5P-869/20-12

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u M., po sucu A. K., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. S., S., U. D. K. 14 zastupanog po punomoćniku V. U., odvjetniku iz M. protiv tuženice S. P., N., N. 41 (OIB: …) zastupane po punomoćniku M. K., radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. rujna 2021. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja V. U., odvjetnika, punomoćnika tužene M. K., odvjetnika i tuženice osobno, dana 22. listopada 2021. godine

p r e s u d i o   j e

             

              I/ Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 28. ožujka 1997. godine između tužitelja A. S. kao primatelja uzdržavanja i B. Š. kao davateljice uzdržavanja, ovjeren kod Općinskog suda u M. dana 02. travnja 1997. godine

 

II/ Utvrđuje se da je tužitelj Z. S. vlasnik za cijelo nekretnina označenih kao čest. zem. 2536 ZU 1302, čest. zem. 2416/1 ZU 1124, te kuće sagrađene na čest. zem. 2416/1 ZU 1124, pov 32 m2 sve k.o. B. O. se u zemljišnim knjigama toga suda brisanje prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zem. 2536 ZU 1302, čest. zem. 2416/1 ZU 1124, te kuće sagrađene na čest. zem. 2416/1 ZU 1124 površine 32 m2 sve k.o. B. s imena tuženika uz istovremen upis prava vlasništva na tim nekretninama na ime tužitelja A. S..

 

III/ Nalaže se  tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u  iznosu od 12.000,00 kn (dvanaest tisuća kuna), a sve u roku od 15 dana.

 

IV/ Prihvaća se privremena mjera koja glasi:

 

1.Zabranjuje se tuženoj raspolaganje i opterećenje nekretnina označenih  kao čest.zem.2536 ZU 1302, čest.zem.2416/1 ZU 1124 te kuće sagrađene na čest.zem.2416/1 ZU, pov. 32 m2, sve KO B..

2. Zemljišno knjižni odjel toga suda izvršit će u zemljišnim knjigama zabilježbu visećeg spora.

3. Ova privremena mjera ima trajati do pravomoćnog okončanja ovoga postupka.

 

Obrazloženje

 

  Tužitelj A. S. podnio je tužbu protiv ranije tuženice B. Š. radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dana 16. veljače 2001. godine u kojoj navodi  da su stranke sklopile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dana 28. ožujka 1997. godine. Navodi da predmetnim ugovorom nije bila ugovorena zajednica života među strankama, ali se tuženica kao davateljica uzdržavanja obvezala doživotno uzdržavati tužitelja-primatelja uzdržavanja odnosno da je preuzela obveze iz točke 2. i 3. navedenog ugovora. Tužena da se tim ugovorom obvezala osigurati primatelju uzdržavanja-tužitelju, svekoliku pomoć i pružanje njege primatelju uzdržavanja, u slučaju bolesti, liječenja, snositi sve troškove liječenja, te ga u slučaju smrti pokopati o svome trošku prema mjesnim običajima.  Navodi da primatelj uzdržavanja-tužitelj  ostavlja u vlasništvo trenutkom zaključenja ugovora davateljici uzdržavanja-tuženoj nekretnine opisane u čl. 1. tog ugovora i to čest. zem. 2536, ZU 1302, čest. zem. 2416/1, ZU 1124, te kuće sagrađene na čest. zem. 2416/1, ZU 1124, pov. 32 m2 sve k.o. B..

Tužitelj ističe da tužena ne ispunjava ugovorom preuzete obveze prema tužitelju, pa tako da ne izvršava preuzetu obvezu glede svekolike pomoći i pružanja njege primatelju uzdržavanja. Ističe da tužena nije izvršavala obveze iz tog ugovora, dok je tužitelj osoba lošeg zdravstvenog stanja, da se isti nije u mogućnosti brinuti o sebi zbog čega da mu je potrebna briga i njega. Navodi da je njegovo zdravstveno stanje  bilo do te mjere loše da je bio podvrgnut dijalizi, bolničkom liječenju u KBC Split. Tužitelj da se zbog bolesti i nemoći obratio tuženici , tražeći da ona ispunjava obveze iz ugovora, ali na njegove pozive tužena da je odbila pružiti mu potrebnu brigu i njegu opravdavajući se svojom obiteljskom situacijom, prezauzetošću kao i činjenicom da živi u Splitu. Tužitelj ističe da je u svojoj bolesti i nemoći bio prepušten sam sebi da mu tužena nije pružala njegu koja mu je nužna, te da je kada mu se zdravstveno stanje pogoršalo u siječnju 2001. godine sam pozvao hitnu pomoć nakon čega da je hospitaliziran.

U odgovoru na tužbu tužena navodi  da je točno da je između stranaka sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ali da nije točno da ona obveze  preuzete ugovorom ne izvršava. Ističe da mu je ona bila dužna osigurati smještaj u Domu za starije te doplaćivati naknadu za korištenje takve usluge ukoliko to njegova mirovna ne bi mogla pokriti. Tužena navodi da je nastojala da svoju obvezu u cijelosti ispuni, te je bila u stalnoj vezi sa Centrom za socijalnu skrb pa je po molbi tužitelja doneseno rješenje kojim mu se osigurava smještaj nakon što bude završena zgrada novog doma umirovljenika koji je u izgradnji. Navodi da se tužitelj u međuvremenu razbolio, pa da ga je tužena smjestila u bolnicu preko svojih prijatelja osigurala smještaj, snimanje, u bolnici ga svakodnevno posjećivala da bi tužitelj jednog dana samoinicijativno pobjegao iz bolnice. Navodi da je tužitelj bio podvrgnut operaciji te da mu je tužena svojim vezama osigurala smještaj u bolnici i operaciju a nakon toga da ga je posjećivala ali tužitelj i tada da je samoinicijativno napustio bolnicu. Nadalje, tužena ističe da je tužitelju za kuću nabavila i donijela razne stvari potrebne za domaćinstvo te da mu je svakog vikenda dolazila u posjete, donosila hranu i druge potrebne stvari, čistila kuću, oprala, ispeglala rublje, mijenjala posteljinu i uredila kuću. Nadalje, ističe da je u zadnje vrijeme primijetila da se tužitelj čudno ponaša i da se njime može lako manipulirati pa da je stoga očito da netko tko ima interesa  na njega vrši pritisak i tjera da postupa protivno svojim interesima, te da je tužitelj tuženici koja je imala ključ kuće u B., promijenio bravu, napao i nije ju htio puštati u kuću, a ona da nije dala nikakvog povoda za to.

Dana 04. travnja 2008. godine rješenjem je ovaj sud  utvrdio prekid postupka zbog smrti tužitelja A. S. i zbog smrti tužene B. Š..

Rješenjem ovog suda od dana 27. kolovoza 2015. godine pozvani su nasljednik tužitelja Z. S. i nasljednik tužene Ž. Š. na preuzimanje postupka, te su isti nakon preuzimanja postupka stupili u procesne uloge tužitelja odnosno tuženika.

Nadalje, rješenje ovog suda od 26. lipnja 2017. godine utvrđen je prekid postupka zbog smrti tuženika Ž. Š. nakon čega je njegova  nasljednica S. P. rješenjem ovog suda od dana 02. srpnja 2020. godine pozvana na preuzimanje postupka u ovoj pravnoj stvari. nakon preuzimanja postupka te se kao novooznačena tuženica  označava S. P..

U dokazne svrhe ovaj sud je izveo dokaz uvidom u presliku ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 28. 03. 1997. godine (list 6-poleđina lista 10), obavijest korisniku (list 11), izveo dokaz saslušanjem svjedoka I. V., J. B., V. K., I. B., K. R., A. B. (list 21-poleđina lista 24), zapisnici s ročišta u predmetu Pom-128 Općinskog suda u S. na kojima su zamolbeno saslušani svjedoci S. J., Ž. Š. i N. J. te Z. P. (čist 29-33), izveo dokaz saslušanjem svjedoka M. S., I. S. (list 93-96), izveo dokaz saslušanjem Ž. Š. kao nasljednika ranije tužene B. Š. (list 97-98), izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. Ž. Š. (list 108-11), izveo dokaz saslušanjem svjedoka I. P. (list 127-129 te dokaz saslušanjem S. P. kao nasljednice ranijeg tuženika Ž. Š. (list 129-131).  

U predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud je pod brojem P-131/01 od dana 08. veljače 2002. godine donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Županijsku sud u G. je svojim rješenjem broj Gž-291/05 od 22. studenog 2005. godine ukinuo prethodno navedenu presudu ovog suda i predmet vratio na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem.

U obrazloženju tog rješenja navodi da prvostupanjski sud za svoj zaključak da u konkretnom slučaju nema mjesta analognoj primjeni čl. 125 Zakona o nasljeđivanju, nije dao jasne valjane i određene razloge. Navodi da se u konkretnom slučaju radi o rodbinskim odnosu oca i kćeri zbog čega se obveza uzdržavanja nužno sastoji u svakodnevnim i čestim osobnim kontaktima stranaka, a budući su njihovi odnosi trajno poremećeni (što da je nesporno iz dosadašnjeg tijeka postupak) da u tom slučaju svatko može tražiti raskid ugovora iako nije ugovorena zajednica života . Nadalje, drugostupanjski sud ističe  da se prvostupanjska presuda ne može isključivo temeljiti na iskazu svjedoka-supruga tuženice, te svjedoka koji su u prijateljskim odnosima sa tuženom i koji su očito zainteresirani za ishod ovog postupka, te da treba prvenstveno cijeniti iskaze nepristranih svjedoka koji su poznavali stranke i njihove međusobne odnose odnosno svjedoke koji su imali relevantna saznanja o odlučnim činjenicama u odnosu na predmet spora.

Temeljem čl. 377. st. 1. Zakona o parničnom postupku prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svojim rješenjima.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Iz iskaza svjedokinje  I. V. utvrđeno je  da je ona saznala za predmetni ugovor  kasnije  od njegova sklapanja, te da joj je za to rekla sama tužena rekavši da su se same stranke dogovorile da kada tužitelju bude osiguran smještaj u domu za starije osobe u M. da će ona tada naslijediti odnosno dobiti u vlasništvo kuću u B., a da je tužitelj svom sinu i nevjesti ostavio stan u S.. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinja prva susjeda tužitelja, te da je tužena u vremenu od sklapanja  predmetnog ugovara dolazila u B. svakih 7 ili 14 dana, preko vikenda, te u svezi ovog uzdržavanja da nije bilo problema sve dok se odnosi među njima nisu zakomplicirali zbog toga što Dom za starije u M. nije bio dovršen u predviđeno vrijeme. Iz iskaza je utvrđeno da je tužena u 2001. godine također dolazila u Brist u navedenim vremenskim intervalima, a svjedokinja da je jednom 2001. godine otišla s tužiteljem u M. na prvu pomoć zbog problema s bubrezima, te da ih je odvezao susjed. U svezi tog prijevoza da je tužitelj spominjao tuženu, te rekao da tužena ne ispunjava svoje obaveze i da ne dolazi često.  Svjedokinji da nije poznato da bi tužitelj samoinicijativno napustio bolnicu već da smatra da je isti otpušten iz bolnice i da mu je dano otpusno pismo.  Iz iskaza je utvrđeno da je spomenuti dolazak tužitelja u Dom zdravlja u M. rezultirao odlaskom tužitelja u bolnicu u S., da ga je svjedokinja znala dva puta dnevno posjetiti, a tada da on svjedokinji nije spominjao tuženicu, a svjedokinja da nije nikada osobno pitala stranke u vezi ugovora već da je o njemu znala ono što su joj stranke same rekle.  Od tužitelja da je svjedokinja saznala da je on voljan da se smjeti u Domu za starije u M., a i inače da je živio 22 godine sam u B.. Iz iskaza svjedoka je utvrđeno je da je tužitelju pomoć naročito trebala kada je bio bolestan, svaki dan i to po više puta, a ta pomoć se sastojala u hrani, nužnim potrebama. Utvrđeno je da kada bi tužena donijela hranu tužitelju da bi on to platio, a kada bi tužena došla u B. da nije stalno bila u kući tužitelja već bi ponekad posjetila tetu ili otišla u šoping u H.. Svjedokinji da nije poznata nikakva veza tužene koja bi tužitelju osigurala smještaj u bolnici, već bi tužitelj u svezi odlaska u bolnicu ili dom zdravlja zvao susjede. Svjedokinja da u zadnje vrijeme nije primijetila da bi se tužitelj promijenio u svom ponašanju već da je on njoj uvijek isti da se znaju 28 godina osim što je tijekom vremena postao stariji i bolesniji. U vezi zadnjeg posjeta tužene u B. da joj je poznato da je na poziv tužene uredovala policija ali svjedokinji da nije poznato da bi netko nekoga napao. Predmetni ugovor da je sklopljen prošle godine, a prije toga da je tužena 2,5 godine prije sklapanja ugovora počela češće dolaziti u B., a prije toga dugo godina nije dolazila nekih 8-9 godina. Svjedokinja da je tužitelju uglavnom samovoljno i pomagala kao što bi on njoj to učinio, a ponekad da je on nju znao nazvati, da tužitelj ima telefon u kući i da bi je istim nazvao, a prije dok nije imao telefon da je znala da nešto nije u redu ukoliko prozor nije otvoren. Zadnji put kada je tužitelj išao u bolnicu svjedokinja da nije izvijestila tuženu, jer da joj je prije toga rekla da je mislila da joj je svjedokinja prijateljica. Prije toga da bi svjedokinja izvijestila tuženu u vezi bolesti ili odlaska tužitelja u bolnicu, te bi ona došla, ne odmah već za koji dan i to samo preko vikenda, a koliko je poznato svjedokinji da je tužena samo jedanput odvezla tužitelja u bolnicu i to da je bilo prošle godine. Iz iskaza je utvrđeno da je ove godine (2001.) tužitelj dva puta išao u bolnicu, jedan put je svjedokinja išla s njim a odvezao ih je susjed, a drugi put da je išao sam i da je zadržan u bolnici tada. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelj sam sebi pere, kuha i pegla i to od kada ga svjedokinja zna, te i kada je bolestan i kada nije, a kada ne može, onda ne može.  Posteljinu da bi prao u perilici, dok je tužena kupila mali televizor za tužitelja kada ode u dom ,a da kupljen je i jedan zamrzivač, a za koji svjedokinja ne vidi neke velike koristi jer tužitelj malo jede. Tužitelj da zna počistiti kuću, a i svjedokinja da to učini, a vjerojatno i tužena kada dođe preko vikenda, a što se tiče higijene kuća nije zapuštena, a u vezi održavanja u smislu krečenja i slično da je dosta zapuštena. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinja vidjela jedan do dva puta da je tužitelj platio tuženoj za donesenu hranu, te da zna da je tužitelj po tuženoj par puta naručio hranu kada bi otišla u šoping pa bi on to i platio. Sin tužitelja da već dugo ne dolazi u B., a svjedokinja da ne vidi kakve to ima veze s ovim. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelj sam kupuje kruh ili mu ga kupe djeca svjedokinje. Iz iskaza je utvrđeno  da zadnji put kada je svjedokinja bila u posjeti tužitelju sa svojim suprugom u bolnici  da je tada došla tužitelja posjetiti i tužena, a tužitelj da ju je tada pitao „zašto je došla, što traži, da mu ne treba i da odlazi“ Tužena da mu je na to dogovorila da ga je došla vidjeti i što joj može. Nakon ovog zadnjeg puštanja tužitelja iz bolnice tužena da više nije dolazila posjetiti tužitelja. Incident između stranaka da se dogodio prije navedenog razgovora u bolnici.

Iz iskaza svjedokinje J. B. (stara 64, nesrodna) utvrđeno je da  pošto se radi o malom mjestu da bi svi znali kada je tužitelj bolestan te da bi mu svjedokinja ili netko drugi od mještana znali nešto kupiti, a on bi to platio. Kada tužitelj nije bio bolestan da bi dolazio do svjedokinje igrati na karte, a kada bi bio bolestan i u postelji da bi ga ona išla posjetiti i pomoći mu.. U svezi predmetnog ugovora mještani da su se smijali govoreći da će tužitelj umrijeti dok tužena dođe a kada mu bude trebalo dok je tužitelj na to odgovarao “ a ćerce moja tako i je“ odnosno „ evo moje nema sada kad mi treba, rekla je da će doći, pa je nema „. Zadnji put kada je išao u bolnicu da ga je odvezla tužena , a prije toga kada bi tužitelju pozlilo da bi ga odvezli B. ili kola hitne pomoći. Tužena je u B. dolazila tako da bi je suprug dovezao svojim kolima i to bi uvijek bilo preko vikenda, a sada da svjedokinja ne zna koliko je često dolazila, te da bi došla subotom predvečer, a vraćala bi se u nedjelju popodne, te da svjedokinja nije nikada zatekla tuženu u kući tužitelja.  Iz iskaza je utvrđeno da što se tiče ispunjavanja obveza iz ugovora da to nije nikako išlo, a obveza tužene je bila da vodi skrb o tužitelju kako to ide. Tužitelj da bi znao ležati po 15 dana zbog upale pluća, da bi ga oni svi posjetili, a tužena da ne bi došla u posjet, a tužena da je jednom slomila i nogu pa da tada nije dolazila, a tužitelj je imao 8 upala pluća. Iz razgovora sa I. V. da je ova svjedokinja saznala da je tužitelj zvao tuženu da dođe, a ona da je odgovorila da nema volje dolaziti autobusom. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelju  brat svjedokinje plaćao račune i režije, jer je pošta bila malo dalje, te da bi mu donosio lijekove. Zadnji put kada je tužitelj išao u dom zdravlja u M. da ga je odvezao A. D., a da ga je iz M. u S. odvezla tužena.  Iz iskaza je utvrđeno da ova svjedokinja nije nikada vidjela sporni ugovor već da joj je o njemu pričao sam tužitelj

Iz iskaza svjedokinje V. K. (stara 53 godine, nesrodna) utvrđeno je da je za predmetni ugovor saznala od tužitelja s kojim se poznaje jer je iz B., a tu da živi i majka svjedokinje, te svjedokinja ima kuću. Utvrđeno je da je tužitelj prvo sklopio taj ugovor a potom da je dobio rješenje da će se smjestiti u starački dom, ali kada dođe na red, što da je, neizvjestan termin, a tužitelj do danas nije došao na red jer su domovi prepunjeni. Ovo da se nije svidjelo tuženici, jer da je ona očekivala kada se tužitelj smjesti u starački dom da ga neće morati uzdržavati već da će ga samo trebati posjetiti. Iz iskaza je utvrđeno da nakon što je svjedokinja pročitala taj ugovor da je saznala za obveze stranaka, te da može reći da tužena ni blizu nije izvršavala svoje obveze jer je rijetko dolazila u B. i to preko vikenda i to subotom popodne do nedjelje popodne, a tužitelj da je često pobolijevao i trebao je svako malo u bolnicu pa mu je trebala svakodnevna njega, a ne pomoć jednom mjesečno. Kada bi tužitelja trebalo odvesti doktoru da bi ga odvezli susjedi ili kola hitne pomoći, a tužena da ga je sveukupno odvezla  dva do tri puta. Iz iskaza svjedokinje je utvrđeno da bi razlog sklapanja predmetnog ugovora bio taj da je tužitelj želio osiguranje da netko o njemu skrbi po stare dane. Iz iskaza je utvrđeno da kada bi tužena došla u B. da ne bi stalno skrbila o tužitelju već bi svaki put odlazila u H. u kupovinu, a tužena da nije na drugi način osigurala skrb tužitelju budući da živi u S., a tužitelj u B. već da je tuženoj u vezi nemogućnosti da tužitelj ide u starački dom  „pao mrak na oči“. Iz iskaza je utvrđeno da tužena nije imala nikakve svoje veze za smjestiti tužitelja u bolnicu i u vezi osiguravanja pregleda, a tužitelj da nije nikada samoinicijativno napustio bolnicu, a kamoli pobjegao, a u smislu razbora da je tužitelj uvijek ostao isti bez ikakvih promjena u psihičkom stanju, a da kada bi bili istiniti navodi tužene da se tužiteljem manipulira odnosno da se na njega vrši pritisak da bi to onda činila upravo tužena.  Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinja sa tuženom imala površan odnos kako prije tako i poslije sklapanja predmetnog ugovora a o istom nisu osobno razgovarale.  Iz iskaza je utvrđeno da je majka svjedokinje imala punomoć da podiže mirovinu tužitelja i da mu plaća račune , a tužena da joj je jednom prijetila na telefon da njoj daje  mirovinu i račune, a poslije da je prijetila I. V.. Iz iskaza je utvrđeno da je I. V. imala ključ od kuće tužitelja a tužena da je dovela policiju što da je svjedokinja doznala od supruga koji je to vidio da je tužitelj predao ključ od kuće jer da je to njena kuća. Iz iskaza je utvrđeno da je  tužena majci svjedokinje rekla da upozori J. B. da se ne miješa u ovaj postupak i da se čuva a to da je svjedokinji rekla njena majka, a da se tužitelj i majka svjedokinje čuju svaki dan kad tužitelj nije u bolnici. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinja zaključila da bi tuženoj „pao mrak na oči“ iz njenog ponašanja kada je tužitelj dobio rješenje Centra za socijalni rad. Iz iskaza je utvrđeno da bi tužitelj i kada bi tužena došla u B., tužitelj bi dolazio kod nas na večeru jer da je tužena uvijek kuhala ono što on ne jede i da mu nije nikada ostavljala spizu.

Iz iskaza svjedoka I. B. (tetak tužene i zet tužitelja, star 70 godina) utvrđeno je da ne zna kada je sklopljen predmetni ugovor, a od tužene da je saznao da je ona preuzela skrb o ocu, da ga povremeno uzdržava i da ga sahrani o svom trošku. Iz iskaza je utvrđeno da je tužena skoro svake subote dolazila u B. i jednom da je ostala malo duže i to prošle godine, da je tada bila na bolovanju, a ovi dolasci skoro svake subote da su bili sve do prije mjesec dana i nešto te nakon toga da nije vidio tuženu da dolazi u B. jer da bi se ona kada bi došla javila se .  Utvrđeno je da mu je tužena za predmetni ugovor rekla prošle godine sa o ovom ugovoru da mu tužitelj nije ništa pričao.  Iz iskaza je utvrđeno da kada bi tužitelja trebalo odvesti doktoru u P. ili M. da bi svjedok  se angažirao da nađe prijevoz ili bi ga prevezao netko od mještana, da je tužitelja jedan put  odvezao u bolnicu suprug tužene Ž. Š. a to da je bili otprilike prošle zime.  Iz iskaza je utvrđeno da bi tužena kada bi dolazila prvo otišla u H. sa suprugom u kupovinu a potom bi došli u B. te bi donijeli hranu i tužena da bi tada rekla „ovo je za ćaću“ a svjedoku da nije poznato je li im tužitelj platio donesenu hranu.  Isto tako da je tužena rekla da je kupila zamrzivač za hranu. Utvrđeno je da kada bi tužitelj ostao ležati u postelji da bi ga svjedok i njegova supruga znali posjetiti, a o njegovu stanju bi obavijestili tuženu a kada bi tužitelj trebao prijevoz do doktora došao bi suprug tužene svojim vozilom, a svjedok da se sjeća da je suprug tužene jednom odvezao tužitelja kod doktora.  Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok vidio da  gđa V. i B. u kući tužitelja da piju kavu i puše, a da nije vidio da mu pomažu i da ne zna jesu li mu pomagale, te da smatra da mu nemaju što pomagati kada su mu ovaj svjedok i njegova supruga stalno priskakali u pomoć. Sa tuženom da je svjedok uvijek bio u dobrim odnosima kao i sa tužiteljem osim što su se malo zavadili dva mjeseca a da su sada opet u dobrim odnosima Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok vodio tužitelja u P., a sve ostalo je bio prijevoz doktoru u M.. Utvrđeno je da je tužena ostala jednom duže i to mjesec dana a možda i više, na ljeto prošle godine, a tada je normalno hodala, jer joj je kost zarasla. Nakon što je tužitelj zadnji put otpušten iz bolnice da je svjedoku tužena rekla da ne može ući u kuću u B. jer je tužitelj promijenio bravu. Tužena da  bi se u Hercegovinu uputila iz S. a u B. bi stali da povedu suprugu ovog svjedoka, i otišli u H. i vratili se a to da je sve bilo subotom. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelj ima jednu veliku televiziju sa satelitskom antenom, a jedna manja televizija da je u kuhinji. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedoku jednom prilikom majka svjedokinje V. K. rekla da što će tužitelju S. (suprug tužene) kada ima sina, a da je vjerojatno to govorila i tužitelju. Iz iskaza tužitelja svjedok da je saznao da nitko od njegove obitelji ne spominju ime tužitelja, a to da je bilo kada je svjedok obavijestio da je tužitelj u bolnici, a svjedok da ne zna zašto je to on rekao. Iz iskaza je utvrđeno da se u zadnje vrijeme tužitelj znao čudno ponašati jer da mu je jednom rekao da mu fali 2000 kn i optužio svjedoka da mu je ukrao pare i da ih vrati a svjedok da nema ništa s tim. Drugi put da se tužitelju suprugu tužene požalio da mu j nestao novčanik i zdravstvena knjižica da bi potom po dolasku u bolnicu iz njegove jakne ispao ovaj novčanik i zdravstvena knjižica. Svjedoku da nije poznato tko je dovezao tužitelja kada je zadnji put išao u bolnicu i da li je nakon otpuštanja jedno vrijeme bio kod sina, a da zna da nije bio u B. to da zna po zatvorenim prozorima i vratima. Iz iskaza je utvrđeno da  tužitelj nije imao nikakvih ograničenja što se tiče ishrane niti je imao neki poseban način prehrane, da ne zna od čega tužitelj boluje a da bi često pobolijevao. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedok znao ići u posjet tužitelju u bolnicu u M. i tu da bi znao zateći tuženu, a u razgovoru da mu se tužitelj nije  nikada požalio na odnose tužene prema njemu, da svjedok ne zna zašto je tužitelj promijenio bravu i za to da mu je rekla tužena koja je došla do svjedoka kući, te da ovo pripisuje svjedok tužiteljevom čudnom ponašanju-

Iz iskaza svjedokinje K. R. (nećakinja tužitelja rođakinja tužene stara 32 ) utvrđeno je da je ista bila zajedno sa strankama jer ih je odvezla svojim vozilom tog dana kada je tužitelj došao u S. autobusom, te da je već tada bio sačinjen ugovor, a u svezi istog da su se tužitelj i tužena uputili ili kod javnog bilježnika ili u suda, a svjedokinja da ih je čekala u hodniku.  Uvidom u taj ugovor i po pričanju stranaka da je saznala da je tužena preuzela obvezu skrbiti o tužitelju u skladu sa svojim mogućnostima. Iz iskaza je utvrđeno da je tužena sa svojim suprugom dolazila u B. vikendom u kuću tužitelja te da je je to i osobno poznato jer ih je vidjela budući je i svjedokinja često dolazila  u B. gdje joj žive roditelji.  Iz iskaza je utvrđeno da kada bi svjedokinja posjetila tužitelja i tuženu u B. da su djelovali kulturno pred gostima i da nije primijetila ništa neobično u njihovom međusobnom odnosu niti su se ikada pred njom svađali.  Svjedokinji da nije poznato ništa od tome tko je tužitelja zadnji put odvezao u bolnici niti tko ga je vratio, a za vrijem njenih dolazaka u B. da nije zatekla tužitelja da leži na postelji zbog bolesti već da ga je uvijek vidjela da sjedi.  Utvrđeno je da je ova svjedokinja u razdoblju od 1995. do 1997. godine dolazila svaki vikend u B., te da su stranke tada ponašale kako je prethodno navela, a poslije kada se odselila u Z. da je dolazila jednom ili dvaput mjesečno, te da i tada nije zamijetila drugačiji odnos između stranaka.  Iz iskaza je utvrđeno da svjedokinja misli da je predmetni ugovor sklopljen 1996. ili 1997. godine, da tada još nije bila preselila u Z., a da svjedokinji nije poznato da tužena nakon sklapanja tog ugovora dulje vrijeme ne bi dolazila u B. jer da svjedokinja ne živi u B.. Iz iskaza je utvrđeno da svjedokinja onog dana kada je svojim vozilom došla po tužitelja na autobusnu postaju da je on nosio neke pakete, nakon što su stranke obavile što su trebale oko tog ugovora da su se odvezli kod tužene, a potom da se svjedokinja vratila kući. Utvrđeno je da je svjedokinja kada bi dolazila u B. znala posjetiti tužitelja zajedno sa djecom i suprugom i u tim posjeta, a  da bi provela po sat vremena i nešto. Utvrđeno je da je svjedokinja kod ujaka bila prije nekih šest mjeseci a misli da je tada bila i tužena, ali da nije sigurna.  Utvrđeno je da je svjedokinja u B. bila za Božić 2000 godine i tada da je vidjela tuženu i njenog supruga, ali da ne zna jesu li bili kod tužitelja. Utvrđeno je da je tužena prije 4-5 godina preko svoje poznanice dr. V. koja radi na ultrazvuku osigurala da tužitelj ode na pregled te je tužena tada bila s tužiteljem i da su otišli autobusom.

Iz iskaza svjedokinje A. B. (stara 54 godine, tazbinsko srodstvo da tuženom) utvrđeno je da kada su stranke sklopile predmetni ugovor da su se dogovorile da tužena neće govoriti da joj je tužitelj ostavio zemlju i kuću u B. i tužena da se toga pridržavala, ali da je nakon nekog vremena sam tužitelj to proglasio po B. vjerojatno zaboravivši na ovaj dogovor.  Utvrđeno je da je svjedokinja pitala tuženu tko će plaćati troškove staračkog doma obzirom su troškovi doma veći od mirovne d tužitelja, da je tužena dogovorila da će ona to plaćati. Utvrđeno je da ej svjedokinja dosta često dolazila u B. pogotovo, dok je bila živa majka tuženice, a majka tužene da ej bila prvi rod sa suprugom ove svjedokinje,  Iz iskaza je utvrđeno da je tužena često odlazila u B. sa da je u svezi toga išla u H. u kupovinu, da bi u brstu prenoćila i obavila u kućanstvu što treba a suprug tužene da je bio angažiran oko prijevoza u bolnicu u makarsku i S.. Svjedokinja da ne zna tko je tužitelja zadnju put dovezao u bolnicu u S., a kada ga je tužena došla posjetiti da ju je on istjerao ,a svjedokinja da ne vodi iz kojeg razloga je to učinio. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelj ima posebnu narav i želi da mu se svi prilagode a da svjedokinja ne zna zašto je takav.  Prigodom zadnje posjete tužitelju u bolnici da ga je ova svjedokinja pitala zašto je tako digao nos  na tuženu a, on je odgovorio da ona ništa ne valja, a na pitanje zašto ne valja da joj je odgovorio da tužena laže, a kada ga je svjedokinja pitala je li to zato što je suprug tužene Srbin , tužitelj da je odmahnuo rukom, a da svjedokinja ne zna što je time htio kazati. Iz iskaza je utvrđeno da je tužena u Brist  dolazila često i to vikendom kada je njen suprug bio slobodan, a da je  bila u telefonskom kontaktu s tužitelje. Iz iskaza je utvrđeno da i u zadnje vrijeme kada se tužiteljevo zdravstveno stanje pogoršalo da misli da se on i nadalje mogao brinuti o sebi , jer po svojim principima vjeruje samo sebi, da svjedokinja nije pričala s tuženom gdje je sklopljen ugovor da je isti sklopljena prije nekih 4 godine a to da je znala od tužene prije dvije godine.  Svjedokinja da je od tužene saznala da je je iz bolnice istjerao tužitelj, a je svjedokinji priznao i sam tužitelj, jedanput da je samo srela tuženu kada je išao po informacije o zdravstvenom stanju tužitelja. Od tužene i njenog supruga da je saznala da oni žele vršiti neke adaptacije u kući u B. ali tužitelj da to nije dopuštao svjedokinji da joj nije poznato tko je tužitelja zadnji put smjestio u bolnicu, a da joj je tužena rekla da je prilikom boravka u bolnici tužitelj iz iste pobjegao odnos samovoljno otišao. Svjedokinja da je u čestom kontaktu s tuženom te joj je pričala da je bila u B., a i kada bi svjedokinja zvala u B. da bi oj se tužena javila Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinju tužena izvijestila da je tužitelj 13 siječnja 2001. godine u bolnici u M. te je rekla da mu ide odnijeti robu, a prije kada je bio na F. i na K. sa je svjedokinji tužena rekla  za to.

Iz iskaza svjedokinje N. J. utvrđeno je  da je istoj poznato da su stranke sklopile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, da joj je tužena taj ugovor pokazala i rekla da će voditi brigu o tužitelju. Svjedokinji da je poznato da je tužena brinula o tužitelju na način da mu je donosila potrebnu hranu, robu, lijekove, a to da odnosilo na period dok je tužitelj bio kući, a da mu je pomogla pri smještaju u bolnicu. Jedne prilike i svjedokinja da je bila prisutna kada je tužitelj dok je bio u bolnici da je tražio od tužene da mu kupi bon za mobitel i da mu da 100 maraka a što da je ona učinila. Iz iskaza je utvrđeno da ga je tužena posjećivala vikendom u B., nosila mu hranu i odjeću, a cijelo vrijeme da joj je u tome pomagao njen suprug. Svjedokinji da nije poznato  što bi bio poremećaj odnosa među strankama, tužena da je nastavila voditi brigu o tužitelju i kroz 2001. godinu, razgovarala je s liječnicima dok je tužitelj bio u bolnici, iako je tužitelj odbijao da ju vidi. , da joj je govorio pri tome da odlazi i da je ne želi vidjeti. Svjedokinji da je poznato da je tužena nakon podnošenja tužbe 2-3 mjeseca otišla u B. ali da je tužitelj nije pustio, da tužena nije htjela ništa na silu poduzimati i da se nakon neuspjelog ulaska vratila u S.. , a taj put da je tužena pozvala policiju. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj sam predložio da želi u starački dom, da mu je tužena nosila hranu, odjeću da je udovoljavala tužiteljevim zahtjevima, da mu je nosila i televiziju. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinja prijateljica tužene preko 10 godina, da se  često posjećuju skoro svaki dan.  Utvrđeno je da je ista pročitala ugovor,  ali ne u detalje,te da zna da je obveza  bila učini  sve što je potrebno za primatelja uzdržavanja. Svjedokinja da je jednom bila u B. i da se oko sat vremena zadržala u kući tužitelja, da joj je poznato da je tužena zadnji prut bila u B. na dan pogreba tužitelja. Utvrđeno je da je o problemima s bravom svjedokinja upoznata iz razgovora s tuženom, da je joj je poznato da je tužitelj bio bolestan na bubrege da je primao dijalizu na početku bolesti i da je bolovao od astme. Svjedokinja da ne zna tko je tužitelju pomagao u svakodnevnoj brizi, već zna da je tužena vikendom odlazila kod tužitelja te spremala hranu. U jednom periodu da je tužena slomila nogu te da je unatoč tomu odlazila u B. a da joj je to poznato jer se svakodnevno čuju telefonom. . Utvrđeno je da je svjedokinja došla u kuću tužitelja u B. baš u trenutku kada je tužna spremala ručak, da je ispod jedne ruke imala štaku, a drugom je pripremala ručak. , a da tužitelj nije otišao u dom je isti nije tada bio još dovršen.

Iz iskaza svjedokinje S. J. utvrđeno je da je ista  kolegica i prijateljica tužene, da je znala za postojanje predmetnog ugovora  i da je prema tom ugovoru obveza tužene bila  nabava hrane, lijekova, da je tužena sve svoje obveze izvršavala te da je odlazila i u bolnicu da ga vidi iako je tužitelj odbijao da ju vidi. Tužena da je dolazila još nekoliko puta da ga vidi iako je on to odbijao a, a ona da je kontaktirala s liječnicima brinući se za njegovo zdravstveno stanje, da je suprug uvijek išao sa tuženom i pomagao oko brige za tužitelja. Svjedokinji nije poznato da bi netko drugi vodio brigu o tužitelju, da ne zna što je uzrok poremećaja u odnosima među strankama, da je tužena ovo ljeto dolazila u B. ali da nije uspjela ući u kuću, jer je tužitelj promijenio bravu na vratima.  Tada da je i pozvana policija, te da je tužitelj promijenio i svoj broj mobitela, te da je tužena saznala da je tužitelj u bolnici kada je on već bio na samrti.  Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinja s tuženom većinom kontaktirala telefonski, a da je lani provela vikend u B., da je svjedokinja tuženu zvala na kućni telefon koji je glasio na A. S., jer da tužena nema mobitel. Iz priča tužene da je svjedokinja saznala da je s tuženom bio i njen suprug i da je on pomagao, te da je svjedokinji tužena pričala da nije mogla ući u kuću u B..

Iz iskaza svjedoka Ž. Š., supruga tužene utvrđeno je da je istom poznato da su stranke odnosno A. S. i B. Š. sklopili predmetni ugovor i da je prema tom ugovoru tužena bila u obvezi osigurati tužitelju lijekove, sprovod prema mjesnom običaju, da se taj ugovor izvršavao  na način da je išao po uputnice u G., vodio tužitelja u ambulantu i bolnicu i u S. i u M., da su mu kupovali lijekove, posteljinu, robu, televizor, hladnjak, zamrzivač, štednjak, hranu, peć za grijanje. Jednom mjesečno da su odlazili u G. i tamo kupovali hranu za tužitelja, u B. da su odlazili svakog vikenda, a dok njih nije bilo da je tužitelju pomagao tužiteljev zet odnosno suprug tužiteljeve sestre koji se zove I. B., te da je tužitelj znao doći kod njega  kući a ovaj da bi mu nosio hranu, spremao ručak itd. Kroz zimski period da se tužitelj pretežito nalazio u bolnici u M. te da su svaki dan odlazili kod njega u posjetu, nosili mu hranu, tužena bi prala robu. Svjedok da radi u građevinskoj firmi pa da je znao nositi u B. razni materijal i obavljati različite radove koje je tužitelj tražio. Jednom  prigodom da se tužitelj zaželio školjaka pa da su čak otišli u S. po školjke da mu se udovolji. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok smatra da su uzrok poremećaja u odnosima stranaka taj što su kućne prijateljice tužitelja D. i V. K. njega nagovorile da raskine ovaj ugovor te da kuću u B. dadne sinu.  Iz iskaza je utvrđeno da je svjedoku poznato da je tužitelj u početku nudio sinu kuću B., a zauzvrat da mu sin plaća dom, ali sin da to nije  htio učiniti pa je onda tužitelj  dogovorio s njima, te su oni preuzeli brigu oko smještaja u dom.  Utvrđeno je da tužitelj nije smještan u dom jer je umro 26. 08., a dom prije toga nije bio dovršen.  Iz iskaza je utvrđeno da kada su svjedok i tužena na zimu ove godine došli u Brist da nisu mogli ući u kuću jer je brava bila izmijenjena te da su stoga pozvali policiju, a povod tome je to da je tužitelj izjavio da je kuća njegovo vlasništvo bez obzira na ugovor, a da je od 1996. Godine, pa do zime 2001. godine odnos među strankama bio zadovoljavajući. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj dok je bio u B. sam dizao mirovinu, a da je dok je bio u M. ili u S. to za njega činila susjeda I. V. ili spomenute D. i V. ili susjeda J., a svjedok i tužena da nisu nikada podizali mirovinu umjesto njega.  Svjedok  da nije vidio da su  te susjede pomagale tužitelju osim I. V. koju da bi zatekao u kući kad bi dolazio u B., da ista nije često dolazila  a da ju je tužena znala nazvati na telefon da pogleda što otac radi.  Svjedok da smatra da nije postojala nikakva punomoć za dizanje mirovine već da bi poštar ako tužitelj nije bio kući znao ostaviti krovinu susjedima. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj dobio rješenje o primanju u starački dom, ali  tek pošto dom bude izgrađen. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj rijetko bio vezan uz postelju, da su svjedok i tužena dolazili vikendom, a kad bi bilo potrebe da bi kod tužitelja svratili i pomogli mu susjeda I. V. i I. B.. Utvrđeno je da su svjedok i tužena u B. odlazila uglavnom subotom i nedjeljom, a ponekad i petkom iza posla. Iz iskaza je utvrđeno  da je tužena s tužiteljem prvotno sklopila ugovor o darovanju ali da obzirom se taj ugovor može pobiti da su odlučili sklopiti ugovor od dosmrtnom uzdržavanju jer da je to posebno tražio tužitelj.

Iz iskaza svjedokinje Z. P. utvrđeno je da joj je poznato da su stanke sklopile predmetni ugovor te da su se tužena obvezala da će tužitelju pomagati koliko budu mogli u svemu u hrani, lijekovima i drugim potrebama do njegovog odlaska u starački dom, a što da je bila želja samog tužitelja.  Utvrđeno je da su tužena i suprug svakog vikenda dolazili u B. a da su tužitelja posjećivali i u bolnici u M. i S.. Ljeti da bi tužena cijeli godišnji provela u B., da su kuhali, donosili hranu. Lijekove da su kupili škrinju kako bi se ta kuhana hrana mogla duže trajati, da su na izričitu želju tužitelja kupili i televiziju, a da su tužitelju pomagali i muž tužiteljeve sestre koji se zove I. i susjeda I. . Svjedokinja da ne zna što je uzrokovalo poremećaj odnosa Među strankama,

Iz iskaza svjedoka M. S. utvrđeno je da je isti brat sad pok A. S. da su uvijek bili u dobrim odnosima, da je znao biti često kod njega u S., a posebice nakon što mu je umrla supruga.  Sada pok. A. S. da je živio na S. u S., a kasnije da se preselio u B. i tu stalno nastanio, da se isti odlučio na sklapanja predmetnog ugovor, jer je bio lošeg zdravstvenog stanja, da je imao operaciju koljena, želuca , dvanaesterca, a pogotovo nakon smrti supruge da je njegovo zdravstveno stanje bilo lošije i da je procijenio da se neće moći sam skrbiti. Prvo da je ponudio svom sinu  sklapanje tog ugovora, ali da ovaj nije pristao jer je bio lošijeg financijskog stanja i nije mogao priuštiti svakodnevne dolaske u B. iako je sin nudio pok. A. S. da živi s njim u S. ali ovaj da je inzistirao na življenju B.. Nakon toga da je ponudio sklapanje ugovora kćerki B. Š. iako je i ona  cijelo vrijeme nakon sklapanja ugovora živjela u S.. Utvrđeno je da se pok. A. S. ubrzo požalio svjedoku da se kćer ne drži ugovora da ga je razočarala, da je B. Š. kada bi dolazila u B. išla odatle u šoping u H., da bi supruga svjedoka znala povremeno nešto skuhati ručak i večeru  A. S. a on da to znao jesti po par dana, a tijekom ostatka godine da su mu pomagale susjede I. V., J. B. i V. K., a I. S. da je povremeno znala donijeti jelo, dok je A. S. sam sebi spremao hranu kada je mogao. Susjede da su mu pomagale na način da su za njega preuzimale mirovinu, lijekove, organizirale odlaske liječniku. Iz iskaza je utvrđeno da B. Š. do sklapanja predmetnog ugovora u B. nije skoro nikako dolazila, a nakon toga je češće dolazila i to vikendom, ali ne svaki vikend, da ne može reći što je ona radila , ali da  bi nakon toga supruga svjedoka  odnijela večeru A. S., te da bi vidjela da je  kuća neuredna, a odjeću da je brat svjedoka sam prao i stavljao sušiti na terasu ovog svjedoka. Iz iskaza je utvrđeno da se brat svjedoka A. S. žalio nakon sklapanja tog ugovora da se osjeća napuštenim i da mu je teško, jer se kćerka ne pridržava ugovora, u pravilu da su ga liječniku vodili susjedi, da se događalo da je morao u bolnicu u S. da su ga kćerka i zet u dva navrata vodili u bolnicu, da je nakon izlaska iz bolnice ostao kod sina, ali da se ponovo vratio u B., jer je govorio da ga S. guši iako mu je sin govorio da ostane s njim. Utvrđeno je da bi I. S. kad bi bila na godišnjem bila u B. i skrbila se o  A. S., kuhala ručak i radila ostalo, da je A. S. rekao da se sa kćerkom dogovorio da ga ona uzdržava i brine o njemu, ali da će i on financijski doprinositi, a ostalo da treba ona,. Po tom dogovoru da je ona trebala se svakodnevno skrbiti o njemu, kuhati ručak, prati odjeću i sve ostalo što je potrebno za uzdržavanje na što je ona sve to pristala kada je potpisala ugovor, a u to vrijeme sada pok. B. Š. da je bila zaposlena u J.. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok i B. Š. u zadnje vrijeme nisu komunicirali, da on ne zna razlog za to jer da su prije bili dobri. Utvrđeno je da je troškove pogreba podmirio Z. S. sin A. S.. Iz iskaza je utvrđeno je da je A. S. predmetni ugovor sklopio neke tri godine prije smrti, a da svjedok nije zainteresiran za kupnju njegove kuće u B., da sa svojim bratom nije nikada bio u lošim odnosima, da razlog za  loše odnose s tuženom nije bila činjenica što je ona udana za S. jer svjedok da dugo vremena uopće nije znao što je po nacionalnosti Ž. Š..

Iz iskaza svjedokinje I. S. utvrđeno je da odnosi između sada pok. A. S. i kćerke B. Š. nisu nikada bili dobri a njih dvoje su sklopili predmetni ugovor 1997. godine. A. S. da je prvo ponudio sklapanje tog ugovora svom sinu, ali da oni nisu bili dobrog financijskog stanja pa to nisu mogli prihvatiti, a pogotovo što je on cijelo vrijem htio boraviti u B. te da nisu mogli priuštiti da svaki dan dolaze u B. i da su bili zaposleni. Suprug svjedokinje da mu je ponudio da dođe živjeti s njima, on nije htio, jer je želio svoj mir i htio je otići u starački dom pa da je odlučio boraviti u B..  Svekar svjedokinje da je nakon toga ponudio sklapanje tog ugovora  svojoj kćerki B. na što je ona pristala, da je sada pok. A. bio teški bolesnik, da je bi na dijalizi, da je imao zapetljaj crijeva, probleme s plućima te mu je bila potrebna cjelodnevna njega i skrb, a to da se nije moglo ostvariti na udaljenosti od 100 km i po mišljenju ove svjedokinje da je jedna osoba  morala biti stalno uz njega da bi se ostvarila potpuna njega i skrb. Iz iskaza je utvrđeno da B. Š. to nije činila već je dolazila u B. svakih 7 do 15 dana a kada bi išla u B. da bi išla u šoping u G. polje u H. pa da tako nije prala ni čistila već bi to radile susjede I. V. te I. S.. U pravilu da su A. S. kod liječnika vozili susjedi u M. i u S., a B. Š. da je oca odvela doktoru jedan put ili dva puta. Utvrđeno je da je svekar svjedokinje htio u starački dom i da je za to ovlastio kćer da mu to sredi,  ali kada se nije to realiziralo to što su htjeli i on i ona da su nastali problemi jer je o njemu trebalo voditi cjelodnevnu brigu, a ona to nije mogla, u to vrijem odnosi  sa B. Š. da su bili normalni i da nisu bili u svađi. Utvrđeno je da je B. Š. bila u obvezi organizirati sprovod ali ona da to nije učinila već je sprovod organizirao suprug svjedokinje, a troškovi da su plaćeni novcem koji je ostavio svekar svjedokinje. Informacije o tome tko pomaže svekru svjedokinje da je dobivala od susjede V. K., a da je svjedokinja se znala i telefonski čuti sa svekrom koji se žalio da mu kćer i zet dolaze vikendom, da prespavaju jednu noć, da donesu spizu iz H. koju on plati i odu, a nekada da bi nešto i skuhala kada bi imala vremena a nekad i ne.  Po mišljenju svjedokinje B. Š. nakon što je potpisala taj ugovor da je trebala ili dovesti svog oca k sebi pa se o njemu brinuti ili se trebala preseliti u B.. Iz iskaza je utvrđeno da je ista u normalni  odnosima sa tuženikom Ž. Š., a da nije vidjela da bi pok. A. S. i njegov brat M. bili u lošim odnosima. Iz iskaza je utvrđeno da svjedokinja nije sugerirala A. S. da raskine ugovor, a da su novoznačeni tužitelj Z. S. i pok. A. S. bili u identičnim odnosima kao pok. B. Š. i njen otac.

Iz iskaza Ž. Š. kao ranijeg tuženika utvrđeno je da su on i njegova supruga B. Š. bili u fantastičnim odnosima sa pok. A. S., a njih dvoje da su se vjenčali 1982. godine. Ovaj sporni ugovor da je sklopljen 1997. godine, a da je A. S. zvao njega i suprugu da dođu kod njega u B. 1996. godine, a prethodno da je B. Š. bila u telefonskom kontaktu s njom.  Utvrđeno je da je A. S. te prilike od njih dvoje tražio da mu se osigura mjesto u staračkom domu u M. i da mu plaćamo razliku doma, da su njih dvoje to njemu osigurali ali da je on u međuvremenu preminuo. Iz iskaza je utvrđeno da su Ž. Š. i B. Š. bili boljeg financijskog stanja, te da su stoga A. S. kupovali i donosili hranu, plin, kupili perilicu, zamrzivač, štednjak , grijalicu, da su išli u kupnju u H. a tada da bi s njima išao i A. S.. Ž. i B. Š. da su u B. dolazili svaki vikend a tada da je njegova supruga čistila kuću, prala odjeću, kuhala. Preko tjedan da su njih dvoje radili te da nisu dolazili, ali da je B. Š. zadužila susjedu I. V. da mu spremi nešto za pojesti. Iz iskaza je utvrđeno da zdravstveno stanje A. S. nije bilo dobro ali da je bio pokretan. Utvrđeno je da je Ž. Š. vozio A. S. u doktora a te prilike da je ostao ležati u bolnici, da A. S. nije bio u dobrim odnosima sa bratom M. kao i sa sinom, da niti sin nije dolazio k njemu , niti je on išao sinu u S., te da je A. S. sina istjerao iz kuće jer je bio neradnik. O. B. i Ž. Š. sa A. S. da su bili odlični sve dok ga njegov brat M. nije nagovorio preko susjeda J. B. i V. K. i D., te I. V. protiv njih dvoje, ali da ne zna koji je razlog za to. Utvrđeno je da je jedne prilike kad su došli u B. da je A. S. promijenio bravu na vratima, te daje tad rekao svojoj kćeri da mu nisu potrebne njene usluge zbog čega da su zvali policiju. Iz iskaza je utvrđeno da dok su B. i Ž. Š. radili da  bi A. S. znala doći I. V., ali da mu nije pomagala I. S.. Iz iskaza je utvrđeno da su Ž. Š. i B. Š. bili u dobrim odnosima sa I. V., ali nakon ovog spora da nisu u dobrim donosima, ali da ne zna zašto. Iz iskaza je utvrđeno da je Ž. Š. bio prisutan dogovoru B. Š. i pok. A. S. te da su se dogovorili da će oni dolaziti vikendom, jer rade preko tjedna, ali kada bi uzela godišnji da bi išla u B., a da je A. S. prilikom tog dogovora rekao da će im prepisati kuću ukoliko mu riješimo mjesto u domu u M., ali on da je umro 2001. godine a dom je još bio u izgradnji, da je A. S. promijenio bravu 2000 godine a nakon toga da nije dugo živio jer da se nije imao tko brinuti o njemu. Iz iskaza je utvrđeno da je A. S. kuhala B. Š. za nekoliko dana, skuhala bi susjeda, a i da je on sam mogao samostalno kuhati, da se on s kćerkom svaki dan čuo telefonski. Iz iskaza je utvrđeno da  S. P. i njen suprug imaju nekakva saznanja o uzdržavanju A. S., a i da su dolazili u B.

Iz iskaza svjedoka I. P. utvrđeno je da je isti novooznačenu tuženicu S. P. oženio 1997. godine a A. S. da je upoznao dvije godine ranije 1995. godine kada je sa suprugom otišao do B. odakle je ona podrijetlom.  Svjedoku daje poznato da su B. Š. I. A. S. sklopili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a da je B. Š. i njen suprug Ž. odlazili u B. prije sklapanja tog ugovora svaki vikend. Nakon što je B. Š. pristala a na sklapanje tog ugovora da su ona i njen suprug svaki vikend odlazili u B. i to svakog petka iza posla, a u slučaju da Ž. Š. nije mogao voziti suprugu da bi je zamolio nekog drugog da je odveze.  I. iskaza je utvrđeno da bi B. po dolasku u B. išla kupiti potrebne namirnice i to ponajviše u H., te bi povratku obavila što je trebala i to prije svega skuhala ručak oprala, očistila, a osim toga da je kupovala A. S. sve što je bilo potrebno  i to škrinju, mobitel i slično.  Utvrđeno je da ga je ona zvala konstantno telefonski, da da su ga i svjedok i njegova supruga znali nazvati. Iz iskaza je utvrđeno da je A. S. bio bolestan, te da je pokazivao želju da ode u starački dom,  a Ž. Š. da je nastajao iz realizirati tu njegovu želju, ali u to vrijem dom još nije bio otvore n a A. S. je u međuvremenu umro.  Iz iskaza je utvrđeno da je B. Š. svom ocu A. S. predlagala da dođe živjeti s njima u S., ali on to nije htio i odbijao je tu mogućnost. A. S. da je liječniku najviše vodio Ž. Š., a ako ne bi on mogao da bi zadužio nekog drugog od rodbine. Svjedok da ej nakon vjenčanja bio jednom ili dva puta u B. i tada da mu je A. S. rekao da ne treba vjerovati negvom bratu M. a za sina Z. je rekao da bi bilo bolje da ga nema, a da B. Š. i njen brat Z. nisu međusobno komunicirali. Iz iskaza je utvrđeno da svjedok svoja saznanja  o prethodno navedenom crpi iz razgovora s A. S. kojeg  da je obvezno dva puta zvao tjedno, a A. S. da je imao telefon i mobitel. Iz iskaza je utvrđeno da se u tim razgovorima A. S. od svjedoka distancirao  te da nije nikada pričao o svojim odnosima s kćeri, da ne zna razlog zbog čega je tako, ali da pretpostavlja  da je to zato što je Ž. Š. pravoslavac a M. S. i njegova supruga I. da su u B. govorili da to nikad neće biti Š. već S..  Iz iskaza ej utvrđeno da svjedok nije bio na pogrebu A. S. a da nisu bili niti B. Š. i njen suprug jer da nisu znali da je umro. On da je umro u jutarnjim satima, a da je sahranjen popodne te da je pogreb organizirao njegov sin Z., a nakon smrti A. S. je promijenjena brava na kući u B..

Iz iskaza svjedokinje S. P. utvrđeno je  da je ona svom djedu A. S. dovela svog supruga 1995 godina na upoznavanje a da su se vjenčali 1997. godine Uto vrijeme da je radila u Ad Plastik  i u to vrijeme da je njen djed trebao doći u bolnicu na pretrage zbog čega da je majci obećala da će ići posjetiti djeda, te da je to učinila, a nakon što je izišao iz bolnice da je došao u majčin stan i tada da je izvadio kuvertu s novcem meni kao vjenčani dar, te tada da je pokazao i taj ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. To da je trebalo biti iznenađenje tako da joj ni majka nije ništa spominjala. Iz iskaza je utvrđeno da su se njena majka i otac razveli dok ona bila beba, a da se preudala za Ž. Š. 1982. godine Sve do udaje njene majke za Ž. Š. da su odnosi njene majke i njenog oca bili dobri, da su redovito dolazili u B., da je tamo naučila plivati. To d a se promijenilo nakon što se ista preudala za Ž. Š., te da u razdoblju od 1982. godine do 1986 godine nisu nikako dolazili u B., a cijelo ljeto da je bilo rezervirano ta njenu ujnu I. i njihovu djecu, dok njen ujak Z. da nije dolazio u B.. Tek 1986. godine da je novooznačena tužena sa svojom mlađom sestrom došla na ljetovanje u B. na dva tjedna, te da se od tada pa nadalje njena  majka B. Š. s A. S. čula telefonski. Po izlasku iz bolnice njenog djeda 1993. godine da je A. S. odsjeo kod sina  ali da B. Š. nije  htjela  ući u taj stan posjetiti oca već je ona kao unuka išla posjetiti djeda, da su njeni ujak i ujna bili indiferentni prema njoj. Iz iskaza je utvrđeno da je A. S. tražio da predmetni ugovor sklopi sa sinom Z.,  ali da ujak to nije htio i da ga je izbacio iz stana, te da se tek tada obratio kćeri radi sklapanja tog ugovora. Nakon što je sklopljen taj ugovor da je njena majka svaki vikend išla u B. i to svakog petka iza posla i da bi ona i Ž. Š. ostajali do nedjelje. U slučaju da Ž. Š. nije mogao voziti da bi B. Š. išla sa svojom rodicom K. koja je svakog vikenda išla u posjet svojim roditeljima, da bi B. Š. svaku subotu ujutro išla u spizu u H., a nakon toga da bi kuhala obroke djedu za slijeći tjedan. On da je mogao jesti juhu i laganiju hranu, a tu hranu da bi za cijeli tjedan zamrzavala. U to vrijeme da je A. S. bio pokretan i kretao se sa štapom i da je bio samostalan i da je želio sve samostalno činiti, jedino kad je imao  velike bolove da je zvao hitnu, a kako je bio pokretan da je na liječničke preglede išao autobusom, a jedino kada bi bilo hitno da bi ga odvezli susjedi i da se nije želio moliti drugima. Iz iskaza je utvrđeno da je znao doći po njega Ž. Š. kada ga je trebalo voziti na vađenje krvi, da je djedova želja bila da mu se osigura starački dom, a B. Š. i njen suprug da su mu osigurali mjesto u domu u Z., ali da on nije htio u S. već u M.. Oni da su uspjeli ishoditi svu dokumentaciju njemu za starački dom ali da je u međuvremenu umro. Utvrđeno je da je B. Š. 1998. godine provela ljeto u B. te da je bila od 10. 06. do 01. rujna. I. iskaza je utvrđeno da B. Š. i Ž. Š. nisu bili obaviješteni o smrti A. S., da je on umro u jutarnjim satima, a sahranjen popodne a pogreb da je organizirao Z. S. a on da nije obavijestio B. Š. niti njenu kćer o smrti  Utvrđeno je da ova tužena svoja saznanja od odnosima B. Š. i njenog oca crpi iz razgovora sa svojom majkom B. Š., te iz razgovora sa svojim djedom A. S.. Utvrđeno je da je ova tuženica sa A. S. nakon 1997. godine telefonski komunicirala dva puta tjedno. Utvrđeno je da je B. Š. nastavila ići u B. kod svog oca  iako su odnosi bili poljuljani, te je bila promijenjena brava zbog čega je pozvana i policija. Iz iskaza je utvrđeno da je sve bilo u redu do 1999. godine kada su B. Š. i njen suprug nabavili škrinju za zamrzavanje, pa nije bilo više potrebe prečesto ići po namirnice u H. što nekim susjedima nije dobro sjelo obzirom je Ž. Š. obavijao kupnju u H. osim za A. S. i za neke od susjeda i to za susjedu V.. Osim toga da su počele priče da će na tu zemlju u B. doći unuk tuđeg prezimena, te da se komentirao njen očuh koji je po nacionalnosti S..  Iz iskaza je utvrđeno da je njena majka B. Š. izvršavala svoje obveze iz ugovora, te da se A. S. nije nikada žalio da ona ne bi ispunjavala te obveze već da ju je hvalio da mu ništa ne nedostaje te da ima sve što on od svoje mirovine nije mogao priuštiti. Iz iskaza je utvrđeno da je novoznačena tužena u razdoblju do 2002. do 2010. godine doživjela vrijeđanja na osobnoj razini od strane I. S. koja je koja da je govorila da na tu zemlju neće doći tuđe prezime ali da se S. P. navedena I. S. ispričala za svoje ponašanje.

Iskazima svjedokinja I. V., J. B. i V. K. ovaj sud je poklonio vjeru, obzirom smatra da su iste iskazivale životno, logično i uvjerljivo, a sve to jer se radi o svjedokinjama koje su bile susjede sada pok. A. S., koje su redovito komunicirale kako sa sada pok. A. S., a svjedokinja I. V. ujedno i sa sada pok. B. Š.. Iz navedenog proizlazi da su navedene svjedokinje  dobro poznavale međusobne odnose stranaka, te da su imale uvid u svakodnevicu sada pok. A. S., da iste nisu u srodstvu niti sa sada pok. A. S. niti sa sada pok. B. Š., a samim time da nisu osobno niti zainteresirane  za uspjeh  pojedine stranke u parnici, zbog čega je ovaj sud iskazima navedenih svjedokinja poklonio vjeru, dok je iskaze ostalih saslušanih svjedoka u postupku cijenio u odnosu na iskaze prethodno saslušanih svjedokinja, imajući pri tome u vidu i uputu drugostupanjskog suda.

Iskazima saslušanih svjedokinja N. J., S. J. i Z. P. ovaj sud nije poklonio vjeru obzirom smatra  da se radi o svjedokinjama koje su bile u bliskim i prijateljskim odnosima sa sada pok. B. Š., a osim toga sve navedene svjedokinje svoja saznanja o odnosima među stranka kao i o samom načinu ispunjavanju obveza iz predmetnog ugovora crpile su iz razgovora s pok. B. Š., pa se stoga radi o osobama koje nisu osobno bile upoznate  o svim bitnim okolnostima važnim za ovaj spor već posjeduju samo posredna saznanja utemeljena na priči i viđenju situacije ranije tuženice B. Š..

Iskazima svjedoka I. P., te novooznačene tuženice S. P., kao i iskazima ranijeg tuženika Ž. Š. ovaj sud također nije poklonio vjeru obzirom su Ž. Š., kao i novoznačena tuženica S. P., kao nasljednici ranije tuženice B. Š., osobno zainteresirani za uspjeh u ovom postupku, kao i sam svjedok I. P. koji je suprug novooznačene tužene S. P., čime je isti također osobno zainteresiran za uspjeh u ovom postupku. Osim toga za navesti je da sud nije poklonio vjeru iskazu Ž. Š. obzirom on u svom iskazu ističe da su on i B. Š. bili u fantastičnim odnosima sa pok. A. S., dok iz iskaza same novooznačene tuženice S. P. je razvidno da je  odnos između A. S. i njegove kćeri B. Š. bio loš prije sklapanja navedenog ugovora odnosno da je njihov odnos „zahladnio“ upravo nakon udaje za Ž. Š. 1982. godine, te da njih dvoje nekoliko godina nisu uopće komunicirali niti dolazili u B., a da je B. Š. počela intenzivnije komunicirati sa pok. A. S. nakon zaključenja spornog ugovora čije sklapanje je isti nesporno prvo ponudio svom sinu Z. S. koji je to odbio. Također se može zapaziti da tužena S. P. u svom iskazu navodi da je njena majka B. Š. dolazila u B. sa svojim suprugom Ž. Š. koji ju je vozio, a ukoliko on nije mogao da bi dolazila sa rođakinjom K.. Međutim navedena rođakinja K. R. koja je također saslušana u svojstvu svjedokinje u postupku ni u jednom dijelu svog iskaza ne spominje da bi upravo ona  vozila B. Š. u B., gdje stanuju roditelji ove svjedokinje koja je ujedno i nećakinja sada pok. A. S., pa sve dodatno ukazuje na nelogičnosti u iskazima S. P. i Ž. Š., slijedom čega im sud nije mogao pokloniti vjeru.

Iskazu svjedokinje A. B. ovaj sud nije poklonio vjeru obzirom se  radi od svjedokinji koja evidentno  sve  navode iz iskaza  crpi iz razgovora s tuženom,  da navedena svjedokinja  ne živi u B., da je ista više dolazila dok je bila živa supruga A. S., te da je zadnji put prije davanja iskaza u ovom postupku 2001. godine u B. bila prije 3-4 godine, pa se stoga radi o posrednim saznanjima, a na o osobno zapaženim činjenicama bitnim za ovaj postupak.

Iskazu svjedokinje K. R. koja je rođakinja B. Š. i nećakinja A. S. ovaj sud nije poklonio vjeru obzirom ista nije mogla iskazivati o okolnostima odlučnim za predmet ovog postupka odnosno nije znala na koji način je tužena izvršavala svoje obveze iz predmetnog ugovora, te se nije mogla izjasniti  niti od drugim bitnim činjenicama, a osim toga ovaj sud smatra da iskaz iste nije objektivan  niti istinit u dijelu u kojem navodi da je A. S. dolazio u S. autobusom na potpisivanje ugovora, kada je iz samog ugovora o dosmrnom uzdržavanju koji prileži spisu razvidno da je isti sklopljen u M., te da je ovjeren od strane javnog bilježnika A. B., kao i od strane O. suda u M..

Kada se iskazi svjedokinja, kojima je ovaj sud poklonio vjeru, dovedu u svezu s iskazom saslušanog svjedoka I. B., koji  je u svom iskazu također naveo da je on znao tužitelju organizirati prijevoz liječniku u P. ili M. odnosno da bi istoga prevozili ostali mještani, da bi B. Š. u B. dolazila skoro svake subote, da je potom odlazila u H. u kupovinu, da su kada bi tužitelj bio bolestan i ležao u postelji da bi mu ovaj svjedok i njegova supruga priskakali u pomoć, te bi ga posjetili, a da ga je suprug tužene jedan put odvezao u doktora, može se zaključiti, da u tom dijelu puno ne odskače od iskaza svjedokinja kojima je ovaj sud poklonio vjeru.

Međutim, ovaj sud nije mogao pokloniti vjeru iskazu ovog svjedoka u kojem isti navodi da je upravo on A. S. znao voziti liječniku često ili mu organizirati prijevoz, a istovremeno u svom iskazu navodi da ne zna od čega je bolovao sada pok. A. S., ali da je istovremeno ovaj često bio bolestan, zbog čega je ovaj dio iskaza kontradiktoran i nelogičan, slijedom čega u navedenom dijelu sud nije poklonio iskazu ovog svjedoka.

Iskazu svjedokinje I. S. ovaj sud nije poklonio vjeru obzirom se radi o svjedokinji koja je supruga tužitelja Z. S. i nevjesta sada pok. A. S., obzirom smatra da je ista kao supruga tužitelja osobno zainteresirana za uspjeh u ovom postupku. Osim toga  utvrđeno je da ova svjedokinja većinu svojih saznanja crpi iz priče trećih osoba, jer svjedokinja živi u S., te bi se radilo o posrednim saznanjima, a ne o osobno zapaženim činjenicama.

Kako je ovaj sud i iskaze ostalih svjedoka sagledavao i cijenio u odnosu na iskaze  svjedokinja I. V., J. B. i V. K., to je u navedenom smislu ovaj sud prihvatio i dio iskaza saslušanog svjedoka M. S. u dijelu u kojem isti iskazuje o načinu ispunjavanja obveza B. Š. iz spornog ugovora, obzirom se radi o bratu sada pok. A. S. , koji ujedno živi u kući u neposrednoj blizini gdje je živio i sada pok. A. S., pa stoga isti , po mišljenju ovog suda može imati saznanja o bitnim činjenicama za ovaj postupak, štoviše, jer je iskaz svjedoka u navedenom dijelu u suglasju sa iskazima svjedokinja kojima je ovaj sud poklonio vjeru.

Imajući u vidu uputu drugostupanjskog Županijskog sud u G. iz rješenja broj Gž-292/05 u kojem se ističe da se u konkretnom slučaju radi o rodbinskom odnosu oca i kćeri, zbog čega se obveza uzdržavanja nužno sastoji u svakodnevnim i čestim osobnim kontaktima stranaka, a pri tome imajući u vidu poremećaj odnosa među strankama, što nesporno proizlazi iz dosadašnjeg tijeka postupka to stoga svatko može tražiti raskid ugovora iako nije ugovorena zajednica života.

 

Iz procesne građe proizlazi da su:

 

- stranke A. S. kao otac i primatelj uzdržavanja i B. Š. kao kći i davateljica uzdržavanja sklopile ugovor o dosmrtnom uzdržavanjudana 28. ožujka 1997. godine koji ugovor je ovjeren  kod općinskog suda u M. dana 02. travnja1997. godine pdo brojem IR-41/97

 

- da je prije sklapanja ugovora od dosmrtnom uzdržavanju iz prethodnog podstavka primatelj uzdržavanja A. S. živio sam u kući u B.

 

-da se davateljica uzdržavanja B. Š. (ranija tuženica) obvezala ugovorom o dosmrtnom uzdržavanjui  osigurati svekoliku pomoć i pružanje njege primatelju uzdržavanja, a u slučaju bolesti i liječenja, snositi sve troškove liječenja, te ga u slučaju smrti pokopati po mjesnim običajima

 

-da među strankama nije bila ugovorena zajednica života i da stranke nisu živjele zajedno

 

- da je B. Š. kao davateljica uzdržavanja do podnošenja tužbe u ovom postupku dolazila u B. vikendom svakih 7 ili 14 dana, da je tada odlazila u kupovinu namirnica u obližnju H., da bi dolazila uglavnom subotom popodne a odlazila nedjeljom popodne, da bi u tom vremenu obavila što je trebalo za tužitelja, da je kupila određene stvari za tužitelja i to npr. zamrzivač i jedan manji televizor, te da je zasigurno primatelja uzdržavanja A. S. njen suprug Ž. Š. u dva navrata odvezao u bolnicu, dok je iz iskaza same novooznačene  tužene S. P. proizlazi da troškove pogreba nije snosila B. Š. već njen brat Z. S.

- da su preko tjedna sada pok. A. S. liječniku znali odvesti susjedi ili mještani B., te njegov zet I. B., a da je A. S. sam sebi kuhao, prao odjeću , posteljinu i čistio koliko je mogao odnosno kada nije bio bolestan, da preko tjedana sada pok. B. Š. i njen suprug Ž. Š. nisu dolazili u B., jer su radili, te  da se poremećaj u odnosima između A. S. i B. Š. dogodio prvenstveno nakon što Dom za starije u M. nije dovršen u predviđenom roku

 

Treba naglasiti da Ugovori o dosmrtnom uzdržavanju nisu bili zakonom predviđeni u prijašnjem pravnom sustavu, kao ni u sustavu RH. Ipak stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima (01. siječnja 2006. godine) uveden je institut ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i to čl. 586-589. Međutim, budući su se i u prethodnom razdoblju, onom kada je na pravnoj snazi bio Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine 52/71, 48/78 i 56/00) sklapali ugovori o dosmrtnom uzdržavanju, a odredbe tog zakona regulirale su uvjete za sklapanje i pravovaljanost ugovora o doživotnom uzdržavanju, po Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Vrhovnog suda iz 1957. godine (br. 8/57) u odnosu na te ugovore, za razliku od ugovora o doživotnom uzdržavanju, treba primijeniti načela imovinskog prava, a na sporove koji nastaju iz tog ugovora analogijom se primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju.

 

Naime, upravo je odredbom čl. 125. st. 3 Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 52/71, 48/78 i 56/00) propisano da je moguć raskid spornog ugovora i to jednostranim očitovanjem volje jedne strane ukoliko druga strana ne izvršava svoje obveze iz tog ugovora odnosno ukoliko je ugovorena zajednica života stranaka, ali su se odnosi među njima toliko poremetili da je zajednički život postao nepodnošljiv (čl. 125. st. 2. ZN-a)

 

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebice iskaze svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru, kao i sve ostale izvedene dokaze tijekom postupka, može se zaključiti da je sada B. Š., kao kći i davateljica uzdržavanja sklopila sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa sada pok. A. S., kao primateljem uzdržavanja dana 28. ožujka 1997. godine, kojim ugovorom se ista obvezala pružati primatelju uzdržavanja, kao svom ocu svekoliku pomoć i njegu, te podmiriti sve troškove liječenja, a u slučaju smrti podmiriti troškove pogreba s time da iz navedenog ugovora je razvidno da istim nije ugovorena zajednica života .

Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je B. Š., nakon, kao i prije sklapanja spornog ugovora, nastavila živjeti i raditi u S., dok je sada pok. A. S. nastavio živjeti u B., da je B. Š. od sklapanja spornog ugovora u B. dolazila vikendom svakih 7 ili 14 dana odnosno kada bi ju suprug mogao odvesti, da je po dolasku u B. odlazila u kupovinu u H. nabaviti namirnice i da bi po povratku obavila u kući A. S. što je trebalo, da bi dolazila subotom popodne i odlazila nedjeljom popodne, te da je u razdoblju od sklapanja tog ugovora pa do smrti A. S. nesporno dva  puta ona odnosno suprug Ž. Š. odvezli u bolnicu A. S.. Osim toga utvrđeno je  da su tijekom tjedna B. i Ž. Š. bili u S. i radili, dok su A. S. većinom preko tjedna liječniku vodili susjedi ili mještani koji su osim toga podizali mirovinu za A. S., plaćali njegove račune za režije,kupovali lijekove, te obavljali druge poslove kao npr. skuhali povremeno ručak, posjećivali A. S. dok je bio bolestan u kući, a sam A. S. dok je mogao da je sam sebi kuhao, prao i čistio, što je uostalom u svom iskazu potvrdio i sam Ž. Š., dok iz iskaza svjedoka ujedno proizlazi da im je sam A. S. govorio da tužena ne ispunjava svoje obveze i da ne dolazi često i kada treba.

Iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno je da je sada pok. A. S., bio osoba narušenog zdravlja, što je u svom iskazu potvrdio i  raniji tuženik Ž. Š., kojem se u zadnje vrijeme pred smrt dodatno pogoršalo zdravstveno stanje, te da, iako se radi o čovjeku koji je evidentno mogao dosta dobro samostalno funkcionirati,  a što potvrđuju iskazi svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru, to automatski ne znači  da je isti u stanju, kada je njegovo zdravlje bilo ugroženo, a imajući u vidu i njegovu visoku starosnu dob,  mogao  samostalno brinuti o sebi, te  je životno i logično da je A. S. kao starija osoba i osoba narušenog zdravlja trebala imati osiguranu svakodnevnu skrb i njegu, a u smislu pripremanja hrane, higijenskih potreba, čišćenja kuće, pa do osiguravanja prijevoza i pratnje kod liječnika, kao i ostalih svakodnevnih potreba.

Iz svih izvedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je B. Š. sklopila ugovor kojim se obvezala pružati primatelju uzdržavanja A. S. kao svom ocu svekoliku skrb i njegu, kao i podmiriti sve troškove liječenja, a  tijekom postupka iz izvedenih dokaza je nesporno utvrđeno da je B. Š. dolazila u B. vikendom, i to subotom popodne i odlazila nedjeljom popodne, da bi unutar tog vremena odlazila u susjednu H. po namirnice, te da bi po povratku učinila po kući što treba, dok preko tjedna nije dolazila nikako već da je sada pok. A. S., dok je mogao, iako je bio star i dosta narušenog zadravlja, sam  sebi kuhao, prao odjeću i čistio, a da su mu nasumično pomagali susjedi, mještani i rodbina, da su ga vozili liječniku, da su ga posjećivali, plaćali račune za režije i podizali mirovinu.

Stoga, po mišljenju ovog suda, u situaciji kada se sada pok. B. Š. spornim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezala osigurati primatelju uzdržavanja A. S. svekoliki skrb i njegu i osigurati liječenje i podmirenje troškova liječenja, a sada pok. A. S. u trenutku sklapanja spornog ugovora je bio starija osoba narušenog zdravlja koji živi sam u B., kojem se nakon sklapanja ugovora zdravlje dodatno pogoršalo, dolasci sada pok. B. Š. kao kćeri i davateljice uzdržavanja vikendom, nisu mogli niti na približan način zadovoljiti potrebe A. S. za svekolikom skrbi i njegom koju mu se B. Š. obvezala osigurati spornim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju.

Naime, iako u konkretnom slučaju  spornim ugovorom nije ugovorena zajednica života, te je sada pok. B. Š. cijelo vrijeme nakon sklapanja ugovora nastavila živjeti i raditi u S., dok je sada pok. A. S. sam živio u B., te da se radi o strankama koje su blisko rodbinski povezane (otac i kćer) to bi se  stoga obveza uzdržavanja, po mišljenju ovog suda,  nužno trebala sastojati u svakodnevnim i čestim osobnim kontaktima stranaka, a kod okolnosti da zbog zaposlenja nije mogla preko tjedna boraviti u B.,  davateljica uzdržavanja B. Š. je bila dužna s obzirom na odredbe spornog ugovora omogućiti  odnosno osigurati  na drugi način skrb i njegu za svog oca kao primatelja uzdržavanja.

Kako iz iskaza saslušanih svjedoka, kojima je ovaj sud poklonio vjeru, ali i iskaza drugih saslušanih svjedoka tijekom postupka proizlazi da B. Š. preko tjedana nije dolazila u B., da je A. S. kao osobi lošijeg zdravlja  bilo potrebna pomoć pri obavljanju svakodnevnih poslova (kuhanje ručka, pranje odjeće, čišćenje kuće) odnosno njega i skrb  kada bi isti bio teže bolestan, pa tako i liječnička skrb, i to svakodnevno, to se može zaključiti da B. Š. nije na adekvatan način osigurala  svekoliku skrb i njegu za svog oca. Po mišljenju ovog suda  razlozi koje je sada pok. B. Š. navodila kao opravdanje za nedolazak u B. preko tjedna (posao)  ne mogu istu opravdati, kod situacije da je ista preuzela svekoliku skrb i njegu za oca, slijedom čega je ista, ukoliko i nije mogla dolaziti zbog posla, bila u obvezi barem osigurati osobu koja bi po njenom nalogu preuzela u potpunosti skrb o primatelju uzdržavanja A. S. preko tjedna dok nje nema. Međutim, u konkretnom slučaju, a imajući u vidu izvedene dokaze, stječe se dojam, da su susjedi, mještani, te pojedina rodbina nasumično, na zamolbu samog A. S. ili na vlastitu inicijativu preuzimali skrb o istome u smislu da su ga vozili liječniku, plaćali račune za režije, podizali mirovinu,  pa čak i kuhali kada A. S. zbog bolesti nije mogao.

Okolnost  što konkretnim ugovorom između B. Š. kao davateljica uzdržavanja i A. S. kao primatelja uzdržavanja nije ugovorena zajednica života ne oslobađa davateljicu uzdržavanja B. Š., obveze da primatelju uzdržavanja, koji je osoba narušenog zdravlja i visoke starosne  dobi, osigura svakodnevnu brigu i skrb, u bolesti odnosno pomoć u obavljanju svakodnevnih kućanskih poslova obzirom je primatelj uzdržavanja cijelo vrijeme i živio sam u B., pa čak i kod okolnosti što se radi od dosta samostalnoj osobi koja je naviknuta živjeti i funkcionirati samostalno.  

Treba imati na umu da se u konkretnom slučaju radi o bliskom rodbinskom odnosu oca i kćeri, pa stoga i  nesporna okolnost da stranke nisu ugovorile zajednicu života, uključuju dodatni subjektivni moment gdje  primatelj uzdržavanja, koji živi sam u B., koji je evidentno lošeg zdravlja i  da se radi o starijoj osobi,  očekuje da sada pok. B. Š., kao njegova kćerka, ali i kao davateljica uzdržavanja, na što se obvezala spornim ugovorom, dođe mu pomoći kada je bolestan i kada je tražio pomoć, pa čak i preko tjedna, a ukoliko to nije moguće da B. Š. osigura drugi način odnosno osobu koja bi tijekom tjedna preuzela potpuno brigu i skrb  o A. S. kao primatelju uzdržavanja.

Kako iz svih izvedenih dokaza proizlazi da B. Š. kao davateljica uzdržavanja  , koja cijelo vrijeme je živjela i radila u S., dok je primatelj uzdržavanja živio u B., nije mogla evidentno osigurati  izvršavanje obveze uzdržavanja koja bi uključivala svakodnevne ili bar česte osobne kontakte stranaka u smislu pružanja svekolike skrbi i njege, to je stoga navedeno postupanje B. Š. dovelo do toga, a posebice nakon što je postalo evidentno da Dom za starije u M. neće biti dovršen na vrijeme, da je preuzeta obveza uzdržavanja za B. Š. postala teret odnosno obveza koju nije mogla ispuniti, zbog čega je navedeno postupanje B. Š. prema A. S. dovelo do toga  da se stvori nepovjerenje, te da  odnosi među strankama poremete do te mjere da je A. S. kao primatelj uzdržavanja promijenio bravu na kući u B., te da je  B. Š. kada ga je naknadno posjetila u bolnici, rekao da je ne želi vidjeti i da odlazi s time da se treba uzeti u obzir i okolnost da odnosi između stranaka i prije sklapanja tog spornog ugovora nisu bili dobri, te da su odnosi između svih članova  obitelji  odnosno sada pok. A. S. i njegovog sina Z., kao i međusobni odnosi B. Š. i njenog brata Z. također  dulje vremena poremećeni, a što je i nesporno utvrđeno iz dosadašnjeg tijeka postupka, a na što ukazuje i drugostupanjski sud u svojoj odluci.

Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju utvrđeno da su odnosi između A. S. kao oca i primatelja uzdržavanja i B. Š., kao kćeri i davateljice uzdržavanja bili vidno i trajno poremećeni,  to stoga u konkretnom slučaju prema usvojenoj sudskoj praksi (VHS-Rev-2448/89), svatko od stranaka tog ugovornog odnosa može tražiti raskid spornog ugovora  iako nije ugovorena zajednica života, ukoliko se obveza uzdržavanja sastoji u svakodnevnim osobnim kontaktima stranaka, a u konkretnom slučaju se radi o bliskom rodbinskom odnosu oca i kćeri, gdje se takvi kontakti očekuju, te se radi o vrsti zajednice u kojoj odnosi moraju biti korektni i humani da bi se mogli održati.

Obzirom iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da sada pok B. Š. kao davateljica uzdržavanja nije ispunjavala obveze koje je preuzela  spornim ugovorom, da je zbog navedenog došlo do poremećaja u odnosima između nje i njenog sada pok. oca A. S. do te mjere da na kraju više nisu mogli niti komunicirati, to su u konkretnom slučaju ostvarene  pretpostavke za raskid predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iako među strankama nije ugovorena zajednica života, slijedom čega su ostvareni uvjeti za  analognu primjenu odredbe čl. 125. st. 2. i 3 Zakona o nasljeđivanju, slijedom čega je i odlučeno kao u izreci.

Odredbom čl. 299. st. 2. Ovršnog zakona propisano je  da ako je nužno radi sprečavanja nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda, sud može odrediti privremenu mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

Pretpostavke za osiguranje nenovčane tražbine privremenom mjerom propisane su odredbom čl. 298 OZ-a prema kojoj se privremena mjera može odrediti ako su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke: 1) da predlagatelj učini vjerojatnim postojanje tražbine; 2) ako učini vjerojatnim postojanje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.

Kako iz provedenog postupka proizlazi da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a isto je  učinio vjerojatnim  da bi za istog mogla nastupiti nenadoknadiva šteta , imajući u vidu da je tužena u posjedu predmetnih nekretnina , to je  ovaj sud utvrdio na strani tužitelja postoji pravni interes kao predlagatelja osiguranja za izdavanjem privremene mjere kako je isti predložio sve sukladno čl. 298. i 299. Ovršnog zakona (Narodne novine 57/96, 29/99 i42/00), slijedom čega je i odlučeno kao pod točkom IV izreke.

Tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu naznačenu vrijednost predmeta spora i važeću odvjetničku tarifu i to za sastav tužbe 1000 kn prema Tbr. 7. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 08. studenog 20021. godine, dana 22. listopada 2001. godine, dana 24. travnja 2001. godine, dana 29. svibnja 2001. godine, dana 08. veljače 2002. godine, dana 21. veljače 2017. godine, dana 25. travnja 2017. godine, dana 10. ožujka 2021. godine, dana 14. lipnja 2021. godine i dana 01. rujna 2021. godine, svaka radnja po 1.000,00 kn prema Tbr. 9. toč.1., te za sastav žalbe u iznosu od 1000 kn , koji iznosi ukupno čine trošak tužitelja u iznosu od 12.000,00 kn.

Tuženici nije dosuđen zatraženi parnični trošak jer je tužitelj u cijelosti uspio u postupku sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a. 

 

              Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                                      U Makarskoj, 22. listopada 2021. godine

 

                                                                                                                                                                                                                                                        Sudac:

                                                        Angela Koštro,v.r.