- 1 -              Rev-x 391/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 391/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici I. P. dipl. iur. i M. V. dipl. iur., protiv tuženice I. M. iz S., OIB …, vl. frizersko-trgovačkog obrta-trgovine S. m., S., koju zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1547/16-2 od 29. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-491/12 od 15. srpnja 2016., u sjednici vijeća dana 26. listopada 2021.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1547/16-2 od 29. prosinca 2016. se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj Pi-491/12 od 15. srpnja 2016. održao je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika I. B. iz S. poslovni broj Ovrv-2464/06 od 22. prosinca 2006. pa je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od ukupno 239.434,32 kune sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjesečne iznose i u razdobljima i po stopama kako je navedeno u toč I, izreke presude (toč. I. izreke).

 

1.2. Tuženici je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 4.400,00 kuna (toč. II. izreke).

 

2. Županijski sud u Slavonskom Brodu presudom poslovni broj Gž-1547/16-2 od 29. prosinca 2016. odbio je žalbu tuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

3. Tako je suđeno u sporu radi isplate naknade za korištenje poslovnog prostora u S., površine 21,00 m2, za razdoblje od siječnja 2002. do prosinca 2007., kojeg je tuženica koristila kao nositelj frizersko-trgovačkog obrta-trgovine S. m., S., i to bez valjane pravne osnove.

 

4. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19) zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev ili podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP u povodu redovne revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka:

 

9. Tuženica se u reviziji pozvala na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pri čemu nije određeno navela o kojoj je bitnoj povredi riječ.

 

9.1. Iz teksta revizije proizlazi da se revizijom osporava pravni pristup u ocjeni o tome od kakvog je značenja utvrđenje da je pored tuženice predmetni poslovni prostor koristila i njezina svekrva, a osporena je i pravna kvalifikacija spora, jer tuženica drži da, suprotno navodima u nižestupanjskim presudama, predmet spora nije isplata zakupnine iz ugovora o zakupu. Zbog toga tuženica drži da je obrazloženje presude proturječno glede pasivne legitimacije tuženice i glede pravne osnove tužbenog zahtjeva, a da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode.

 

10. Time je, gledano u cjelini, tuženica sadržajno ukazala na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 375. st. 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom.

 

11. Nije ostvaren revizijski razlog navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

11.1. Nižestupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetni prostor korišten u razdoblju od siječnja 2002. do prosinca 2007. za potrebe frizersko-trgovačkog obrta-trgovine S. m., S., a da je tuženica nositeljica obrta koja je koristila predmetni poslovni prostor za potrebe obrtničke djelatnosti. Ovo utvrđenje je u skladu sa sadržajem izvedenih dokaza, pa i sa navodima same tuženice, pri čemu nije bilo sporno da tuženica nije imala valjanu pravnu osnovu za to korištenje.

 

11.2. Okolnost što je prethodno svekrva tuženice sudjelovala u postupku davanja u zakup tog prostora i u konačnici nije sklopila ugovor o zakupu, kao ni okolnost da je i ona u razdoblju od siječnja 2002. do prosinca 2007. eventualno radila u obrtu tuženice nije odlučna za rješenje ovoga spora. Stoga tvrdnje u reviziji o proturječnim navodima u presudi koje se tiču postupanja svekrve tuženice, sve ako su istiniti, ne utječu na zakonitost pobijane presude.

 

11.2. Nadalje, suprotno tvrdnji u reviziji, utvrđenja nižestupanjskih sudova ne idu u pravcu da je poslovni prostor korišten na temelju ugovora o zakupu. Pojam zakupa i zakupnine je korišten samo kod određivanja visine naknade za korištenje tuđeg poslovnog prostora. U tom smislu je i drugostupanjski sud odgovorio na žalbene navode tuženice u skladu s odredbom čl. 375. ZPP.

 

12. Glede navoda tuženika o bitnim povredama odredaba parničnog postupka glede pogrešnog pravnog pristupa i pogrešno utvrđenih odlučnih činjenica treba imati na umu da pogrešan pravni pristup sam po sebi, kada i postoji, ne znači postojanje neke bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP.

 

13. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava:

 

14. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

15. Sporno je i u revizijskom stupnju postupku pravo tužitelja na naknadu za bespravno korištenje poslovnog prostora od strane tuženice, te pravna kvalifikacija tužbenog zahtjeva. S tim u vezi je sporno treba li u rješenju spora primijeniti odredbe čl. 210. i 219. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), koji se primjenjuje u ovom postupku temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO (Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i 125/11) i odredaba ili odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje ZV).

 

16. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje o navedenim spornim pitanjima na kojemu se temelji obrazloženje prvostupanjske presude.

 

17. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

 

18. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

19. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

20. Stoga je pobijana presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u postupku u kojemu nisu počinjene povrede odredaba postupka na koje je ukazano revizijom, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 26. listopada 2021.