Poslovni broj: 9 Us I-658/2021-4

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 9 Us I-658/2021-4

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja P. P. iz S. B.,  kojeg zastupa opunomoćenica J. B.-M., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi otpisa duga, 26. listopada 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/19-01/511, URBROJ: 513-04-21-2 od 23. travnja 2021. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske KLASA: UP/I-402-06/14-01/479, URBROJ: 513-05-07-19-7 od 19. rujna 2019.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske KLASA: UP/I-402-06/14-01/479, URBROJ: 513-05-07-19-7 od 19. rujna 2019. kojim je odbačen zahtjev tužitelja za otpis duga s osnove stečenog bez osnove, u iznosu od 9.726,42 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti i s osnove troškova parničnog postupka u iznosu od 6.920,00 kn uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata.

2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi kako su i prvostupanjsko tijelo i tuženik u osporavanom rješenju pogrešno zaključili da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove. Tužitelj smatra da se radi o regresnom potraživanju Ministarstva obrane Republike Hrvatske, kao poslodavca, prema radniku koje se prosuđuje temeljem Zakona o radu i odredbama Zakona o obveznim odnosima o naknadi štete jer se u konkretnom slučaju radi o klasičnoj prometnoj nezgodi s osiguranim vozilom. Navodi kako je Vrhovni sud u odluci broj Rev-2559/14 od 13. lipnja 2018., tumačeći odredbe o zastari potraživanja, utvrdio kako se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju bez osnove. Smatra kako ispunjava sve uvjete za otpis predmetnog potraživanja te predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti prvostupanjsko rješenje kao i osporavano rješenje tuženika te potražuje trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod pobijanog rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Budući da je sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu ne zahtijevaju održavanje rasprave, sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

5. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Iz podataka spisa  proizlazi da je tužitelj dana 30. rujna 2014. nadležnom tijelu Općinskom državnom odvjetništvu u S. B. podnio zahtjev za otpis potraživanja u iznosu od 9.726,42 EUR u kunskoj protuvrijednosti i troškova parničnog postupka u iznosu od 6.920,00 kn uvećanih za iznos zakonskih zateznih kamata, sukladno odredbama Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja  (Narodne novine, broj 52/13. i 94/14., u daljnjem tekstu: Uredba).

8. Nadalje, proizlazi da je dug utvrđen na temelju presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-1358/10-12 od 22. ožujka 2012. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj: Gž-1261/2012-2 od 1. srpnja 2014., a djelomično preinačene presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2559/14-2 od 13. lipnja 2018.

9. Isto tako, proizlazi da je predmetni dug nastao uslijed prometne nezgode koju je podnositelj zahtjeva skrivio teretnim vozilom Hrvatske vojske kao pripadnik Hrvatske vojske. Iznos od 9.726,42 EUR isplatilo je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske osiguravajućem društvu BadenWurtenberg, Bezirksdirektion, Schwabisch Gmund te ga potražuje od tužitelja.

10. Iz mišljenja Općinskog državnog odvjetništva u S. B., Građansko-upravni odjel broj: U-DO-35/14-2 od 2. listopada 2014. proizlazi  da je navedeno tijelo mišljenja da ne bi bilo osnove za otpis ili djelomični otpis tražbine na ime parničnih troškova jer podnositelj zahtjeva prima mirovinu te bi mu se eventualno trebalo omogućiti otplatu parničnih troškova u više mjesečnih obroka.

11. Odredbom članka 68. stavka 2. Zakona o proračunu (Narodne novine, broj 87/08., 136/12. i 15/15.) propisano je da će Vlada uredbom propisati vrstu duga, odnosno potraživanja, kriterije, mjerila i postupak za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja iz stavka 1. istog članka za državu i za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

12. Odredbom članka 1. Uredbe propisano je da se istom utvrđuju kriteriji, mjerila i postupak za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju, otpis ili djelomičan otpis potraživanja države, jedinica lokalne, područne (regionalne) samouprave.

13. Člankom 3. stavak 4. alineja 4. Uredbe propisano je da se odredbe Uredbe ne odnose na dugove i potraživanja stečene bez osnove.

14. Odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) propisano je da se radi o stjecanju bez osnove kada dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi (stavak 1.). Pod prilazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (stavak 2.). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala (stavak 3.).

15. Prema članku 1119. Zakona o obveznim odnosima, onaj tko za drugoga učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

16. Odredbom članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.) propisano je da će službena osoba rješenjem odbaciti zahtjev kad utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka.

17. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, kao i činjenice utvrđene tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu te navodi tužitelja nisu odlučni.

18. Naime, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske isplatilo je naknadu štete koju je trećoj osobi počinio tužitelj kao njegov djelatnik u vezi s obavljanjem službe krajnjom nepažnjom, odnosno umjesto tužitelja, isplatilo je osiguravajućem društvu iznos od 9.726,42 EUR-a, a koji iznos u kunskoj protuvrijednosti potražuje od tužitelja na temelju naprijed navedenih presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

19. Slijedom navedenog, prema shvaćanju ovoga suda, jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o izdatku za drugog u smislu članka 1119. Zakona o obveznim odnosima, koji predstavlja jedan od slučajeva stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima te se stoga ne mogu primijeniti odredbe Uredbe i to upravo stoga što je, kako je već navedeno, odredbom članka 3. stavka 4. podstavka 4. Uredbe propisano da se odredbe Uredbe ne odnose na dugove i potraživanja stečenog bez osnove. Osim toga, troškovi parničnog postupka su akcesorno potraživanje koje je nastalo u sporu radi naplate regresnog potraživanja pa stoga nije moguće pokrenuti upravni postupak u odnosu na troškove, sukladno članku 68. stavku 2. Zakona o proračunu, kako su to pravilno utvrdili i prvostupanjsko tijelo u rješenju od 19. rujna 2019. i tuženik u osporavanom rješenju.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da su pobijana rješenja donesena temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu odredaba materijalnih propisa, dok tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog pa stoga tužbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari i stava je da pobijanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

21. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

 

U Osijeku 26. listopada 2021.

 

 

 

                                                                                                                 Sutkinja

                                                                                                                                      Jasenka Beker,v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).