Poslovni broj: 17 Gž-2152/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-2152/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. predlagatelja T. M. iz S., …, OIB: … i II. predlagatelja B.–n. d.o.o., Z., …, OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., …, protiv I. protustranke I. J. iz S., S.1, …, OIB  …, II. protustranke S. h. d.d. za turizam i ugostiteljstvo, turistička agencija, Z., …, OIB: …, III. protustranke Z. P. iz S., …, OIB: …, IV. protustranke K.–M. d.o.o. za trgovinu, turizam i putnička agencija S., …, OIB: … i V. protustranke I. A. iz S., …4, OIB: …, radi razvrgnuća suvlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1-98/2021-6 od 17. svibnja 2021., dana 25. listopada 2021.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba I. i II. predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1-98/2021-6 od 17. svibnja 2021.

Obrazloženje

1.     Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog predlagatelja za razvrgnućem suvlasništva.

2.     Protiv rješenja žali se predlagatelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3.     Žalba nije osnovana.

4.     Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP koji zakon se u ovom postupku primjenjuje sukladno par. 21. st. 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku ("Službene novine", br. 175-XLV/1934 – dalje: ZSIP) i čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", br. 73/91). Suprotno žalbenim navodima predlagatelja, pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji ističu predlagatelji.

5.     Predmet izvanparničnog postupka je zahtjev I. i II. predlagatelja za razvrgnućem dijela kčbr. 5089/6 gosp. zgrada, poslovna zgrada, gospodarska zgrada 3 od 3580 m2, upisana u zk. ul. br. 2124 k.o. S..

6.     Sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku utvrdio je da predlagatelji predlažu razvrgnuće suvlasništva na dijelu kčbr. 5089/6 točnije na dijelu zemljišta koje obuhvaća dio parkirališnog prostora. Na temelju takvog utvrđenja sud prvog stupnja je odbio prijedlog predlagatelja za razvrgnućem suvlasništva smatrajući da se razvrgnuće suvlasništva može provoditi da cijeloj katastarskoj čestici, a ne samo na jednom njezinom dijelu.

7.     Utvrđenja suda i pravna shvaćanja suda prvog stupnja kao pravilna prihvaća i ovaj sud. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP, koje žalbene razloge u žalbi ističu predlagatelji.

8.     Neosnovano predlagatelji u žalbi ističu da su zajedno sa protustrankama upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine i da kao takvi imaju ovlaštenje podnijeti sudu prijedlog za diobu suvlasništva kojeg je sud, prema stavu predlagatelja, bez provođenja vještačenje preuranjeno odbio. Naime, odredbom čl. 47. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva.

9.     Dakle, sukladno čl. 47. st. 1. ZVDSP, da bi se razvrgnuće suvlasništva moglo provesti isto mora biti moguće i dopušteno. U ovom konkretnom slučaju, predlagatelji predlažu da se na nekretnini na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo razvrgne suvlasništvo samo na dijelu nekretnine tj. da se isto razvrgne na dijelu zemljišta. Razvrgnuće suvlasništva na dijelu katastarske čestice nije moguće tako da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je prijedlog predlagatelja, bez provođenja vještačenja, odbio. Naime, sudsko razvrgnuće suvlasništva na nekretnini, sukladno čl. 50. ZVDSP, provodi se primarno geometrijskom diobom (čl. 50. st. 2. ZVDSP), a ako ista nije moguća, civilnom diobom tj. prodajom na javnoj dražbi ili prodajom na drugi prikladan način (čl. 50. st. 4. ZVDSP). U slučaju kada bi sud dopustio razvrgnuće suvlasništva na dijelu određene katastarske čestice odnosno na dijelu određenog zemljišta koje nije katastarski formirano kao zasebna katastarska čestica, tada bi  sud u postupku razvrgnuća, ako geometrijska dioba ne bi bila moguća, bio dužan odrediti civilnu diobu što bi značilo prodaju dijela katastarske čestice koji dio nije označen posebnim katastarskim brojem na javnoj dražbi. Međutim, sukladno čl. 55. st. 1. i 2. ZVDSP, pravo vlasništva koje se stječe na temelju odluke u postupku sudskog razvrgnuća stječe se uknjižbom prava vlasništva u zemljišnim knjigama, što nadalje znači da odluka suda koju donosi u postupku sudskog razvrgnuća mora biti zemljišnoknjižno provediva, a kako bi osobe koje su sudjelovala u postupku razvrgnuća mogle steći pravo vlasništva. Dakle, dopuštanje sudskog razvrgnuća na dijelu katastarske čestice, u slučaju nemogućnosti geometrijske diobe, moglo bi dovesti da situacije da se u postupku civilnog razvrgnuća prodaje dio katastarske čestice, što bi posljedično imalo za posljedicu da kupci dijela katastarske čestice obzirom na nemogućnost da se takva odluka provede u zemljišnom knjigama uopće ne bi mogli steći pravo vlasništva. Iz navedenog jasno je da razvrgnuće suvlasništva, kada predlagatelj predlaže da se suvlasništvo razvrgne samo na dijelu katastarske čestice, nije moguće i dopušteno tako da žalbeni navodi predlagatelja kojima osporava takvu odluku suda nisu osnovani.

10. Uz navedeno, potrebno je i napomenuti da predlagatelji predlažu razvrgnuće suvlasništva na dijelu zemljišta odnosno dijelu katastarske čestice na kojoj je uspostavljeno etažno vlasništvo. Odredbom čl. 66. st. 1. ZVDSP, propisano je da vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.

11. Dakle, vlasništvo određenih etaža zgrade (posebnih dijelova) neodvojivo je povezano sa suvlasništvom cijele nekretnine, pa tako i sa suvlasništvom zemljišta. Predlagatelji svojim prijedlogom kojim predlažu da se razvrgne suvlasništvo samo na zemljištu i to samo na jednom njegovom dijelu predlažu upravo ono suprotno odredbi čl. 66. st. 1. ZVDSP tj. predlažu da se dio zemljišta, kojeg predlagatelji u podnesku od 21. travnja 2021. nazivaju parkiralište, odvoji od vlasništva posebnih dijelova. Dakle, predlagatelji predlažu da se odvoji upravo ono što se prema čl. 66. st. 1. ZVDSP ne može odvojiti jer predlažu da se u postupku razvrgnuća suvlasništva suvlasništvo na dijelu zemljišta odvoji od vlasništva koje suvlasnici imaju na posebnim dijelovima nekretnine. Takvo razvrgnuće suvlasništva nije moguće i iz razloga što je protivno odredbi čl. 66. st. 1. ZVDSP, pa je i zbog tog razloga prijedlog predlagatelja neosnovan.

12. Razvrgnuće suvlasništva na način kako isto prijedlogom predlažu predlagatelji dakle, nije dopušteno i moguće u smislu odredbe 47. st. 1. ZVDSP, pa je stoga sud prvog stupnja pravilno postupio kada je bez provođenja vještačenja prijedlog predlagatelja odbio. Pritom su bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja i žalbeni navodi predlagatelja kojima se predlagatelji ukazuju na odredbe čl. 114. st. 1. i čl. 128 st. 1. i 2. ZVDSP i pravni temelj stjecanja svojega prava suvlasništva obzirom da pravni temelj na osnovi kojeg su predlagatelji stekli pravo suvlasništva ne predstavlja pravno relevantnu činjenicu u postupku.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu I. i II predlagatelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu 25. listopada 2021.

Sudac:

Robert Jambor