- 1 -              Poslovni broj: I Kž-159/2021-7

 

Poslovni broj: I Kž-159/2021-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. G., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.-II), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-23/2020. od 8. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 13. srpnja 2021. i dana 26. listopada 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog S. G. i branitelja optuženika M. S., odvjetnika iz Z., te u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba optuženika S. G., te se preinačuje pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, pa se izriče da je optuženik S. G. djelima činjenično opisanim u točkama I. i III. izreke pobijane presude počinio dva kaznena djela protiv spolne slobode – silovanjem, iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 101/17., 118/18., dalje: KZ/11.-I)

 

II Uslijed odluke pod točkom I djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog S. G. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, te se optuženom S. G. za počinjenje kaznenih djela protiv spolne slobode - silovanjem iz članka 153. stavka 1. KZ/11.-I, za koja je proglašen krivim, temeljem iste zakonske odredbe utvrđuje i to za kazneno djelo pod točkom I. kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, a za kazneno djelo pod točkom III., kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, pa se na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11.-I optuženi S. G. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 10 (deset) mjeseci. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11.-I optuženom S. G. se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. siječnja 2020. pa nadalje.

 

III U preostalom dijelu žalba optuženog S. G. i u cijelosti žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom od 8. travnja 2021., broj K-23/2020., Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog S. G. zbog počinjenja 2 (dva) kaznena djela protiv spolne slobode – silovanjem iz članka 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.-II te mu je za navedena kaznena djela prethodno utvrdio kazne zatvora u od 5 (pet) godina i 8 (osam) mjeseci, te 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci, pa ga potom primjenom odredbe članka 51. KZ/11.-II osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina. Na temelju članka 54. KZ/11.-II optuženom S. G. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. siječnja 2020. pa nadalje.

 

2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženi S. G. oslobođen je u cijelosti dužnosti naknade troškova iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

3. Protiv te presude žalbu su podnijeli državi odvjetnik i optuženi S. G. osobno i po branitelju M. S., odvjetniku u Z..

 

3.1. Državni odvjetnik se žalio zbog odluke o kazni, s prijedlogom "da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da optuženom S. G. izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju".

 

3.2. Optuženi S. G. žalio se osobno ne navodeći izrijekom žalbene osnove, te po branitelju M. S., odvjetniku u Z., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni", s prijedlogom "…ukinuti uvodno citiranu presudu i uputiti predmet Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje, kao i da njezinog branitelja pozove na sjednicu vijeća".

 

3.3. Žalbe optuženika i njegovog branitelja razmatrat će se kao optuženikova jedinstvena žalba.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika M. S., u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. ZKP/08., a u odsutnosti o sjednici uredno izviještenog državnog odvjetnika.

 

5.1. Kako je drugostupanjsko rješenje kojim je prvotno žalba optuženika prihvaćena te je ukinuta prvostupanjska presuda, sudska evidencija vratila vijeću jer je utvrđeno da je rješenje bilo protivno prihvaćenoj sudskoj praksi, na sjednici održanoj 26. listopada 2021. vijeće je ponovno ispitivalo osnovanost žalbe optuženika.

 

6. Žalba optuženog S. G. je djelomično osnovana, a žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

 

7. Naime, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP/08., koju optuženi S. G. nalazi u nepropisnom sastavu prvostupanjskog suda, odnosno, u činjenici da "je u izricanju presude sudjelovala sutkinja porotnica koja nije sudjelovala neprekidno na raspravi", pri čemu se navode sutkinje porotnice S. T. i M. K.. Međutim, pregledom spisa predmeta razvidno je kako je sutkinja porotnica M. K. bila članica raspravnog vijeća tek u početnom stadiju (listovi spisa 216 i 225), nakon čega je rasprava radi isteka rokova počela iznova (članak 407. stavak 3. ZKP/08.), pa je u novoj raspravi umjesto navedene sutkinje porotnice M. K. u raspravi i donošenju prvostupanjske odluke sudjelovala sutkinja porotnica S. T. (zapisnici sa rasprava na listovima spisa 264, 276 i 293). Utoliko nije ostvarena ova bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbom ukazuje optuženi S. G..

 

7.1. Isto tako, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer protivno žalbenim navodima optuženog S. G., o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onog što je navedeno u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza i samih tih iskaza i isprava, pa je sa tog aspekta prvostupanjsku presudu moguće ispitati. Drugo je pitanje vrijednosne ocjene sadržaja pojedinih izvedenih dokaza ("zvučni zapis, iskaz svjedokinje N. S.") od strane raspravnog suda u odnosu na istu ocjenu od strane optuženog S. G., no, takvo različito viđenje sadržaja pojedinih izvedenih dokaza ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalba, već se odnosi na pitanje potpunosti i točnosti utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti riječi u odgovarajućem dijelu ove odluke.

 

7.2. Neosnovano optuženi S. G. ukazuje kako bi tijekom rasprave i pri donošenju presude u ovoj kaznenopravnoj stvari prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Naime, sud je doista svoju presudu glede odlučnih činjenica inkriminiranih događaja u pretežitom dijelu utemeljio na svjedočenju oštećenice – žrtve Š. S. (točka 9. i 15. prvostupanjske presude), ocjenjujući taj iskaz vjerodostojnim "…koja vjerodostojnost je potkrijepljena sadržajem preslušanih zvučnih zapisa, iskazom svjedokinje N. S. i izrekom pravomoćne presude". Riječ je o svjedočkom iskazu oštećenice - žrtve koji je izveden na dokaznom ročištu pred sucem istrage u nazočnosti stranaka, pa je prvostupanjski raspravni sud odbio dokazni prijedlog obrane ponovo ispitati oštećenicu – žrtvu na raspravi. Takav prijedlog optuženika prvostupanjski sud je ocijenio nevažnim u smislu odredbe članka 421. stavak 1. točka 3. ZKP/08., uz obrazloženje da je oštećenica – žrtva "…detaljno iskazivala o svim bitnim okolnostima kako u slobodnom izlaganju tako odgovarajući na postavljena pitanja zbog čega sud sukladno članku 292. stavku 4. ZKP/08. ponovno ispitivanje oštećenice nije ocijenio potrebnim" (točka 3.1. obrazloženja pobijane presude). Doista, u smislu navedene odredbe članka 292. stavak 4. ZKP/08. svjedokinja koja je žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode može se samo iznimno ponovno ispitati, ako je već ranije dala iskaz sukladno navedenoj zakonskoj odredbi. Time se izbjegava sekundarna (i svaka daljnja) viktimizacija žrtve, pa je na raspravnom sudu ocijeniti kako će primijeniti odredbu članka 292. stavak 4. ZKP/08. u svakom konkretnom slučaju i u ovisnosti o svim okolnostima istog, vodeći računa da je u pitanju odredba načelnog karaktera koja kao takva dopušta (iako iznimno) i ponovno ispitivanje već ispitane žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode.

 

7.3. U konkretnom slučaju konfrontacijsko pravilo, kao bitna sastavnica konvencijskog, ustavnog i zakonskog prava na pošteni postupak u konkretnom kaznenom predmetu zakonito je primijenjeno, jer je na dokaznom ročištu održanom pred sucem istrage dana 13. veljače 2020. ispitana oštećenica – žrtva uz aktivno sudjelovanje optuženika i njegovog branitelja (list spisa 102).

 

8. Ono što žalba optuženog S. G. navodi kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., odnosno povredu prava obrane koja je utjecala na presudu, u biti se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. Naime, ova žalbena osnova se po optuženikovoj žalbi potencira kroz odluku prvostupanjskog suda koji je odbio dokazni prijedlog obrane glede saslušanja svjedokinje L. P., koji prijedlog je ocijenjen kao neprikladan (članak 421. stavak 1. točka 3. ZKP/08.), sve nakon što je sud istu pozvao na raspravu, a ista je svoj nedolazak opravdala bolešću (dopis na listu spisa 287 sa prilozima na listu spisa 288 – 291). U tom kontekstu i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud, imajući u vidu i sadržaj spomenutog dopisa i priloga, zaključio kako je riječ o neprikladnom dokaznom prijedlogu, jer "…okolnosti na koje je predloženo ispitivanje ove svjedokinje nisu bitne za utvrđivanje činjeničnog stanja" (rješenje na listu spisa 293). Naime, L. P. u spomenutom dopisu, koji je potkrijepljen obimnom medicinskom dokumentacijom, ističe kako nema nikakvu vezu sa optuženikom, štoviše, kao podstanara u susjedstvu u kraćem vremenu ne pamti ga po dobru, štoviše, ona ga se bojala. U takvim okolnostima ispravna je ocjena raspravnog suda kako je u pitanju neprikladni dokazni prijedlog, jer postoje razlozi za sumnju da se ovim dokazom uopće može utvrditi neka važna činjenica predmetnih inkriminacija.

 

8.1. Glede žalbenih navoda optuženog S. G. koji se odnose na dokazni prijedlog ispitivanja oštećenice – žrtve Š. S. na raspravi, sada s aspekta potpunosti i točnosti utvrđenja činjeničnog stanja, treba ukazati na činjenicu da je obrana taj prijedlog stavila na ročištu za raspravu dana 7. siječnja 2021. (list spisa 264a), uz prijedlog ispitati oštećenicu - žrtvu jesu li ona i optuženik imali konsenzualne spolne odnose u razdoblju od ožujka do svibnja 2019, sve u uvjetima kada se optuženik tereti za počinjenje predmetnih kaznenih djela u razdoblju od lipnja do rujna 2019. U uvjetima kada takav dokazni prijedlog obrane nije u daljnjem tijeku rasprave mijenjan, pa niti nakon ispitivanja svjedokinje R. Č., kao ni u optuženikovoj žalbi, opravdanost ponovnog ispitivanje oštećenice – žrtve Š. S. kao svjedokinje na navedene okolnosti nema podlogu u navedenoj argumentaciji dokaznog prijedloga kao niti u argumentaciji žalbe. Ovo tim prije što je ovaj sud glede činjeničnih utvrđenja ovlašten ispitivati pobijanu odluku samo u okvirima žalbenih navoda stranke, konkretno optuženika. Pri svemu izloženom valja imati na umu i činjenicu da je u spisu predmeta već prije ispitivanja oštećenice – žrtve Š. S. na dokaznom ročištu egzistirala kao uvezana presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1938/2019. (list spisa 33-34), pa je na okolnosti njezinog sadržaja oštećenica – žrtva mogla po obrani biti ispitana na navedenom ročištu.

 

8.2. U odnosu na preostale žalbene navode optuženog S. G., a koji navodi se odnose na činjenična utvrđenja, ovaj žalbeni sud, protivno navodima optuženikove žalbe, nalazi kako je prvostupanjski sud valjano ocijenio, te potpuno i jasno obrazložio zašto kao istinit prihvaća svjedočki iskaz oštećenice – žrtve Š. S., odnosno, djelomično prihvaća, te u odlučujućem dijelu odbija prihvatiti svjedočki iskaz R. Č. (obrazloženje prvostupanjskog suda u točki 6.1. i točki 15. pobijane presude). Ovo odbijanje je prvostupanjski sud obrazložio kako emotivnim odnosom optuženika i ove svjedokinje (zaljubljenost svjedokinje R. Č. u optuženika), tako i neuvjerljivošću toga iskaza, njegovom nelogičnošću i oprečnošću sadržajima drugih, prihvaćenih dokaza. Takva, ispravna ocjena o nevjerodostojnosti i nekonzistentnosti svjedočkog iskaza R. Č. slijedi i iz njezinog pokušaja davanja alibija optuženiku koji bi "toga dana", dakle u vremenu počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, navodno bio sa njom, a da pritom uopće ne može odrediti te dane, kao ključne elemente za odluku o alibiju. Isto tako, svjedokinja R. Č. ne želi odgovoriti na pitanja glede provjere točnosti navoda svog svjedočenja (adresa prijatelja kojem je navodno 2. siječnja 2020. išla na kavu, npr.), te navode svog svjedočenja u bitnome temelji na onome što joj je kazao optuženik, kojem vjeruje jer su "najbolji prijatelji". Imajući sve naprijed izloženo u vidu, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano je prvostupanjski sud otklonio svjedočenje R. Č. glede odlučnih činjenica predmetnih inkriminacija, kao nevjerodostojno.

 

8.3. Iako osobno podnijeta žalba optuženog S. G. problematizira vrijednost dokaza "preslušanih zvučnih zapisa sa…mobitela oštećenice – žrtve S.", kako je taj dokaz reproduciran u točki 5.4. obrazloženja prvostupanjske presude, i to u aspektu osobe primatelja tih poruka (jer je brat navodno pokojni od 1991.), te u kontekstu činjenice da bi optuženik tada bio u istražnom zatvoru, činjenica je da je optuženi S. G. identificiran kao autor izgovorenog u tim zapisima, pa i u svjedočkom iskazu R. Č.. Stoga je i po ocjeni ovog žalbenog suda, kada je u tim porukama iskazivao o svom načinu ponašanja i motivaciji na isto, potpuno irelevantno kome i kada je slao spomenute poruke. Relevantan je sadržaj tih poruka u kojima optuženik opisuje sadržaj svojih odnosa sa pojedinim ženama, poglavito u pogledu njegove motivacije na uspostavu tih odnosa. Tek je za ukazati kako je u podacima koje je dao za potrebe psihijatrijskog intervjua (list spisa 184 – 204) optuženik prezentirao oca kao osobu koja je poginula u ratu 1991., dočim je o bratu govorio kao o živućoj osobi. Pritom se u medicinskoj dokumentaciji koja je razmatrana u okviru provedenog vještačenja nalaze i isprave koje upućuju (među ostalim) i na zaključak da bi optuženik bio "izrazito manipulativan" (otpusno pismo na listu spisa 188). Zato je ispravno raspravni sud sadržaj tih poruka stavio u kontekst svih drugih izvedenih dokaza, poglavito u relaciju sa svjedočenjem R. Č. i iz sadržaja dokaza izveo potpune i ispravne zaključke glede odlučnih činjenica i činjeničnog stanja kritičnih događaja.

 

8.4. Glede "prisile na spolni odnos" koju silu, kao bitno obilježje inkriminiranih kaznenih djela osporava optuženik u svojoj obrani i isto ponavlja u žalbi, ovaj drugostupanjski sud prihvaća argumentaciju koju je po tom pitanju raspravni sud naveo u točkama 9., 10., 10.1., 15., 16. i 16.1. pobijane presude. Naime, prihvaćajući i polazeći od svjedočkog iskaza oštećenice – žrtve Š. S., prvostupanjski sud je u odnosu na oba kaznena djela naveo modalitete sile koju je primijenio optuženi S. G. kritičnih prigoda (prijetnje i fizičko nasilje), kao i posljedice te i takve sile glede ponašanja oštećenice – žrtve Š. S. (točke 13.3., 16. i 16.1. pobijane presude). Ovo bez obzira što je u zakonskom opisu prvog kaznenog djela sud naveo uporabu sile i prijetnje (točka II. izreke pobijane presude), a kod drugog kaznenog djela samo prijetnju (točka IV. izreke pobijane presude), pri čemu je kod potonjeg kaznenog djela u činjeničnom opisu kaznenog dijela navedeno kako je optuženi S. G. "…oštećenu Š. S. ugurao na mjesto suvozača osobnog automobila…", koja radnja nesporno predstavlja primjenu sile kao bitno obilježje kaznenog djela. Međutim, kako je dokazana i prijetnja koju je optuženik primijenio prilikom počinjenja ovog kaznenog djela, to nije dovedena u pitanje opstojnost njegovih bitnih obilježja. Stoga žalbeni sud smatra kako su sila i prijetnja kao bitna obilježja i odlučne činjenice inkriminiranih događaja dokazani, te u tom kontekstu nije bilo mjesta primjeni pravila "u sumnji za optuženika" (članak 3. stavak 3. ZKP/08.), kako to sugerira žalba optuženog S. G..

 

9. Međutim, osnovano optuženi S. G. u žalbi ukazuje na počinjenu povredu kaznenog zakona na njegovu štetu. Naime, prvostupanjski sud je istog proglasio krivim i utvrdio mu pojedinačne kazne za svako kazneno djelo temeljem odredbe članka 153. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.-II Riječ je o odredbi KZ/11.-II koja je stupila na snagu 1. siječnja 2020. (Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, "Narodne novine" broj 126/2019. od 24. prosinca 2019.). Prema istoj za kazneno djelo silovanja propisana je kazna zatvora od tri do deset godina. Međutim, kako je u vremenu počinjenja inkriminiranih kaznenih djela bio na snazi KZ/11.-I koji je za isto kazneno djelo propisivao kaznu zatvora od jedne do deset godina, uz nesporno postojanje kontinuiteta neprava u oba zakonska opisa, očito je povrijeđen zakon na štetu optuženog S. G., jer je prema odredbi članka 3. KZ/11.-I (načelo primjene blažeg zakona), kaznena djela iz izreke pobijane presude trebalo pravno označiti po potonjem kao blažem zakonu (točka I izreke ove presude).

 

10. Protivno žalbenim navodima stranaka glede odluke o kazni pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za odmjeravanje kazne u smislu odredbe članka 47. KZ/11.-I Naime, pravilno je uzeta otegotnom okolnost ranije osuđivanosti optuženog S. G. zbog učina kaznenih djela sa elementima nasilja i to upravo na štetu oštećenice – žrtve ovog kaznenog postupka. Isto tako, valjano je prvostupanjski sud otegotnim cijenio kriminalnu količinu koju je optuženik manifestirao pri počinjenju kaznenog djela silovanja činjenično opisanog u točki I. izreke pobijane presude, što se i trebalo odraziti na visinu utvrđene zatvorske kazne za to kazneno djelo. Kroz smanjenu ubrojivost u vremenu počinjenja kaznenih djela, kao olakotnu okolnost, prvostupanjski sud je u biti valorizirao optuženikove osobne prilike i okolnosti optuženikovog ranijeg života, koje su značajno determinirale njegov aktualni zdravstveni status, sve prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka psihijatra prim.dr.sc. Ž. M..

 

10.1. Utoliko je neosnovana žalba državnog odvjetnika u tvrdnji kako su pobijanom presudom podcijenjene otegotne, a naglašena olakotna okolnost na strani optuženika. Ovo tim više što državni odvjetnik ukazuje u žalbi da bi inkriminirana silovanja bila počinjena "…na izrazito grub i ponižavajući način ispunjen nizom nasilnih radnji", što bi, prema mišljenju istog, također trebalo cijeniti otežavajućim na strani optuženika i posljedično imati utjecaj na izrečenu kaznu. Međutim, činjenica je kako se optuženi S. G. tereti i suđen je za počinjenje kaznenih djela silovanja u njihovom tzv. osnovnom obliku (članak 153. stavak 1. KZ/11.-I), dočim je "osobito ponižavajući način" počinjenja kaznenog djela silovanja bitno obilježje teškog, kvalificiranog oblika toga djela (članak 154. stavak 1. točka 3. KZ/11.-I), za koje kazneno djelo državni odvjetnik nije podigao optužnicu, niti je optuženik suđen za isto.

 

10.2. Neosnovano optuženik u žalbi ukazuje kako je olakotnim trebalo cijeniti "doprinos oštećene", jer i po ocjeni ovog žalbenog suda takav doprinos ne postoji. Naime, sve one aktivnosti koje optuženik navodi kao njezin doprinos nastanku inkriminiranih događaja, i po ovom sudu predstavljaju uobičajene radnje koje su imanentne uspostavljanju i održavanju emocionalne veze među osobama. Također je neosnovan žalbeni navod po kojem prvostupanjski sud nije olakotnim cijenio okolnosti ranijeg optuženikovog života (traume iz vremena "boravka u četničkim logorima", sa posljedicom narušavanja duševnog zdravlja), jer je tu okolnost prvostupanjski sud očito vrednovao kroz dokazanu optuženikovu smanjenu ubrojivost u vremenu počinjenja kaznenih djela.

 

10.3. Međutim, slijedom utvrđene povrede kaznenog zakona i primjenom odgovarajućeg kaznenog okvira s tim u svezi, te polazeći od pravilno utvrđenih odlučnih činjenica prilikom odmjeravanja kazne, ovaj sud je postupajući i po službenoj dužnosti, ali i prihvaćanjem žalbe optuženika zbog odluke o kazni, preinačio kako utvrđene pojedinačne, tako i jedinstvenu kaznu, na način da je za kazneno djelo činjenično opisano točkom I. izreke pobijane presude utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, a za kazneno djelo činjenično opisano točkom III. izreke pobijane presude kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, nakon čega je optuženog S. G. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 10 (deset) mjeseci. Po mišljenju ovog suda tako utvrđene pojedinačne i izrečena jedinstvena kazna u skladu je sa svim utvrđenim otegotnim i olakotnim okolnostima, te da će kao takva polučiti zakonsku svrhu propisanu u članku 41. KZ/11.-I (izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, odvraćajući utjecaj na počinitelja glede kriminalnih aktivnosti, jačanje svijesti svih drugih o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela).

 

11. Na temelju svega izloženog, te ne nalazeći postojanje povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 26. listopada 2021.