1              Poslovni broj: Gž-915/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-915/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari tužiteljice K. Z. iz V., OIB: ..., sada na adresi ..., Njemačka, koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Ž., protiv tuženika S. Z. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica V. Š., odvjetnica u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-339/19-47 od 6. ožujka 2020., dana 25. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-339/19-47 od 6. ožujka 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 19.376,00 kuna sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od po 692,00 kuna do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kuna.

 

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica podnosi žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14; dalje: ZPP), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama I dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), predlažući drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužiteljice.

 

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

5. Predmet spora je potraživanje tužiteljice za isplatu iznosa od 19.376,00 kuna po osnovi koristi koju je tuženik u vremenskom razdoblju od listopada 2016. do siječnja 2019. ostvario korištenjem cijele nekretnine koja je u suvlasništvu stranaka u jednakim dijelovima 1/2 svaki), a tužiteljica navedenu korist potražuje u visini 1/2 mjesečne najamnine koja bi se mogla ostvariti davanjem nekretnine u najam.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Sud je u provedenom postupku utvrdio da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnine i to kč.br. 1203/1 u naravi kuća i dvorište ukupne površine 444 m² upisana u Z.U. 23 k.o. V. te da su navedenu nekretninu stekli tijekom trajanja braka i ona predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Tužiteljica je nakon razvoda braka otišla živjeti u Njemačku a tuženik je ostao živjeti sam u predmetnoj nekretnini. Nakon izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka Tomislava Zubića sud je utvrdio da tužiteljica, otkako je odselila u Njemačku, više nije živjela u predmetnoj nekretnini, a kada povremeno dođe u Hrvatsku boravi u kući sa svjedokom, inače zajedničkim sinom tužiteljice i tuženika, također je sud utvrdio, a na temelju saslušanja svjedoka, da tuženik održava kuću i dvorište i da nema saznanja da bi tuženik branio tužiteljici da uđe u kuću te da je netko drugi u kući stanovao osim tuženika. Nadalje je utvrđeno da tužiteljica nikada nije tražila od tuženika da joj omogući sukorištenje predmetne nekretnine, niti je u sudskom postupku pokrenula postupak radi predaje suposjeda, kao što nije dokazala da joj je tuženik branio korištenje nekretnine na način da bi na ulaznim vratima promijenio bravu ili joj zabranio ulazak u kuću.

 

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja u spisu prvostupanjski je sud ocijenio da tuženik predmetnu obiteljsku nekretninu, kao njezin suvlasnik u 1/2 dijela, posjeduje kao pošteni posjednik te je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti s obrazloženjem da tužiteljici ne pripada pravo potraživati od tuženika naknadu za korištenje nekretnine u suvlasništvu stranaka.

 

9. Sukladno odredbi članka 18. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje:ZV) posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, dok je stavkom 5. istog članka propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

 

9.1. Nadalje, odredbom članka 164. stavka 1. ZV propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

 

10. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva primjenjuju se odredbe članka 164. i članka 165. ZV. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev (su)vlasnika protiv posjednika koji posjeduje tuđu stvari (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade zato što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno, naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZV, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika. Pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

 

11. U konkretnom slučaju, da bi tužiteljica osnovano mogla potraživati isplatu naknade za to što je tuženik kao suvlasnik upotrebljavao nekretninu u njihovom suvlasništvu i od nje imao koristi nije nužno da je ona tražila predaju nekretnine u posjed, već je bilo odlučno dokazati pravni položaj posjednika-tuženika, odnosno dokazati da je bio nepošteni posjednik. Prema shvaćanju ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik nije u obvezi prema tužiteljici i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Naime, tužiteljica nije s uspjehom u tijeku postupka dokazala da ju je tuženik onemogućavao u korištenju njenog dijela nekretnine. Jednako tako s obzirom na to da se poštenje predmnijeva, na tužiteljici je bio teret dokaza da je u utuženom vremenskom razdoblju tuženik predmetnu nekretninu koristio kao nepošteni posjednik, a što ona nije dokazala.

 

12. S obzirom na to da tužiteljica gore navedeno nije s uspjehom dokazala u ovoj parnici, sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

13. Pravilna je također i odluka o parničnom trošku jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, s obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila u parnici, kao i zbog toga što je parnični trošak pravilno obračunat.

 

14. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

Split, 25. listopada 2021.