1              Poslovni broj: 11 Kž-744/2021-7

Poslovni broj: 11 Kž-744/2021-7

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Plešea i Dušanke Zastavniković Duplančić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog D. R. i drugih, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda – iz članka 118. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj: K-188/18 od 19. travnja 2021. podnijeli 1. optuženi D. R. i 2. optuženi A. D., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2021., u nazočnosti branitelja 2. optuženog A. D. odvjetnika K. Š.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbijaju se žalbe 1. optuženog D. R. i 2. optuženog A. D. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Šibeniku proglasio je krivim 1. optuženog D. R., zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda – iz članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11 opisanog pod točkom 1. izreke presude i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja – iz članka 139. stavak 2. KZ/11 opisanog pod točkom 2. izreke presude te mu je na temelju članka 118. stavak 2. KZ/11 u svezi članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrdio mu je kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci pa ga je na temelju članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i uz primjenu članka 56. KZ/11 1. optuženom D. R. izrečena je uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako 1. optuženi D. R. u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Istom presudom, pod točkom 3., proglašen je krivim 2. optuženi A. D. zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesna ozljeda - iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 i na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a primjenom članka 56. KZ/11 2. optuženom A. D. izrečena je uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), 1. optuženi D. R. i 2. optuženi A. D. su na ime troškova kaznenog postupka za provedeno vještačenje dužni platiti 3.488,00 (tri tisuće četiristo osamdeset osam) kuna, odnosno svaki po 1.744,00 (tisuću sedamsto četrdeset četiri) kune, dok su na ime paušalnog troška postupka dužni platiti 300,00 (tristo) kuna svaki sve u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude na žiro račun, Državni proračun RH broj, 1001005-1863000160, s pozivom na broj 7129-4340-18818.

 

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio 1. optuženi D. R. po braniteljici L. K., odvjetnici iz Z., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika osloboditi od optužbe, podredno predlaže blaže ga kazniti ili presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Žalbu je podnio i 2. optuženi A. D. po branitelju K. Š., odvjetniku iz Z., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika osloboditi od optužbe, podredno predlaže blaže ga kazniti ili presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Odgovor na žalbe podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalbe 1. optuženog D. R. i 2. optuženog A. D. odbiju kao neosnovane.

 

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

7. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08, na njihov zahtjev, izvješteni su 2. optuženi A. D., njegov branitelj odvjetnik K. Š., te državni odvjetnik. Na sjednicu nije pristupio, uredno obaviješten, državni odvjetnik te optuženik, dok je pristupio branitelj optuženika odvjetnik K. Š. koji je na sjednici iznio razloge žalbe.

 

8. Žalbe 1. optuženog D. R. i 2. optuženog A. D. nisu osnovane.

 

U odnosu na žalbu 1. optuženog D. R.

 

9. 1. optuženi R. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, međutim, u žalbi ne navodi u čemu se ta povreda sadržajno sastoji već samo navodi zakonski opis navedenog članka. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u razlozima presude, shodno odredbi članka 459. stavak 5. ZKP/08, jasno, valjano i dostatno, bez proturječja izložio iz kojeg razloga je sporne činjenice našao dokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza o odlučnim činjenicama, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tako da u tom dijelu žalba 1. optuženog R. nije osnovana.

 

9.2. Iz ostalog dijela sadržaja žalbe 1. optuženog R. u kojoj analizira iskaz 2. optuženog D. te navodi da nije imao namjeru prijetiti mu i da se nije radilo o ozbiljnoj prijetnji kao i da inkriminirana kaznena djela nisu imala nikakve stvarne posljedice niti na odnose optuženika međusobno niti na njegov odnos s oštećenom S. A., proizlazi da se 1. optuženi R. u stvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti 1. optuženog R. 1. optuženi R. ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Naime, 1. optuženi R. u iskazu s rasprave ne osporava da je odgurnuo oštećenu S. A. koja je tom prilikom pala i zadobila je inkriminiranu tešku tjelesnu ozljedu. Iz iskaza 2. optuženog D., koji dijelom potvrđuje i oštećena S. A., a nakon što je 2. optuženi D. na 1. optuženog R. gurnuo stol i tom prilikom ga ozlijedio, proizlazi da se 1. optuženi R., očito revoltiran takvim postupkom 2. optuženog D., a i njihovom prethodnom svađom, 2. optuženom D. obratio na način da mu je rekao da će ga srediti, da nigdje neće moći dobiti posao i da će ga ubiti. Iz navedenog proizlazi da je 1. optuženi R. navedenim radnjama ostvario obilježja inkriminiranih mu kaznenih djela iz članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11 i članka 139. stavak 2. KZ/11 za koja je i proglašen krivim. Činjenica koju ističe 1. optuženi R. u žalbi da inkriminirana kaznena djela nisu imala nikakve stvarne posljedice niti na odnose optuženika međusobno niti na njegov odnos s oštećenom S. A. nije od značaja za odluku o njegovoj kaznenoj odgovornosti jer je, kao što je navedeno, 1. optuženi R. poduzetim radnjama ostvario obilježja inkriminiranih kaznenih djela, a eventualna nezainteresiranost oštećenika za kazneni progon 1. optužnog R. nije od značaja s obzirom se kazneni postupak vodi po službenoj dužnosti, odnosno ovlašteni tužitelj je državni odvjetnik, a ne oštećenik. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenika i vještaka te 1. optuženog R. detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba 1. optuženog R. niti u tom dijelu nije osnovana.

 

10. 1. optuženi R. se žali i zbog odluke o kazni smatrajući da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti i da je prestrogo kažnjen.

 

10.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenog djela zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

 

10.2. Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je ispravno 1. optuženom R. cijenio kao olakotno njegovu neosuđivanost, da se radi o odlikovanom učesniku Domovinskog rata, da je teško obolio te protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Imajući na umu sve ovako utvrđene okolnosti, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da će se izrečenom uvjetnom osudom kao vrstom kazne te utvrđenim kaznama zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11 i 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 te osudom na jedinstvenu kaznu u zatvora u trajanju 1 (jedne) godine s rokom provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine, a kako je to 1. optuženi R. osuđen po prvostupanjskom sudu, u cijelosti postići svrha kažnjavanja i tom kaznom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na 1. optuženog R. tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Slijedom navedenog žalba 1. optuženog R. niti u tom dijelu nije osnovana.

 

U odnosu na žalbu 2. optuženog A. D.

 

11. 2. optuženi D. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, ali tu žalbenu osnovu u žalbi posebno ne obrazlaže, međutim, iz sadržaja žalbe je razvidno da optuženik analizira provedene dokaze na drugačiji način nego što to čini prvostupanjski sud u razlozima presude i na temelju takve analize, za razliku od prvostupanjskog suda, smatra da iz utvrđenih činjenica nije dokazano da bi počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11. Iz navedenog proizlazi da 2. optuženi D. u stvari pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, odnosno da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju žalbenu osnovu također u žalbi ističe. Međutim, treba istaknuti da je prvostupanjski sud u razlozima presude, shodno odredbi članka 459. stavak 5. ZKP/08, jasno, valjano i dostatno, bez proturječja, izložio iz kojeg razloga je sporne činjenice našao dokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza o odlučnim činjenicama, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tako da nije počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka koju 2. optuženi D. samo naznačuje, ali je ne obrazlaže.

 

11.1. Žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja 2. optuženi D., u bitnome, obrazlaže na način da on i 1. optuženi R. nemaju takav odnos niti po svojoj kvaliteti niti po sadržaju da bi se prema članku 87. stavak 9. KZ/11 radilo o bliskim osobama pa je posljedično tome, kako tvrdi, na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon jer je eventualno počinio kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. KZ/11 koje se, prema stavku 3. istog članka, progoni po privatnoj tužbi, a ne po službenoj dužnosti. Navedeno obrazlaže činjenicom da su 1. optuženi R. i njegova majka, oštećena S. A. bili u ljubavnoj vezi tako da on sa 1. optuženim R. nema blizak odnos, a niti je 1. optuženi R. kod njih živio u zajedničkom kućanstvu. Također ističe da je 1. optuženom R. tjelesnu ozljedu nanio postupajući u nužnoj obrani.

 

11.2. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne, iscrpne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. 2. optuženi D. ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Suprotno tvrdnji 2. optuženog D. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su on i 1. optuženi R. bliske osobe u smislu članka 87. stavak 9. KZ/11 i sud taj svoj zaključak ne temelji samo na nekonfrontiranom iskazu oštećene S. A., a kako to tvrdi 2. optuženi D. Naime, kako to proizlazi iz zapisnika o ispitivanju 1. optuženog R. pred državnim odvjetnikom (list 54-56) tom ispitivanju je bila prisutna braniteljica 2. optuženog D., odvjetnica N. M. pa se prema tome ne radi o nekonfrontiranom iskazu. U tom iskazu je naveo da je živio zajedno s 2. optuženim D. i njegovom majkom, S. A. 2. optuženi D. u žalbi citira više raznih odluka kojima pokušava osporiti zaključak prvostupanjskog suda da su on i 1. optuženi R. tempore criminis bili bliske osobe u smislu članka 87. stavak 9. KZ/11, a iz kojih proizlazi da se treba raditi o trajnijoj životnoj zajednici. Međutim, 2. optuženi D. treba imati na umu da se radi o odlukama koje se odnose na rješavanje građanskopravnih odnosa i da je navedena okolnost od značaja za utvrđivanje izvanbračne zajednice (članak 87. stavak 10. KZ/11) što mu se ne inkriminira. Kvaliteta odnosa između njega i 1. optuženog R. nije od značaja za odluku o tome radi li se o bliskim osobama, već je od značaja to da su živjeli u zajedničkom kućanstvu, a što proizlazi iz naprijed navedenog i što su bezuspješno svojim iskazima s rasprave pokušali osporiti i 2. optuženi D. i 1. optuženi R. i svjedokinja S. A., očito iz razloga, kako to proizlazi iz njihovih iskaza, jer njihovi odnosi više nisu narušeni. Iz svega navedenog proizlazi da su 2. optuženi D. i 1. optuženi R. bliske osobe u smislu članka 87. stavak 9. KZ/11 i to, a kako je naprijed navedeno, ne proizlazi samo iz nekonfrontiranog iskaza oštećene S. A. iz prethodnog postupka.

 

11.3. 2. optuženi D. tvrdi da je postupao u nužnoj obrani jer je 1. optuženi R. započinjao ustajati sa stolice na kojoj je sjedio i u tom trenutku, kako bi ga spriječio da mu pristupi, gurnuo je stol kojim ga je udario i nanio mu inkriminiranu tjelesnu ozljedu. Međutim, već i iz takve dinamike događaja kako ju opisuje 2. optuženi D. jasno proizlazi da nije postupao u nužnoj obrani. Naime, bez obzira što je 1. optuženi R. ustajao sa stolice to nikako ne upućuje na zaključak da se radi o izravno predstojećem protupravnom napadu jer 1. optuženi R. tom radnjom nije krenuo prema 2. optuženom D. kako bi ga napao pa 2. optuženi D. nije imao razloga za inkriminirano postupanje. S obzirom da iz iskaza sudskomedicinskog vještaka doktora B. B. proizlazi da je inkriminirana ozljeda, prijeloma 7. rebra, morala nastati silom srednjeg intenziteta, očito je da je 2. optuženi D., revoltiran njihovom međusobnom svađom zbog povrata novca i prethodnog postupanja 1. optuženog R. prema njegovoj majci koju je ozlijedio, postupio s ciljem da ozljedi 1. optuženog R., s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu, na način da je nogom snažno odgurnuo stol kojim je u predjelu trbuha udario 1. optuženog R. i tom prilikom mu je nanio inkriminiranu tjelesnu ozljedu. Iz svega navedenog proizlazi da je 2. optuženi D., a ako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 za koje je i proglašen krivim. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je i u odnosu na odluku o kaznenoj odgovornosti 2. optuženog D. iskaze ispitane svjedokinje, 1. optuženog R. i vještaka te 2. optuženog D. detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio kazneni zakon. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba 2. optuženog D. u tom dijelu nije osnovana.

 

12. 2. optuženi D. se žali i zbog odluke o kazni tvrdeći, u suštini, da sud nije na pravilan način vrednovao sve utvrđene olakotne okolnosti i to njegov život prije i nakon počinjenog kaznenog djela, njegovo držanje pred sudom, činjenicu da ima trajno inozemno zaposlenje i prirodu odnosa koji je imao s 1. optuženim R. pa smatra da ga treba blaže kazniti. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je 2. optuženom D. kao olakotno cijenio da je neosuđivan i njegovu mlađu životnu dob, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Imajući na umu sve ovako utvrđene okolnosti, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da će se izrečenom uvjetnom osudom i to kaznom zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci s rokom provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine, a kako je to 2. optuženi D. osuđen po prvostupanjskom sudu, u cijelosti postići svrha kažnjavanja i tom kaznom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na 2. optuženog D. tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Slijedom navedenog žalba 2. optuženog D. niti u tom dijelu nije osnovana.

 

13. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).

 

14. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

15. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 26. listopada 2021.