REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3 43000 Bjelovar

Poslovni broj: REF 12: Pr-1040/2021-10

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJE

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu
u pravnoj stvari tužiteljice B. P., iz B., S. P. …, OIB: …., zastupana po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz Z., K. …, protiv tuženika Opće bolnice Bjelovar, OIB: 34506547848, Bjelovar,
Antuna Mihanovića 8, zastupane po punomoćniku Zoranu Vukeliću, odvjetniku iz
Bjelovara, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene, javne glavne rasprave

14. listopada 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika
tuženika, primjenom odredbe čl. 335. st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne
novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 25. listopada 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku O. bolnici B., B., A. M. 8, OIB: …, da tužiteljici B. P., iz B., S. P. …, OIB.:…, isplati razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 524,49 kn sa zakonskom
zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče na iznos od:
524,49 kn od 16.3.2016., pa do isplate sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate
u odnosu na porez na dohodak i prirezu poreza na dohodak na dosuđene iznose toč.
I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku O. bolnici B., B., A. M. …, OIB: …, da tužiteljici B. P., iz B., S. P. …, OIB: …, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 315,94 kn sa

2 Poslovni broj: REF 12: Pr-1040/2021-10

zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 25. listopada

2021., kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

riješio je

Tužba tužiteljice povučena je za iznos od 1.031,76 kn.

Obrazloženje

1. Tužiteljica B. P., podnijela je tužbu ovome sudu podnesenu dana 25.
veljače 2021., protiv tuženika O. bolnice B., radi isplate razlike plaće, u kojoj
navodi da je u utuženom razdoblju bila radnik tuženika, da tuženik kao poslodavac
tužiteljice predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim
službama (Narodne novine, br: 27/01, 39/09).

2. Ističe da je dana 23.11.2006. sklopljen je sporazum između Vlade RH i S.
javnih službi, o osnovici plaće u javnim službama, te je ugovoreno povećanja osnovice
za izračun plaća za po 6% u 2007, 2008 i 2009. Međutim, zbog nastupa krize, dana
13 5.2009. ugovorne strane sklopile su Dodatak sporazuma o osnovici za plaće u
javnim službama, i tim dodatkom zamrznuta je osnovica plaća na razini iz 2008. i
iznosila je 5.108,84 kn, dok se povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009.
sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka sporazuma.

3. Dana 26.10.2011. sklopljene su nove izmjene i dopune Dodatka sporazuma o
osnovici za plaće u javnim službama, koje su usvojene i u obliku arbitražne odluke od

7.12.2011. Navedene izmjene i dopune dodatka sporazuma od 26.10.2011.,
predstavljaju kolektivni ugovor, i on se ima primjenjivati do 26. siječnja 2017., kada
prestaje njegovo postojane. Odredba čl. III Izmjene Dodatka Sporazumu od

26.11.2011., glase: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi će

5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za
statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dviju
stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja),
i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i
dopunama.”

4. Državni zavod za statistiku (u daljnjem tekstu: DZS) objavio je dana 28. kolovoza

2015., prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., prema kojem
je on realno veći za 1,2%, u odnosu na isto tromjesečje 2014., DZS objavilo je dana

27.11.2015., podatke i za treće tromjesečje 2015. u odnosu na isto razdoblje 2014.,
BDP je realno veći 2,8%. Isti podaci objavljeni su i dana 4.12.2015., iz čega proizlazi
da je aritmetička sredina navedenih dviju stopa rasta BRP prosječno veća od 2%. I u
četvrtom tromjesečju 2015., BDP je porasta za 1,9 % (podaci DSZ od 4.3.2016) u
odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz revidiranih podataka proizlazi da su ostvareni uvjeti
za povećanje osnovice, a kako je to propisano u citiranom čl. III Izmjena Dodatka

3 Poslovni broj: REF 12: Pr-1040/2021-10

sporazuma od 26.11.2011. te da je poslodavac od mjeseca prosinca 2015. pa nadalje,
bio dužan obračunavati plaću tužiteljice primjenom osnovice 5.415,37 kn. Ističe da
tuženik nije postupio sukladno navedenim sporazumima, stoga je za utuženi period
primjenjivao manju osnovicu, tj. 5.108,84 kn, uslijed čega je tužiteljici isplaćena manja
plaća od pripadajuće, i koju razliku potražuje ovom tužbom, prema specifikaciji
navedenoj u tužbenom zahtjevu. Navodi da se o visini osnovice svoj stav iznio je i
Vrhovni sud RH u presudi Rev-1111/20 od 1.12.2020.

5. Navodi da na uskraćene dijelove plaće, tužiteljica zahtijeva isplatu zakonskih
zateznih kamata od dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa, pa sve do konačne
isplate. Plaća tužiteljice predstavlja osnovicu pomnoženu s koeficijentom složenosti
poslova, uvećano za dodatak na staž i dodatke na plaću, sve vidljivo iz isplatnih lista,
od 1. prosinca 2015. pa do siječnja 2017. Zahtijeva razliku plaće koja joj je isplaćena i
koja bi joj pripala uvećanjem osnovice za obračun plaće od 6%. Tužbom je zahtijevala
isplatu iznosa od 1.556,24 kn, no točan matematički izračun je 1.556,25 kn. Kako je
tuženik istakao prigovor zastare za potraživanje za mjesec prosinac 2015. i siječanj

2016., to je zahtijevala isplatu razlike plaće za veljaču 2016. do siječnja 2017., u bruto
iznosu od 524,49 kn. Predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova
postupka.

6. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne
osporava da je tužiteljica bilo u radnom odnosu kod tuženika u utuženom razdoblju.
Ne osporava ni da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe
čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09) te kako je
u utuženom razdoblju od prosinca 2015. pa zaključno sa mjesecom siječanj 2017.
plaća tužiteljice definirana Zakonom o plaćama u javnim službama koji u čl.4. plaću
službenika i namještenika definira kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog
mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće,
uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža.

7. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne
novine 143/13.) i Dodatkom ovom Kolektivnom ugovoru (Narodne novine 96/15.) i
Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne
novine 29/18.) uređuju se prava i obaveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti
zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa tako i plaće. Tuženik osporava da pri obračunu
plaće, određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika nije poštovala odredbe
važećeg Kolektivnog ugovora i drugih važećih propisa u odnosu na prava tužiteljice
počevši od 1. prosinca 2015. pa do siječnja 2017.

8. Tuženik upozorava i na činjenicu da je dana 29. listopada 2013. godine Vlada RH
sklopila ugovor o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća u javnom sektoru,
zbog čega su svi podaci službama unaprijed zadane reference, te se svi propisi kao i
svi koeficijenti, stope uvećanja, porezi i doprinosi kao i bilo koji drugi parametar koji
služi kod obračuna plaća ne mogu mijenjati, te ih tužena ni na koji način ne može
izračunati ili provesti, već tužena kao jedan od korisnika sustava COP samo unosi
podatke u centralni obračun plaća o mjesečnoj realizaciji rada na temelju evidencije o
radnom vremenu, dok su podaci o određenom zaposleniku-tužiteljici uneseni u sustav
prilikom zasnivanja radnog odnosa. Zbog toga tuženik smatra kako nije točno da bi bio
kao obveznik isplate plaće bila jedina odgovorna za obračun i isplatu, jer tuženik ne
obračunava plaću, niti može utjecati na obračun koji vrši COP.

4 Poslovni broj: REF 12: Pr-1040/2021-10

9. Kako je obrazloženo tuženik je tužiteljici u spornom razdoblju pravilno obračunavao
i isplaćivao plaću i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, pa je
slijedom toga tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan. Ističe prigovor zastare
za razliku plaće za prosinac 2015. i siječanj 2016., jer je tužba podnesena dana 25.
veljače 2015., obzirom da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 5
godina. Predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan i potražuje
parnične troškove.

10. Radi razjašnjenja spornih, a za presuđenje odlučnih činjenica sud je tijekom
postupka izveo dokaz uvidom u obračun razlike plaća (list 6), obračuni plaća (list 7-
33), Podaci Državnog Zavoda za statistiku (list 46-51), Sporazum o osnovici za
plaćanje u javnim službama (list 52-54), Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama (list 55-59), Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće
u javnim službama (list 60-67), Arbitražna odluka (list 68-75), Vjerodostojno tumačenje
Izmjena i Dopuna Sporazuma (list 76-79).

11. Izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a.

12. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

13. Predmet tužbenog zahtjev je zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1.
prosinca 2015. do zaključno veljače 2016.

14. Nesporna je činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju radnik tuženika na
radnom mjestu prvostupnik sestrinstva, a koja činjenica proizlazi iz navoda stranaka i
obračuna plaće.

15. Nesporno je da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2.
Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br: 27/01, 39/09).

16. Nije sporno da je u utuženom razdoblju tuženik obračunao tužiteljici i isplatio plaću
po osnovici od 5.108,84 kn, a u iznosima kako je to navedeno u obračunskim
ispravama za isplatu, koji su dostavljeni uz tužbu.

17. Sporno je da li je tuženik trebao u utuženom razdoblju tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

18. Tijekom postupka, ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je:

- da su Vlada RH i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja,
N. sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat
znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi
H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički
sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te
H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici
za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za
izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i
da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti S. javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se

5 Poslovni broj: REF 12: Pr-1040/2021-10

suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto
time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za
obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni
pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja
pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim
službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici
Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te S. javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene
i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te
izmjene nisu potpisane po S. sindikatu zdravstva i socijalne skrbi H.
iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen
čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način
usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti
nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako
realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima
opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna Dodatka uskladba se odgađa za onoliko
tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) trajao,

- da je 7.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži
donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te S. javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute
Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje
Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl.
VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za
statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg
tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem
tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da
je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen
dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun
plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja

2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec
veljaču 2017.

19. Sud utvrđuje valjanima Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada

2011., Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. i Vjerodostojno tumačenje od 28.
prosinca 2012. Točno je da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od
sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom
Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske).
Međutim, da bi ovo utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, navedeni
sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tužena
u ovom postupku nije dokazala da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja, pa je
neodlučno što isti nije potpisnik Izmjena i dopuna. Slijedom toga, sud smatra da su
Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite,
pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Ovo pravno stajalište proizlazi iz

6 Poslovni broj: REF 12: Pr-1040/2021-10

Odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 3.4.2013., zatim Revr 847/2010-2 od

7.12.2011., Revr 1797/2009-2 od 7.2.2012. i Gž-13/02), te Odluke Ustavnog suda RH
br. U-III/3535/2013 od 5.3.2015. Također, navedene Izmjene i dopune su unesene i u
Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od

12.prosinca 2012.-članak 51. stavak 4. (NN 141/12, dalje: TKU/12), koji kolektivni
ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva
i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene
izmjene i dopune. Stoga su po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune
Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio toga kolektivnog
ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom
pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

20. Plaće zaposlenih u javnim službama regulirane su Zakonom o plaćama u javnim
službama (NN 27/01, 39/09). Prema odredbi članka 192. Zakona o radu (NN 93/14,
dalje: ZR) Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile
taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i
prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u
vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnog odnosa te se dakle
upravo u članku 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama.
Dakle, nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene dodatke,
odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma
zaključenih sa Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima
se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama.
Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz
čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi važile do 26. listopada 2016. Prema odredbi
iz članka 199. stavak 1. ZR na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni
kolektivnih ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen
kolektivni ugovor. Prema tome rok važenja navedenih Izmjena i dopuna bio je do 26.
siječnja 2017.

21. Nadalje, po ocjeni suda pravno su valjane Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu
o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Ovo iz razloga jer je
Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Dodatka Sporazumu, kao i Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom
odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i
namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012., te Vjerodostojnim tumačenjem
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.
prosinca 2012. Nadalje, niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače
nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je eventualno u sudskom
postupku zatraženo utvrđenje njihove ništetnosti. Činjenica što Izmjene i dopune nije
potpisao Samostalni sindikat zdravstvene i socijalne skrbi Hrvatske, nije od utjecaja za
osnovanost tužbe. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika u čije
ih je ime i za čiji račun Vlada Republike Hrvatske sa sindikatima javnih službi sklopila.

22. Dakle, što se tiče odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje
da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da iz teksta i
smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz
Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca

2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja

7 Poslovni broj: REF 12: Pr-1040/2021-10

pariteta" određen člankom IV. dok je čl. III. naveden samo u kontekstu određivanja
vremenskog razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog
međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

23. Tužiteljica ponavlja da svoj tužbeni zahtjev temelji na Izmjenama i dopunama
Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i to na čl. III. istih koje su zbog pravila o
produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu bile u primjeni
do 26. siječnja 2017. Do ispunjenja uvjeta iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu od 26. listopada 2011. došlo je krajem studenoga 2015. kada su iste
nesumnjivo bile na snazi. Ponavlja da je BDP rastao 2 tromjesečja uzastopno što je i
potvrđeno službenim procjenama Državnog zavoda za statistiku te je krajem
studenoga 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer
su tada objavljeni relevantni podaci Državnog zavoda za statistiku. Dakle, već je za
prosinac 2015. tužiteljici plaća trebala biti isplaćena po osnovici od 5.415,37 kn i po toj
osnovici mu je plaća trebala biti isplaćivana do isteka važenja Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu, dakle do 26. siječnja 2017. Sukladno javno objavljenim i
općepoznatim podacima DSZ-a od 4. tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog
rasta BDP, već samo pozitivni rast, pa u tom smislu nije ispunjen uvjet za primjenu čl.
VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu koji glasi: "Ako realni međugodišnji
tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima
III.-V. uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog
BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao." Budući da BDP nije
zabilježio negativan rast u razdoblju iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu a
niti naknadno, onda se odgoda iz čl. VII. st. 1. ne može primijeniti. Osim toga, odredba
čl. VII. st. 1. i ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na uskladbu
osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Sukladno navedenom,
nije došlo od odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.
listopada 2011., kojim je uređen način povrata osnovice.

24. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog
zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP
u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje
2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u
odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva
tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a prosječno dva posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga

2015.ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu za primjenu
osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

25. Pri tome treba ukazati i da su se prema članku 6. stavak 1. Temeljnog kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim
je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na
njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema
stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile
poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi
Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano
prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

8 Poslovni broj: REF 12: Pr-1040/2021-10

26. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama
isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tužena sama ne obračunava nego se to čini
preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo
doći "automatizmom", no propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini
osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužiteljice. Naime,
Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od

26.10.2011., u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, te je trebala osigurati
sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženik mogu ispuniti
svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad se za to ostvare uvjeti. Valja i dodati
da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost
Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te
svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke
obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako
zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja
ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to
bilo izuzetno otežano, obvezala se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će
drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

27. Slijedom navedenog, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na
osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da
je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za
dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2
ili više posto).

28. Konačno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci br. Rev-1111/2020-2 od

1. prosinca 2020., zauzeo je stav da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III
u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Prema tome, zaključak
Vrhovnog suda Republike Hrvatske je da odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije
odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII odnosi
na način „usklađivanja pariteta“ (jednakosti) između plaća u javnim službama i
prosječne plaće u privredi.

29. Osim toga, prema odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO-a) zasnivanju obveznih
odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici su dužni pridržavati se
načela savjesnosti i poštenja, a što očito u konkretnom slučaju. Prema odredbi čl. 9.
ZOO-a sudionik je u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za
njezino ispunjenje, nadalje prema čl. 65. st. 1. ZOO vjerovnik je ovlašten zahtijevati od
dužnika ispunjene obveze, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti obvezu. Također čl.

342. st. 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika
zahtijevati ispunjenje obveze, te je dužnik dužan ispuniti obvezu savjesno u svemu
kako ona glasi, a što sve treba primijeniti i u ovom slučaju. Međutim, slijedom naprijed
navedenog Vlada Republike Hrvatske u ovom slučaju evidentno nije postupila po
navedenim odredbama, koje kao opće odredbe obveznog prava valja primijeniti u
ovom radnom sporu na temelju odredbe čl. 8. st. 4. ZR-a iz 2014.

9 Poslovni broj: REF 12: Pr-1040/2021-10

30. Obzirom na izneseno, nesporno je da je u utuženom razdoblju tužiteljici tuženik
obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, no da je trebalo primijeniti osnovicu
od 5.415,37 kn, slijedom čega je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici
za navedeno razdoblje u iznosu od 1.556,25 kn, koji je točan matematički izračun
prema obračunu razlike plaće dostavljen po strankama (list 6,84), međutim sud
odlučujuće u granicama postavljenog zahtjeva jer je tužitelj tužbom zahtjeva iznos od

1.556,24 kn s mjesečnim iznosima razlike plaće.

31. Prigovor zastare potraživanja djelomično je osnovan. Naime, kako je plaća
tužiteljice dospijevala 15. u mjesecu za prethodni mjesec, a sukladno čl. 92. st. 3. ZR
obveza plaće to je najstarije potraživanje u ovome postupku i to za prosinac 2015.
dospjelo 15. siječnja 2016., za mjesec siječanj 2016., dospjelo je 15. veljače 2016., a
za ostale mjesece dospijevalo je nakon toga datuma. Tužba tužiteljice podnesena je
dana 25. veljače 2021., to bi u zastari bila potraživanja koja su dospjela prije 25. veljače

2016. Tužiteljica je prihvatila osnovanim prigovor zastare za potraživanje za prosinac

2015. i siječanj 2016., podneskom od 19. travnja 20121., jer potraživanja iz radnog
odnosa zastarijevaju za 5 godina temeljem čl. 139. ZR, to je nastupila zastara za u
ukupnom iznosu od 1.556,25 kn, dok nije nastupila zastara za potraživanje za mjesec
veljaču 2016.

32. Kako je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev podneskom od 19. travnja 2021. za
iznos od 1.556,25 kn (zbog istaknutog prigovora zastare), a što sadržajno predstavlja
djelomično povlačenje tužbe, a čemu se tuženik nije protivio, to je sud primjenom čl.
193 st. 2 ZPP-a riješio kao u izreci rješenja.

33. Odredbom čl. 433a st. 1 ZPP-a, kad se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog
odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je
utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa ne navodeći da zahtjeva bruto iznos,
smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke
presude.

34. Stoga je valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev u bruto iznosu od 524,49 kn i odlučiti kao
u toč. I. izreke presude, a na dosuđene iznose plaće dosuditi i zateznu kamatu prema
čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, tekuću od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec
jer je i plaća tužiteljice dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s
čl. 92. st. 3. ZR, što između stranaka nije sporno.

35. Zatezne kamate, na porez i prirezu na dohodak sadržanih u bruto plaći na iznose
toč. I. izreke presude ne pripadaju tužitelju. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. i 2.
Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br; 177/04, 73/08, 80/10, 114/11,
22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, dalje: ZPD) predujam
poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz
čl. 14. istoga Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema
propisima koji važe na dan isplate. Sukladno čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 16. st. 1. i 9.
Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br; 95/05, 96/06, 68/07, 146/08,
2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, dalje: Pravilnik) predujam
poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se tijekom istog mjeseca
svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga
Zakona i čl. 11., 12. i 15. toga Pravilnika. Obračunati predujam poreza isplatitelj

10 Poslovni broj: REF 12: Pr-1040/2021-10

obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez
po odbitku. Stoga porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne
dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu
dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na
te iznose kamate ne obračunavaju, zbog čega je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za
isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan presuđeno je kao pod toč. II izreke
(tako i u presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-45/2017 od 9. srpnja 2018.,
Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-909/18-2 od 5. srpnja 2018., Županijskog suda
u Osijeku broj Gž R-160/2018-2 od 25. rujna 2018. i Županijskog suda u Rijeci broj Gž
R-10/2018-2 od 26. rujna 2018.).

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155.
ZPP. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u odnosu na osnov, dok je u odnosu na visinu
glavnice uspjela u omjeru od 33,70% (suđeni iznos 524,49 kn u odnosu na zahtijevani
iznos 1.556,24 kn), a u postupku u odnosu na osnov i visinu u omjeru od 66,85%,
uspjeh tuženika u postupku utvrđen je u omjeru od 33,15% pa nakon umanjenja
uspjeha tuženika, uspjeh tužiteljice u postupku utvrđen je u omjeru od 33,70%, a u
odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate, porezu na
dohodak i prirezu poreza na dohodak, nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu,
povodom kojeg dijela zahtijeva nisu nastali posebni troškovi.

37. Priznati troškovi tužiteljice sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 250,00 kn,
sastava podneska od 19. travnja 2021., kojim je dano očitovanje na navode odgovora
na tužbu u iznosu 250,00 kn (Tbr.8.t.1.), zastupanje na prvom pripremnom ročištu 14.
listopada 2021., na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za
glavnu raspravu u iznosu od 250,00 kn, troška PDV-a u iznosu od 187,50 kn, u
ukupnom iznosu od 937,50 kn, što prema uspjehu iznosi 315,94 kn.

38. Svi parnični troškovi koji su odmjereni strankama bili su u smislu čl. 155. st. 1. ZPP
potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u skladu s odredbama Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u granicama postavljenih određenih
zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, a u skladu sa vrijednošću
predmeta spora.

39. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Bjelovaru dana 25. listopada 2021.

Sudac Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od
15 dana od dana primitka ove presude, nadležnom županijskom sudu, putem ovoga
suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

11 Poslovni broj: REF 12: Pr-1040/2021-10

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i
zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog
povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP).