1

Poslovni broj: 46. K-20/2021-45

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

 

Posl. broj: 46. K-20/2021-45

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

 

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Anamariji Pavičić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ljiljane Hrastović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene K. Z., zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11-19), na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu podignute kod ovog suda dana 05. studenog 2020. godine, broj KO-DO-4627/2020, nakon održane javne rasprave dana 20. listopada 2021. godine u nazočnosti savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu Irene Marasović i branitelja optužene K. Z., S. B., odvjetnika iz Z., dana 25. listopada 2021. godine u nenazočnosti stranaka objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

optužena K. Z., OIB: …, kći J.1 i J.2 r. Č., rođena … u Z., s prebivalištem u Z. gdje i boravi, državljanka …, po zvanju profesorica …, nezaposlena - nije prijavljena na HZZ, ostvarivala prihod neprijavljenim radom od oko 4.000,00 kuna, razvedena, majka jednog djeteta od 3,5 godine, vlasnica stana na adresi prebivališta površine 39 m2, završila M. a., neosuđivana, ne vodi se drugi kazneni postupak

 

kriva je

I. što je:

30. kolovoza 2020. godine u Z., u nakani da ustraši djelatnice Centra za socijalnu skrb …, Podružnice …, A.1 G. i A.2 C., nezadovoljna izrečenom mjerom žurnog izdvajanja iz obitelji njezine maloljetne kćeri L. T. Z., u 1,06 sati sa svog telefona broj … na broj telefona kojim se koristi A.1 G., navedenoj uputila nekoliko sms poruka u kojima je napisala da će idućeg dana doći na njezinu adresu prebivališta da bi joj A.1 G. objasnila zašto joj je dijete oduzeto bez ikakvog razloga te koja je njezina pobuda da joj uništi život, nakon čega je u 6,59 sati A.1 G. poslala sms poruku sadržaja: “Iz ovih stopa idem na … most, vidimo se u paklu“, da bi zatim u vremenu od 4,21 do 5,08 sati s adrese e-pošte … na adrese e-pošte … i … kojim adresama se koriste djelatnice Centra A.2 C. i A.1 G., poslala više e-mail poruka u kojima je  navela da će im razbiti “pokvarene glavurde”, nakon čega je oko 7,45 sati došla na adresu stanovanja A.1 G. u Z., gdje je pozvonila na portafon te pitala stanuje li tamo A.1 G. navodeći da ima hitnog klijenta, a koje cjelokupno ponašanje je kod A.1 G. i A.2 C. izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti,

 

              II. d a k l e ,   drugima ozbiljno prijetila da će ih teško tjelesno ozlijediti, a djelo je počinjeno prema službenim osobama u obavljanju javne ovlasti,

 

čime je počinila dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11-19), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, u svezi članka 51. KZ/11-19.

 

III.              Optuženoj K. Z. se na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11-19 za kazneno djelo počinjeno na štetu žrtve A.1 G.

 

u t v r đ u j e

 

kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

 

Optuženoj K. Z. se na temelju članka 139. stavak 3. u svezi sa člankom 48. stavak 2. i člankom 49. stavak 1. točka 5. KZ/11-19 za kazneno djelo počinjeno na štetu žrtve A.2 C.

 

u t v r đ u j e

 

kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca,

 

pa se optužena K. Z. na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11-19

 

o s u đ u j e

 

na jedinstvenu kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

 

              nakon čega se prema optuženoj na temelju članka 56. stavak 1. i 4. KZ/11

 

i z r i č e

 

uvjetna osuda

 

              na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako optužena K. Z. u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

              IV. Na temelju članka 54. KZ/11-19 optuženoj K. Z. će se u slučaju opoziva uvjetne osude u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđena uračunati vrijeme lišenja slobode u trajanju od 08. rujna 2020. godine do 09. rujna 2020. godine, na način da će se jedan dan lišenja slobode izjednačiti s jednim danom kazne zatvora.

 

              V. Na temelju članka 68. KZ/11-19 optuženoj K. Z. izriče se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do isteka roka provjeravanja koji je primijenjen uvjetnom osudom, time da se optužena upozorava da u slučaju neopravdanog neizvršavanja sigurnosne mjere sud joj može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđena.

 

              VI. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u nastavku ZKP/08) optužena K. Z. obvezna je naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 (petsto) kuna  s osnova paušalne svote koji joj se nalaže uplatiti u korist Proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po izvršnosti presude.

              Na temelju članka 148. stavak 1. i 4. ZKP/08 optužena K. Z. obvezna je naknaditi i trošak iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 s osnova provedenog psihijatrijskog vještačenja u visini koja će biti određena posebnim rješenjem.

 

 

Obrazloženje

 

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu pred ovim je sudom, dana 05. studenog 2020. godine, podiglo optužnicu od 28. listopada 2020. godine, broj KO-DO-4627/2020, a kojom se optuženoj K. Z. stavlja na teret počinjenje kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11-19.

 

              Očitujući se o osnovanosti optužbe optužena K. Z. izjavila je da se ne smatra krivom za kazneno djelo prijetnje.

Iznoseći obranu optužena je u bitnom istaknula da je napisala SMS poruku da se ide baciti niz … most i da se vide u paklu, jer je bila potpuno izbezumljena i u šoku što su joj uzeli dijete, pa je htjela izvršiti samoubojstvo, jer je pukla na živce. Nadalje, potvrdila je i da je napisala da će im razbiti pokvarene glavurde ističući da je to učinila u stanju rastrojenosti zbog oduzimanja djeteta. Tu noć nakon što joj je oduzeto dijete išla je na hitan psihijatrijski prijem u … gdje je nisu primili, jer su imali puno pacijenata, no i tamo su se svi čudili da joj je oduzeto dijete pa se osjećala još lošije i stoga se vozila po gradu, toliko ljuta na sebe što joj se sve to dogodilo, što je rodila dijete u 40-tim godinama, nakon dvadeset godina truda, i što se nalazi u toj situaciji. Bila je potpuno izbezumljena, poruku je napisala iz užasnog bijesa, samo da on izađe iz nje, no to zasigurno nije mislila, jer se ona ne može tući budući ima ozlijeđenu nogu.

U svojoj obrani je istaknula i da je desetak puta te noći zvala policiju i psihijatre pa je policiji rekla da ide na … most se baciti. Policija je došla na … most, vidjeli su da je nema i zato ju je nazvao policajac. Ona se u međuvremenu predomislila i otišla je na …, pa kad ju je policajac zvao već je bila blizu …, što mu je i rekla, a rekla mu je da je otišla tamo razgovarati sa djelatnicom Centra na što joj je on rekao neka je pričeka i da će skupa pozvoniti, a jednako tako joj je rekao i da je razumije, da nije sama, jer da su i njemu uzeli dijete. Ona ga nije pričekala, već je odmah pozvonila, javio se suprugu od A.1 i ona je pitala može li s njom razgovarati zašto su joj uzeli dijete, na što joj on rekao da nek ode, jer da A.1 ima radno vrijeme.

 

Potom je otišla nekoliko kuća dalje i sva je rastrojena sjedila, nije znala kako se zove, tako da ju je policija fotografirala kada je došla. Adresu od A.1 G. je našla na internetu.

 

Vezano za oduzimanje djeteta, iz obrane optužene proizlazi da je imala dvije godine mjeru nadzora nad vršenjem roditeljskog skrbi, a burno je reagirala na oduzimanje djeteta zato što je ravnateljica nadležnog CZSS … rekla u siječnju 2020. godine da joj dijete neće oduzeti, jer da se vidi da za njega živi. Od razgovora s ravnateljicom, pa do oduzimanja djeteta, dobila je novu voditeljicu nadzora koja ju je prečesto zvala, vodila je s njom psihijatrijske razgovore, a ona ju je dva dana prije oduzimanja djeteta nazvala i prijetila samoubojstvom. Ističe, međutim, da ni to nije ozbiljno mislila, već je to učinila samo da je puste na miru budući je ona umjetnica, pa smatra da može živjeti na način kako to čine umjetnici, malo boemski. Iz obrane optužene proizlazi da je svjesna da je bilo glupo misliti da će je Centar ostaviti na miru i da će prestati izvršavati mjeru nadzora nad roditeljskom skrbi ako ih  nazove i prijeti samoubojstvom, a također je istaknula i da se htjela ispričati žrtvama, reći im da to nije ozbiljno mislila, no to joj nije dozvoljeno.

 

Sud je u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka pročitao izvješće o uhićenju i dovođenju uz pouku o pravima uhićenika (list 3 do 6), službenu zabilješku o dojavi … PP PU…-a od 30. kolovoza 2020. godine (list 7), izvješće od 30. kolovoza 2020. godine (list 8), medicinsku dokumentaciju za optuženu (list 9, 59 do 63, 142 do 152, 154, 155, 225 do 256), e-mail korespondenciju i mobitel korespondenciju (list 14 do 16, 37 do 43, 45, 51 do 54, 56, 110 do 112, 115 do 119, 153, 156 do 163), foto dokumentaciju (list 22), timske sinteze izvješća CZSS …, Podružnica … uz rješenje od 28. kolovoza 2020. godine (list 24 do 36), podneske (list 106 do 109), dokumentaciju (list 213), nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, zapisnik … PP PU…-a od 13. listopada 2020. godine o ispitivanju A.1 G. (list 113, 114), zapisnik ... PP PU…-a od 06. listopada 2020. godine o ispitivanju A.2 C. (list 104, 105), te izvatke iz PE i KE za optuženu.

 

Na temelju članka 431. stavak 3. ZKP/08 odbijen je kao neosnovan prijedlog obrane za izdvajanjem kao nezakonitih dokaza zapisnika o prvom ispitivanju okrivljene od 08. rujna 2020. godine sa pripadajućim snimkama, SMS poruke upućene od strane okrivljene oštećenoj A.1 G., e-mail poruke upućene od strane okrivljenice oštećenima, foto dokumentacija, fotografije SMS poruke na mobitel A.1 G., rješenje CZSS …, Podružnica … od 28. kolovoza 2020. godine, zapisnici i snimke o ispitivanju osumnjičenice, zapisnik o ispitivanju u svojstvu svjedoka A.2 C. od 06. listopada 2020. godine, zapisnik o ispitivanju u svojstvu svjedoka žrtve A.1 G. od 13. listopada 2020. godine, te iskaz koji je dala prilikom prvog ispitivanja.

 

Naime, obrazlažući svoj prijedlog branitelj navodi da obrana nije mogla znati, sve do provođenja psihijatrijskog vještačenja, u kojem psihičkom stanju se nalazi optužena, pa cijeni da je već u prethodnom postupku optužba trebala izvršiti psihijatrijsko vještačenje.

 

Iz izloženog očitovanja branitelja nije jasno zbog čega sve gore navedene dokaze cijeni nezakonitim, osim što se može zaključiti da smatra da je optužena pri prvom ispitivanju bila neubrojiva, odnosno, raspravno nesposobna, pa da posljedično sve dokaze treba izdvojiti, kao nezakonite.

 

U odnosu na takav prijedlog branitelja, a još značajnije njegovo obrazloženje zbog čega takav dokazni prijedlog stavlja na zadnjoj raspravi, valja napomenuti da je takav prijedlog branitelj istaknuo još u odgovoru na optužnicu, a u odnosu na koji prijedlog je u zapisniku sa sjednice optuženog vijeća konstatirano da je podnesen po neovlaštenoj osobi, jer u spisu nije postojala punomoć branitelja B., a niti je iz podataka spisa proizlazilo da ga je optužena ovlastila na zastupanje. Stoga je neosnovan navod branitelja da prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza nije mogao istaknuti ranije, nakon što je bio opunomoćen po optuženoj, jer je evidentno da je i prije provedenog psihijatrijskog vještačenja predložio izdvojiti kao nezakonite sve navedene dokaze, a na što se ovaj sud referirao u smislu članka 350. stavak 3. ZKP/08. No, neovisno o navedenom valja istaknuti da je optužena prilikom prvog ispitivanja od 08. rujna 2020. godine, a kako to proizlazi iz psihijatrijskog vještačenja, bila stabiliziranog psihičkog stanja s obzirom da je prethodno, nakon događaja, bila hospitalizirana, a kada je njezino reaktivno ponašanje tempore criminis bilo stabilizirano. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi i da je optužena raspravno sposobna pa ne obrazložene tvrdnje branitelja kojim se predlaže izdvojiti zapisnike o njezinom prvom ispitivanju, a zbog psihičkog statusa iste, nisu osnovani. Na neosnovanost takvog prijedloga ukazuje i okolnost da sama optužena na raspravi pred sudom na ni jedan način, iako raspravno sposobna, prema mišljenju vještaka psihijatra, nije ukazala na svoju narušenu raspravnu sposobnost pri prvom ispitivanju, već je, dapače, istaknula da u cijelosti ostaje pri toj obrani i zamolila da se ista pročita. Navedeno ukazuje da je optužena bila svjesna sadržaja svoje obrane i protekom gotovo godine dana ostala pri istoj što ukazuje da je njezina raspravna sposobnost pri prvom ispitivanju bila u potpunosti očuvana. Što se tiče ostalih dokaza koje branitelj predlaže izdvojiti, a razloge za koje izdvajanje ne obrazlaže, valja reći da su materijalni dokazi pribavljeni prije prvog ispitivanja optužene, pa ne može biti riječ o plodovima otrovne voćke, a riječ je o dokazima koja su nadležna tijela pribavila u okviru svojih zakonskih ovlasti u zakonito propisanom postupku. Što se tiče zapisnika o ispitivanju žrtava, a koji su pribavljeni nakon prvog ispitivanja optužene, riječ je o dokazima koji su također pribavljeni uz sva poštivanja odredaba ZKP-a, pa kako ih iz gore izloženih razloga sud ne nalazi da su obrane optužene pri prvom ispitivanju nezakonite to ne proizlazi ni da bi navedeni zapisnici na i jedan način bili kompromitirani glede svoje zakonitosti.

 

Ocjenjujući vjerodostojnost provedenih dokaza, sud poklanja vjeru materijalnim dokazima provedenim tijekom postupka, jer potječu od nadležnih institucija, te su sačinjeni sukladno njihovim ovlastima, u zakonito provedenom postupku, a što ih čini objektivnim i nepristranim.

 

Stručnim, profesionalnim, objektivnim i stoga vjerodostojnim cijeni se i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra kojem stranke nisu prigovarale, a jednako takvima se cijene i iskazi ispitanih žrtava koje su iskazivale u bitnom suglasno obrani optužene, u odnosu na koju ne proizlazi da bi imale i jedan razlog neosnovano je teretiti, a u konačnici na iskaze tih svjedokinja stranke nisu imale primjedbi.

 

Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz za sebe i dovodeći ih u međusobnu svezu, sud nalazi dokazanim da je optužena K. Z., postupivši na način činjenično opisan u izreci, počinila dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11-19 s izravnom namjerom.

 

Naime, u ovom kaznenom postupku nije bilo sporno da su žrtve zaposlenice CZSS …, Podružnica … koje su bile uključene u prethodna postupanja prema optuženoj. Također, nije sporno da su iste, sukladno članku 87. stavak 3. KZ/11-19, službene osobe budući je riječ o stručnim radnicima koji obavljaju poslove iz djelatnosti socijalne skrbi, koja je javna ovlast.

 

Nadalje, iz obrane optužene i u tom dijelu suglasnih iskaza žrtvi nespornim proizlazi da je predmetna kaznena djela optužena počinila u vezi s njihovim radom, dakle, upravo vezano uz poslove nadzora nad roditeljskom skrbi iste, a tijekom kojeg je došlo i do hitnog izdvajanja iz obitelji optužene njezinog djeteta L. T. Z.

 

Zaključno, s obzirom na obranu optužene i iskaze žrtvi, te ispis e-mail i mobitel korespondencije, te foto dokumentacije nespornim proizlazi i da je optužena sa svog mobilnog telefona broj … na broj žrtve A.1 G. inkriminiranog dana u vrijeme naznačeno u izreci uputila nekoliko SMS poruka opisanih u činjeničnom opisu djela, a nesporno je iz istih dokaza i da je u vremenu naznačenom u izreci poslala e-mail poruke sa svoje adrese … na službene adrese žrtava u kojima je istaknula da će im razbiti pokvarene glavurde, a nakon svega toga, što sama optužena priznaje, nepozvana je pristupila na adresu življenja žrtve G., pozvonila je na portafon, razgovarala sa njezinim suprugom i potom, nakon što ju je isti uputio da ode, sjedila u neposrednoj blizini stana žrtve G. sve do dolaska policije.

 

Iz tih, gore izloženih nespornih okolnosti, proizlazi, dakle, da je optužena uputila prijeteće riječi teškim tjelesnim ozljeđivanjem žrtvama (razbiti pokvarene glavurde), a koje djelo je počinjeno prema službenim osobama u obavljanju javne ovlasti, jer je optužena sa žrtvama komunicirala upravo kroz vršenje njihovog zanimanja u okviru socijalne skrbi. Dakle, već iz same obrane optužene, objektivni učin inkriminiranih joj kaznenih djela nije bio sporan.

 

Ono što je bilo sporno je njezina namjera budući tvrdi da žrtvama nije mislila razbiti glavurde, jer se ona ne može tući budući ima ozlijeđenu nogu.

 

Takvu obranu optužene sud cijeni usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti, jer i osoba koja je bitno smanjeno ubrojiva, kao što je to optužena bila tempore criminis, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, nesporno je svjesna da je zakonom zabranjeno službenim osobama upućivati prijetnje njihovim teškim tjelesnim ozljeđivanjem. Paušalna tvrdnja optužene da nije ozbiljno mislila kada je izrekla prijetnje teškim tjelesnim ozljeđivanjem žrtava ne otklanja njezinu kaznenu odgovornost jer za biće kaznenog djela prijetnje i nije odlučno da li je počinitelj kaznenog djela prijetnje mislio realizirati svoje prijetnje već je bitno da je prijetnja takva da je, s obzirom na konkretne okolnosti, objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove strah i uznemirenost, a što sud nalazi da je ovdje bio slučaj.

 

Zaključujući o navedenom sud je imao na umu da su obje žrtve bile svjesne bitno narušene situacije u obitelji T. Z., te karakteristika ličnosti istih, a zbog čega su još u postupku razvoda braka predlagali njihovo vještačenje, što prema navodima žrtvi nije uobičajeno i učestalo. Nadalje, iz iskaza žrtava proizlazi da je optužena i prije spornog događaja u nekoliko navrata bila verbalno agresivna prema njima, slala im uvredljive i prijeteće mailove, koje su one proslijedile nadležnoj policijskoj postaji, kao i da je zbog verbalne agresije pri dolasku optužene u CZSS morao reagirati zaštitar i udaljiti je. Imajući na umu navedeno, posve je životno logičan i uvjerljiv njihov iskaz da su se, po zaprimanju e-maila prijetećeg sadržaja, uplašile za svoj život jer smatraju da bi optužena mogla realizirati svoju prijetnju. Na takav zaključak ukazuje i upornost optužene koja je slala više SMS i e-mail poruka, te čak i pristupala na adresu življenja jedne od žrtava, koja adresa joj do tada nije bila poznata, kao i okolnost da je na naslovnicu svoje stranice na Facebooku stavila natpis „CZSS Centar za socijalnu smrt“ što su s pravom žrtve protumačile kao fokusiranost na njih i mržnju prema Centru. Da su žrtve prijetnje shvatile ozbiljno, te da su se uistinu uplašile i uznemirile jasnim proizlazi i iz okolnosti što žrtva C., prilikom ispitivanja kod policije, nije željela dati adresu svog življenja, ističući neprimjerenim da se u prvom rješenju o mjeri opreza stavila njezina adresa i osobni podaci, zatraživši pritom da joj se sva pismena dostavljaju na radno mjesto.

 

Imajući na umu gore izložene okolnosti, sud nalazi da upućivanje prijetnji teškim tjelesnim ozljeđivanjem službenih osoba koje su, u okviru javnih ovlasti institucija gdje su zaposlene, uključene u postupanje prema optuženoj, prema kojem ona izražava izrazito negativne stavove, kao i prema samim žrtvama prije inkriminiranog događaja, predstavlja ozbiljne prijetnje uslijed kojih bi svaka prosječna osoba osjetila strah i ugroženost za svoj tjelesni integritet posebno kada je svjesna prethodnih netrpeljivosti optužene, verbalne agresije zbog koje je bila angažirana i zaštitarska služba nadležnog CZSS, negativnu fokusiranost na djelatnike Centra i općenito očito bitno smanjene inhibitorne mehanizme kod optužene koji proizlaze i iz izvješća nadležnog Centra, timskim sinteza i medicinske dokumentacije za optuženu, a što je sve, prije inkriminiranog događaja, bilo poznato i dostupno žrtvama.

 

Kako je, dakle, optužena kao ubrojiva osoba žrtvama izrekla ozbiljne prijetnje teškim tjelesnim ozljeđivanjem, iako je kao visoko obrazovana osoba nesporno svjesna da je ozbiljno prijetiti drugome teškim tjelesnim ozljeđivanjem zakonom zabranjeno, unatoč čemu je postupila na takav, zakonom zabranjen način, to je optužena Z. ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje na štetu službenih osoba G. i C., čime je počinila dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11-19 s izravnom namjerom.

 

Odlučujući o vrsti i mjeri kazne kojom će se izraziti potrebna osuda društva optuženoj zbog činjenja kaznenih djela na štetu A.1 G. i A.2 C., sud je imao na umu sve okolnosti koje su sukladno članku 47. KZ/11-19 od utjecaja na proces individualizacije kazne.

 

Tako joj je olakotnim cijenjeno da je prema pravomoćnim presudama prekršajnih sudova sama bila izložena nasilju u obitelji od strane bivšeg supruga, a jednako tako joj je olakotnim cijenjeno i da je tempore criminis, s obzirom na strukturu ličnosti (prosječno intelektualno funkcioniranje, emocionalno sniženog kapaciteta, nezrela i nestabilnih odlika osobnosti - miješani poremećaj ličnosti iz kruga emocionalno nestabilne ličnosti) i nepovoljne vanjske okolnosti kroz dinamiku obiteljskih odnosa, uz prateću psihičku krizu - izuzimanje djeteta i povjeravanje na skrb njezinim roditeljima, bila bitno smanjeno ubrojiva. Optuženoj je olakotnim cijenjeno i da je tempore criminis bila i kazneno i prekršajno neosuđivana osoba.

 

No počinjenje ovih kaznenih djela očito se ne može smatrati izoliranim ekscesom u ponašanju optužene, jer iz izvedenih dokaza proizlazi da su žrtve i prije inkriminiranog događaja tražile zaštitu nadležnih službi zbog agresije optužene, pri čemu se ista i nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela očito nastavila ponašati protupravno zbog nedostatka inhibitornih mehanizama, a na što ukazuje okolnost da je prekršajno kažnjavana u listopadu 2020. godine zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

S druge strane otegotnim joj je cijenjeno i da je u odnosu na žrtvu G. iskazala znatnu upornost šaljući joj višekratno SMS poruke i dapače u noći pristupajući na adresu njezinog življenja što je krajnje neprihvatljivo ponašanje za ovaj sud.

 

Kada se navedene okolnosti dovedu u međusobnu svezu sud nalazi pravilnom, kako s aspekta konkretne kriminalne količine, tako i s aspekta ličnosti optužene, kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo počinjeno na štetu žrtve G., odnosno, kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca u odnosu na žrtvu C.

 

Odmjeravajući pojedinačne kazne zatvora optuženoj za kazneno djelo počinjeno na štetu žrtve C., sud je odlučio primijeniti odredbe o ublažavanju kazne imajući na umu prethodno spomenutu bitno smanjenu ubrojivost optužene, njezinu neosuđivanost, a temeljno okolnost da prema toj žrtvi osim slanja prijetećih e-mailova, nije poduzimala radnje koje je poduzela prema žrtvi G. u smislu višekratnog slanja SMS-a, pristupa na adresu življenja, razgovora sa članovima njezine obitelji, pa je u odnosu na tu žrtvu njezina kriminalna količina ipak značajnije manja, a što treba naći odraza u kaznenoj sankciji.

 

Primjenjujući odredbe za odmjeravanje jedinstvene kazne za djela počinjena u stjecaju, sud je optuženu osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a imajući na umu da je riječ o neosuđivanoj osobi koja je bila bitno smanjeno ubrojiva i zbog činjenice izuzimanja djeteta koje je svakom roditelju iznimno stresna situacija i dovodi do impulzivnih reakcija koje nisu trajno imanentne ličnosti osobe sud nalazi da kaznu zatvora na koju je optužena osuđena nije nužno izvršiti, jer da će se i samom prijetnjom izvršenja te kazne u potrebnoj mjeri utjecati na optuženu da shvati neprihvatljivost vlastitog postupanja, ne ponovi kazneno djelo i uvidi pravednost kažnjavanja počinitelja.

 

Takvu kaznenopravnu sankciju sud cijeni i adekvatnom porukom društvu o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela i adekvatnom mjerom jačanja povjerenja u pravosudni sustav.

 

Stoga sud nalazi da će se tom kaznenopravnom sankcijom ostvariti sve svrhe kažnjavanja.

 

Kako je optužena bila lišena slobode u ovom kaznenom postupku, to će joj se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora na koju je osuđena uračunati vrijeme lišenja slobode na način i u trajanju opisanom u izreci.

 

Sud je optuženoj izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, jer su za to ispunjene sve pretpostavke propisane člankom 68. KZ/11-19 budući je optužena kaznena djela za koja je ovdje proglašena krivom počinila u stanju bitno smanjene ubrojivosti zbog svog psihičkog statusa zbog kojeg, prema mišljenju vještaka psihijatra, u slučaju ne liječenja, postoji visok stupanj opasnosti da bi ista ponovila kaznena djela pa i težeg stupnja. Prema mišljenju vještaka psihijatra kontinuitet liječenja osigurao bi uvid u njezin psihički status i ponašanje, umanjio mogućnost ponavljanja kaznenih djela i praktički otklonio opasnost za okolinu, slijedom čega joj je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja.

 

Određujući trajanje provjeravanja, kao i trajanje sigurnosne mjere, sud je imao na umu ličnost optužene, značajno narušenu dinamiku obiteljskih odnosa, njezin negativan stav prema institucijama uključenim u rješavanje te dinamike, istaknutu opasnost ponavljanja kaznenih djela, pa i težeg stupnja u slučaju ne liječenja, kao i samu nekritičnost optužene prema svom zdravstvenom stanju i općenito situaciji u kojoj se nalazi, pa stoga sud smatra da je rok provjeravanja od 3 (tri) godine, a tijekom kojeg roka će se izvršavati sigurnosna mjera, adekvatno vrijeme da se u njemu utječe na optuženu kroz mjeru liječenja i time osnaži njezina ličnost kako ubuduće ne bi činila kaznena djela.

 

S obzirom da je protiv optužene donijeta osuđujuća presuda, a riječ je o osobi koja je visoko obrazovana, kojoj zvanje omogućava pristup tržištu rada, te ostvarivanju prihoda kroz neprijavljeni rad koji je prema osobnim podacima ostvarivala u visini od oko 4.000,00 kuna mjesečno, te je vlasnica stana u Z. od 39 m2, to sud nalazi da je ista u mogućnosti snositi trošak ovog kaznenog postupka bez ugrožavanja vlastitog uzdržavanja i uzdržavanja svog djeteta o kojem je, zajedno uz oca tog djeteta, dužna skrbiti. Stoga je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 obvezna naknaditi trošak ovog kaznenog postupka, i to trošak iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 kuna na ime paušalne svote sudu. Visina paušalne svote je odmjerena u gotovo minimalnom iznosu, a imajući na umu raspon određen u točci 1. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (Narodne novine broj 145/11), uvažavajući brojnost provedenih radnji, te okolnost da je optužena dužna uzdržavati svoje dijete.

 

S obzirom da je psihijatrijsko vještačenje provedeno po prijedlogu optužene, a sud iz gore izloženih razloga nalazi da je u mogućnosti snositi trošak kaznenog postupka, to je odlučeno da je optužena dužna nadoknaditi s osnova provedenog psihijatrijskog vještačenja, o visini kojeg će se odlučiti posebnim rješenjem.

Sukladno članku 148. stavku 6. ZKP/08 optužena je ovlaštena, ako će njezino imovinsko stanje u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka biti takvo da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je ona po zakonu dužna uzdržavati, podnijeti obrazloženi zahtjev sudu za oslobođenjem od dužnosti naknade tih troškova, a kada je sud može osloboditi od te dužnosti.

 

U Zagrebu, 25. listopada 2021. godine

 

Zapisničar:                                                                                                                       Sudac:

Ljiljana Hrastović, v.r.                                                                                                       Anamarija Pavičić, v.r. 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana po primitku pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u 4 (četiri) istovjetna primjerka.

 

DNA:

1. ODO Zagreb na KO-DO-4627/2020
2. optužena K. Z., Z.
3. branitelj S. B., odvjetnik iz Z.