Poslovni broj: I Kž-266/2021-4

Poslovni broj: I Kž-266/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću, sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Ivana Turudića, univ. spec. crim., članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. T. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 3. Kaznenog zakona. ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženog D. T. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj K-2/2021. od 19. srpnja 2021. u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2021. i 25. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Povodom žalbe optuženog D. T., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. na način da se ista ukida.

 

 

II Odbija se žalba optuženog D. T. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Slavonskom Brodu proglasio je krivim optuženog D. T. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 3. KZ/11. u svezi s člankom 52. KZ/11. uz primjenu članka 48. i 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci te mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu kojom se određuje da će se od izrečene kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci izvršiti dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora i izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava. Na temelju članka 556. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) u vezi članka 190. stavak 8. KZ/11., u vezi članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog D. T. oduzete su stvari na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: 0016304. Na temelju članka 560. ZKP/08. u vezi članka 77. KZ/11. utvrđeno je da je iznos od 1.250,00 kuna imovinska korist ostvarena kaznenim djelom koji novčani iznos je postao imovina R. H. te se nalaže optuženom D. T. da novčani iznos od 1.250,00 kuna uplati u korist državnog proračuna RH u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženik je oslobođen od obveze plaćanja troškova ovog kaznenog postupka.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi D. T. po branitelju K. K., odvjetniku u S. B. zbog odluke o kazni s prijedlogom da se optuženiku izrekne blaža kazna zatvora i primijeni djelomična uvjetna osuda.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., utvrdio je da je u pogledu izrečene sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11. sud prvog stupnja na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon jer je u smislu odredbe članka 469. točke 5. ZKP/08. prekoračio ovlasti koje ima po zakonu.

 

7. Naime, izričući optuženiku sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. nije bilo uvjeta za njeno izricanje u smislu odredbe članka 69. stavka 1. KZ/11., iako je tom odredbom izrijekom propisano da će sud sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili druge vrste ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

 

8. Prvostupanjski sud nije utvrdio da je kazneno djelo počinjeno pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od droge, a niti da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti optuženi D. T. teže kazneno djelo, jer se o tome nije izjasnio liječnik vještak u pisanom nalazu i mišljenju, a niti je o tome pitan na raspravi.

 

9. Stoga je povodom podnesene žalbe, po službenoj dužnosti ovaj propust suda otklonjen na način da je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 69. KZ/11. te je ista ukinuta.

 

10. Optuženik u žalbi ističe da je trebala biti izrečena blaža kazna zatvora posebno zbog brojnih olakotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud naveo i prepoznao. Pojasnio je da je nesposobna za rad, sam se uzdržava jer mu obitelj ne pomaže.

 

11. Suprotno navodima optuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti koje u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. utječu na izbor, vrstu i mjeru kazne. Naime, prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti cijenio optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo žaljenje, loše zdravstveno stanje, jer boluje od spinalne mišićne atrofije, a konzumiranje marihuane mu ublažava simptome bolesti, relativnu malu količinu droge od 22,8 grama koja bi mogla biti dostatna za konzumaciju od mjesec dana, te njegovo skromno imovno stanje, jer je bez imovine, nije zaposlen, a zbog bolesti ne može obavljati poslove koje je ranije obavljao i od kojih se uzdržavao. Stoga je prvostupanjski sud doista imao u vidu brojnost olakotnih okolnosti i uz primjenu instituta ublažavanje kazne primjenom članka 48. i 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. ublažio određeni minimum kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 190. stavak 3. KZ/11.

 

11.1. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud cijenio kao otegotno dosadašnju osuđivanost za istovrsna kaznena djela i to prema izvatku Ministarstva pravosuđa i uprave (list 148) prvostupanjskog spisa iz čega proizlazi da je optuženik 2017. osuđen zbog neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. KZ/11. i da mu je izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-179/19. koja odluka je postala pravomoćna 17. veljače 2020. je osuđen zbog kaznenog djela omogućavanja trošenja droge iz članka 191. stavak 1. u vezi članka 190. stavak 1. KZ/11. na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci koja mu je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 540 (petstočetrdeset) sati. Optuženik je prekršajno kažnjavan dvanaest puta, od 2017. do 2020. godine, od čega su četiri odluke prekršajnog suda bile vezane za Zakon o suzbijanju zlouporabe droge što ukazuje na njegovu upornost u činjenju protupropisnih radnji vezano za drogu te ugrožavanje zdravlja ljudi.

 

12. Stoga nije u pravu žalitelj kada navodi da bi kazna trebala biti blaža, jer upravo kazna zatvora koja mu je određena za ovo kazneno djelo u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci je ispravno izrečena, a potom mu je određena djelomična uvjetna osuda tako da se kazna u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

12.1. Naime, radi postizanja svrhe kažnjavanja po članku 41. KZ/11. optuženiku je bilo potrebno izreći bezuvjetnu kaznu zatvora i izreći uvjetnu osudu samo za dio kazne, jer je ispravno prvostupanjski sud ocijenio da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, sve na temelju članka 57. stavak 1. KZ/11., a kako bi se ostvarila svrha kažnjavanja, društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenje građana u pravni poredak i utjecaja na optuženika kao i na druge da ne čine kaznena djela. Posebno uzimajući u obzir dulje vrijeme provjeravanja (od 4 godine) koje će odvratiti optuženog od novog činjenja kaznenih djela, omogućivši mu ponovno uključivanje u društvo, a uzimajući u obzir i njegovu životnu dob.

 

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08., jer ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnost, a niti je to istaknuto u žalbi, dok je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika pa je na temelju članka 482. i 486. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 25. listopada 2021.