- 1 -              I Kž 127/2020-7

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 127/2020-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 1. alineje 6. i stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje u tekstu: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 19. studenog 2019. broj K-13/2018-79, u sjednici održanoj 26. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Vukovaru donesenom u ponovljenom postupku, pod točkom 1. izreke je protiv optuženog Z. K., na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), odbijena optužba zbog kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 1. alineje 6. i stavka 2. KZ/97., dok su pod točkom 2. izreke optuženi J. R. i optuženi M. M. na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. oslobođeni optužbe, i to optuženi J. R. za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavaka 1., 3. i 4. KZ/97., a optuženi M. M. za kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavaka 1. i 4. u svezi s člankom 37. stavkom 1. KZ/97.

 

2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to u odnosu na točku 1. izreke i odbijajući dio prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na točku 2. izreke i oslobađajući dio prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi Z. K. po braniteljici, odvjetnici I. D. Ž., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. U odgovoru na žalbu je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženika i njegovu braniteljicu.

 

5. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Postupajući prema zahtjevu optuženog Z. K. i njegove braniteljice iz odgovora na žalbu državnog odvjetnika, u smislu članka 475. stavka 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su ovaj optuženik i njegova braniteljica, kao i državni odvjetnik. Iako svi uredno izviješteni, na sjednicu vijeća nije pristupio nitko od navedenih, pa je ista, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08, održana u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.

 

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

U odnosu na točku 1. izreke i odbijajući dio prvostupanjske presude

 

8. Državni odvjetnik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, tvrdeći da u pobijanoj presudi nisu izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, a da su oni koji su izneseni nejasni, i to u pogledu zaključka prvostupanjskog suda da je zastara kaznenog progona u konkretnom slučaju nastupila 18. siječnja 2018.

 

9. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa i u pogledu stava prvostupanjskog suda da je zastara kaznenog progona za kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 1. alineje 6. i stavka 2. KZ/97. nastupila 18. siječnja 2018. Druga je stvar što žalitelj smatra da ti razlozi nisu valjani pa ih ne prihvaća, čime zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi u pobijanoj presudi bila ostvarena ni neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

 

11. Dovodeći u pitanje ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ponavlja tvrdnju da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je zastara kaznenog progona u odnosu na optuženog Z. K. i kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 1. alineje 6. i stavka 2. KZ/97. opisano u točki 1. izreke pobijane presude nastupila 18. siječnja 2018. Pri tome tvrdi da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku, nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem broj I Kž-343/2017 od 26. lipnja 2018. djelomično ukinuo raniju prvostupanjsku presudu broj K-45/09-48 od 10. travnja 2017. kojom je i tada protiv optuženog Z. K. odbijena optužba radi nastupa zastare kaznenog progona, pogrešno utvrdio trenutak nastupa posljedice, a koji je primjenom članka 82. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. , 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.) kod kaznenih djela kod kojih je nastup posljedice obilježje kaznenog djela onaj trenutak tj. datum od kojega se računa početak roka za nastup zastare kaznenog progona. Iako u žalbi državni odvjetnik ne navodi izrijekom koji bi to, prema njegovom stavu, bio datum nastupa posljedice (tj. datum od kojega počinju teći zastarni rokovi), može se zaključiti kako smatra da bi to bio 30. travnja 2008. kada je zaključen ugovor o cesiji broj 01/08-2208 te kada je isplaćeno cjelokupno potraživanje C. banke d.d. V..

 

12. Međutim, iako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio trenutak kada je nastupila posljedica, nije u pravu niti državni odvjetnik kada tvrdi da je posljedica protupravnog postupanja optuženog Z. K. nastupila onog dana kada je otplaćen cjelokupni iznos C. banci d.d. V.. Naime, u konkretnom slučaju, a što je propustio učiniti prvostupanjski sud, valjalo je najprije razmotriti postojanje pravnog kontinuiteta u nekom od kaznenih djela prema KZ/11., razmotriti primjenu blažeg zakona te usporediti nastupe posljedica, odnosno ispunjenje zakonskih obilježja, u ovom slučaju, kvalificiranih oblika kaznenih djela koja se uspoređuju.

 

12.1. Kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u svezi stavka 1. alineje 6. KZ/97. ima svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu protiv gospodarstva - zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11., a prema dosljednoj sudskoj praksi u pogledu primjene blažeg zakona, kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. blaži je za počinitelja. Naime, neovisno o tome što je za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. propisana stroža kazna zatvora, valja imati na umu kako, prema odredbama KZ/11., obilježje znatne imovinske koristi, odnosno znatne štete postoji kada vrijednost imovinske koristi, odnosno štete prelazi 60.000,00 kuna, dok je prema ranijem pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske vrijednost znatne imovinske koristi odnosno štete za kaznena djela propisana KZ/97. postojala kada je vrijednost imovinske koristi odnosno štete prelazila 30.000,00 kuna. Kako je, dakle, povišen imovinski limit potreban za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela, to je KZ/11. blaži za optuženika od KZ/97., s tim da je sud u tom slučaju vezan onim maksimumom propisane kazne koji je za optuženika povoljniji.

 

12.2. Imajući u vidu ovakvo pravno stajalište, prvostupanjski sud je nastupanje posljedice, a što je u konkretnom slučaju nastup znatne štete za pravnu osobu (društvo K. d.d. V.) o čijim se imovinskim interesima optuženi Z. K., kao predsjednik Uprave tog društva, bio dužan brinuti, trebao sagledati u odnosu na trenutak kada je društvo K. d.d. V. kao jamac-platac u Ugovoru o kreditu broj 11/95 od 8. studenog 1995. između C. banke d.d. V. i I. G. d.o.o. Z. platilo iznos koji premašuje 60.000,00 kuna. Prema dopuni nalaza i mišljenja vještaka za knjigovodstvo i financije D. D. (list 340 spisa) iznos od 60.000,00 kuna premašen je dana 8. kolovoza 1996. nakon uplate 42.282,00 kuna (pošto je već ranije 10. lipnja 1996. uplaćeno 41.396,79 kuna).

 

13. Stoga je ispravnim tumačenjem nastupa pravne posljedice sukladno članku 82. stavku 1. KZ/11., a time i datuma početka roka za izračun zastare kaznenog progona u konkretnom predmetu trebalo uzeti dan 9. kolovoza 1996., pa je pravilnom primjenom članka 81. stavka 1. alineje 3. i stavka 3. KZ/11. zastara kaznenog progona nastupila 9. kolovoza 2018.

 

14. Slijedom navedenog, iako prvostupanjski sud nije ispravno utvrdio točan dan nastupa zastare kaznenog progona u odnosu na optuženog Z. K. i kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 1. alineje 6. i stavka 2. KZ/97. opisano u točki 1. izreke pobijane presude, pravilno je utvrdio da je zastara kaznenog progona nastupila pa je trebalo na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08. optužbu odbiti. Stoga žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na ovu točku izreke pobijane presude nije osnovana.

 

U odnosu na točku 2. izreke i oslobađajući dio prvostupanjske presude

 

15. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na ovu točku izreke pobijane presude te optuženog J. R. i optuženog M. M., žalitelj tvrdi kako je prvostupanjski sud, na temelju provedenih dokaza, pogrešno zaključio kako nema dokaza da bi optuženi J. R. počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavaka 1., 3. i 4. KZ/97., a posljedično tome da niti optuženi M. M. ne može odgovarati za poticanje optuženog J. R. na počinjenje kaznenog djela. Tvrdi kako je prvostupanjski sud olako prihvatio obranu optuženog J. R. da on nije bio upoznat sa zaključenjem višestruke kompenzacije, da nije sudjelovao u realizaciji iste, a i da nije potpisao dokument o višestrukoj kompenzaciji, u čiju je kopiju prvostupanjski sud izvršio uvid. Žalitelj smatra kako je očito da je obrana ovog optuženika usmjerena izbjegavanju kaznene odgovornosti s obzirom na to da je ovaj optuženik u inkriminirano vrijeme bio predsjednik Uprave društva K. d.d. V. te prema Statutu ovlašten voditi poslove društva (pa i zaključivati ugovore). Tvrdi da je optuženi J. R. u ime društva K. d. d. V. 24. ožujka 1999. zaključio Ugovor o zakupu poslovnog prostora u T., pa slijedom toga smatra kako je logično da je on i 10. studenog 1999. potpisao višestruku kompenzaciju između društva K. d. d., A. K., optuženog M. M. i trgovačkog društva za proizvodnju i trgovinu M. d. o. o. V. temeljem koje bi, kako tvrdi državni odvjetnik, nastala šteta za društvo K. d.d. V. u iznosu od najmanje 187.434,74 kuna. Smatra da je prvostupanjski sud neopravdano odbio prijedlog državnog odvjetnika za dopunu grafološkog vještačenja potpisa na višestrukoj kompenzaciji, čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno.

 

16. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice te je, analizirajući, ne samo obranu optuženog J. R., već i ostale provedene dokaze, zaključio, što u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da nema dokaza da bi optuženi J. R. počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavaka 1., 3. i 4. KZ/97., a optuženi M. M. kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavaka 1. i 4. u svezi s člankom 37. stavkom 1. KZ/97., kako je to opisano u točki 2. izreke pobijane presude.

 

16.1. Naime, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda proizlazi ponajprije iz materijalne dokumentacije u koju je  prvostupanjski sud izvršio uvid. Niti optuženi J. R. ne osporava da je on u ime društva K. d.d. potpisao Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 24. ožujka 1999. s A. K., koji je i sam u svom svjedočkom iskazu to potvrdio.

 

17. Nadalje, a u pogledu okolnosti potpisnika u ime društva K. d.d. na višestrukoj kompenzaciji između društva K. d. d., A. K., optuženog M. M. i trgovačkog društva za proizvodnju i trgovinu M. d.o.o. V. od 10. studenog 1999., prvostupanjski je sud utvrdio kako se ne može na nedvojbeni način utvrditi tko je potpisnik u ime društva K. d.d. V., pa niti da je potpisnik optuženi J. R.. Naime, ovaj optuženik osporava da je potpisao tu kompenzaciju (te da uopće ima saznanja o istoj), svjedok A. K. ne zna tko je potpisao ispred društva K. d.d., dok optuženi M. M. u postupku nije iznosio obranu, pa niti u odnosu na ovu okolnost. Sud prvog stupnja je nedvojbeno utvrdio da se u inkriminirano vrijeme višestruka kompenzacija provodila putem Zavoda..., a ovlaštenici potpisa su tada, osim optuženog J. R., bili M. T. (koja se ne sjeća da bi potpisala ovaj dokument) i optuženi M. M..

 

18. Kao što je i bio upućen od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske presudom i rješenjem broj I Kž 343/2017 od 26. lipnja 2018. (kojim je ukinut i ovaj dio ranije prvostupanjske presude broj K-45/09-48 od 10. travnja 2017.), sud prvog stupnja je u ponovljenom postupku sporni dokument dostavio Centru...„I. V.“ radi grafološkog vještačenja potpisa na višestrukoj kompenzaciji, no dopisom od 5. ožujka 2019. prvostupanjski je sud izviješten da zatraženo vještačenje nije moguće provesti. Navedeno je da je sporni materijal (fotokopija višestruke kompenzacije) kopija loše kvalitete, a vještačenje se provodi na temelju izvornika jer jedino u tom slučaju moguće je ispitati sve relevantne rukopisne karakteristike te dati decidirano mišljenje. U slučaju da, kao što je ovdje, izvornik ne postoji, vještačenje je moguće provesti temeljem fotokopije, ali se u tom slučaju mišljenje daje u nekom stupnju vjerojatnosti. Centar ... „I. V.“ je zatražio od prvostupanjskog suda da dostavi izvornik predmetnog dokumenta s jasno navedenim spornim potpisima te naznakom čiji bi to potpis trebao biti, kao i odgovarajući nesporni materijal (što veću količinu nespornih potpisa osoba čiji bi sporni potpis trebao biti na izvornicima različitih dokumenata iz vremena bliskog vremenu nastanka spornih potpisa, oko 2 godine prije i poslije nastanka spornog potpisa, nesporne potpise ispisane po diktatu na 4 do 5 stranica papira, nesporan rukopis pisanih slova ispisanih po diktatu na 2 do 3 stranice papira).

 

19. Imajući u vidu ovakve navode stručnog tijela koje provodi grafološko vještačenje, a u nemogućnosti pribavljanja izvornika višestruke kompenzacije na kojoj se nalazi sporni potpis, ali i ostalih dokumenata na koje je uputilo stručno tijelo, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog državnog odvjetnika za provođenjem novog grafološkog vještačenja smatrajući da postoje razlozi za sumnju da se provođenjem predloženog vještačenja važna činjenica u pogledu skriptora spornog potpisa na višestrukoj kompenzaciji uopće ne može sa sigurnošću utvrditi, osim u nekom od stupnjeva vjerojatnosti. Kada se uzme u obzir okolnost da su, osim optuženog J. R., mogući potpisnici još dvije osobe, onda je u pravu sud prvog stupnja kada zaključuje da nema dostatnih dokaza za zaključak da bi optuženi J. R. počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavaka 1., 3. i 4. KZ/97., a slijedom toga niti da bi optuženi M. M. potaknuo optuženog J. R. i time počinio kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavaka 1. i 4. u svezi s člankom 37. stavkom 1. KZ/97.

 

20. Na temelju svega iznesenog nije osnovana ni žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a budući da ni ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 26. listopada 2021.

 

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Damir Kos, v.r.