- 1 -              Revd 3454/2021-2

Broj: Revd 3454/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Željka Šarića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. ..., Z., OIB ..., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. N., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-663/2020-2 od 2. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pn-57/2019-7 od 3. ožujka 2020., u sjednici održanoj 26. listopada 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-663/2020-2 od 2. travnja 2021. se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-663/2020-2 od 2. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj Pn-57/2019-7 od 3. ožujka 2020., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. alineja1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije jer tuženik pozivajući se na shvaćanje izraženo u odlukama ovog suda broj Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. i Rev-2320/20155-2 od 21. svibnja 2015. i odlukama Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3649/2019-3 od 9. studenoga 2020. i broj Gž-2176/2020-4 od 28. prosinca 2020., nije dao odgovarajuće razloge važnosti naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4. Naime, naznačenim pitanjima tuženik, smatrajući da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) posebniji propis, otvara pitanje koji je od dvaju posebnih propisa posebniji i traži odgovor na pitanje koji propis kao takav treba primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari. U odlukama na koje se poziva tuženik izraženo je shvaćanje o primjeni dvaju jednako važnih posebnih propisa, a vezano na vrijeme nastanka štetnog događaja (nastanak prometne nezgode), odnosno vrijeme nastanka štete tužitelju (isplata mirovine).

5. Budući da u odlukama na koje se tuženik poziva nije izraženo shvaćanje o naznačenim pitanjima, a koje odluke su donesene i u različitoj pravnoj situaciji (u primjeni Zakona o mirovinskom osiguranju - ZOMO/98), to naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

7. Obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP-a.

Zagreb, 26. listopada 2021.