1                            Poslovni broj: Gž-1565/2021-2

 

Poslovni broj: Gž-1565/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz Z., T. …, OIB: …., kojeg zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. B. d.d., S. …, Zagreb, OIB: …., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6531/2019-28 od 20. srpnja 2021., 26. listopada 2021., 

 

 

r i j e š i o   j e

 

1.   Uvažava se tužiteljeva žalba kao osnovana pa se rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6531/2019-28 od 20. srpnja 2021. preinačava na način da se odbija tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.
2. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 625,00 kuna na ime troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 11. ožujka 2021.g. do isplate, dok je kao neosnovan odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.812,50 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o povlačenju do isplate.

 

2. Protiv tog rješenja u dijelu kojim je obvezan na naknadu troškova žali se tužitelj, zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). Predlaže preinaku prvostupanjskog rješenja na način da se odbije tuženikov zahtjev za naknadu troškova, te da se troškovi postupka dosude tužitelju.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je osnovana.

 

              5. Iz spisa u bitnom proizlazi:

 

- da je u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud 1. ožujka 2021. održao ročište na koje nije pristupio uredno pozvani tužitelj, a prisutni punomoćnik tuženika je odbio raspravljati te je predložio donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe,

- da je sud dovršio to ročište i odlučio da će odluku donijeti naknadno, pisanim putem,

- da je sud rješenje o presumiranom povlačenju tužbe donio 11. ožujka 2021. i strankama ga dostavio 12. ožujka 2021.,

- da je tuženik 15. ožujka 2021. sudu dostavio podnesak kojim je istaknuo zahtjev za naknadu troškova i iste precizno popisao.

 

6. Kod takvih utvrđenja, sud pobijanim rješenjem djelomice prihvaća tuženikov zahtjev za naknadu troškova, obrazlažući da je tuženik pravodobno podnio zahtjev za naknadu troška u smislu odredbe čl. 164 st. 8. ZPP-a koja propisuje da u slučaju povlačenja tužbe, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni na raspravi zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke.

 

6. Tužitelj u žalbi osnovano ističe da je tuženik zahtjev za naknadu troškova postupka stavio prekasno, odnosno da ga je trebao staviti na ročištu 1. ožujka 2021.

 

7. Sukladno odredbi čl. 295. st. 2. ZPP-a, ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

 

8. Iz sadržaja citirane odredbe proizlazi da kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, što je ovdje slučaj, dolazi do presumiranog povlačenja tužbe.

 

9. U takvoj situaciji se može zaključiti da su obje stranke izrazile volju ne raspravljati: tužitelj time što uredno pozvan nije pristupio na ročište, a izostanak nije opravdao, a tuženik time što se na istom ročištu nije htio upustiti u raspravljanje. Prema stajalištu izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3838/2018-2 i kroz zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-245/2019-3 od 27. studenog 2019., u takvoj je situaciji sud dužan donijeti deklaratorno rješenje o presumiranom povlačenju tužbe.

 

10. Dakle, iz navedenog je zaključiti da je u konkretnom slučaju dužnost suda donijeti rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, i da je takvo rješenje deklaratorno. Zbog toga je osnovan žalbeni navod da nije bilo neizvjesnosti kakva će odluka suda biti, a budući da je rješenje deklaratorno, pravne posljedice presumiranog povlačenja nastaju po sili zakona, a ne odlukom suda.

 

11. Zbog toga je tuženik prema ocjeni ovog suda trebao postaviti zahtjev za naknadu troškova upravo na ročištu 1. ožujka 2021., jer je na tom ročištu došlo do presumiranog povlačenja tužbe, a kako je do povlačenja tužbe došlo na ročištu, neosnovano je i pozivanje prvostupanjskog suda na primjenu odredbe čl. 164. st. 8. ZPP-a.

 

12. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom, trebalo mu je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, priznati trošak žalbe. Sukladno Tbr 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje u tekstu: Tarifa), tužitelju pripada nagrada u visini od 50 bodova, odnosno 500,00 kuna. Prema Tbr. 42. Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati i pripadajući porez na dodanu vrijednost, pa je nagradu trebalo uvećati za 25%, a što daje ukupni iznos od 625,00 kuna.

 

12. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

Split, 26. listopada 2021.