- 1 -              Revd 13/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 13/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P., K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Đ., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1119/2019-2 od 10. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-13/2019-9 od 26. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2021.

 

 

r i j e š i o  j e :

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1119/2019-2 od 10. rujna 2020. se odbacuje kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik A. bank d.d. Z. je podneskom od 26. listopada 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1119/2019-2 od 10. rujna 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.

 

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

4. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su kao prethodno pitanje utvrdili da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 5140030242-61000052891/2005 kojeg su stranke sklopile dana 7. ožujka 2007., a kojom odredbom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa po jednostranoj odluci banke bez unaprijed utvrđenih parametara promjenjivosti. Presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe, dok je tuženikov prigovor zastare ocijenjen neosnovanim.

 

5. Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje presude te je naznačio više pravnih pitanja koja prema ocjeni ovoga suda nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

6. Prvim pitanjem tuženik pita pripada li korisniku kredita s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom, isplata razlike između kamatne stope koja bi bila obračunata objektivnim referentnim parametrima i one koja je obračunata po odluci banke, ili razlika između onoga što je korisnik platio po osnovi kamata primjenom ništentne odredbe o parametrima promjenjivosti i one koja bi za cijelo vrijeme otplate bila obračunata na temelju početno ugovorene kamatne stope.

 

6.1. Ovo pitanje je određeno naznačeno, ali nije važno za rješenje ovog spora. Naime, u ovom sporu presudom suda drugog stupnja nije dovedeno u pitanje pravo ugovaranja promjenjive kamatne stope, ali je ocijenjeno da je ništetna odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa po jednostranoj odluci banke bez unaprijed utvrđenih parametara promjenjivosti. Radi se o odredbi bez koje ugovor može ostati na snazi, pa između stranka vrijedi ugovor bez ništetne odredbe. U toj situaciji nema zapreke da stranke i nakon utvrđenja ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti pregovaraju parametrima promjenjivosti kamatne stope, pa i da ugovore objektivne dopuštene parametre promjenjivosti, ali u ovom slučaju nema takve dopune ugovora.

 

6.2. Stoga prema ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda RH korisnik ima pravo na vraćanje razlika između onoga što je platio po osnovi kamata primjenom ništetne odredbe o parametrima promjenjivosti i one koja bi za cijelo vrijeme otplate bila obračunata na temelju početno ugovorene kamatne stope.

 

7. Drugo pitanje kojim tuženik u bitnome pita je li sud u individualnoj parnici, koju potrošač pokrene protiv banke radi povrata stečenog bez osnove, pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, vezan za utvrđenje iz takve presude bez da je utvrdio je li činjenično stanje u kolektivnom sporu identično onom u individualnom sporu, nije važno za rješenje ovoga spora i procesnu poziciju tuženika.

 

7.1. U ovoj parnici je glede deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva riječ o sudskom razrješenju pravnih odnosa nastalih na temelju ugovora o kreditu s ugovorenom jednostrano promjenjivom kamatnom stopom, bez unaprijed određenih parametara promjene. Sud je u ovoj parnici kao prethodno pitanje ocijenio ništetnima određene odredbe ugovora na temelju činjenica utvrđenih u postupku dokazivanja u ovom sporu, a samo u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva se pozvao i na pravno shvaćanje iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

 

7.2. Kondemnatorni tužbeni zahtjev nije bio predmetom kolektivnog spora, jer u tom sporu nije bilo riječi o zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa po osnovi nezakonito ugovorenih kamata. Ujedno se napominje da je glede pravnih učinaka presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite potrošača i vezanosti suda u individualnim parnicama koje se vode radi utvrđenja ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena ujednačena praksa revizijskog suda.

 

8. Treće pitanje odnosi se na zastaru tražbina iz sporova radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe.

 

8.1. Riječ o pravnom pitanju o kojemu odluka suda drugog stupnja ne odstupa od pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (1/20) zauzetog na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi:

 

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

 

8.2. S obzirom na to da zastara tužiteljičine tražbine nije nastupila prema navedenom pravnom shvaćanju, nije riječ važnom pitanju po čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

9. Četvrto pitanje se odnosi na odredbu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) prema kojoj, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik pita može li se stjecatelj smatrati savjesnim u slučaju proglašenja ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno je li dužan stečeno vratiti s kamatama od dana stjecanja.

 

9.1. Naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Vrhovni sud RH je uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja.

 

9.2. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj 1/04 od 5. ožujka 2001. i shvaćanje u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1242/14-2 od 6. lipnja 2018., na koju ukazuje tuženik, ne daju razlog važnosti naznačenom pitanju jer se odnose na drugačiju činjeničnu osnovu spora, uz napomenu da je presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1242/14-2 od 6. lipnja 2018. donesena u sporu iz ugovora o zajmu koji je presudom utvrđen ništetnim, uz utvrđenje da je stjecatelj bio savjestan.

 

10. Slijedom navedenih razloga naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, pa je valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 26. listopada 2021.