Gž-881/2021-2

1

                                         

Gž-881/2021-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujević, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad S.1, OIB …, iz S.1, zastupan po punomoćniku I. B., odvjetniku iz R., protiv tuženika G. P. p.o.o. u stečaju, N. M., Slovenija, po pravnom slijedniku P. p. s. d.o.o. Lj., zastupan po punomoćniku M. V., odvjetniku iz S.2 i umješača na strani tuženika, R. F., OIB …, iz V., i  M. F., OIB … iz V.,  oboje zastupani po ZOU M. F. i dr. iz V., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja i umješača izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, poslovni broj 1 P-2190/2019 od 1. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2021.,

p r e s u d i o    j e

1. Odbijaju se žalbe tužitelja i umješača kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, poslovni broj 1 P-2190/2019 od 1. srpnja 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2190/2019 od 2. srpnja 2021.

 

2. Odbijaju se umješači na strani tuženika sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:             

"Utvrđuje se da je tužitelj GRAD S., vlasnik nekretnina: 2111/3 površine 1755 m2, upisane u zk.ul. 647, kč.br. 2235/30 površine 826 m2 upisana u zk.ul. 715, kč.br. 2235/79 površine 7ha,49a, 31 m2, kč.br. 2235/117 površine 2084 m2, upisane u zk.ul. 661, kč.br. 2235/288 površine 4532 m2, kč.br. 2235/289, površine 78 m2, 2235/289 površine 4ha, 60a, 81 m2, upisane u zk.ul. 661, kč.br. 2235/290 površine 113 m2, kč.br. 2235/291 površine 176 m2, kč.br. 2235/292 površine 626 m2, upisane u zk.. ul 715, kč.br. 2235/293 površine 88 m2, kč.br. 2235/294 površine 575 m2, kč.br. 2235/295 površine 632 m2, kč.br. 2235/296 površine 3145 m2, 2235/297 površine 3396 m2, kč.br. 2235/298 površine 275 m2, kč.br. 2235/299 površine 1855 m2, kč.br. 2235/300, površine 5 m2, kč.br.2235/300 površine 696 m2, kč.br.2235/301 površine 213 m2, kčbr.2235/302 površine 1553 m2, kč.br. 2235/303 površine 1ha, 81a, 2 m2, kč.br.2235/303 površine 112 m2, kč.br. 2235/304, površine 705 m2, kč.br. 2235/305 površine 370 m2, kč.br.2235/306 površine 44 m2, kč.br. 2235/307 površine 418 m2, kč.br. 2235/308 površine 203 m2, kč.br. 2235/309 površine 226 m2, kč.br. 2235/310 površine 30 m2, kč.br. 2235/311 površine 954 m2, kč.br. 2235/312 površine 287 m2, kč.br. 2235/313 površine 218 m2, kč. br. 2235/314 površine 2378 m2, kč.br. 2235/315 površine 106 m2, kč.br. 2235/316 površine 82 m2, kč. br. 2235/317 površine 82 m2, kč. br. 2235/318 površine 201 m2, kč.br. 2235/319 površine 1343 m2, sve upisane u zk.ul 661, kč.br. 2320 površine 5650 m2, kč.br. 2321 površine 2967 m2 upisane u zk.ul. 646, kč.br.2322/1 površine 1701 m2 upisane u zk.ul. 649, kč.br. 2322/2 površine 1711 m2, upisane u zk.ul. 60, kč.br. 2323 površine 2622 m2 upisane u zk.ul 651, kč.br. 2324/1 površine 61 m2, upisane u zk.ul. 647, kč.br. 2324/2 površine 173 m2 upisane u zk.ul. 652, kč.br. 2324/3 površine 122 m2 upisane u zk.ul. 647, kč.br. 2324/4 površine 68 m2 upisane u zk.ul. 652, kč.br. 2324/5 površine 209 m2 upisane u zk.ul. 647, kč.br. 2324/6 površine 345 m2, kč.br.2324/7 površine 698 m2, obje upisane u zk.ul. 652, kč.br.2324/8 površine 399 m2 upisane u zk.ul. 647, kč.br.2325/1 površine 61 m2 upisane u zk.ul. 653, kč.br.2325/2 površine 58 m2, upisane u zk. ul. 654, kč.br. 232573 površine 79 m2 upisane u zk.ul. 653, kč.br. 2325/4 površine 126 m2 upisane u zk.ul. 658, kč. br. 2325/5, površine 25m2 upisane u zk.ul. 654, kč.br. 2325/6 površine 68 m2 upisane u zk.ul. 658, kč.br.2325/7 površine 50 m2 upisane u zk.ul. 654, kč.br. 2325/8 površine 47 m2 upisane u zk.ul. 658, kč.br. 2325/9 površine 108 m2, upisane u zk.ul. 653, kč.br. 2326/1 površine 90 m2 upisane u zk.ul. 658, kč.br. 2326/2 površine 83 m2, upisane u zk.ul. 654, kč. br. 2326/3 površine 126 m2 upisane u zk. ul. 653, kč.br. 2327/1 površine 317 m2 upisane u zk.ul. 658, kč.br.2327/2površine 147 m2 upisane u zk.ul. 654, kč. br. 2327/3 površine 194 m2, upisane u zk.ul. 653, kč.br. 2327/4 površine 245 m2 upisane u zk.ul. 658, kč.br. 2327/5 površine 155 m2 upisane u zk.ul. 654, kč.br. 2348/1 površine 4775 m2 upisane u zk.ul. 657, kč.br. 2348/2 površine 4274 m2 upisane u zk. ul. 656, kč.br. 2348/3 površine 4157 m2 upisane u zk.ul. 593, sve k.o. S.3, što mu je tuženik dužan priznati te mu izdati ispravu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos prava vlasništva sa njegovog imena na ime tužitelja u roku od 15 dana, jer u protivnom takvu ispravu zamijenit će ova presuda, uz naknadu parničnog troška".

II. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog upisa, stanja nastalog na osnovi prijedloga tuženika za uknjižbu prava i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama navedenim u točki I. tužbenog zahtjeva kako je isto bilo prije provedbe prijedloga za uknjižbu tuženika oznake spisa pos. broj 223/Z-00 od 14. travnja 2000.,  tako da se briše pravo vlasništva na istim nekretninama sa imena tuženika, uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo tužitelja.

 

III. Tuženik dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka, sve gornje u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

IV. Ukida se privremena mjera određena rješenjem ovog suda P-15/03 od 11. veljače 2003. godine te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici – Odjel Senj brisanje zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina označenih u toj privremenoj mjeri.

 

V. Tužitelj dužan je tuženiku naknaditi uzrokovani trošak parničnog postupka u iznosu od 63.750,00 kuna (šezdeset i tri tisuće sedam stotina i pedeset kuna), sve to u roku od 15 dana.

Rješenjem Općinskog suda u Senju, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj P-2190/2019 od  2. srpnja 2021. odlučeno je:

I. Ispravlja se presuda ovog suda 1 P-2190/2019 od 1. srpnja 2021. godine na način da točke II i III izreke tužbenog zahtjeva stoje pod navodnicima kao i točka I izreke tužbenog zahtjeva, te sve predmetne točke predstavljaju cjelokupni tužbeni zahtjev tužitelja koji je odbijen, tako da navodnici stoje kod točke I i završavaju sa točkom III.

 

II. U ostalom dijelu presuda ovog suda 1 P-2190/2019 od 1. srpnja 2021. godine ostaje neizmijenjena.

 

2.Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužitelj i umješači na strani tuženika.

2.1. Tužitelj se žali protiv presude u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud prihvaćanjem iznesenih i obrazloženih žalbenih navoda tužitelja pobijanu presudu preinači ili podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.2. Umješači se žale protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je prvostupanjski sud ukinuo privremenu mjeru određenu rješenjem prvostupanjskog suda broj P-15/03 od 11. veljače 2003. u cijelosti. Žale se zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). U žalbi predlažu da drugostupanjski sud usvoji njihovu žalbu u odnosu na točku IV. izreke pobijane presude i u tom dijelu ukine presudu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje pred drugog suca. Ujedno ističu da ukoliko drugostupanjski sud preinači pobijani dio prvostupanjske presude, da tužitelja obveže na snašanje prouzročenih troškova žalbe.

3. Na žalbu tužitelja i umješača odgovorio je tuženik, koji u svojim odgovorima osporava osnovanost žalbenih navoda kako tužitelja kako tužitelja tako i umješača te predlaže da se pobijana presuda potvrdi u cijelosti.

4. Žalbe nisu osnovane.

 

              O žalbi tužitelja:

              5. Suprotno svim žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa, pa kao takva nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Dakle, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, a ovo iz razloga jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama koji se temelje na dokazima provedenim u postupku, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, tako da nije došlo ni do pogrešne primjene materijalnog prava na štetu tužitelja.

              6. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

              7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnina pobliže označenih i opisanih u točki I. izreke presude, te zahtjev da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog upisa, stanja nastalog na osnovi prijedloga tuženika za uknjižbu prava i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama navedenim u točki I. tužbenog zahtjeva, kako je bilo prije provedbe prijedloga za uknjižbu tuženika, oznake spisa poslovni broj 223/Z-00 od 14. travnja 2000., tako da se briše pravo vlasništva na istim nekretninama sa imena tuženika, uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo tužitelja.

              8. Analizom provedenih dokaza i ocjenom istih u smislu odredbe članka 8. ZPP-a prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće bitne činjenice:

              - da je pravni osnov stjecanja prava vlasništva prednika tuženika Samoupravni sporazum o izgradnji naselja S.3 kod S.1 kojeg su dana 12. studenog 1986. godine kao sudionici zaključili pravni prednici stranaka,

- da su navedenim Sporazumom jasno određena prava i obveze svih sudionika pa je tako člankom 4.2 Općina S.1 preuzela obvezu donijeti posebnu odluku da se zemljište društvene svojine, potrebno za izgradnju predmetnog naselja dodjeljuje na korištenje P. i to neposrednom pogodbom, a čankom 4.3 Sporazuma je utvrđena obveza Općine S.1 sa P. sklopiti ugovor o dodjeli toga zemljišta,

- da je člankom 7. istog Sporazuma bilo određeno da će G. P. u svoje ime i na vlastiti račun vršiti prodaju stambenih i poslovnih prostorija u predmetnom naselju,

- da je taj Ugovor sklopljen i potpisan u skladu sa tada važećim odredbama Zakona o udruženom radu (ZUR),

- da je člankom 2. Ugovora između RH i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa propisano da se pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima u smislu predmetnoga Ugovora smatraju i pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu, naplatnim putem, time da je isto tako člankom 4. citiranog Ugovora također propisano da će ugovorne strane omogućiti stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i upis u zemljišne knjige na svojem teritoriju fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne strane, ako je valjana pravna osnova stjecanja nastala do dana uspostave neovisnosti one ugovorne stranke na teritoriju na kojem se nekretnina nalazi, bez obzira na mjesto nastanka pravne osnove stjecanja,

- da je navedeni Sporazum iz 1986. predstavlja valjanu pravnu osnovu i njegov cilj je bilo stjecanje prava korištenja na predmetnim nekretninama od strane tuženika, a to pravo je tuženik i upisao, a zatim je isti u skladu sa odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 i dr. – dalje ZV), to pravo pretvoreno u pravo vlasništva tuženika,

- da je Aneksom ugovora i to člankom 1. točka 4. započela izgradnja i prodaja naselja S.3, te da je već započeta stambeno-ugostiteljska-turistička djelatnost u novo izgrađenom dijelu naselja, te da je na osnovu zajedničkih saznanja tužitelja i tuženika izrađena izmjena i dopuna provedbeno-urbanističkog plana  stambeno-ugostiteljskog-turističkog naselja M.-J. te da je u postupku njegovo usvajanje (izrada prostornog plana je bila u obvezi tužitelja – njegovog prednika),

- da iz odredbi Aneksa ugovora proizlazi da je prednik tuženika izvršio sve svoje obveze preuzete Ugovorima o međusobnim pravima i obvezama od 26. prosinca 1986. koji su pak sklopljeni temeljem rješenja ondašnje SO S.1 (pravni prednik tužitelja), a koja su donesena temeljem Sporazuma.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je neosnovan navod tužitelja da zemljište koje je stekao naplatnim pravnim poslom tuženik nije priveo svrsi.

 

10. Naime, sud konačno pravilno zaključuje da je tuženik temeljem valjane pravne osnove stekao pravo korištenja na predmetnim nekretninama i to temeljem navedenog Sporazuma koji je među sudionicima bio sklopljen u skladu sa tada važećim ZUR-om, rješenja nadležnog tijela prednika tužitelja o davanju neizgrađenog građevinskog zemljišta tuženiku, u svrhu izgradnje stambeno-ugostiteljskog-turističkog naselja M.-J., te Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 26. prosinca 1986., a kojeg su nesporno zaključili pravni prednici stranaka. Osim toga, valjanost ugovora i akata tužitelj nikada nije niti osporavao. Nadalje, da je tuženik u cijelosti izvršio sve svoje obveze preuzete navedenim ugovorima i to isplatu naknade za zemljište, tuženik je tijekom postupka dokazao, a zemljište je privedeno svrsi. Isto tako tuženik je temeljem valjane pravne osnove upisao svoje pravo korištenja koje je kasnije temeljem  Zakona pretvoreno u njegovo pravo vlasništva.

 

11. Nadalje, sud je također pravilno zaključio da nije vidljivo temeljem kojeg obvezno-pravnog odnosa bi tuženik  sada bio u obvezi tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu, budući stranke nisu zaključile nikakav ugovor temeljem kojeg bi tuženik bio u obvezi na izdavanje tabularne isprave.

 

12. I po mišljenju ovog suda, a što je istakao i prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude tuženik je vlasništvo stekao teretnim putem, dok pak tužitelj s druge strane ničim nije dokazao da je stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina, osim što ističe da tuženik nije priveo svrsi neizgrađeno građevinsko zemljište, a što je trebao temeljem odredbi Zakona o građevinskom zemljištu. Naime, tužitelj se niti po kom osnovu ne može pozivati na odredbe ex lege bivšeg Zakona o građevinskom zemljištu, budući ovaj Zakon odavno nije u primjeni pravnih propisa RH, pa tuženiku nikada nije prestalo pravo korištenja, već upravo suprotno, isti je temeljem takvog upisa postao i vlasnik prema prijelaznim i završnim odredbama ZV-a.

13. U odnosu na nadopunu tužbenog zahtjeva tužitelja koja se odnosi na takozvanu brisovnu tužbu (točka II. tužbenog zahtjeva), prvostupanjski sud je također pravilno zaključio da je brisovna tužba normirana odredbom članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine 91/96. i dr. - dalje ZZK) kojom je propisano da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, je ovlašten radi zaštite toga svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako Zakonom nije drugačije određeno.

 

14. Dakle, smisao ove odredbe odnosi se na pravo nositelja knjižnog prava koji je ovlaštena osoba za podnošenje brisovne tužbe, time da je potrebno istaknuti da tužitelj nije nositelj knjižnog prava, već je kao vlasnik upisan tuženik. Prema tome, brisovnu tužbu ovlaštena je podignuti samo ona osoba koja je u zemljišnjoj knjizi upisana kao nositelj povrijeđenog knjižnog prava.

 

15. Slijedom svega navedenog, sud je pravilno odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve tužitelja.

 

16. Ovako utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

17. I po mišljenju ovog suda žalbeni navodi i razlozi tužitelja nisu osnovani niti u jednom segmentu budući je tijekom postupka sasvim nesporno utvrđeno da je tuženik temeljem valjane pravne osnove stekao pravo korištenja na ovdje utuženim nekretninama i to temeljem Samoupravnog sporazuma koji su kao sudionici zaključili pravni prednici stranaka i koji je sklopljen u skladu tada važećom ZUR-om, zatim temeljem rješenja nadležnog tijela tužitelja, tj. Skupštine općine o davanju neizgrađenog građevinskog zemljišta tuženiku u svrhu izgradnje stambeno-ugostiteljskog-turističkog naselja M.-J., te Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 26. prosinca 1986. kojeg su sklopili prednici stranaka, a valjanost naprijed navedenih ugovora i akata tužitelj nikada nije osporavao.

 

18. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik u cijelosti izvršio sve svoje obveze preuzete ugovorima iz 1986. i to isplatu naknade za zemljište, a za što je tuženik priložio dokaze, pa je predmetno zemljište suprotno navodima tužitelja privedeno svrsi što je utvrđeno u naprijed navedenom Aneksu Samoupravnog sporazuma koje je potpisao sam tužitelj.

 

19. Isto tako tuženik je temeljem valjane pravne osnove upisao svoje pravo korištenja koje je kasnije temeljem Zakona pretvoreno u pravo vlasništva. 

 

20. Dakle, suprotno svim žalbenim navodima i razlozima tužitelja prvostupanjski sud je dao jasne i potpune razloge u obrazloženju pobijane presude koje kao takve prihvaća i ovaj sud, jer iznesena utvrđenja i pravni zaključci suda prvog stupnja sa potrebnom sigurnošću proizlaze iz rezultata dokaznog postupka, te ih žalbeni navodi u kojima tužitelj u bitnom daje svoje ocjenu u postupku provedenih dokaza, sebi u korist, nisu doveli u sumnju, pa stoga nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

21. I odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova (članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a).

 

O žalbi umješača:

 

22. Neosnovano umješači osporavaju točku IV. izreke prvostupanjske presude u bitnom ističući dugotrajnost predmetnog postupka, slijedom čega smatraju da su im povrijeđena prava iz razloga što na nekretnini umješača koju su isti kupili naplatnim pravnim poslom od 2003. stoji zabrana raspolaganja predmetnom nekretninom koju je predložio tužitelj, iako predmetna nekretnina ne bi trebala biti predmet ovog spora kao sve nekretnine koje je tužitelj obuhvatio privremenom mjerom, budući su tužbeni zahtjevi tužitelja odbijeni kao neosnovani, pa se privremena mjera ukazuje sasvim nepotrebnom.

 

23. U odnosu na ostale žalbene navode u kojima se umješači pozivaju na prekid postupka potrebno je istaknuti da je točno da je sud dana 26. rujna 2018. donio rješenje o prekidu postupka u ovoj pravnoj stvari, koje rješenje je  temeljem žalbe tuženika odlukom drugostupanjskog poslovni broj Gž-222/2019 od 21. svibnja 2019. ukinuto, i spis je vraćen na ponovni postupak.

 

24. Naime, suprotno žalbenim navodima umješača prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ukinuo privremenu mjeru kojom je bila određena zabrana otuđenja i opterećenja nekretnina koje su predmet ovog spora, budući je odbio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovane. Konačno, žalitelji kao umješači sudjelovali su na strani tuženika, a tuženik se u odgovoru na njihovu žalbu usprotivio ukidanje točke IV. izreke pobijane presude.

 

              25. Radi svega navedenog žalbe tužitelja i umješača valjalo je odbiti kao neosnovane, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

              26. Odbijaju se umješači sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška budući nisu uspjeli sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću 25. listopada 2021.

Predsjednica vijeća

 

Tatjana Radaković Bašić, v.r.