Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 1/Povrv-207/2021-14

 

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Vesni Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja I. G. d.o.o. Z.,OIB , zast. po pun. S. P. M., odvj. u Z., protiv tuženika O. V. d.o.o. S. B., OIB , zast. po pun. P. K., odvj. u S. B., radi isplate iznosa od 28.106,79 kn, nakon glavne javne rasprave zaključene 15. rujna 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu presude 25. listopada 2021.

                                                       

p r e s u d i o   j e

 

I Tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S. B., posl. br. Ovrv-170/2021 od 31. ožujka 2021., koji glasi:

"Nalaže se tuženiku O. V. d.o.o. S. B., OIB , da tužitelju I. G. d.o.o. Z., OIB isplati iznos od 28.106,79 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekući na iznose od:

- 1.732,73 kn počev od 9. listopada 2019.

- 1.747,08 kn počev od 12. studenog 2019.

- 1.740,28 kn počev od 9. prosinca 2019.

- 1.742,91 kn počev od 9. siječnja 2020.

- 1.740,65 kn počev od 11. veljače 2020.

- 1.745,19 kn počev od 10. ožujka 2020.

- 892,41 kn počev od 17. travnja 2020.

- 885,24 kn počev od 29. svibnja 2020.

- 1.768,59 kn počev od 25. lipnja 2020.

- 1.761,79 kn počev od 22. srpnja 2020.

- 1.748,20 kn počev od 14. kolovoza 2020.

- 1.759,90 kn počev od 9. rujna 2020.

- 1.766,33 kn počev od 9. listopada 2020.

- 1.770,85 kn počev od 11. studenog 2020.

- 1.764,44 kn počev od 19. prosinca 2020.

- 1.772,36 kn počev od 26. siječnja 2021.

- 1.767,84 kn počev od 18. veljače 2021.,

 

sve do isplate po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5% poena,

 

kao i da mu naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu 1.550,00 kn zajedno za zakonskim kamatama po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5% poena, tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate sve u roku od 8 dana."

 

II – Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn u roku od 15 dana.

 

III – Tuženikov zahtjev za daljnji trošak od 1.250,00 kn odbija se kao neosnovan.

             

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je na temelju vjerodostojne isprave ishodio kod javnog bilježnika rješenje o ovrsi protiv kojeg je tuženik uložio prigovor, pa je pobijano rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga sukladno čl. 58 st. 3 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

 

2. Tuženik prigovorom pobija rješenje o ovrsi u cijelosti osporavajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva uz obrazloženje da vjerodostojna isprava na kojoj tužitelj zasniva svoje potraživanje nije istinita, a ne posjeduje niti ugovor iz kojeg potraživanje proizlazi.

 

3. Na prigovor tužitelj se u daljnjem tijeku postupka očitovao podneskom od 27. travnja 2021. navodeći da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u I. G., a vlasništvo je stekao kupoprodajnim ugovorom broj 0201-246 zaključen 28. veljače 2021. između I. G. d.o.o. i J. d.o.o. i kupoprodajnim ugovorom zaključenim između J. d.o.o. kao prodavatelja i tuženika kao kupca s ovjerom potpisa od 12. veljače 2021., da je tuženik s tužiteljem dana 15. studenog 2010. sklopio Ugovor o upravljanju I. G. temeljem kojeg je preuzeo obvezu da će tužitelju kao upravitelju centra plaćati pogonske troškove koji se sastoje od troškova održavanja postrojenja, opreme i uređaja, čišćenja zajedničkih prostora, troškove deratizacije, dezinfekcije i dezinsekcije objekta, troškova grijanja, klimatizacije i ventilacije, troškova održavanja liftova, opskrbe toplom i hladnom vodom zajedničkih prostora, troškove pranja stakla u zajedničkim prostorima, odvoza smeća i otpada, troškova komunalija, osiguranja te troškova službe sigurnosti i marketinga te ostalih troškova koji mogu proizaći iz rada upravitelja centra. Obrazlaže da se utuženi računi odnose upravo za navedene usluge za koje je naknada za vremensko razdoblje travnja i svibnja 2020. umanjena popustom 50% zbog situacije uzrokovane koronavirusom.

 

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u spis i sljedeće priložene isprave: otvorene stavke tužitelja od 22. veljače 2021., presliku ugovora o upravljanju I. G. od 15. studenog 2010., presliku kupoprodajnog ugovora od 12. veljače 2007. ovjeren kod javnog bilježnika pod broj Ov-4305/2007, Ugovor o kupoprodaji lokala u I. G. broj 0201-246 od 28. veljače 2021. te račune broj 341-04-00 od 10. veljače 2021., broj 1572-04-00 od 1. rujna 2020., broj 160-04-00 od 18. siječnja 2021., broj 1917-04-00 od 3. studenog 2020., broj 1743-04-00 od 2. listopada 2020., broj 2092-04-00 od 11. prosinca 2020., broj 709-04-00 od 9. travnja 2020., broj 891-04-00 od 21. svibnja 2020., broj 1068-04-00 od 17. lipnja 2020., broj 1241-04-00 od 14. srpnja 2020., broj 1412-04-00 od 6. kolovoza 2020., broj 1893-04-00 od 1. prosinca 2019., broj 171-04-00 od 1. siječnja 2020., broj 354-04-00 od 3. veljače 2020., broj 535-04-00 od 2. ožujka 2020., broj 1525-04-00 od 1. listopada 2019. i broj 1638-04-00 od 4. studenog 2019.

 

5. Podnesak tužitelja od 10. rujna 2021. u kom iznosi nove činjenice i prilaže nove dokaze, sud nije uzeo u obzir jer je tužitelj postupio protivno odredbi čl. 461a st. 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) budući je podnesak predao sudu po isteku roka od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog (20. travnja 2021.), a njegovo obrazloženje da činjenice i dokaze iz tog podneska nije mogao ranije iznijeti jer je tuženik tek na prvom pripremnom ročištu osporio visinu utuženog potraživanja, sud nije prihvatio s obzirom da je tuženik već u svom prigovoru u cijelosti osporio osnov i visinu tužiteljeva zahtjeva. Iz istih razloga nisu niti prihvaćeni dokazi koje je tužitelj na pripremnom ročištu predao u vidu pisanih isprava kojima dokazuje visinu tužbenog zahtjeva, a koje je prema njegovim navodima omaškom propustio dostaviti uz podnesak od 10. rujna 2021.

 

6. U odnosu na tuženikov podnesak koji je zaprimljen 1. rujna 2021. valja istaći da je i ovaj podnesak predan nakon isteka roka propisanog odredbom čl. 461a st. 4 ZPP-a jer je tužiteljev podnesak od 26. travnja 2021. koji je dostavljen sudu u skladu s odredbom čl. 461a st. 3 ZPP-a, tuženik zaprimio dana 10. srpnja 2021. kako to proizlazi iz potvrde o uručenju pošiljke (povratnice), a podnesak je ujedno i neuredan jer nije dostavljen u elektroničkom obliku u skladu s odredbom čl. 106a ZPP-a.

 

7. Međutim, u tom podnesku tuženik nije niti iznosio nove činjenice nego je i dalje ustrajao kod osporavanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, obrazlažući razloge osporavanja.

 

8. S obzirom da je tuženik već u samom prigovoru osporio tužiteljevu tražbinu u cijelosti, na tužitelju je bio teret dokazivanja njezine osnovanosti, a sve dokaze o tome tužitelj je morao priložiti uz podnesak od 26. travnja 2021. koji je pravovremeno dostavljen sudu u skladu s odredbom čl. 461a st. 3 ZPP-a.

 

9. U cilju dokazivanja svojih navoda, tužitelj je uz navedeni podnesak dostavio kupoprodajne ugovore za nekretninu koju čini poslovni prostor u objektu I. G. kojom dokazuje činjenicu da je tuženik njegov vlasnik što u ovom postupku nije niti bilo sporno jer tu činjenicu tuženik nije niti osporavao. Uz to dostavljeni su i utuženi računi te Ugovor o upravljanju I. G. od 15. studenog 2010.

 

10. Iz priloženog Ugovora o upravljanju od 15. studenog 2010. proizlazi da se čl. 3 tog Ugovora, tužitelj kao upravitelj trgovačko-poslovno-stambenog objekta I. G. obvezao za tuženika kao etažnog vlasnika nekretnine koju čini poslovni prostor koji se nalazi u sklopu navedenog stambenog objekta, obavljati sve poslove u svezi s upravljanjem objektom, poslove čišćenja i sigurnosti objekta, organiziranja i održavanja zajedničkih uređaja, instalacija, postrojenja u funkcionalnom smislu, organiziranja periodičnih pregleda zajedničkih uređaja, instalacija i postrojenja, osiguranja naplate zakonskih i ugovornih obveza suvlasnika i korisnika, organiziranja i zaključivanja ugovora o osiguranju objekta, organiziranja reklamiranja trgovačkog dijela objekta, organiziranja pravnog praćenja I. G., knjigovodstvene poslove, zatim podnošenje godišnjih izvještaja financijskog poslovanja i zastupanje suvlasnika u svezi s upravljanjem u postupcima pred tijelima lokalne i državne vlasti, a čl. 4 Ugovora određeno je da obavljanje poslova koji se odnose na održavanje objekta, upravitelj je ovlašten povjeriti trećim subjektima. Čl. 7 istog Ugovora upravitelj se obvezao izraditi prijedlog programa rada s popisom predviđenih poslova i plana potrebnih sredstava za narednu godinu, za predviđene poslove izraditi troškovnik, obavljati tehnički nadzor i preuzimati radove, izraditi izvješće o radu u prethodnoj kalendarskoj godini te završni račun za prethodnu godinu i evidenciju suvlasnika i korisnika objekta. Čl. 8 tužitelj i tuženik su ugovorili da je obveza vlasnika (u ovom slučaju tuženika) redovito mjesečno plaćati naknade za troškove upravljanja, održavanja i poboljšanja zajedničkih dijelova i uređaja u objektu kao i obavljanje zajedničkih usluga u objektu I. G., a koji troškovi obuhvaćaju pogonske troškove, troškove održavanja postrojenja, opreme i uređaja, troškove čišćenja zajedničkih prostorija u objektu, troškove deratizacije, dezinfekcije i dezinsekcije objekta, troškove pranja staklenih površina u zajedničkim prostorijama, troškove odvoženja i zbrinjavanja smeća i otpada, troškove grijanja, klimatizacije i ventilacije, troškove održavanja i servisiranja liftova i eskalatora, troškove opskrbe toplom i hladnom vodom zajedničkih prostorija, troškove komunalija i ostalih davanja prema pozitivnim zakonskim propisima, troškove osiguranja objekta i unutarnje čuvarske službe, troškove marketinga i ostale troškove koji mogu proizaći iz upravljanja, održavanja i poboljšanja objekta kao i troškove koji po odredbama zakona terete vlasnika poslovnog prostora te pripadajuće poreze i mjesečnu naknadu za rad upravitelja.

 

11. Iz priloženih otvorenih stavki tužitelja od 22. veljače 2021. proizlazi da tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentira nenamirena potraživanja od tuženika u ukupnom iznosu 28.106,79 kn s osnove računa iz najmova. Međutim, iz utuženih računa koji priležu listu spisa 38-54 proizlazi da je tužitelj tim računima zaračunao tuženiku određene iznose na ime troškova upravljanja objektom za lokal 246 s tim da za razdoblje mjeseca travnja i svibnja 2020. odobrava popust u visini 50%.

 

12. Nadalje, iz sadržaja navedenih računa nigdje ne proizlazi opis usluga na koju se odnose navedeni troškovi, a niti je tužitelj uz račune dostavio odgovarajuće isprave iz kojih bi bilo vidljivo koje troškove je tim računima obračunao, odnosno na koje usluge se odnose s obzirom da je čl. 8 Ugovora o upravljanju I. G. tuženik preuzeo obvezu plaćanja mjesečne naknade za troškove upravljanja, održavanja i poboljšanja zajedničkih dijelova i uređaja u objektu kao i obavljanje zajedničkih usluga, a koji troškovi obuhvaćaju ukupno 16 stavki opisanih u tom članku.

 

13. Tužitelj također nije dokazao niti odlučnu činjenicu, a to je, koliko je iznosila ugovorena cijena tih usluga te u kojoj količini i obimu su usluge koje su obuhvaćene utuženim računima doista i izvršene, odnosno je li cijena ugovorena u vidu mjesečnog paušalnog iznosa i na koji način se ima obračunati.

 

14. Kako račun predstavlja ispravu kojom se samo poziva na plaćanje, a ne i dokaz o tome da su određene usluge doista i izvršene u određenoj količini i po ugovorenoj cijeni, sud zaključuje da tužitelj dostavljenim ispravama (računima i Ugovorom) nije dokazao osnovanost i visinu svog potraživanja, a posebno nije dokazao činjenicu koliko je iznosila ugovorena cijena usluga koje su obuhvaćene utuženim računima pa je iz tih razloga tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, a pobijani plani nalog ukinuti u cijelosti zbog čega je odlučeno kao u točki I dispozitiva presude na temelju odredbe čl. 451 st. 3 ZPP.

 

15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a visini troškova odmjerena je prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje OT).

 

16. Tuženiku koji je svojim prigovorom uspio u ovom sporu, od zahtijevanih troškova priznaje se trošak pristupa punomoćnika ročištu glavne rasprave od 15. rujna 2021. u iznosu 1.250,00 kn (s PDV-om) po Tbr. 9 toč. 1 OT i pristupa ročištu za objavu presude u iznosu 625,00 kn (s PDV-om) po Tbr. 9 toč. 3 OT, a ne priznaje se sastav podneska od 30. kolovoza 2021. koji je predan sudu 1. rujna 2021. jer taj podnesak sud iz gore navedenih razloga nije uzeo u obzir pa je slijedom izloženog valjalo odlučiti kao pod točkom II i III dispozitiva presude.

 

                                                        U Slavonskom Brodu 25. listopada 2021.

                                                                                                               

 

     SUTKINJA

                                                                                                          Vesna Vukelić v.r.

 

 

 

 

 

 

 

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu

u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu.

1

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu