Republika Hrvatska Pr-353/19-35
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. O., …, iz K.
S., …, kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetniku u
S., protiv tuženika B. montaža d.o.o. S., OIB: … …, iz S., kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u
S., radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave,
zaključene dana 22. rujna 2021.god. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i
punomoćnice tuženika, dne 25.listopada 2021.god.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti
tužitelju s osnova povreda prava osobnosti iznos od 33.000,00 kn, sa zakonskim
kamatama koje teku od podnošenja tužbe 27.10.2017.g. po stopi od 8,14 % godišnje,
a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena,
dok se za više zatraženo, preko 3 do 5 % poena, tužitelj odbija.
II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti
tužitelju na ime imovinske štete iz osnova tuđe nemedicinske njege i pomoći ukupan
iznos od 4.410,00 kn sa zakonskim kamatama koje teku od 25.listopada 2021.god.
po stopi od 6,11 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema
eskontnoj stopi HNB koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3% poena, dok se za više zatraženo, za iznos od 1.076,00
kn, kao i za više zatražene kamate, tužbeni zahtjev odbija.
III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti
tužitelju na ime razlike plaće za vrijeme bolovanja ukupan iznos od 152,34 kn sa
zakonskim kamatama koje teku kako slijedi:
-na iznos od 3,98 kn od 1.10.2015.g. do konačne isplate
-na iznos od 6,25 kn od 1.11.2015.g. do konačne isplate
-na iznos od 5,97 kn od 1.12.2015.g. do konačne isplate
-na iznos od 6,54 kn od 1.01.2016.g. do konačne isplate
-na iznos od 5,97 kn od 1.02.2016.g. do konačne isplate
-na iznos od 5,97 kn od 1.03.2016.g. do konačne isplate
-na iznos od 6,54 kn od 1.04.2016.g. do konačne isplate
-na iznos od 5,97 kn od 1.05.2016.g. do konačne isplate
-na iznos od 6,25 kn od 1.06.2016.g. do konačne isplate
-na iznos od 6,25 kn od 1.07.2016.g. do konačne isplate
-na iznos od 5,97 kn od 1.08.2016.g.do konačne isplate
-na iznos od 6,54 kn od 1.09.2016.g. do konačne isplate
-na iznos od 6,25 kn od 1.10.2016.g. do konačne isplate
-na iznos od 5,97 kn od 1.11.2016.g. do konačne isplate
-na iznos od 6,25 kn od 1.12.2016.g. do konačne isplate
-na iznos od 6,25 kn od 1.01.2017.g. do konačne isplate
-na iznos od 6,25 kn od 1.02.2017.g. d konačne isplate
-na iznos od 5,68 kn od 1.03.2017.g. do konačne isplate
-na iznos od 6,54 kn od 1.04.2017.g. do konačne isplate
-na iznos od 5,68 kn od 1.05.2017.g. do konačne isplate
-na iznos od 6,54 kn od 1.06.2017.g. do konačne isplate
-na iznos od 6,25 kn od 1.07.2017.g. do konačne isplate
-na iznos od 5,97 kn od 1.08.2017.g. do konačne isplate
-na iznos od 6,54 kn od 1.09.2017.g. do konačne isplate
-na iznos od 5,97 kn od 1.10.2017.g. do konačne isplate
obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3% poena, dok se za više zatraženo, za iznos od 24.301,23
kn, tužitelj odbija.
IV. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove
parbenog postupka u iznosu od 13.725,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama
počevši od 25.listopada 2021.god. pa do isplate, a po stopi koja se za svako
polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri
postotna poena, dok se za više zatražene troškove postupka, u iznosu od 3.275,00
kn, tužitelj odbija u svom zahtjevu.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dne 27.listopada 2017.god. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika
ad 1. B. i. S. d.d. S. i ad 2. B.-m. S. d.o.o.,
S., radi naknade štete. U tužbi se navodi kako je dana 11. rujna 2015.g. u S.,
na novogradnji „…“ u okviru B. i. S., kao djelatnik tuženika
ad.2. prilikom obavljanja radnog zadatka silaska uskim i skliskim spiralnim
stepenicama pao te je ozlijedio rame i nogu. Pored drugih ozljeda zadobio je i
luksaciju zgloba te rupturu ramena s posljedicom ograničenih pokreta nogom i
ramenom radi kojih je na bolovanju i mu predstoji operativni zahvat. Navodi kako je
imao troškove liječenja posebno prijevoz do bolnice. Fizikalna terapija nije dala
posebnog rezultata tako da je znatno ograničen u fizičkim aktivnostima, a zaostale
su posljedice trajne naravi, te je pretrpio povredu prava osobnosti i imovinsku štetu.
Temeljem prednjeg, tužitelj traži donošenje presude kojom će se obvezati tuženike
na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, u ukupnom iznosu od
30.000,00 kn sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, te naknadu
imovinske štete, za troškove liječenja i za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od
14.132,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate,
sve uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik ad.1. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije
te nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, budući da je tužitelj radnik tuženika ad.2.
te je radnu nezgodu doživio radeći za tog tuženika. Nadalje, tuženik ad.1., opreza
radi i tuženik ad. 2., osporavaju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlažu odbiti
kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja. Navode kako iz Prijave ozljede na radu
proizlazi da je do radne nezgode došlo na način da se tužitelj kritične prigode nakon
završetka obavljenih bravarskih poslova na N. 5. . " silazeći niz stepenice koje
su bile ispravne, poskliznuo i pao. Evidentno je da je do radne nezgode došlo
radnjom i propustom tužitelja pa da je isključivo on odgovoran za nezgodu, a time i
za nastalu štetu. Tužitelj je osposobljen za rad na siguran način za obavljanje
poslova radnog mjesta bravara za koje ima zaključen ugovor o rad s tuženikom ad.2,
a tuženik mu je omogućio korištenje propisanih zaštitnih sredstava za rad na siguran
način pa su na strani tuženika ad.2. kao poslodavca kao i tuženika ad.1. ispunjene
pretpostavke za oslobađanje od odgovornosti za štetu od opasne stvari i opasne
djelatnosti po Zakonu o obveznim odnosima. Navode kako u odnosu na tužbeni
zahtjev s osnove razlike plaće tužitelj ne trpi nikakvu štetu budući da je prema
propisima o zdravstvenom osiguranju za vrijeme bolovanja primio naknadu plaće u
100 % -om iznosu od osnovice za obračun.
3. Presudom ovog suda pod br. Pr-779/17 od 24.siječnja 2019.god. odbijen je u
cijelosti tužbeni zahtjev, da bi Županijski sud u Zagrebu, odlučujući po žalbi tužitelja,
svojom odlukom pod br. GžR-470/19 od 15.travnja 2019.god. potvrdio gore
navedenu presudu ovog suda u dijelu pod točkom I izreke u odnosu na tuženika pod
1. B. i. d.d. S., dok je ukinuo presudu ovog suda u dijelu pod
točkom I izreke u odnosu na tuženika pod 2. B. m. d.o.o. S., kao i u
dijelu pod točkom II izreke i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Dakle, u
odnosu na B. i. d.d. S., pravomoćna je presuda ovog suda br-
Pr-779/17 od 24.siječnja 2019.god. u dijelu pod točkom I izreke (kojom je odbijen
tužbeni zahtjev u odnosu na tog tuženika), kao i u dijelu točke II izreke (koja se
odnosi na parnični trošak).
4. Podneskom od 23.listopada 2020.god. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način
da potražuje od tuženika isplatu iznosa od 33.000,00 kn na ime naknade
neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti sa zateznim kamatama od
27.listopada 2017.god. do isplate; na ime naknade imovinske štete s osnova
troškova liječenja, tuđe njege i pomoći iznos od 5.486,00 kn sa zateznim kamatama
od presuđenja do isplate; na ime razlike plaće za vrijeme bolovanja iznos od
24.453,57 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do
isplate, te troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
4.1. Tuženik se usprotivio i uređenom tužbenom zahtjevu, te ističe prigovor zastare.
5. Tijekom ponovnog postupka sud je proveo dokaze pregledom prijave o ozljedi na
radu, medicinske dokumentacije ( list spisa 9 - 20) , isplatnih lista ( 21-47),
medicinske dokumentacije (list spisa 48-64), podataka o kretanju na radu, Zapisnika
o ispitivanju ozljede na radu, izjave od 18. rujna 2015.g. , bolesničkog terapeutskog
kartona, specijalističkog nalaza, saslušanjem tužitelja kao parbene stranke,
saslušanjem svjedoka S. L., M. L. i M. B., financijsko-
knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i
računovodstvo I. U., dipl.oec. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene
svakog dokaza, kao i na temelju rezultata provedenog postupka donio odluku kao u
izreci iz sljedećih razloga.
6. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužitelj radnik tuženika B.
m. d.o.o. S. i da je dne 11.rujna 2015.god. doživio nezgodu na radu na način
da je prilikom silaska sa spiralnih stepenica pao i ozlijedio se.
7. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete, a
koja šteta mu je nastala padom niz stepenice pri čemu je zadobio tjelesne ozljede
(udarac u desno rame).
10. Naime, odredbom čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, dalje: ZR)
određeno je da ukoliko radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je
dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
11. Prema čl. 3. st. 1. t. 13. Zakona o zaštiti na radu (''Narodne novine„ broj 71/14,
118/14, 154/14, dalje: ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru
poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti,
odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.
U smislu tog zakona pojmovima mjesto rada i radni okoliš obuhvaćaju se sva mjesta
i prostori pod neposrednim ili posrednim nadzorom poslodavca na kojima se
zaposlenici moraju nalaziti ili do kojih moraju dolaziti u tijeku rada. Pojam nezgode na
radu nije usko vezan za izvršavanje radnih zadataka radnog mjesta ,već je dovoljno
da je šteta nastala pod nadzorom poslodavca na mjestu na kojem radnik treba
dolaziti tijekom rada.
12. Odredba članka 25. st.1. Zakona o zaštiti na radu propisuje da poslodavac
odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom
bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Prema
odredbi članka 25. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu poslodavac može biti
oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta
nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće
osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati. Načelo objektivne odgovornosti
poslodavca za štetu radniku sadržano je i u Direktivi 89/391/EEZ koja je
implementirana u ZZR.
13. Dakle, odgovornost tuženika za štetu procjenjuje se po pravilima odgovornosti po
principu uzročnosti, koje odgovornosti se tuženik kao poslodavac u smislu članka
1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11,
78/15, dalje: ZOO) može osloboditi ako dokaže da šteta potječe uslijed radnji i
djelovanja treće osobe, krivnje samog radnika, koju on nije mogao predvidjeti, ni
izbjeći, a niti otkloniti ili, pak, više sile.
14. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako mu se nezgoda dogodila na
brodu K. u 9 sati ujutro kada je išao po određeni alat koji se nalazio u sanduku
izvan broda, da nije mogao proći vanjskim stepenicama, jer se paluba broda brusila i
pripremala za lakiranje, pa se poslužio unutarnjim stepenicama, a s obzirom da je na
jahti unutarnje drvo lakirano pa tako i unutarnje stepenice, svi su na brodu nosili na
zaštitnu obuću navlake od tkanine. Spuštajući se niz stepenice, pretpostavlja radi tih
krpenih navlaka na obući, na sredini stepenica kliznuo je i pao do kraja stubišta
dočekavši se na desnu ruku. Unutarnje stepenice nisu imale ugrađene protuklizače,
a niti su bili ugrađeni držači sa strane. Gazište da je bilo oko 25-30 cm, međutim da
je on ugazio punom nogom.
15. Svjedok S. L. u svom iskazu navodi kako nije bio očevidac nezgode, ali je
došao odmah nakon što je obaviješten da je tužitelj pao. Navodi kako su na brodu
K. u to vrijeme bile dostupne vanjske stepenice, međutim kako je tužitelj radio
na mjestu gdje su mu bile bliže unutarnje vjerojatno se zato njima poslužio, koji
stepenicama su svi dosta puta prošli i kada se dogodila radna nezgoda tužitelju imale
su ugrađen spiralni rukohvat. Tužitelj je bio propisno odjeven, u zaštitnoj obući, a na
nogama je imao nazuvice od tkanine koje su stavljali na radne cipele da se spriječi
proklizavanje i da se ne bi radnom obućom oštetio pod. Naknadno su na te stepenice
stavljeni protuklizači, kad je brod već došao na remont, na zahtjev agencije koja
iznajmljuje brod.
16. Iz iskaza svjedoka M. L. proizlazi kako se u trenutku radne
nezgode nalazi na glavnoj palubi, a tužitelj se spuštao s donje palube na glavnu
unutarnjim stepenicama i bio mu je okrenut leđima kada je čuo udarac, okrenuo se
i vidio da je tužitelj pao na stepenice, te ga je zatekao na sredini stepenica. Te
stepenice su imale rukodržač, ali ne može reći da su imale protuklizače, jer ne zna
jesu li isti postavljeni prije ili nakon nezgode.
17. S. M. B. u svom iskazu navodi kako je izašao na lice mjesta nakon
što je obaviješten o nezgodi te mu je mjesto događaja pokazao S. L., tužiteljev
poslovođa. Navodi kako se radi o spiralnim stepenicama u punoj fazi gotovosti, s
gotovim rukohvatom sa strane obloženim drvenom oblogom. Koliko mu je poznato
tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način, a obaviješten je da je imao u
trenutku predmetnog štetnog događaja propisanu zaštitnu odjeću i obuću, te obzirom
na stupanj gotovosti tih brodskih stepenica uz postojeću zaštitnu odjeću i obuću,
koristio je i nazuvice od platna, koje se navuku na radne cipele, kako bi se zaštitio
površni sloj od oštećenja.
18. Pregledom prijave o ozljedi na radu proizlazi kako je tužitelj nakon završetka
obavljanja bravarskih poslova na nov. … silazeći niz potpuno završene drvene
spiralne stepenice poskliznuo, pao i iščašio zglob desnog ramena, a uzrok ozljede su
ostala neprimijenjena posebna pravila zaštite na radu koja nisu navedena pod
oznakama 851 do 860.
19. Iz Zapisnika o ispitivanju ozljede na radu proizlazi da se tužitelj ozlijedio dana 11.
rujna 2015.g. silazeći niz potpuno završene drvene spiralne stepenice na jahti "
K.", gdje je radio kao bravar, a u točki 13. tog zapisnika stoji da je uzrok
ozlijede kretanje bez dužne pažnje, a u točki 21. da su stepenice potpuno završene s
rukohvatom,
20. Naime, poslodavac odgovora za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom
po objektivnoj odgovornosti, a teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za
oslobođenje ili umanjenje odgovornosti na temelju odredbe čl. 25. st. 2. ZZR je na
poslodavcu. Poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti za štetu radniku ako
dokaže da je radnik postupao protivno odredbama ZZR i to namjerno ili zbog krajnje
nepažnje. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik
svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu odnosno kad radnik
želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi
ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i
kumulativni uvjet za oslobođenje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao
utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
21. Tužitelj je kritične prigode obavljajući svoje radne zadatke silazio niz predmetne
spiralne stepenice, koje su bile u cijelosti završene i kao takve predane i prihvaćene
od registra, te je na istima postavljen drveni rukohvat s lijeve strane, a širina istih bila je
izgrađena sukladno pravilima brodskog registra, što je razvidno ne samo iz iskaza
tužitelja, već i saslušanih svjedoka L., L. i B., te se spuštajući niz te
visoko lakirane stepenice poskliznuo i pao. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je u svemu
postupao s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, kao i u skladu s
osposobljenošću za rad na siguran način, dok s druge strane poslodavac-tuženik nije
organizirao radni proces na način da stepenice niz koje se radnici, pa tako i u ovom
slučaju tužitelj, spuštaju nisu skliske (bez obzira na činjenicu je li se radnici trebaju
koristiti vanjskim ili unutarnjim stepenicama, jer radnicima nije bilo zabranjeno
korištenje unutarnjim stepenicama, niti takva zabrana kod tuženika postoji), a zbog
čega je i došlo do ozljeđivanja tužitelja. Poslodavac – tuženik nije na odgovarajući
način osigurao tužitelju mjesto rada, a šteta je nastala uslijed poskliznuća koje je
uzrokovano objektivnim razlogom tada za takvu štetu odgovara poslodavac budući
da je isti odgovorna osoba za nastanak konkretne štete.
21.1. Činjenica da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje
poslova bravara, da je imao adekvatnu zaštitnu odjeću i obuću (svjedoci L.,
L. i B. su potvrdili da se tužitelj kritičnog dana ozlijedio na spiralnim
stepenicama na brodu K. da je na sebi imao zaštitnu propisnu odjeću, a
obzirom na stupanj gotovosti brodskih stepenica, da je uz postojeću obuću i odjeću
koristio i nazuvice koje se navuku na radne cipele kako bi se zaštitio površni sloj od
oštećenja, a koje su od platna) ne oslobađa samim time tuženika od odgovornosti.
Tuženik je trebao organizirati rad na način da radnici, u ovom slučaju tužitelj, ne
mora silaziti niz skliske stepenice, jer kako proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, već i
svjedoka, radi se o lakiranim drvenim stepenicama i kao takve predstavljaju
opasnost (visoko lakirane stepenice, kojima se radnici tijekom radnog procesa mogu
koristiti predstavljaju opasnu stvar), još k tome spuštajući se niz te stepenice morao
je nositi nazuvice na radnoj obući da se ne uništi površinski sloj stepenica.
21.2. Tužitelj je navedene prigode u svemu postupao s dužnom pažnjom i po nalogu
poslodavca, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način. Šteta je
tužitelju nastala uslijed poskliznuća na spiralnim stepenicama (kretao se
po stepenicama, normalnim hodom u radnoj obući s nazuvicama), a time i pada
koje je uzrokovano objektivnim razlogom. Tužitelj ni na koji način nije mogao utjecati
na činjenicu da su stepenice bile skliske, jer se radi o visoko lakiranim stepenicama
bez protuklizača (tužitelj, a i svjedoci L., B. i L. navode kako na te
stepenice u vrijeme nezgode nisu bili stavljeni protuklizači, već su isti stavljeni
naknadno nakon nezgode) pa zbog toga u ponašanju tužitelja nema nikakve krivnje,
tada za takvu štetu odgovara poslodavac budući da je isti odgovorna osoba za
nastanak konkretne štete. Tijekom rada radnik mora povjereni posao obavljati s
dužnom pažnjom, te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo
zdravlje i sigurnost, a u ovom slučaju nije izostala pažnja tužiteljice, već naprotiv
tužiteljica je navedene prigode u svemu postupala s dužnom pažnjom, kao i u skladu
s osposobljenošću za rad na siguran način, dok s druge strane poslodavac-tuženik
nije organizirao radni proces na način da tužiteljica ne mora uzimati robu s
improviziranog stola koji nije predviđen za ostavljanje veće količine robe pa je zbog
nestabilnosti istoga i došlo do ozljeđivanja tužiteljice.
21.3. Po ocjeni ovog suda šteta nije nastala isključivom radnjom tužitelja koju tuženik
nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti pa se u tom
smislu ukazuju kao neosnovani prigovori tuženika.
21.4. Činjenica da je tužitelj imao na korištenje i vanjske stepenice, a da je upravo
silazio niz unutarnje stepenice samim time ne dovode do odgovornosti tužitelja.
Uzrok pada su visoko lakirane stepenice, koje kao takve predstavljaju opasnu stvar, i
na kojima je tužitelj proklizao i pao.
21.5. Te stepenice s obzirom na svoj oblik, konstrukciju, način izrade i sve
karakteristike izgrađenosti u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a (a kojom je određeno
da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se
da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile
uzrok štete) predstavljaju opasnu stvar za koju u smislu odredbi čl. 1064. st. 1. ZOO
(prema kojoj za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne
djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi) tuženik kao vlasnik odgovara za
nastalu štetu tužitelju.
21.6. S obzirom na to da tuženik nije dokazao osnove za oslobođenje od odgovornosti, dužan je naknaditi svu štetu tužitelju.
22. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima pod pravima
osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno
zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života,
slobodu i dr.
23. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano
je u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i
okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od
naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka određeno je da
pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i
trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta
naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa
njezinom naravi i društvenom svrhom.
24. Sudski vještak dr. D. T., spec. ortoped u svom nalazu i mišljenju danom
na ročištu od 4.studenoga 2019.god. zaključuje sljedeće: tužitelj je u predmetnoj
nezgodi zadobio udarac u desno rame, te mu je na hitnom kirurškom prijemu
postavljena imobilizacija. Nakon provedenih fizikalnih terapija, budući da nije došlo
do poboljšanja, izvršena mu je operacija, nakon koje je ponovno išao na fizikalne
terapije. Liječenje mu je završeno šest mjeseci nakon operacije. Tužitelj je imao
teške tjelesnu ozljedu koja je ostavila umanjenje od 8 %, što znači da će ulagati
pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova s desnom rukom i kod podizanja
tereta i kod obavljanja osobne higijene. Bolove jakog intenziteta je imao tri dana,
srednjeg intenziteta 3 tjedna, slabog intenziteta još 2 mjeseca. Tuđe njega i pomoć
mu je bila potrebna nakon same traume i nakon operacije 2 mjeseca po 2 sata
dnevno, te još 3 mjeseca po 1 sat dnevno. Naruženost je vidljiva samo u ljetnom
periodu kod obnaženosti i to u vidu manjih ožiljaka u predjelu ramena i spada u blagi
stupanj.
25. Sudski vještak dr. S. B., spec. psihijatar u svom nalazu i mišljenju danom
na ročištu od 4.studenoga 2019.god. navodi kako je tužitelj tijekom odvijanja štetnog
događaja trpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od pola minute, na kojeg se
nadovezao sekundarni strah u jakom intenzitetu u trajanju od 3 do 4 dana, srednjem
intenzitetu u trajanju od 2 do 3 tjedna, te u blagom intenzitetu u trajanju od 6 do 8
tjedana. Ponovno se reaktivirao strah jakog intenziteta dva dana prije i dva dana
nakon poslije indiciranog obavljenog operativnog zahvata. Trajnih posljedica straha
nema.
26. Imajući u vidu gore navedene zakonske odredbe, a sukladno nalazu i mišljenju
sudskih vještaka liječnika, koje ovaj sud smatra stručnim, objektivnim i danim
sukladno pravilima struke i znanosti, a na koje stranke nisu imale primjedbi, uzimajući
u obzir jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova zbog umanjenja
općih životnih aktivnosti, kao i svih neugodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja
(RTG snimanje, imobilizacija, fizikalna terapija, kontrolni pregledi i dr.), te
pretrpljenog straha tužitelju je s osnova pravične novčane naknade neimovinske
štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena
naknada u zatraženom iznosu od 33.000,00 kn. Na dosuđeni iznos tužitelju su
dosuđene i zatezne kamate koje teku od dana 27.listopada 2017.god., kao dana
podnošenja tužbe, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a (kojom je određeno da
obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili
tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga), pa do isplate, dok je za više zatraženo
(preko 3 % poena do 5 % poena) tužitelj odbijen u svom zahtjevu, a kao u točki I
izreke presude.
27. Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći u
ukupnom iznosu od 4.536,00 kn, troškova liječenja u iznosu od 950,00 kn, te na ime
izgubljene zarade u iznosu od 24.453,57 kn.
28. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja,
oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova,
naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.
29. Tužitelju je, a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. T. bila potrebna
tuđa njega i pomoć u trajanju od dva mjeseca po 2 sata dnevno, te još tri mjeseca po
1 sat dnevno, ukupno 210 sati.
29.1. Naime, naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako
ista novčani oblik imovinske štete tj. predstavlja onaj iznos novčanih jedinica koji bi
tužiteljica platila trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. U konkretnom
slučaju, tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, budući da je istome ta
pomoć i njega pružena besplatno (od strane članova njezine obitelji, jer tužitelj nije
sudu dostavio dokaz da bi ove troškove platio trećoj osobi) pa stoga tužitelja pripada
naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala
usluge tuđe pomoći tu naknadu i tražila, a sve to iz razloga kako bi se postigla svrha
naknade štete, a to je da se imovno stanje tužitelja dovede u takvo da mu u cijelosti
bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe njege i
pomoći koju mu pruža treća osoba pa makar to bili i članovi njegovog domaćinstva.
29.2. Tužitelj je na ime cijene sata tuđe njege i pomoći zatražio iznos od 21,00 kn,
koji iznos je po ocjeni ovog suda primjeren konkretnom slučaju, te je za 216 sati tuđe
njege i pomoći zatražio isplatu iznosa od 4.536,00 kn, međutim prema vještačenju dr.
T. tužitelju je tuđa njega i pomoć bila potrebna sveukupno 210 sati (60 dana x 2
sata dnevno = 120 sati, te 90 dana x 1 sat dnevno = 90 sati, ukupno 210 sati
potrebite tuđe njege i pomoći x 21,00 kn, kao cijena jednog sata tuđe njege i pomoći,
kako je tužitelj zatražio), stoga tužitelja pripada na ime naknade za tuđu njegu i
pomoć iznos od 4.410,00 kn, dok je za više zatraženo, za iznos od 126,00 kn,
tužitelj odbijen. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje teku
od dana 25.listopada 2021.god., kao dana presuđenja, do isplate, dok je za više
zatraženo (preko 3 % poena do 5 % poena), tužitelj odbijen u zahtjevu. S obzirom na
to da je tužitelj kamate na troškove tuđe njege i pomoći zatražio od presuđenja, a
ne od vremena kada je bio izvrgnut tim troškovima, to je sud njegov zahtjev glede
tijeka kamata na troškove tuđe njege i pomoći i prihvatio, jer sukladno odredbi čl. 2.
ZPP-a ne može ići preko zahtjeva tužitelja, a kao u točki II izreke presude.
30. Glede troškova liječenja, za navesti je da tužitelj ničim nije dokazao da je te
troškove imao i u kojem iznosu, a osim toga, tužitelj nije predložio glede predmetne
tražbine relevantne dokaze iz kojih bi nesumnjivo proizlazila osnovanost njegovog
potraživanja glede troškova liječenja.
30.1. Naime, odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj
53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,
25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) određeno je da su stranke dužne iznijeti sve činjenice
na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju
slobodne ocjene dokaza, međutim, tužitelj nije postupio sukladno navedenoj odredbi
tj. nije dostavio nikakve dokaze na okolnost da je imao troškove liječenja i u kojoj
visini, a sud provodi one dokaze koje su stranke predložile i iste ocjenjuje na temelju
svog slobodnog sudačkog uvjerenja.
31. Nadalje, tužitelj potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade za vrijeme
bolovanja u razdoblju od 1.06.2015.god. do 31.01.2018.god. koji predstavlja razliku
između plaće koju bi primao da je radio i naknade koju je primao za vrijeme
bolovanja. Naknada štete zbog izgubljene zarade je novčani zahtjev i tuženik je
dužan isplatiti tužitelju onaj broj novčanih jedinica koliki je utvrđen iznos štete u
vrijeme kada je tužitelj tu zaradu izgubio.
31.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo, financije i
bankarstvo I. U., dipl.oec. od 25.rujna 2020.god. proizlazi kako je izračun
razlike plaće za vremenski period za koji je tužitelj bio na bolovanju s osnova ozljede
na radu od 11.rujna 2015.god. do 1.listopada 2017.god. napravio u dvije verzije.
Verziju 1 napravio je na način da je izračunao razliku između naknade za bolovanje
koju je tužitelj primao te prosjeka neto primanja koje je tužitelj ostvario u 3 mjeseca
prije ozljede, a verziju 2 napravio je na način da je izračunao razliku između naknade
za bolovanje koju je tužitelj primao te neto primanja koje bi tužitelj ostvario da je
nastavio raditi, izračunatih temeljem prosjeka parametara bitnih za određivanje plaće
u 3 mjeseca prije ozljede odnosno njihovog kretanja u utuženom razdoblju. Po verziji
1 tijekom utuženog razdoblja javlja se mala razlika u neto primanjima između
nadoknade plaće koju je tužitelj primao temeljem ozljede na radu i neto plaće koju bi
primao temeljem prosjeka neto plaća zadnja tri mjeseca prije ozljede na radu pa
temeljem prosjeka neto primanja koja je tužitelj ostvario u tri mjeseca prije ozljede
tužitelj je trebao primiti ukupno 152,34 kn više nego je primio kroz naknadu plaće za
ozljedu na radu (izračun po mjesecima prikazan u stupcu 6 tablice 2). Po verziji 2 u
ožujku 2016.god. nastaje bitna promjena u koeficijentu za radno mjesto tužitelja te je
on povećan s 2,45 na 3,97 što je dovelo od znatnog povećanja prosječne redovne
satnice i to s 43,28 kn po satu na 58,82 kn po satu i zbog povećanja redovne satnice
došlo bi do povećanja neto plaće tužitelja pa da je kroz utuženo razdoblje nastavio
raditi na istom radnom mjestu primio bi ukupno 24.453,57 kn više nego što je primio
kroz naknadu plaće za ozljedu na radu (izračun po mjesecima prikaza u stupcu 15
tablice 6), prvenstveno zbog povećanja koeficijenta radnog mjesta do kojeg je došlo
u ožujka 2016.god.
31.2. Tuženik je prigovorio vještačenju vještaka U. i to verziji 2 izračuna,
navodeći kako je vještak samoinicijativno izradio obračun simulirajući plaću koju bi
tužitelj primio, pri tome ne koristeći metodologiju tuženika za izračun visine plaće, već
je na temelju selektivno odabranih parametara iz isplatnih lista za tužitelja za
razdoblje lipanj-kolovoz 2015. izradio obračun plaće, dok na matematički izračun-
verzija 1 izračuna tuženik nije imao primjedbi.
31.3. U dopuni vještačenja, a s obzirom na primjedbe tuženika, sudski vještak U.
navodi kako se plaća računa temeljem bazne i redovne satnice, pri čemu je on baznu
satnicu uzeo kako je navedena u isplatnim listama dok je za redovnu satnicu
izračunao tako da je baznu satnicu pomnožio s faktorom učinka kojeg je izračunao
kao prosjek faktora učinka koji je tužitelj imao u mjesecima prije ozljede i taj prosjek
je koristio u izračunu naknade. Što se tiče faktora organizacijske jedinice, njega je
uzeo iz priloženih platnih lista, nije ga procjenjivao. Pravno je pitanje koja je verzija
ispravna, je li verzija 1. prosjek plaće koju je tužitelj ostvario prije ozljede na radu ili
verzija 2. procjena kakvu bi plaću tužitelj ostvario da nije pretrpio ozljedu na radu, a
koja je izračunata temeljem faktora koje je tuženik koristio za izračun plaće.
31.3. Imajući u vidu vještačenje vještaka U., koje ovaj sud kao stručno,
objektivno i jasno obrazloženo prihvaća u cijelosti, na koje tužitelj nije imao primjedbi,
dok tuženik nije imao primjedbi na verziju 1 izračuna, ali i dalje je osporavao verziju
2 izračuna, ovaj sud smatra da tužitelja pripada na ime izgubljene zarade za utuženo
razdoblje iznos od 152,34 kn (prema verziji 1. izračuna vještaka) sa zateznim
kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok se za
više zatraženo, za iznos od 24.301,23, kn tužitelj odbija u svom zahtjevu. Naime,
kako iz vještačenja proizlazi vještak je izračun plaće u verziji 2 izvršio na temelju
procjene kakvu bi plaću tužitelj ostvarivao da nije bilo ozljede na radu, međutim,
štetu na ime izgubljene zarade čini razlika između plaće koju tužitelj više ne
ostvaruje zbog ozljeđivanja i primljene naknade za vrijeme bolovanja, a eventualna
povećanja plaće mogla bi biti uzeta u obzir da je stvarno do povećanja i došlo, a
ovdje nije utvrđeno da bi tužitelj ostvario veću zaradu da nije bilo štetnog događaja.
32. Tuženik je istakao prigovor zastare, a koji po ocjeni ovog suda nije osnovan.
32.1. Prema odredbi čl. 230. ZOO-a proizlazi da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.
32.2. Tužbom od 27.listopada 2017.god. tužitelj potražuje naknadu neimovinske
štete s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 30.000,00 kn, te naknadu
imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći 1.932,00 kn, troškova liječenja u
iznosu od 300,00 kn, te izgubljene zarade u iznosu od 11.900,00 kn, a koja šteta mu
je nastala 11.rujna 2015.god. Podneskom od 23.listopada 2020.god. tužitelj je uredio
tužbeni zahtjev tako da potražuje s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od
33.000,00 kn, te naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći i troškova
liječenja u iznosu od 5.486,00 kn, te izgubljene zarade u iznosu od 24.453,57 kn.
Kako se nezgoda dogodila 11.rujna 2015.god., a tužitelj je tužbu za naknadom štete
podnio 27.listopada 2017.god., to je očito da nije protekao zastarni rok od tri godine.
33. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona
o parničnom postupku.
33.1. Naime, tužitelju, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova
zastupanja po punomoćniku, priznat je trošak zastupanja po punomoćniku, a isti se
odnosi na: sastav tužbe 100 bodova, za zastupanja na ročištima od 5.ožujka;
17.svibnja i 19.rujna 2018.god., 8.srpnja i 4.studenoga 2019.god., 3.veljače;
19.svibnja i 22.rujna 2021.god. po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu presude
50 bodova, za sastav podneska od 23.veljače 2018.god., 19.listopada i 21.listopada
2020.god. po 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi
13.500,00 kn, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 3.375,00 kn, ukupno iznos od
16.875,00 kn.
33.2. S obzirom na to da je tužitelj u postupku uspio s 80 % (uspio u osnovu 100%,
a 60 % u visini, odnosno ukupno sa 80 %), a tuženik je uspio s 20 %. Razlika
postotaka uspješnosti je 60 % u korist tužitelja pa je tužitelju od gore navedenog
iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 10.125,00 kn, koji iznos uvećan za
iznos od 3.600,00 kn na ime troškova medicinskog i financijskog vještačenja, daje
ukupan iznos od 13.725,00 kn, a za više zatražene troškove, za iznos od 3.275,00
kn, tužitelj se odbija u zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske
zatezne kamate počevši od 25.listopada 2021.god., kao dana presuđenja, do
isplate, a kao u točki II izreke presude.
U Splitu, 25. listopada 2021.godine
Sutkinja
Katica Bojčić Vidović, v. r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom
Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba
se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA:
-pun tužitelja
-pun. tuženika
