Poslovni broj: I Kž-uv-170/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-170/2021-4

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. Č., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Ik-I-140/2021-7 od 14. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba zatvorenika S. Č. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Šibeniku odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika S. Č. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u Zatvoru na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-314/2020. od 4. prosinca 2020., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11-I. Predviđeni istek kazne zatvora je 5. prosinca 2021.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik S. Č. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske prihvatiti žalbu i odobriti uvjetni otpust.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), na čiju primjenu upućuje članak 51. stavak 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., dalje u tekstu ZIKZ), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba zatvorenika nije osnovana.

 

5. Žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir određene činjenice, a koje smatra pozitivnim okolnostima na njegovoj strani i što je utjecalo na njega na način da u budućnosti neće više činiti kaznena djela. Neslaganjem s razlozima iznesenim u pobijanom rješenju žalitelj suštinski obrazlaže žalbenu osnovu iz članka 470. ZKP/08.

 

6. Međutim, po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je pri donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud imao u vidu pozitivne okolnosti na strani zatvorenika, koje proizlaze iz izvještaja zatvora u kojem se on nalazi na izdržavanju kazne zatvora (urednog je ponašanja, poštuje kućni red, nije stegovno tretiran, drugi postupak se ne vodi). Pravilno je cijenjeno i da je zatvorenik održao obiteljske veze i ima osiguran postpenalni smještaj na adresi majke, ali i negativne okolnosti da je procijenjen na razinu uspješnosti "zadovoljava", pasivno sudjeluje u pojedinačnom programu, nije prihvatio savjet smanjenja supstitucijske terapije, a rizik od kriminalnog povrata je procijenjen srednjim do visokim.

 

7. S obzirom na to da članak 59. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.-II). izričito propisuje da će se okolnost prijašnjeg života i osuđivanosti cijeniti prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust, to je u ovoj situaciji neosnovan žalbeni argument da su neopravdano detaljno opisane "njegove kriminalne greške" i "stare osude".

 

8. Slijedom svega iznijetog, očito je da je značaj onih okolnosti zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da kod zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a žalbeni navodi nisu isto uspjeli osporiti.

 

9. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.-II (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

 

10. Dakle, iako kod zatvorenika dijelom postoje određene pozitivne okolnosti, prema ocjeni drugostupanjskog suda, a suprotno mišljenju žalitelja, još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Radi njezina ostvarenja je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

 

11. S obzirom na sve navedeno neosnovani su navodi žalitelja koji smatra da mu "referentica u zatvoru nije pružila šansu da sa slobode posjećuje Centar za prevenciju ovisnosti".

 

12. Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje navodima žalitelja da od druge godine boluje od kronične bronhijalne astme, da je prebolio upalu pluća te da je po dolasku u zatvor "samovoljno skinuo tj. spustio terapiju metadona", niti to dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne.

 

13. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 22. listopada 2021.