1

Poslovni broj: UsI-924/21-8

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: T. S. iz B., zastupan po opunomoćeniku Z. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe: Z. Z., radi poništavanja rješenja, 25. listopada 2021. godine

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/21-01/58, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 10. ožujka 2021. godine.

 

 

Obrazloženje

 

 

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 10. ožujka 2021. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 09. prosinca 2020. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem tužitelju bolest izražena dijagnozom G40.2 (epilepsija i poremećaj svjesnosti) nije priznata kao posljedica ozljede na radu nastale 27. svibnja 2020. godine i priznate pod dijagnozom S01.0 (površinska ozljeda glave). Oba rješenja u upravnom postupku su donesena na temelju nalaza, mišljenja i ocjenâ nadležnih liječničkih povjerenstava.

Tužitelj u tužbi navodi da nikad nije primio drugostupanjski nalaz, mišljenje i ocjenu te smatra da postoji uzročno-posljedični slijed od ozljede na radu, kada mu je predmet pao na glavu, do žarišnih oštećenja i napada.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Tužiteljev poslodavac je kao zainteresirana osoba također osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj je nesporno 27. svibnja 2020. godine prilikom pada predmeta na glavu pretrpio ozljedu na radu, koja mu je kao takva i priznata pod dijagnozom površinske ozljede glave.

Tužitelj je 11. rujna 2020. godine podnio zahtjev za priznanje dijagnoze epilepsije i poremećaja svjesnosti kao posljedice već priznate ozljede na radu.

Na temelju čl. 53. st. 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20 i 39/20 - Pravilnik) posljedica priznate ozljede na radu je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu, za koju postoji medicinska dokumentacija iz koje je vidljiva dinamika bolesti i za koju je poznato da je mogla nastati ili je očekivana i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije.

Prvostupanjsko liječničko povjerenstvo je u nalazu, mišljenju i ocjeni od 03. prosinca 2020. godine navelo da je tužitelj bio hospitaliziran 28. srpnja 2020. godine (dakle dva mjeseca nakon ozljede na radu) zbog akutnog smetenog stanja, ali ni nakon dodatnog traženja nije bio dostavljen kontrolni nalaz neurologa pa se samo prema kliničkom nalazu dijagnoza epilepsije i poremećaja svjesnosti ne može priznati kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu. Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 09. prosinca 2020. godine zahtjev tužitelja bio odbijen.

U nalazu, mišljenju i ocjeni drugostupanjskog liječničkog povjerenstva od 03. veljače 2021. godine je navedeno da površinska ozljeda glave nije mogla uzrokovati smeteno stanje, da su MSCT i MR nalazi mozga uredni te da nema žarišnih oštećenja. Utvrđeno je i da naknadni neurološki nalaz ukazuje na to da nije bilo novih napada, gubitka svijesti ili poremećaja svjesnosti te da se tužitelj psihijatrijski promatra zbog sumnje na disocijativni poremećaj. Tuženik je stoga osporavanim rješenjem od 10. ožujka 2021. godine odbio tužiteljevu žalbu.

Iz dostupne medicinske dokumentacije sud utvrđuje da je tužitelju nakon ozljede 27. svibnja 2020. godine kraniogram bio uredan i bez koštane frakture. S druge strane, prilikom hospitalizacije 28. srpnja 2020. godine klinički psiholog je utvrdio da je tužitelj prije toga bio u izlasku, pio i pušio travu. Tužitelj je uz tužbu dostavio i novije specijalističke psihijatrijske nalaze od 15. siječnja 2021. godine i 12. ožujka 2021. godine iz kojih proizlazi uredan klinički status, bez ikakvih novih napada nakon događaja od 28. srpnja 2020. godine; također je navedeno da tužitelj radi i da je zadovoljan pa je i u tim nalazima dijagnoza epilepsije i poremećaja svjesnosti navedena samo kao sumnjiva.

S obzirom da je kod tužitelja očito riječ o jednokratno utvrđenom smetenom stanju 28. srpnja 2020. godine, kojem je prethodio noćni izlazak uz konzumiranje alkohola i trave, te da dijagnostičke pretrage mozga nisu pokazale nikakva žarišna oštećenja - sud zaključuje da se u konkretnom slučaju dijagnoza sumnje na epilepsiju i na poremećaj svjesnosti ne može smatrati verificiranom, a time ni direktnom posljedicom već priznate ozljede na radu od 27. svibnja 2020. godine u obliku površinske ozljede glave (čl. 53. st. 1. Pravilnika).

Stoga je sud na raspravnom ročištu odbio prijedlog za provedbu vještačenja u upravnom sporu, jer tužitelj svojim tužbenim navodima nije argumentirano doveo u pitanje pravilnost nalaza, mišljenja i ocjenâ nadležnih liječničkih povjerenstava.

Sud otklanja tužiteljevo pozivanje na to da nije primio nalaz, mišljenje i ocjenu drugostupanjskog liječničkog povjerenstva, jer je - čak i bez obzira na činjenicu što je u dostavnoj naredbi drugostupanjskog rješenja navedeno da se tužitelju dostavlja taj dokument - riječ samo o relativno bitnoj okolnosti, s obzirom na to da je sud u sporu pune jurisdikcije ovlašten preispitivati sva činjenična, procesnopravna i materijalnopravna pitanja koja se pred njega postave, a tužitelj je u svako doba mogao izvršiti uvid i u spis predmeta upravnog postupka i u spis predmeta upravnog spora (pa tako i u spomenuti nalaz, mišljenje i ocjenu).

Zbog svega navedenog je na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen, jer je ocijenjeno da su rješenja donesena u upravnom postupku pravilna i zakonita te da su zasnovana na pravilnim, stručnim i dovoljno obrazloženim nalazima, mišljenjima i ocjenama nadležnih liječničkih povjerenstava.

 

 

U Zagrebu, 25. listopada 2021. godine.

 

 

       Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.