Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev-x 591/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B., iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. J., odvjetnica u S. protiv I-tuženika G. S., OIB: … i II-tuženika H., Z., OIB: …, radi činidbe i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3173/16 od 20. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1382/15 od 25. svibnja 2016., u sjednici vijeća dana 26. listopada 2021.
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3173/16 od 20. listopada 2016. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1382/15 od 25. svibnja 2016. u toč. 2. izreke se odbija kao neosnovana.
i
r i j e š i o j e
Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. 1. i 3. izreke se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj Pn-1382/15 od 25. svibnja 2016. odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe izvršiti priključak na vodovodnu mrežu zgradu tužitelja, a koja zgrada se nalazi na adresi S., ...
2. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 552.000,00,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2007.g. po stopi koju je uređivao čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, koja svakih započetih 6.000,00 kn teče počev od 01. svibnja 2005.g. pa do 01. prosinca 2012.g., a potom do isplate."
3. Ukoliko tuženi ad 1/ i 2/ ne ispune obvezu iz točke I. ove presude u roku od 15 dana, dužni su isplatiti tužitelju u daljnjem roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iznos od 330.000,00 kn.
4. Dužni su tuženici naknaditi tužitelju ovom parnicom prouzrokovani parnični trošak."
2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gž-3173/16 od 20. listopada 2016.odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.
3. Tako je suđeno u sporu radi priključka zgrade tužitelja na vodovodnu mrežu i naknade materijalne štete koju tužitelj (prema navodima tužbe) trpi uslijed toga što njegova zgrada, koja je prije izvlaštenja imala priključak na mrežu, nije priključena na vodovodnu mrežu nakon dovršetka izgradnje … ulice u S..
4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). Revizija je podnesena zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev ili podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.
6. Revizija je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.
7. Vijeće revizijskog suda je prije odluke o osnovanosti revizije ispitalo njezinu dopuštenost imajući na umu da je tužitelj podnio redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, koju stranke prema toj odredbi mogu podnijeti protiv drugostupanjske presude 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna; 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.
8. Primjenom navedene odredbe je ispunjen kriterij za redovnu reviziju samo u odnosu na dio drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. 2. izreke, odnosno kojom je odbijen tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 552.000,00 kuna.
9. Revizija je nedopuštena protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. 1. i 3. izreke.
9.1. Točkom 1. izreke prvostupanjske presude odbijen je nenovčani tužbeni zahtjev, a nije riječ o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude koja prelazi 200.000,00 kuna.
9.2. Tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora nenovčanog zahtjeva, ali je zahtijevao da mu tuženici, ako ne ispune obvezu činjenja, isplate ukupno 330.000,00 kuna, odnosno svaki po 165.000,00 kuna. Stoga se ima smatrati da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude glede nenovčanog zahtijeva iznosi po 165.000,00 kuna u odnosu na svakog tuženika, i ne prelazi 200.000,00 kuna, pa protiv tog dijela presude revizija nije dopuštena.
9.3. Redovna revizija je nedopuštena i protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. 3. izreke, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženici isplate ukupno 330.000,00 kuna, dakle svaki po 165.000,00 kuna. Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna, pa nije ispunjen vrijednosni kriterij iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.
10. Stoga je valjalo rješenjem djelomično odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 392. st. 1. ZPP.
11. Revizija podnesena protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. 2. izreke, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno isplate 552.000,00,00 kn sa zakonskom zateznim kamatama je dopuštena, ali je neosnovana.
12. Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP u povodu redovne revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija dopuštenom revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
13. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka:
14. Tužitelj revizijom tvrdi da je u donošenju pobijane presude pred drugostupanjskim sudom ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP počinjena time što o odlučnim činjenicama koje se odnose na stanje vodovodnih priključaka na zgrade tužitelja i njegovog brata postoji proturječnost između isprava koje je o tome izdalo komunalno poduzeće i onoga što je navedeno u razlozima presude. Prema stvarnom stanju na terenu ne postoje zajedničke instalacije i cjevovodi još od 1994., kad je tužiteljev brat ishodio samostalni priključak do svoje zgrade. Zbog toga se presuda temelji na pogrešnom zaključku nižestupanjskih sudova da su tužitelji njegov brat imali zajednički cjevovod od mjerila do zgrade (30-40 m), što da je rezultiralo pogrešnim zaključkom da je tuženik ispunio obvezu time što je priključio na vodovodnu instalaciju zgradu i ugostiteljski objekt tužiteljevog brata.
14.1. Također tvrdi da se presuda temelji na pogrešnom činjeničnom utvrđenju da su tužitelj i njegov brat zbog neriješenih imovinskih odnosa onemogućili tuženike u otklanjanju posljedica nastalih izgradnjom ceste.
15. Prema shvaćanju ovoga suda pobijana presuda je jasna i sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. Tužbeni zahtjev za naknadu štete je odbijen s obrazloženjem da nije postojala obveza tuženika izvršiti radove na zemljištu u vlasništvu tužitelja i njegovog brata radi ponovnog priključka njihovih zgrada na vodovodnu mrežu. Naime, obveze tuženika su definirale nagodbom koju je sklopio S. B., a tom nagodbom nije utvrđena obveza tuženika izvršiti priključak zgrade tužitelja na vodovodnu mrežu. U vrijeme nagodbe tužitelj P. B. i sestra K. P. su pismenom Izjavom sastavljenom kod odvjetnice S. K. izjavili da je S. B. isključivi vlasnik tog dijela nekretnine (čest. zem. 1524/4 k.o. S.).
15.1. Stoga nije odlučno je li od mjerila do zgrade tužitelja i njegovog brata postojao zajednički ili odvojeni cjevovod, pa eventualna proturječnost o toj činjenici nije odlučna za rješenje spora.
16. Suprotno tvrdnji tužitelja drugostupanjski sud je odgovorio na žalbene navode koji su odlučni za rješenje spora, u skladu s odredbom čl. 375. ZPP.
16. Ostale tvrdnje tužitelja u obrazloženju o bitnoj povredi odredaba postupka odnose se na navodno pogrešan pravni pristupa u rješenju spora i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. U odnosu na te navode treba imati na umu da pogrešan pravni pristup sam po sebi, kada i postoji, ne znači postojanje neke bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP.
12. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava:
13. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).
14. Sporno je i u revizijskom stupnju postupku pravo tužitelja na naknadu štete u vidu izgubljene zarade nastale tužitelju zbog toga što nije imao odgovarajući priključak na vodovodnu mrežu pa nije mogao iznajmljivati ukupno četiri stana u svojoj zgradi …
14.1. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 154. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), koji se primjenjuje u ovom sporu temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO (Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i 125/11).
15. Pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da ovaj pravni odnosno treba razmotriti sa aspekta odredbe članka 154. ZOO kojim je propisano da onaj tko drugom prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi izuzev ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Da bi postojao izvanugovorni obveznopravni odnos odgovornosti za štetu potrebno je da postoji štetna radnja štetnika, šteta na strani oštećenika, uzročna veza, tj. da izvršena radnja mora kao uzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu, te protupravnost štetne radnje (štetna radnja je protivna nekom pravilu, počinjena je krivnjom štetnika).
17. U odnosu na navedene pretpostavke u postupku pred nižestupanjskim sudovima je nije bilo sporno:
- da je tužitelj suvlasnik zgrade izgrađene na čest. zem. 1524/1,/2, 8, 9, 11, 12 sve k.o. S.,
- da su tuženici radi potrebe izgradnje ... ulice (radne oznake prometnica Os-10-jug) vršili građevinske radove u sklopu koje izgradnje je bilo potrebno premjestiti dio vodovodne kanalizacijske mreže radi priključivanja na građevinu tužitelja,
- da je tužitelj prije izgradnje bio priključen na vodovodnu mrežu tj. imao je vodu u svom dijelu kuće,
- da je vodovodno mjerilo izmješteno na dijelu zemljišta u suvlasništvu njega i njegova brata,
- da tužitelj nije priključen na vodu, ali suvlasnički dio njegovog brata pok. S. B. (sada njegovi nasljednici) u svom dijelu kuće (ista kuća) imaju vodu, tj. priključeni su na gradsku vodovodnu mrežu.
-da su tuženici ispuniti svoju obvezu jer su doveli novi cjevovod na nogostupu i da je postojeći priključak ostao u stanju gdje je bio i prije izgradnje spomenute petlje, da su svi objekti priključeni na vodu, ali da je zbog svađe između braće B. i neriješenih imovinskopravnih odnosa među njima tužitelj ostao bez vode.
-da je tužitelj tijekom izgradnje, nakon presijecanja cijevi za dovod vode u zgradu, dobio vodu, ali zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa nisu izvršeni radovi trajnog priključenja dijela kuće tužitelja na javnu vodovodnu mrežu, jer su to tužitelj i njegov brat onemogućili, pa je pok. S. B. čak presjekao dovodnu cijev zajedničke kuće a nakon toga na dijelu nekretnine za koju je držao da je njegova izgrađen je priključak za vodu za njegov dio kuće,
-da postoji tehnička mogućnost da se tužitelj priključi na vodovodnu mrežu, te je i podnio zahtjev V. S., ali priključak nije sačinjen jer je u to vrijeme tužitelj imao nepodmirenih dugova prema V..
18. Imajući naumu da su tuženici stvorili sve uvjete za priključenje tužiteljevog objekta na vodovodnu mrežu, kao i da tuženi nije preuzeo obvezu da će pripojiti kuću tuženika na vodovodnu mrežu, niti se to moglo izvršiti zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa jer tuženi nisu bez dopuštenja oba suvlasnika mogli izvršiti bilo koje radove, sudovi su zaključili da nije bilo protupravnosti u postupanju tuženika, niti je eventualna šteta u uzročnoj vezi s radnjama tuženika.
19. Tužbeni zahtjev jer odbijen pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZOO.
20. Odluka o tome postoji li obveza tuženika naknaditi tužitelju štetu ovisi o tome postoji li obveza tuženika izvršiti priključak na vodovodnu mrežu zgrade tužitelja, a koja zgrada se nalazi na adresi S.
20.1. Glede navedene obveze tuženika je donesena pravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo naložiti tuženiku da izvrši priključak. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio redovnu reviziju koja je odbačena rješenjem ovog suda. Stoga kod odluke o pravu na naknadu štete treba poći od navedene pravomoćne presude kao odlučne činjenice u primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZOO.
21. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje o navedenom spornom pravnom pitanju na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude.
22. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.
23. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.
24. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
25. Stoga je pobijana presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u postupku u kojemu nisu počinjene povrede odredaba postupka na koje je ukazano revizijom, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.