Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Ovr-486/2021-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8/I,52100 Pula-Pola

 

 

             

 

 

 

 

Poslovni broj: Ovr-486/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Biljani Bojanić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. B. Z. d.d. (OIB:) iz Z., zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L. i p. u Z., protiv ovršenice D. H. (OIB:) iz O., zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda R. V. i dr. u Osijeku, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ovr-132/2021-3 od 14. travnja 2021., 22. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ovr-132/2021-3 od 14. travnja 2021.

 

              II. Ovrhovoditelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Sud prvog stupnja je odredio ovrhu na nekretnini ovršenice D. H. upisane u zk. ul. 2594 površine 195 m2 nalazeće na . br. 9839 k.o. 335169 V. sa zabilježbom predmeta ovrhe na nekretnini u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Zadar utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja novčanim iznosom dobivenim prodajom i uplatom na žiro račun ovrhovoditelja pobliže naveden rješenjem o ovrsi a radi naplate glavnice od 347.940,63 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, s osnova redovitih kamata iznosa od 48.023,87 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti i s osnove zateznih kamata obračunatih na glavnicu do 31. siječnja 2021. iznos od 24.944,53 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja i sudskih troškova u iznosu od 229,57 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti i naplate troška ovršnog postupka.

 

2.              Protiv toga rješenja žalbu podnosi ovršenica, uz prijedlog za odgodu ovrhe. Žalbu podnosi osnovom čl. 50. st. 1. toč. 8. i 10. Ovršnog zakona navodeći da je radi osiguranja iste tražbine ovrhovoditelja a temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama i prava na neposrednu ovrhu radi koje je ovršenica bila založni dužnik, ovrhovoditelj već ima uknjiženo prvenstveno založno pravo na nekretnini glavnog dužnika upisano u zk. ul. 16910 k.o. Osijek. Žalbom navodi da u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku nad glavnim dužnikom I.-P. d.o.o. u stečaju pod poslovnim brojem St-454/2019, pred Financijskom agencijom je u tijeku prodaja predmetne nekretnine elektroničkom javnom dražbom a utvrđena vrijednost iznosi 5.589.000,00 kuna iz čega proizlazi da će se prodajom nekretnine ovrhovoditelj, kao prvi založni dužnik na nekretnini u vlasništvu glavnog dužnika, namiriti u cijelosti, pa stoga smatra da nije osnovana odnosno potrebna ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenice, kojom se nepotrebno povećavaju veliki troškovi.

              Predlaže prihvaćanje žalbe i obustavu ovrhe. Nadalje, ukazuje da bi mogla pretrpjeti nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu u kojem ne bi mogla vratiti vlasništvo nad svojom nekretninom smatrajući da je ispunjen uvjet iz čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona uz prijedlog donošenja rješenja kojim će se odgoditi ovrha do okončanja prodaje nekretnine u vlasništvu glavnog dužnika putem elektroničke javne dražbe koja se provodi u stečajnom postupku pred Financijskom agencijom.

 

3.              Odgovorom na žalbu ovrhovoditelj istu smatra neosnovanom obzirom da se žalbom ne spori visina potraživanja ovrhovoditelja, ne pobija ovršna isprava temeljem koje je pokrenut ovršni postupak, već se iznose paušalni navodi koji se ne mogu podvesti pod ni jedan žalbeni razlog iz čl. 50. Ovršnog zakona. Navodi da se žalbom pokušava ispraviti propust iz čl. 143. Stečajnog zakona u kojem postupku je ovršenica propustila podnijeti zahtjev da joj se osigura iznos koji će platiti za stečajnog dužnika a koji bi po izvršenoj uplati u stečajnom postupku naplatio kao stečajni vjerovnik, pod uvjetom da dužni iznos doista i podmiri izvan stečajnog postupka. Napominje da nije namirena njegova tražbina niti djelomično, već su samo osigurana sredstva za vjerovnike 1. isplatnog reda, pa stoji i dalje otvoreno potraživanje ovrhovoditelja sukladno izvatku iz poslovnih knjiga od 11. veljače 2021., dok je založno pravo osiguralo namirenje iz vrijednosti zaloga određene tražbine kao cjeline, pa se ne smanjuje smanjenjem tražbine prema čl. 301. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima obzirom i neovisno o eventualnom namirenju ovrhovoditelja u stečajnom postupku i dalje tereti zalog za cijeli iznos tražbine i stoga stečajni postupak nije od utjecaja na predmetni ovršni postupak. Smatra da žalba nije odgovarajuće obrazložena propuštanjem zakonskim žalbenim razlozima te istu u cijelosti smatra neutemeljenom. Protivi se i prijedlogu za odgodom ovrhe uz zahtjev troška odgovora na žalbu.

 

4.              Žalba ovršenice nije osnovana.

 

5.              Ispitujući pobijano rješenje povodom izjavljene žalbe a pazeći, dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede postupka, kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku te na razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) ovaj sud nije našao da postoje ti razlozi, kao ni da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

 

6.              Ovrha na nekretnini ovršenice određena je na temelju ovršne javnobilježničke isprave Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu od 29. prosinca 2014., ovjeren od strane javne bilježnice L. P. u Osijeku 29. prosinca 2014., zaključen od strane ovrhovoditelja kao vjerovnika, i I.-P. d.o.o. kao dužnika te K. M. založnog dužnika I, H. T. založnog dužnika II i H. D. ovršenice kao založnog dužnika III a sve u odnosu na zaključen Ugovor o dugoročnom kreditu sa valutnom klauzulom temeljem kojega vjerovnik ima tražbinu prema dužniku na ime glavnice u iznosu od 396.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti uvećanog za kamatnu maržu od 6 postotnih poena minimalno 8,75, promjenjivu u skladu sa aktima vjerovnika sa kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate određene za odnose iz trgovačkih ugovora a koja je promjenjiva u skladu sa propisima i trenutno iznosi 15% godišnje odnosno u visini redovne kamate ukoliko bude više od zakonske zatezne kamate.

 

7.     Nadalje, Sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama, ovršenica kao založni dužnik III, izričito ovlašćuje vjerovnika da u svoju korist uknjiži ovršno založno pravo na nekretninama u vlasništvu i to sve u odnosu na utvrđena dugovanja iz čl. 1. i ovlašćuje vjerovnika na temelju toga Sporazuma može neposredno tražiti prisilnu ovrhu na predmetu osiguranja i Sporazuma radi naplate cjelokupnog iznosa nepodmirenog duga sa pripadajućim kamatama i drugim troškovima, odmah nakon njegove dospjelosti protekom rokova utvrđenih Sporazumom, dok se i dospjelost tražbine iz ovog Sporazuma od strane vjerovnika dokazuje izvodom iz poslovnih knjiga. Osnovom predmetnog Sporazuma i izvršena je uknjižba založnog prava osiguranja novčane tražbine na nekretnini ovršenice, kao založnog dužnika III.

 

8.              Prema priloženim podacima nesporno je da je od strane ovršenice na nekretnini koja je predmet ovrhe, dobrovoljno zasnovano založno pravo radi osiguranja tražbine iz  Ugovora o kreditu koji ima ovrhovoditelj zaključen sa glavnim dužnikom a ovrha se vodi jer su obveze prema korisniku predmetnog kredita I.-P. d.o.o. dospjele i nisu podmirene. Budući da je ovršenica dobrovoljno koristila predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja kredita i na taj način izričito i pristala da se ovrhovoditelj naplati prodajom založene nekretnine, ovršenica je bila svjesna mogućnosti da će se ovršni postupak pokrenuti na toj nekretnini i svojevoljno i ugovorila založno pravo na istoj sa svim pravnim i faktičkim posljedicama toga raspolaganja koji su poslije toga ugovaranja nastupile. Obzirom proizlazi da je ovršenica preuzela obvezu solidarne isplate kredita i na temelju toga Sporazuma založnog prava koji je upisano u zemljišnoj knjizi na nekretnini u njezinom vlasništvu, nema osnove da bi ovrha se mogla obustaviti. Na činjenice koje ukazuje da je i od strane ovrhovoditelja prijavljeno dugovanje u odnosu na glavnog dužnika u I.-P. d.o.o. u stečajnom postupku, odnosno da bi svoje potraživanje i naplatio u tom postupku, nije dokazano. Ista se može i utvrditi tijekom postupka te nakon toga i odlučiti o visini i osnovanosti daljnjeg vođenja postupka.

 

9.              U odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe o istom će odlučiti prvostupanjski sud osnovom odredbe čl. 65. st.1. i 2. OZ-a.

 

10.              Stoga je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku u svezi odredbe čl. 21. OZ-a te odlučiti kao u izreci. U odnosu na trošak odgovora na žalbu isti nije priznat ovrhovoditelju obzirom nije bio potreban za vođenje postupka, pa je odlučeno sukladno čl. 155. st. 1. u svezi sa čl. 166. ZPP-a i čl. 21. OZ-a.

 

 

U Puli - Pola 22. rujna 2021.

 

 

Sudac

 

Biljana Bojanić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu