- 1 -              Rev-x 854/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 854/2014-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Z., zastupanog po punomoćniku Z. H. odvjetniku iz Z.,  protiv tuženika H. R., R., zastupanog po punomoćnici N. B. odvjetnici iz R., radi isplate, odlučujući po reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž 317/2011-2 od 23. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2054/09 od 16. ožujka 2010., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2021.

 

p r e s u d i o   j e :

 

              I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              »1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "1. Nalaže se tuženiku H. R. iz R., da isplati tužitelju D. S. iz Z., iznos od 255.645,94 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom na devizna sredstva kod E. S. B. d.d. koja se kamata plaća na devizne štedne uloge u DEM po viđenju od 17. srpnja 1998. pa do 31. prosinca 2001., a od 1. siječnja 2002. pa do isplate na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              2. Nalaže se tuženiku H. R., iz R., isplatiti tužitelju D. S. iz Z., prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do isplate."

 

              2. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku prouzročeni trošak u iznosu od 305.400,00 kuna, u roku od 15 dana.«

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da "se pobijana presuda preinači – odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku, a podredno pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovni postupak i odluku".

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi drugostupanjska presuda, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koji je sadržajno obrazložen u reviziji.

 

8. Naime, prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturiječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda uopće nema razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni i proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

9. Revident smatra da u pobijanoj presudi postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Iz obrazloženja revizije nije vidljivo o kojim to odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa u tom dijelu sud nije ispitao pobijanu presudu.

 

10. Nadalje, ističe se kako u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te se ističe kako sud u obrazloženju nije obrazložio zašto smatra da se odredba čl. 6. Ugovora o definitivnom transferu profesionalnog nogometaša (list BP-17 spisa) ne primjenjuje na tužitelja.

 

11. Protivno razlozima revizije, sud je dao obrazloženje o odlučnim činjenicama, te tako na jasan i neproturječan način obrazložio zašto smatra da u konkretnom slučaju u skladu s odredbama čl. 6. Ugovora tuženik nije u obvezi tužitelju isplatiti iznos naveden u tužbenom zahtjevu, kao i u izreci presude. Slijedom navedenog neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

12. Podredno se navodi kako revident obrazlažući razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka obrazlaže pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i daje svoju ocjenu dokaza, zbog kojeg razloga se ne može uložiti revizija, niti revizijski sud može u tom dijelu zbog tog razloga ispitivati pobijanu odluku (čl. 385. ZPP).

 

13. Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 255.645,94 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom na ime ispunjenja ugovorne obveze iz Ugovora o definitivnom transferu profesionalnog nogometaša (list BP-17 spisa).

 

15. Prema odredbi čl. 17. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj  53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

 

16. Tužitelj u konkretnom slučaju  potražuje ispunjenje ugovorne obveze prema odredbama Sporazuma koji su sklopili tuženik i T. s. t.

 

17. U tijeku postupka sudovi prvog i drugog stupnja utvrdili su sljedeće odlučne činjenice:

-         da su tuženik H. R. i A. M. iz M. 10. srpnja 1997. sklopili Ugovor o definitivnom transferu profesionalnog nogometaša, te da je tim Ugovorom utvrđeno pod toč. A da je između H. R. i D. S. utvrđen tekući odnos na temelju Zakona i pravila Hrvatske federacije, s prestankom istog dana 30. lipnja 1999.;

 

-         da je u čl. 4. navedenog Ugovora utvrđeno da će A. M. isplatiti tuženiku radi ispunjenja transfera iznos od 1,200.000 DEM do 15. dana od dana prijenosa u korist A. M. međunarodnog transfera, a da će daljnjih 500.000 DEM isplatiti do 30. lipnja 2000. ako igrač bude sazrio igrajući u prvoj postavi A. M. barem tri prisustva u trajanju od po 45 minuta;

 

-         da je odredbom čl. 5. Ugovora utvrđeno da će navedeno plaćanje biti izvršeno putem bankarskih doznaka na žiro-račun tuženika, a čl. 6. Ugovora predviđeno je da će tuženik na sebe preuzeti sve obveze prema tužitelju koje proizlaze iz sportskog odnosa navedenog pod predmnijevom a) Ugovora;

 

-         da je A. M. ispunio sve ugovorne obveze prema tuženiku, odnosno da je isplatio prvo iznos od 1,200.000 DEM od kojeg iznosa je tuženik zadržao 800.000 DEM, a preostalih 400.000 DEM je isplaćeno na iznos tvrtke T. s. t., koji je zadržao iznos od 250.000 DEM, dok je ostatak od 150.000 DEM isplatio tužitelju;

 

-         da je nekoliko mjeseci nakon prelaska tužitelja u A. M. te tri odigrane utakmice isti isplatio tuženiku i ostalih 500.000 DEM, te da je taj iznos tuženik zadržao za sebe, odnosno nije ga isplatio na račun tvrtke T. s. t.;

 

-         da su H. R. i firma T. s. t. koju je zastupao FIF-in agent M. N., sklopili Sporazum 10. srpnja 1997., kojim se tuženik obvezao da će T. s. t. i FIFA agentu M. N. isplatiti iznos od 400.000 DEM do 30. lipnja 2000., te da su taj sporazum u ime H. R. potpisali F. Š., a u ime T. s. t., M. N.

 

18. Na temelju tako utvrđenih činjenica, a i odlučujući o prigovoru promašene pasivne legitimacije, sudovi su primjenjujući odredbe Ugovora i Sporazuma, kao i odredbe ZOO-a, zaključili da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, jer iz navedenih Ugovora i Sporazuma proizlazi da tuženik nije u obvezi prema tužitelju isplatiti iznos koji tužitelj potražuje od tuženika.

 

19. S takvim zaključkom suda prvog i drugog stupnja u potpunosti je suglasan i ovaj revizijski sud.

 

20. Sudovi su zaključili kako se u predmetnom Ugovoru i Sporazumu ne spominje izrijekom da bi tuženik po primitku utuženog iznosa bio dužan u bilo kojem roku taj novac uplatiti na račun tužitelja, već su utvrdili da je taj novac trebao biti isplaćen tvrtci T. s. t., koja je s tuženikom i sklopila Sporazum o isplati novca.

 

21. Također su sudovi ocjenjujući iskaze svjedoka utvrdili da ne postoji sporazum kojim bi iznos od 500.000 DEM trebao biti isplaćen tužitelju.

 

22. S obzirom na naprijed navedene činjenice, pravilan je zaključak suda da je na tužitelju bio teret dokaza da je upravo tuženik bio taj koji mu je trebao isplatiti iznos na ime transfera, a ne tvrtka T. s. t.

 

23. S obzirom na naprijed navedeno, nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

24. Odluka o parničnom trošku nastalom u povodu sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. ZPP, s obzirom na to da ti troškovi nisu bili neophodni za vođenje postupka.

 

25. Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 26. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.