. …, pod 16) S.G., Z., I. …, pod 17) M. C.G.,
D., L. …, pod 18) J. Š., D., L. …, pod 19)
F.P., D., I. R. …, pod 20) M. T., D.,
I. R. …, pod 21) D. K., M., L. …, pod 22) B.
D., D., B. p. …, pod 23) E. K., Z.,
D. …, pod 24) M. K., D., G. p. …, pod 25) I.
Lj., D., B. …, pod 26) I. G., M., R. …, pod 27) J.
N., Z., T. …, pod 28) N. N., Z., T. …, pod
29) I. B., C., P. …, pod 30) M. P., M., P., N. . …,
pod 31) A. P., M., P., N. r. …, pod 32) D. B., S.,
N. S., K. A. …, pod 33) I. B.-P., Z., O. S.
R. …, pod 34) Ž. B., M., N. m…. i pod 35) I. B., M.,
G. …, ovi pod 1) i 8) do 35) zastupani po opunomoćeniku odvjetniku M.
K., D., V. …, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave
Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske), Uprave za
građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz
sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) D.o. R. H.,
koje zastupa Ž. D. o. u D., D., D. …, i
pod 2) C.z.r. i p., Z., I. L. …, radi naknade za
oduzetu imovinu, 26. listopada 2021.
presudio je
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika
KLASA: UP/II-942-01/13-01/629, URBROJ: 514-04/01-16-02 od 24. veljače 2016.
Obrazloženje
Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) odbijene su žalbe
tužitelja odn. njihovih pravnih prednika protiv djelomičnog rješenja Ureda državne
Poslovni broj: UsInoi-24/19-76
uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove
KLASA: UP/I-943-01/97-01/700, URBROJ: 2117-04/2-13-27 od 21. lipnja 2013. kojim
je odbijen zahtjev tužitelja odn. njihovih pravnih prednika za naknadu oduzete imovine
u dijelu koji se odnosi na 8 brodova koji su činili imovinu oduzetog poduzeća
"D. p." d.d. D. (točka 1. dispozitiva), te je odlučeno da će se o
preostalim nekretninama odlučiti posebnim rješenjem (točka 2. dispozitiva), kao i da
svaka stranka snosi svoje troškove (točka 3. dispozitiva).
Tužitelji, u pravodobnoj tužbi, u bitnome, navode sljedeće. U upravnom
postupku koji je prethodio ovome sporu, da je propušteno izvesti dokaze vještačenjem
i saslušanjem A. p. d.d. na okolnost je li predmetna oduzeta imovina (8
brodova) ušla u vrijednost društvenog kapitala u pretvorbi poduzeća A.
p., a sukladno stavu iz presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-
13790/2006-9 od 10. prosinca 2009. Pritom da nije uzeta u obzir ni činjenica da je, u
trenutku nacionalizacije, imovinu poduzeća „D. p.“ činilo 8 brodova od
kojih su tri (brodovi „S. V., „F. G.“ i „D.“) postala sastavni dio
imovine poduzeća A. p.. Osporenim rješenjem da je pravilno utvrđeno
da je predmet naknade oduzeto poduzeće. Stoga da se u konkretnom slučaju
primjenjuju članci 45. do 47. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme
jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99,
92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi), a
ne primjenjuje se članak 7. toga zakona, koji da se primjenjuje samo kada je riječ o
pojedinačnoj oduzetoj imovini, a ne i u slučaju naknade za oduzeto poduzeće. Zato da
je, kao odlučno za rješavanje o naknadi, u konkretnom slučaju, trebalo utvrditi onu
imovinu koja je postojala odn. činila kapital poduzeća u trenutku oduzimanja. Ovdje da
se ne traži naknada za oduzete brodove. Ovdje da podnositelji zahtjeva traže naknadu
kao bivši dioničari oduzetog poduzeća „D. p.“ a.d. Zato da je, za
rješavanje, pravo odlučna imovina toga poduzeća u trenutku oduzimanja, a ne imovina
njegovoga slijednika A. p. d.d. u trenutku pretvorbe. Tužbenim zahtjevom
traže poništenje osporenog rješenja.
Tuženik, u odgovoru na tužbu, ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja i
predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva. U tomu smislu, u odgovoru na tužbu, navodi i
predlaže i zainteresirane osoba pod 2); a ona pod 1), iako pozvana, nije odgovorila na
tužbu.
Ovaj spis je formiranom po tužbi podnesenoj 2016. Zbog većeg broja tužitelja,
više puta je nastupila procesna sukcesija (na mjesto pojedinih ranije tužitelja stupale
su druge osobe kao njihovi slijednici). To je iziskivalo protok vremena, po utvrđenom
prekidu spora, i zbog pribavljanja podataka o nasljednicima te punomoći istih. Dostava
jednoj stranci se vršila diplomatskim putem u inozemstvo, što je također iziskivalo
protok vremena. Ročište za raspravu 1. listopada 2021. nije održano jer je dostava
jednoj stranci bila neuredno iskazana. Same stranke nisu izričito zahtijevale
održavanje rasprave. Tužbom se, u suštini, osporava samo primjena materijalnog
prava tj. osporava se materijalnopravno shvaćanje iz poništajne upravnosudske
presude u ponovnom postupku iza koje je osporeno rješenje doneseno, a kojim su
pravnim shvaćanjem stoga uprava tijela ionako bila zakonski vezana u tomu
ponovnom postupku.
Imajući u vidu sve ove prethodno navedene okolnosti, te odredbe iz članaka 6.
i 8. te članka 36. točke 4. sve ZUS-a, presuđeno je bez rasprave nakon što je,
dostavom svih prethodno navedenih podnesaka, strankama omogućeno izjašnjavanje
o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja
su predmet ovoga spora.
Poslovni broj: UsInoi-24/19-76
Pritom je ovaj sud uzeo u obzir dokaze odn. isprave u spisu ovoga spora i u
spisu predmetnoga upravnog postupka dostavljenom uz odgovor tuženika na tužbu.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Odredbom članka 45. stavkom 3. Zakona o naknadi propisano je da za
poduzeća iz stavka 1. tog članka Zakona prijašnjem vlasniku, odnosno kada je prijašnji
vlasnik pravna osoba, dioničarima ili imateljima udjela prijašnjega vlasnika pripada
naknada.
Odredbom članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem
vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed koja je sukladno Zakonu o pretvorbi
društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća već prijašnjem vlasniku
pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku
pretvorbe unesena ta imovina.
Odredbom članka 7. Zakona o naknadi propisano je da se odredbe ovoga
Zakona ne odnose se na imovinu koja je u društveno vlasništvo prenesena na temelju
propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona, a koja na
dan donošenja ovoga Zakona u naravi ne postoji.
Osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni su u ponovnom postupku, a
nakon poništajne presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-9165/2008-11
od 8. prosinca 2011.
U toj se presudi, među ostalim, obrazlaže, da presudom toga suda broj Us-
4641/98 od 28. svibnja 1998., koja je donesena u stvari obnove postupka pretvorbe
poduzeća „A. p.“, nije odlučivano o pravu na naknadu prijašnjih dioničara
„D. p.“, već da je to pitanje ostavljeno riješiti u ovome postupku, pa
stoga da je u ovome postupku ključno utvrditi je li oduzeta imovina ušla u vrijednost
društvenog kapitala poduzeća „A. p.“ kod provedene pretvorbe toga
poduzeća.
U tom je smislu sporno među strankama ovoga spora, jesu li brodovi „S.
V.“, “F. G.“ i „D.“ procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u
postupku pretvorbe poduzeća „A. p.“, a s time u vezi imaju li tužitelji pravo
na naknadu u smislu odredbe članka 45. Zakona o naknadi.
U upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno je:
- da je poduzeće „D. p. p.“ nacionalizirano i
preneseno u državno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih
poduzeća od 25. studenog 1946. („Službeni list“ 48/46),
- da je iz očitovanja Agencije za upravljanje državnom imovinom od 15. lipnja
2011. vidljivo da su sve nekretnine i motorni brodovi, vlasništvo poduzeća procijenjeni
u društveni kapital u postupku pretvorbe predmetnog poduzeća, kao i da se na popisu
brodova nalaze dva broda istog imena „D.“ i „S., V.“ koji su procijenjeni u
društveni kapital, međutim da se ne radi o predmetnim brodovima jer se razlikuju po
svojim tehničkim karakteristikama od brodova koji su predmet ovoga spora,
- da je iz potvrde L. k. D.od 10. studenog 2006. razvidno
da su predmetni brodovi „F. G.“, „D.“ i „S.V.“ još šezdesetih
i sedamdesetih godina prošlog stoljeća rashodovani i prodani u staro željezo te da isti
nisu postojali u naravi na dan donošenja Zakona o naknadi.
Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, a pozivom na odredbu članka 7.
Zakona o naknadi, tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja odn. njihovih
prednika, smatrajući pravilnom ocjenu iz prvostupanjskog rješenja da predmetni
brodovi nisu uneseni u društveni kapital poduzeća „A. p.“ kod pretvorbe
tog poduzeća.
Poslovni broj: UsInoi-24/19-76
S navedenim stavom tuženika, suglasan je i ovaj sud, a s obzirom na prethodno
navedena utvrđenja iz upravnog postupka koji je prethodio ovome sporu, a koja
utvrđenja imaju uporišta u navedenim isprava koje prileže spisu toga postupka.
Kod takvog stanja ove upravne stvari, tužbeni prigovori ne mogu dovesti do
drukčijeg rješavanja od onoga iz osporenog rješenja, pri čemu je ukazati tužiteljima da
se osporeno odnosno prvostupanjsko rješenje odnose jedino na predmetne brodove.
Najzad je navesti da je, na jednak način kao i u ovoj presudi, već pravomoćno
presuđeno u činjenično i pravno identičnom upravnom sporu (presuda ovoga suda broj
UsInoi -20/14-20 od 2. lipnja 2017. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog
suda Republike Hrvatske broj Usž-3842/17-2 od 2. lipnja 2017.)
Slijedom navedenog, ovaj sud je stava da je osporeno rješenje doneseno u
zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog
stanja i pravilnom primjenom materijalnog prava, bez ostvarenja kojega od razloga
ništavosti (članak 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne
novine“ broj 47/09) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 31. stavak 2.
ZUS-a).
Stoga je, na temelju odredbe iz članka 57. stavka 1. ZUS-a, presuđeno kao u izreci.
U Splitu 26. listopada 2021.
SUDAC Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15
dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 11 primjeraka, za Visoki upravni sud
Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. opun. tužitelja pod 1) i 8) do 35) uz zapisnik od 1.10.2021.
2. tužiteljima pod 2) do 5), svakom ponaosob, svakom uz zapisnik od 1.10.2021.,
svakom putem oglasne ploče
3. tužitelju pod 6) uz zapisnik od 1.10.2021.
4. tužiteljici pod 7) uz zapisnik od 1.10.2021., diplomatskim putem
5. tuženiku uz zapisnik od 1.10.2021.
6. z. o. pod 1) uz zapisnik od 1.10.2021.
7. z. o. pod 2) uz zapisnik od 1.10.2021.
8. u spis