Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
Poslovni broj: 7 Pž-2882/2021-2
1
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 7 Pž-2882/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja ZAVOD, OIB ..., Z., protiv tuženika A. O. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1090/2015 od 16. studenog 2020., 25. listopada 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1090/2015 od 16. studenog 2020. u točkama I. i III. njezine izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba protiv točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1090/2015 od 16. studenog 2020.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 6.894,63 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tuženiku nalaže da tužitelju plati iznos od 129,60 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. siječnja 2012. do isplate (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 364,20 kn (točka III. izreke)
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik kojom je pobija u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači i tužitelja obveže na naknadu troškova parničnog postupka. U žalbi navodi da tužitelj potražuje naknadu troškova liječenja tjelesnih ozljeda svog osiguranika zadobivenih u prometnoj nezgodi od 30. travnja 2010., a tuženik smatra da su potraživani troškovi nadoknađeni tužitelju plaćanjem funkcionalne premije sukladno čl. 53. st. 1. t. 10. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 150/08) i da tužitelj nema pravo podnijeti pojedinačnu tužbu radi naknade štete. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužiteljeve interne evidencije predstavljaju javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku, umjesto ispravno da se radi o dokumentaciji koju je tužitelj izdao sam sebi. Uz navedeno, prvostupanjski sud je na temelju tih isprava mogao jedino zaključiti da je tužitelj, a ne njegov prednik, platio troškove koje potražuje, tj. platio nešto što nije bio u obvezi plaćati. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužitelj pravni sljednik Zavoda, jer da iz Zakona o ustanovama se ne može zaključiti da je aktom pripajanja navedeno potraživanje prešlo na ovdje tužitelja. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odredio tijek zateznih kamata.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj pobija tuženikove žalbene navode kao neosnovane, navodeći da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelju šteta nije nadoknađena izdvajanjem funkcionalne premije. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
4. Tuženikova žalba djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.
5. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, premda je točkom II. izreke djelomično odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 129,60 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Kako je tuženik u tom dijelu uspio u sporu, to tuženik nema pravni interes žalbom pobijati prvostupanjsku presudu u tom dijelu pa je njegova žalba na temelju odredbe čl. 367. st. 1. Zakona o parničnom postupu („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/03, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a u vezi s odredbom čl. 358. st. 1. i 2. ZPP-a, rješenjem djelomično odbačena kao nedopuštena.
6. Ispitavši pobijanu presudu u preostalom dijelu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita, osim u dijelu odluke o zakonskim zateznim kamatama u kojem je zahvaćena pogrešnom primjenom materijalnog prava.
7. Predmet spora (u pobijanom dijelu) je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 6.894,63 kn koji je tužitelj isplatio zdravstvenim ustanovama radi liječenja tjelesnih ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 30. travnja 2010. i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad osiguranika G. K.. Tjelesne ozljede koje je zadobio tužiteljev osiguranik su priznate kao ozljeda na radu i za njih su tužitelj i njegov prednik Zavod2 (dalje: ZAVOD2) snosili troškove čiju regresnu isplatu tužitelj potražuje u ovom postupku i za nastanak kojih tužitelj smatra da postoji odgovornost tuženikovog osiguranika.
8. Tuženik u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati od tuženika naknadu štete kao pravni sljednik ZAVOD2-a. Tuženikovi žalbeni navodi u tom dijelu nisu osnovani, a iz razloga kako slijedi.
9. Naime, sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu u vrijeme kad se dogodila nezgoda i kad je prema tužiteljevoj tvrdnji nastala šteta čija naknada je predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku, bio je reguliran Zakonom o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“ broj 85/06; dalje: ZZOZZR) koji je stupio na snagu 4. srpnja 2006. Prema odredbi čl. 2. tog Zakona obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu provodio je ZAVOD2.
10. Prema odredbi čl. 57. st. 1. ZZOZZR-a, ZAVOD2 je bio obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osobe osigurane prema ovom Zakonu. Odredbom čl. 61. tog Zakona izričito je propisano da je ZAVOD2 obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete u slučajevima iz čl. 57. istog Zakona i neposredno od osiguravatelja kod kojeg su ove osobe osigurane od odgovornosti za štetu uzrokovanu trećim osobama, prema propisima o obveznom osiguranju ovog rizika. Odredbom čl. 62. st. 1. istog Zakona propisano je da je ZAVOD2 obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 57. ovog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.
9. Zakonom o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“ broj 139/10) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011., prestao je važiti ZZOZZR, kao i prateće Uredbe i Pravilnici navedeni u čl. 2. tog Zakona.
10. Odredbom čl. 28. st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 139/10), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2011., određeno je da će se u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu tog Zakona izvršiti pripajanje ZAVODA2 Zavodu te da će danom brisanja iz sudskog registra ZAVODA2 Zavod preuzeti njegove radnike, sredstva prikupljena na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, obveze ZAVODA2 te poslovne prostorije i opremu koju je do dana brisanja iz sudskog registra koristio Zavod2. Na temelju navedene odredbe ZAVOD2 31. siječnja 2011. pripojen je Zavodu, ovdje tužitelju.
11. ZAVOD2 i Zavod su javne ustanove. Odredbom čl. 69. st. 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj: 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) određeno je da se ustanova može pripojiti drugoj ustanovi. Pripajanjem ustanove drugoj ustanovi ustanova prestaje postojati (čl. 71. t. 5. Zakona o ustanovama) i njen se pravni subjektivitet utapa u pravnoj osobnosti ustanove kojoj je pripojena.
14. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je tužitelj u sklopu obveza koje je imao ZAVOD2 preuzeo i navedenu obvezu iz čl. 62. st. 1. ZZOZZR-a. S obzirom na to da su na temelju zakona na preuzimatelja, u ovom slučaju tužitelja, prešle i obveze pripojene ustanove, tužitelj samim tim u ovom postupku ima aktivnu legitimaciju u odnosu na obveze koje su do 31. prosinca 2010. nastale u odnosu na tužiteljevog pravnog prednika, a što je pravilno prvostupanjski sud zaključio pozivom na citirane zakonske odredbe. Stoga u tom dijelu kojim upire na nedostatak aktivne legitimacije tuženikovi žalbeni navodi nisu osnovani.
13. Odlučujući o osnovanosti tuženikovog prigovora ispunjenja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da troškovi liječenja osiguranika i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad koji su plaćeni do 1. siječnja 2011. i u uzročno – posljedičnoj vezi su s prometnom nezgodom od 30. travnja 2010., nisu podmireni iz sredstava funkcionalne premije koje izdvajaju društva za osiguranje od obveznog osiguranja od automobilske autoodgovornosti, slijedom čega je pravilno zaključio da tužiteljeva tražbina u tom dijelu nije prestala ispunjenjem prije pokretanja ovog postupka.
14. Naime, osim ZZOZZR-a, u trenutku nastanka štetnog događaja na snazi je bio i Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 150/08; dalje: ZOZO). Odredbom čl. 53. st. 1. t. 10. i čl. 53. st. 2. ZOZO-a je propisano da je jedan od prihoda obveznog zdravstvenog osiguranja i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, koji izdvajaju društva za osiguranje te da naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti predstavljaju naknadu prouzročene štete Zavodu u slučajevima iz čl. 113. ZOZO-a koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranoga motornog vozila. Međutim, kako je odredbom čl. 22. ZOZO-a izričito propisano da osiguranim osobama u okviru zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova zdravstvenih usluga koje su pružene na način i po postupku koji nije propisan tim zakonom, odnosno podzakonskim propisima donesenim na temelju tog Zakona, kao i za zaštitu zdravlja na radu, to u vrijeme nastanka štetnog događaja prihodi iz kojih su se namirivali troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja, pa tako i funkcionalne premije koju uplaćuju osiguratelji po zaključenoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti, nisu bili namijenjeni plaćanju troškova zaštite zdravlja na radu. Također, ZZOZZR nije propisivao obvezu tuženika da uplaćuje postotak od naplaćene funkcionalne premije za troškove zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu ZAVOD2-u. Tek od 1. siječnja 2011. na temelju Zakona o izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 139/10), s obzirom na to da je prestao važiti ZZOZZR, tužitelj počinje provoditi i zdravstvenu zaštitu zdravlja na radu te prihodi ostvareni iz polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti postaju i doprinosi za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Kako su utuženi troškovi nastali prije provedenog pripajanja i preuzimanja dijela djelatnosti ZAVOD2-a, to je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da ti troškovi nisu plaćeni iz funkcionalne premije.
15. Tuženikovi žalbeni navodi kojima ukazuje da su troškovi podmireni od strane tužitelja, a ne njegovog prednika, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, budući da sukladno odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) obvezu može ispuniti dužnik, ali i druga osoba.
16. Premda osnovano žalitelj navodi da računi koje je tužitelj dostavio u spis nisu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a, kako to pogrešno ocjenjuje prvostupanjski sud, jer nisu izdani u granicama nadležnosti tužitelja, odnosno u okviru obavljanja javnog ovlaštenja koje je tužitelju povjereno zakonom, takve isprave imaju značaj običnih (privatnih) isprava. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije odmah u odgovoru na tužbu osporio da su troškovi koje tužitelj tužbom potražuje zaista plaćeni (čl. 461.a ZPP-a), to se radi o nespornoj činjenici koju tužitelj nije niti bio dužan dokazivati.
17. Sukladno čl. 68. st. 3. ZZOZZR Zavod ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama od dana nastale štete, a šteta je nastala svakom pojedinom isplatom troškova, pa su u tom dijelu kojim osporava tijek zateznih kamata tuženikovi žalbeni navodi neosnovani. Premda se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu čl. 123. ZOZO-a, ovaj sud ukazuje da je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti jer se radi o zakonskim odredbama koje na istovjetan način uređuju dospijeće tužiteljeve tražbine.
18. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno obvezao tuženika na isplatu iznosa od 6.894,63 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate.
19. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost tog dijela prvostupanjske odluke.
20. Stoga je ovaj sud na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i st. 2. ZPP-a odlučio kao u izreci.
Zagreb 25. listopada 2021.
Sutkinja
Ružica Omazić v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.