1

Poslovni broj: 5 Gž-581/2019-5

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                                                Poslovni broj: 5 Gž-581/2019-5

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja T. A., OIB… i II. tužitelja J. A., OIB…, oboje iz M. D., zastupani po punomoćniku B. Z., odvjetniku u P., protiv tuženika A. Z. d.d., OIB…, iz Z., zastupanog po punomoćniku T. D., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & B. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj Pn-1/2015-57 od 19. lipnja 2018., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pu P-132/2019-72 od 10. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 26. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj Pn-1/2015-57 od 19. lipnja 2018., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pu P-132/2019-72 od 10. svibnja 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima postupka nastalim povodom pravnih lijekova odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev I. tužitelja za isplatu naknade štete i naknadu parničnog troška (toč. I. izreke), te je naloženo I. tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.987,50 kn (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti II. tužitelju naknadu štete u iznosu od 196.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 2018. do isplate (toč. III. izreke), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva II. tužitelja u iznosu od 3.750,00 kn do ukupno zatraženog iznosa od 200.000,00 kn, kao neosnovan (toč. IV. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi II. tužitelju parnični trošak u iznosu od 31.510,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. lipnja 2018. do isplate (toč. V. izreke).

             

2. Protiv dijela navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji i to I. tužitelj u dijelu pod toč. I. i II. presude, a II. tužitelj u dijelu toč. IV. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači u sladu s navodima žalbe, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Tuženik istu presudu pobija u dijelu toč. III. i V. izreke iz svih žalbenih razloga i predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

 

4. U odgovorima na žalbe stranke osporavaju osnovanost žalbenih navoda suprotne strane i predlažu njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova tih odgovora.

 

5. Žalbe su osnovane.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurane svote po polici kasko osiguranja brodice zbog nastupa osiguranog slučaja koji se dogodio 4./5.1.2014., u kojemu je brodica uništena.

 

7.Između stranaka nije sporno da je I. tužitelj vlasnik brodice F., E., reg. oznaka …., a II. tužitelj kao vlasnik obrta za prijevoz i usluge njezin najmoprimac. Isto tako, nije sporan štetni događaj u kojemu se 5.1.2014., na brodicu I. tužitelja smještenu izvan dohvata valova na kopnu, pao betonski zid, koji se odlomio uslijed nevremena i iznimno obilnih oborina i uništio brodicu. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

 

8. U postupku je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je I. tužitelj kao vlasnik brodice sklopio s II. tužiteljem Ugovor o najmu na neodređeno vrijeme od 21.6.2013.;

- da je II. tužitelj kao ugovaratelj osiguranja sklopio s tuženikom 28.6.2013. Ugovor o osiguranju plovila – puni kasko s rokom važenja do 28.6.2014.;

- da su sastavni dio police osiguranja Uvjeti za osiguranje brodica i jahti (221-01212) i Uvjeti za osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika brodice ili jahte (245-0212);

- da je osigurana svota iznosila 200.000,00 kn, dok ugovorena odbitna franšiza po štetnom događaju iznosi 3.750,00 kn;

- da se brodica u razdoblju od 1.11.2012. do 1.11.2013., dakle i u vrijeme štetnog događaja nalazila izvan dohvata valova, koja činjenica je evidentirana i u samoj polici osiguranja; 

- da prema odredbama čl. 3. i 4. Općih uvjeta tuženika osiguranje vrijedi i tijekom vremena kada plovilo nije u moru ili vodi, odnosno za vrijeme boravka na ljetnom ili zimskom spremištu;

- da se prema čl. 4. Općih uvjeta osiguranje odnosi na sve štete koje između ostaloga mogu nastati i zbog nevremena;

- da je prema Izvješću policijske postaje Opatija od 5.3.2014. (list 4 spisa) 4./5.12.2013. zbog vremenskih nepogoda – obilne količine kiše raskvašen teren, srušio potporni betonski zid od armiranog betona visine 4-5 metara na pet barki koje su se nalazile na suhom vezu u M. D., među kojima je bila i brodica koja je vlasništvo I. tužitelja; 

- da je prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda (list 5 spisa) u razdoblju od 3. - 5. siječnja 2013. palo 86,3 mm oborina, a da je prosječna mjesečna srednja vrijednost oborina za taj mjesec iznosila 148,5 mm;

- da je tuženik odbio izvršiti isplatu po predmetnoj polici uz obrazloženje da šteta nije pokrivena osiguranjem i da je dozvoli za plovilo istekla valjanost;

- da je vještačenjem utvrđeno da je vrijednost brodice nakon obnove iznosila 248.000,00 kn, a prije obnove 74.000,00 kn.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da I. tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovom postupku, jer nije bio ugovaratelj osiguranja po predmetnoj polici osiguranja, te je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na njega. Ujedno je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na II. tužitelja ocijenivši da je nastupio osigurani slučaj iz čl. 4. Općih uvjeta tuženika, jer da je do uništenja brodice došlo zbog nevremena (obilnih oborina koje su uzrokovale rušenje visokog potpornog zida pristupnog puta i njegov pad na brodicu koja je bila u najmu II. tužitelja), te je pozivom na odredbu čl. 709. st. 2. Pomorskog zakonika („Narodne novine„ broj 181/04,76/07,146/08, 61/11 i 56/13 – dalje: PZ) obvezao tuženika kao osiguravatelja da isplatiti II. tužitelju iznos osigurane svote umanjen za ugovoreni iznos franšize odnosno 196.250,00 kn, a preostali zahtijevani iznos odbio kao neosnovan.

 

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti, jer je činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

11. Mjerodavne odredbe za rješavanje ovoga spora sadržane su u glavi IV Pomorskog zakonika, koje se prema odredbi čl. 684. st. 1. toč. 1. PZ primjenjuju na osiguranje broda, njegovih strojeva, uređaja, opreme i zaliha robe, te robe i drugih stvari koje se prevoze brodom ili se na njemu nalaze. Prema odredbi čl. 684. st. 5. PZ, odredbe glave IV PZ primjenjuju se i na osiguranje jahti i brodica.

 

12. Tek podredno, ako tim Zakonom nisu riješena pravna pitanja osiguranja, primjenjuju se i odredbe čl. 921. do 925. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

 

13. Odredba čl. 685. PZ definira osiguranika kao osobu koja ima ili može očekivati da će imati opravdani materijalni interes da osigurani slučaj ne nastane. Ističe kako je kao vlasnik brodice imao opravdani interes da se osigurani slučaj ne dogodi.

 

14. Prema odredbi čl. 686. st. 1. i 3. PZ ugovaratelj osiguranja može sklopiti ugovor o osiguranju za svoj račun, za račun treće osobe ili za račun neodređene osobe („za račun koga se tiče“), time da pri sklapanju ugovora o osiguranju ugovaratelj osiguranja nije dužan navesti sklapa li osiguranje za svoj račun ili za račun treće određene osobe. 

 

15. Odredba čl. 687. st. 1. i 3. PZ propisuje kada je osiguranje sklopljeno za račun treće osobe bez njezina naloga pravovaljano i što se smatra pristankom treće osobe na sklopljeno osiguranje (podnošenje odštetnog zahtjeva).

 

16. U žalbi I. tužitelj navodi da suprotno pravnom stajalištu prvostupanjskog suda, njegova aktivna legitimacija proizlazi iz odredbe čl. 685. PZ, jer je brodicu koja je njegovo vlasništvo, dao u najam II. tužitelju, te je kao vlasnik imao opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj, obzirom da je nastupom osiguranog slučaja, odnosno uništenjem brodice pretrpio štetu.

 

17. Svoj zaključak da I. tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovome sporu, sud prvog stupnja izvodi iz činjenice da nije bio ugovaratelj osiguranja po predmetnoj polici osiguranja, no o navedenom prigovoru tuženika trebalo je odlučiti primjenom prednje navedenih relevantnih odredbi čl. 685., 686. i 687. PZ, u vezi čl. 1. toč. 3. Općih uvjeta tuženika koji su sastavni dio police osiguranja (list 12 spisa).

 

18. Tuženik u žalbi ponavlja i prigovor istican tijekom postupka da brodica tužitelja na dan štetnog događaja nije imala važeću plovidbenu dozvolu, kako je to propisano čl. 3. st. 1. Općih uvjeta. Navedeni prigovor sud prvog stupnja je otklonio uz obrazloženje da je tuženik bio dužan upozoriti tužitelja da mu plovidbena dozvola ističe 1.11.2013., jer da je to mogao uočiti već prilikom zaključenja ugovora o osiguranju i da je na njemu bio teret dokaza da dokaže da je upozorio ugovaratelja osiguranja na tu činjenicu, no da nije dokazao da je to učinio. Osnovano, međutim, ukazuje tuženik da se u konkretnom slučaju radi o dobrovoljnom kasko osiguranju brodice i da je ugovaratelj osiguranja sklapanjem police osiguranja prihvatio i Opće uvjete tuženika, koji su mu bili poznati. Stoga je i u tom dijelu činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

19. Nadalje, i u pogledu sporne činjenice je li brodica tužitelja bila izvučena na obalu sukladno čl. 3. st. 4. Općih uvjeta, ili se nalazila na tzv. suhom vezu, činjenično stanje ostalo je nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Tuženik ponavlja u žalbi da je brodica za vrijeme zime bila ostavljena na nesigurnom mjestu na livadi, odnosno divljem odlagalištu i da je bila postavljena na tzv. „drvene cokne“, što je protivno pravilima sigurnosti i strogo zabranjeno u svim ovlaštenim marinama i odlagalištima plovila, pa da time tužitelji gube pravo iz osiguranja u smislu čl. 6. st. 1. Općih uvjeta. Ističe kako je i vještak za pomorsko tehničke havarije M. L., koji je vještačio u ovom postupku, na upit je li plovilo bilo smješteno u suhoj marini ili divljem odlagalištu, odgovorio da „mu to izgleda kao divlje odlagalište.“ Navodi kako su Pravilnikom o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma („Narodne novine“, broj 72/2008 – dalje: Pravilnik) jasno definirani pojmovi „odlagalište plovnih objekata“ i „suha marina“, kao i svi sigurnosni uvjeti koji moraju biti udovoljeni kako bi se pružila usluga smještaja plovnih objekata na suhom, koji Pravilnik sud nije uzeo u obzir. Tvrdi da je upravo radi razjašnjenja ove sporne činjenice predlagao tijekom postupka, a sukladno uputi vještaka da se od Ministarstva pomorstava zatraži podatak jesu li tužitelji imali valjanu koncesiju za suhu marinu i smještaj brodica (I. tužitelj u svom iskazu navodi da su osim njegove brodice u istom štetnom događaju bile oštećene još tri brodice koje su se sve nalazile na „našem suhom vezu tijekom zime“), i je li se radilo o adekvatnom odlagalištu za plovne objekte na suhom ili o divljem odlagalištu, no prvostupanjski sud je taj dokazni prijedlog neosnovano odbio.

 

20. Konačno, i u pogledu visine štete činjenično stanje ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je provedenim vještačenjem utvrđeno da je vrijednost brodice prije obnove iznosila 74.000,00 kn, a nakon obnove 248.00,00 kn, te je sud prvog stupnja odlučujući o tužbenom zahtjevu od iznosa osigurane svote navedenog u polici (200.000,00 kn) odbio iznos ugovorene franšize i dosudio II. tužitelju 196.250,00 kn. Pri tome je izgubio iz vida da osigurana svota ne predstavlja ujedno i ugovorenu vrijednost osiguranog predmeta (čl. 696. st. 2. PZ), a zanemario je i ostale relevantne odredne čl. 694. i 697. PZ, a posebno odredbu čl. 14. st. 4. Općih uvjeta tuženika koja je sadržajno identična odredbi čl. 695. PZ, a određuje da će se, ako nije drugačije ugovoreno uzeti da je ugovorena vrijednost stvarna vrijednost plovila na početku osiguranja, i da se kao stvarna vrijednost plovila uzima njegova tržna vrijednost na početku osiguranja. Provedenim vještačenjem nije, međutim, utvrđena tržna vrijednost brodice na početku osiguranja.

 

21. Kako je zbog propusta prvostupanjskog suda da primijeni relevantne odredbe PZ činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti u cijelosti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje. 

 

22. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. i V. pobijane presude zbog, za sada, neizvjesnog uspjeha stranaka u sporu.

 

23. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje i uz pravilnu primjenu materijalnog prava – relevantnih odredbi PZ i Općih uvjeta tuženika na koje mu je ukazano ovim rješenjem, ponovno odlučiti ima li se I. tužitelj smatrati osiguranikom po predmetnoj polici osiguranja, imaju li tužitelji važeću plovidbenu dozvolu sukladno čl. 3. st. 1. Općih uvjeta, je li brodica bila propisano smještena na kopnu u vrijeme štetnog događaja i kolika je bila tržišna vrijednost brodice u vrijeme početka osiguranja, te će potom ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

24. Novom odlukom o glavnoj stvari sud prvog stupnja odlučit će i o cjelokupnim troškovima postupka sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

 

U Zagrebu 26. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća:

                                                                                                                                Jasenka Grgić, v.r.