1                   Poslovni broj: 7 UsI-1054/21-6

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužitelja M. i. b. Pi. d.o.o., V., , zastupanog po opunomoćenici M. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i S. j.t.d., Z., , protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, zastupanog po opunomoćenici D. V., službenoj osobi, radi inspekcijskog nadzora, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 14. listopada 2021., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), dana 22. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-336-02/20-01/154, Urbroj: 443-01-23-01/6-20-2 od 19. listopada 2020.

                                                                  i

 

                                                    r i j e š i o  j e

 

      Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.Osporenim rješenjem tuženika od 19. listopada 2020. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja tržišnog inspektora Državnog inspektorata, Područnog ureda S., Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, Klasa: UP/I-336-02/20-01/8, Urbroj: 443-02-03-02/5-20-5 od 7. svibnja 2020., kojim je zabranjena trgovačkom društvu M. i. b. Pi. d.o.o., sa sjedištem u V., , ovdje tužitelju, u prodavaonici broj MAL204 - mesnica S.3 u S., , nepoštena poslovna praksa na način da je povećao maloprodajnu cijenu svježeg mesa juneći vrat s kosti iznad propisane najviše razine cijena, koji je u prodaji suprotno Odluci o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode, te time iskorištava okolnosti u kojima se potrošači nalaze nakon izbijanja epidemije bolesti COVID 19 uzrokovane virusom SARS-COV2, koje su okolnosti tolikog značaja da umanjuju sposobnost potrošača za razumno rasuđivanje, a trgovac je bio svjestan da će okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

2.Tužitelj u tužbi podnesenoj protiv osporenog rješenja tuženika u bitnom navodi kako je u žalbi, kao i u ranijem očitovanju upućenom prvostupanjskom upravnom tijelu iznio argumente iz kojih nedvojbeno proizlazi nezakonitost rješenja upravnih tijela te da je za iste dostavio materijalne dokaze (knjigovodstvene isprave), međutim, da upravna tijela nisu izvršila uvid u dostavljene isprave, budući da prvostupanjsko tijelo tužiteljeve prigovore samo navodi i paušalno utvrđuje da isti nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari, a tuženik da iste u potpunosti ignorira. Kao što je u žalbi tužitelj iscrpno obrazložio, prvostupanjsko tijelo je nabavnu cijenu proizvoda utvrđivalo samo kroz visinu jedinične cijene dobavljača. Međutim, da cijena po kojoj je trgovac kupio određeni proizvod od svog dobavljača nije jedina sastavnica nabavne cijene. Pojam "nabavna cijena proizvoda" reguliran je dvama zakonima važećima u Republici Hrvatskoj: Zakonom o trgovini i Zakonom o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom. Tužitelj navodi i da je uz žalbu dostavio i dokaze za svoje tvrdnje da je prvostupanjsko tijelo nabavnu cijenu proizvoda utvrđivalo isključivo kroz fakturiranu cijenu dobavljača, i to vjerodostojne knjigovodstvene isprave (primke i račune/fakture dobavljača M. i. V. d.d. Č.), iz kojih je vidljivo da je jedinična cijena dobavljača upravo ono što se u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju navodi pod nabavna cijena. Kao što je tužitelj u očitovanju prvostupanjskom tijelu te u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja naveo, zavisni troškovi koji se računaju u nabavnu cijenu su se značajno povećali u odnosu na njihovu visinu na dan 30. siječnja 2020. godine. Iako se vlastiti zavisni troškovi trebaju priznati prema tržišnim cijenama i stvarni trošak prijevoza tužitelja porastao je od ožujka 2020. godine u odnosu na prethodno razdoblje. To stoga što se zbog nedostatka vozača (koji su prilikom svakog ulaska u Republiku Hrvatsku 14 dana morali provesti u samoizolaciji) značajno povećao trošak plaća – i to ne samo zato što je tužitelj plaćao plaće vozačima koji nisu mogli raditi jer su bili u samoizolaciji, već i zato što je zbog iznimno otežanih uvjeta rada vozača i njihovog straha od zaraze, vozačima kao i ostalim djelatnicima, isplaćivao posebne nagrade kao poticaj na rad u takvim uvjetima. Samo vozačima je tako tužitelj uz plaću na mjesec ožujak isplatio ukupno … kuna posebnih nagrada za rad u izvanrednim okolnostima, a koje nisu isplaćivane uz plaće za mjesec veljaču, niti siječanj 2020. godine. Osim prijevoza, značajno je porastao i trošak rasjeka, pakiranja i manipulacije predmetnih proizvoda. Tužitelj navodi da je sveukupno uz plaću za mjesec ožujak radnicima izvanredno isplaćeno … kuna za rad u izvanrednim uvjetima uzrokovanim širenjem korona virusa, a kojih troškova nije bilo u siječnju 2020. godine.

3.Tužitelj navodi da je inspektoru dostavio ono što je isti zatražio na uvid, a to su računi dobavljača, primke iz centralnog skladišta i izlazne međuskladišnice za maloprodaju. Inspektor nije tražio dokaze o zavisnim troškovima, iako je to radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja bio dužan učiniti. Drugostupanjsko tijelo pak priznaje da tužitelj zavisne troškove vodi "samo" u knjigovodstvenoj evidenciji, ali ih ne želi gledati pa zato zaključuje da na temelju onoga što želi gledati oni formalno iznose nula. Dokaze koje je tužitelj dostavio uz žalbi i dokazne prijedloge, kao što su vještačenje na okolnost visine zavisnog troška koji tereti predmetni proizvod, tuženik je nezakonito u potpunosti ignorirao. Tužitelj je na okolnost visine zavisnog troška koji je teretio proizvod juneći vrat s kosti po primkama navedenim u osporavanom rješenju predložio i provođenje vještačenja, međutim tuženik taj tužiteljev dokazni prijedlog u pobijanom rješenju nije ni spomenuo, niti je obrazložio zašto taj dokaz nije izveo.

4.Na koji će način poduzetnik knjižiti zavisni trošak pitanje je računovodstvenih načela i izbora samog poduzetnika, ali izbor računovodstvenog načela ne ukida postojanje tog troška. Potpuno je jasno da je proizvod potrebno transportirati do centralnog skladišta, prepakirati i dopremiti do police prodajnog mjesta i to je nemoguće učiniti bez troškova. Na poreznom tijelu je zadatak utvrđenja da li zavisni trošak postoji i koliki je on, a ne prepisivanje s primke. Tužitelj je ustvrdio da nije prekršio Odluku o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode. Sve da su mu zavisni troškovi zaista nula i da je stoga prekršio Odluku, smatra da to kršenje ne predstavlja ujedno i agresivnu poslovnu praksu jer nije nikoga zastrašivao, nije nikome prijetio, nije ni nad kim vršio nedopušten utjecaj i apsolutno je netočno da potrošači koji razumno rasuđuju ne prihvaćaju povremeno povećanje cijene za kunu, dvije ili četiri. Zbog svega navedenog tužitelj smatra da upravna tijela ovakvim postupanjem nisu na odgovarajući način cijenila sve činjenice i dokaze iznesene od strane tužitelja, čime je učinjen niz bitnih povreda Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a), pored ranije navedene povrede načela utvrđivanja materijalne istine. Slijedom svega navedenog, ustvrdio je kako je pobijano rješenje u cijelosti nezakonito. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev i poništava prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje.

5.U dostavljenom odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje pri razlozima iz drugostupanjskog rješenja kojim je odbijena žalba tužitelja. Nadalje, tuženik u odnosu na tužbene navode ističe kako iz stanja spisa proizlazi da je inspektor na temelju obavljenog inspekcijskog nadzora u prostoru prodavaonice tužitelja, uvida u dostavljenu dokumentaciju i očitovanja tužitelja na utvrđeno činjenično stanje od 23. travnja 2020. (u daljnjem tekstu: Očitovanje) utvrdio da je 30. siječnja 2020. maloprodajna cijena junećeg vrata s kosti (dalje u tekstu: Proizvod) bila 37,90 kn/kg, a 8. travnja 2020. maloprodajna cijena Proizvoda je iznosila 39,90 kn/kg. Naime, uvidom u primku br. V0010320013835 od 29. siječnja 2020. sastavljenu u Centralnom skladištu tužitelja temeljem otpremnice-računa br. 2192/V102/10 od 29. siječnja 2020. izdane od strane M. i. V. d.d. Č., utvrđeno je da je nabavna cijena Proizvoda na datum 30. siječnja 2020. iznosila 26,50 kn/kg, a uvidom u međuskladišnicu br. 1220000074 razvidno je da je tužitelj formirao maloprodajnu cijenu Proizvoda od 37,90 kn/kg, dok je uvidom u primku br. V0010320050463 od 6. travnja 2020. sastavljenu u Centralnom skladištu tužitelja temeljem otpremnice-računa br. 7619/V102/10 od 6. travnja 2020. izdanog od strane M. i. V. d.d. Č., utvrđeno da je nabavna cijena Proizvoda iznosila 26,50 kn/kg dok je maloprodajna cijena utvrđena međuskladišnicom tužitelja br. 1220000257 od 6. travnja 2020. iznosila 39,90 kn/kg. Dakle, iz navedene dokumentacije proizlazi da razlogom povećanja cijene Proizvoda nije bila povećana njegova nabavna cijena, već je nabavna cijena Proizvoda bila ista i iznosila je 26,50 kn/kg. Tužitelj je svojom voljom izvršio povećanje cijene Proizvoda iako je nabavna cijena Proizvoda ostala ista, opravdavajući svoje postupanje povećanim troškovima zbog novonastale situacije na tržištu, ne uzimajući pri tome u obzir da su se u navedenoj situaciji našli svi gospodarski subjekti te da je upravo zbog novonastale situacije donesena Odluka, odnosno izravna mjera kontrole cijena koje se pored ostalih morao pridržavati i tužitelj. Drugim riječima, tužitelj zaista iskorištava nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošači nalaze u vrijeme epidemije te one umanjuju sposobnost potrošača na razumno rasuđivanje, svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod, a što je i stajalište Upravnog suda u Osijeku u presudama broj 3 UsI-755/2020-6 od 16. rujna 2020, broj 2 UsI-766/2020-6 od 33. rujna 2020. i broj 6 UsI-820/2020-7 od 6. listopada 2020. Slijedom navedenog, tuženik smatra da su neosnovani navodi tužitelja te umjesto ponavljanja razloga neutemeljenosti tužbe upućuje na obrazloženje osporenog rješenja. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

6.Kod ovog suda 12. listopada 2021. zaprimljen je podnesak tužitelja kojim se očitovao na dostavljeni odgovor na tužbu, u kojem u bitnom navodi da je nejasno obrazloženje tuženika kako je tužitelj mogao utjecati na visinu zavisnih troškova, te ističe da je u predmetnom upravnom postupku predlagao provođenje vještačenja na okolnost porasta troškova prijevoza i visine zavisnih troškova, a koje vještačenje tuženik nije proveo, niti je naveo razloge za isto, radi čega ustraje u provedbi istog u ovom upravnom sporu.

7.Sud je 14. listopada 2021. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju je pristupila opunomoćenica tuženika, dok na istu nije pristupio uredno pozvani tužitelj, stoga je Sud sukladno ovlaštenju iz članka 39. stavak 2. ZUS-a raspravu održao u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja. 

8.Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora.

9.Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10.Prema članku 32. stavku 4. al. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19; dalje: ZZP) nepoštenom poslovnom praksom, koja je zabranjena sukladno članku 31. ZZP, posebno se smatra agresivna poslovna praksa, kako je uređena u člancima 36. do 38. ZZP.

11.Prema članku 36. ZZP poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

12.Prema članku 37. stavku 1. al. 3. ZZP, prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju, ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

Odlukom o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode (Narodne novine, broj: 30/20.- dalje: Odluka) uređuju se iznimne mjere kontrole cijena za određene proizvode radi sprječavanja negativnih učinaka promjene cijena ili radi sprječavanja monopolističkog određivanja cijena tih proizvoda, a slijedom Odluke ministra zdravstva o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 11. ožujka 2020. godine, klase: 011-02/20-01/143, urbroja: 534-02-01-2/6-20-01, čime se osigurava zaštita zdravlja i života ljudi na području Republike Hrvatske (točka I. Odluke). Predmetna Odluka odnosi se, između ostalog, na svježe meso (toč. II. 8. Odluke) i obvezuje, između ostalih, gospodarske subjekte koji obavljaju registriranu djelatnost trgovine na području Republike Hrvatske (toč. III. st. 1. Odluka), pri čemu se kao najviša cijena smatra cijena proizvoda na dan 30. siječnja 2020., osim u slučajevima kada je do povećanja cijena proizvoda došlo isključivo iz razloga povećanja nabavne cijene proizvoda, neovisno o volji gospodarskog subjekta (toč. III. st. 2. Odluke).

13.Sukladno odredbi članka 137. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača tržišni inspektor će trgovcu rješenjem zabraniti obavljanje poslovne prakse koja se u smislu članaka 32. do 38. ovoga Zakona smatra nepoštenom.

14.Prema odredbi članka 115. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09.) drugostupanjsko tijelo može žalbu odbiti, rješenje poništiti u cijelosti ili djelomično ili ga izmijeniti.

15.Među strankama nije sporno da je tužitelj povećao cijenu svježeg mesa juneći vrat s kosti u odnosu na njegovu cijenu od 30. siječnja 2020.

16.Među strankama je sporna zakonitost rješenja tuženika, te s tim u svezi je li do povećanja cijene predmetnog proizvoda došlo isključivo iz razloga povećanja nabavne cijene proizvoda, neovisno o volji gospodarskog subjekta (toč. III. st. 2. Odluke).

17.Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je tržišni inspektor Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda S., Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, dana 14. travnja 2020. sastavio zapisnik Klasa: 336-02/20-01/80, Urbroj: 443-02-03-02/5-20-1, o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovanja tužitelja u prodavaonici broj MAL204 - mesnica S.3 u S., , te da je predmet nadzora bila primjena odredbi Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena, Zakona o trgovini i Zakona o zaštiti potrošača.

18.Inspekcijskim nadzorom, između ostaloga, utvrđeno je kako je u trenutku nadzora u prodaji zatečeno svježe meso juneći vrat s kosti, šifre 20115, za koji je istaknuta maloprodajna cijena 39,90 kn/kg, te ispostavljen račun br. 8823/MAL 204/1 po istaknutoj maloprodajnoj cijeni 39,90 kn/kg.

19.Uvidom u poslovnu dokumentaciju o nabavi za predmetni proizvod utvrđeno je da je dana 30. siječnja 2020. maloprodajna cijena junećeg vrata s kosti (dalje u tekstu: Proizvod) bila 37,90 kn/kg, a da je cijena po maloprodajnom računu broj: 8823/MAL204/1 na dan 9. travnja 2020. iznosila 39,90 kn/kg.

  20.Inspektor je uvidom u karticu prometa, koju je tužitelj dao na uvid, utvrdio da se juneći vrat s kosti na dan 30. siječnja 2020. prodavao po cijeni od 37,90 kn/kg, da je u vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora u prodaji zatečen 1,00 kg predmetnog proizvoda sa istaknutom maloprodajnom cijenom od 39,90 kn/kg.

21.Zbog povećanja cijene mesa – juneći vrat s kosti tržišni inspektor izvršio je uvid u isprave o nabavnoj cijeni: račune za dobavljače, primke iz centralnog skladišta tužitelja i ulazne međuskladinice za maloprodaju.

22.Tako je tržišni inspektor utvrdio da je u prodavaonici 31. siječnja 2020. međuskladišnicom broj:1220000074  zaduženo 14,100 kg po maloprodajnoj cijeni od 37,90 kn, a po otpremnici dobavljača broj: 2192/V102/10 od 29. siječnja 2020. izdanoj od strane M. i. V. d.d. Č., nabavna cijena je 26,50 kn,

23.Nadalje, uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja za predmetni proizvod utvrđeno je da je u prodavaonici dana 6. travnja 2020. međuskladišnicom broj: 1220000257  zaduženo 18,100 kg po maloprodajnoj cijeni 39,90 kn, te je uvidom u primku br. V0010320050463 od 6. travnja 2020. sastavljenu u Centralnom skladištu tužitelja temeljem otpremnice-računa br. 7619/V102/10 od 6. travnja 2020. izdanog od strane M. i. V. d.d. Č., utvrđeno da je nabavna cijena proizvoda iznosila 26,50 kn/kg.

24.Tužitelj se na predmetni zapisnik očitovao podneskom od 23. travnja 2020. osporavajući pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja za predmetni proizvod, a u odnosu na cijenu koje se navodi kao visina nabavne cijene, iz razloga što u  postupku nije utvrđivana nabavna cijena proizvoda, u koju se imaju uključiti i zavisni troškovi, već da je maloprodajna cijena uspoređivana s jediničnom cijenom dobavljača, pri tome navodeći da su se od 30. siječnja 2020. povećali zavisni troškovi. U prilog svojih tvrdnji priložio je Odluku od 18. ožujka 2020. o isplati nagrade radnicima za rad u uvjetima širenja korona virusa, rekapitulaciju od 23. travnja 2020. nagrada za rad u uvjetima širenja korona virusa isplaćenih uz plaću za ožujak 2020. u ukupnom iznosu od … kuna, te izvod iz računovodstva od 23. travnja 2020. o nagradama isplaćenim radnicima u mesnici 204 u S. uz plaću za mjesec ožujak 2020. u ukupnom iznosu od … kuna. 

25.Iz osporenog rješenja tuženika proizlazi da je u prodavaonici tužitelja u prodavaonici broj MAL204 - mesnica S. 3 u S., , prilikom inspekcijskog nadzora 14. travnja 2020. utvrđeno povećanje cijene proizvoda - svježeg mesa juneći vrat s kosti, obuhvaćenog točkom II. Odluke, u odnosu na cijenu tog proizvoda na dan 30. siječnja 2020. iznad propisane najviše razine cijena. Zaključak je tuženika da je do povećanja cijene došlo protivno točki II. Odluke, odnosno da tužitelj nije predočio dokaz o povećanju cijene proizvoda uslijed povećavanja njegove nabavne cijene, već je nabavna cijena ostala ista. Pri tome je tuženik imao u vidu prigovore tužitelja kako je na formiranje cijena utjecalo značajno povećanje zavisnih troškova u koje se ubrajaju troškovi transporta zbog odlaska vozača u karantenu, nedostatka radne snage zbog novonastale situacije na tržištu, povećanje troškova zaštitnih sredstava i sredstava za dezinfekciju i dr., koji prigovor je ocijenio neosnovanim, jer tužitelj iznos zavisnih troškova nije iskazivao zasebno u poslovnoj dokumentaciji dostavljenoj na uvid, te je utvrdio da tužitelj povećanje zavisnih troškova nije dokazao. Također je polazeći od definicije odredbe članka 2. stavka 1. točke 8. Zakona o trgovini i članka 2. stavka 1. točke o) Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (Narodne novine, broj: 117/17) ocijenio neosnovanim prigovor tužitelja kako je inspektor pogrešno utvrđivao nabavnu cijenu samo kroz jediničnu cijenu dobavljača, bez utvrđivanja je li došlo do promjene zavisnih troškova, jer je uvidom u podatke tužitelja o nabavnoj cijeni proizvoda i to dokument naziva Centralno skladište primke od 29. siječnja 2020. i 6. travnja 2020. utvrđeno da je za stavku zavisni troškovi naznačen iznos od 0,00 kn/kg. Budući da se radi o povećanju cijene proizvoda voljom tužitelja kao gospodarskog subjekta koji u uvjetima epidemije COVID postupa protivno Odluci, tuženik smatra da se radi o nepoštenoj, odnosno agresivnoj poslovnoj praksi (članak 31., članak 32. stavak 4. al. 2. ZZP, članak 36. i članak 37. stavak 1. al. 3. ZZP).

26.Slijedom svega navedenog i suprotno tužbenim navodima, ispravno je tuženik utvrdio da tužitelj nije predočio dokaz o povećanju cijene proizvoda uslijed povećavanja zavisnih troškova, te da posljedično tome povećanje cijene predmetnog proizvoda nije bilo vezano za povećanje nabavne cijene i koje je stoga protivno točki III Odluke.

27.Ujedno, po ocjeni ovog suda, Odluka tužitelja o isplate nagrade radnicima za rad u uvjetima širenja korona virusa, te s tim u svezi rekapitulacija od 23. travnja 2020. o nagradi za rad u uvjetima širenja korona virusa ne predstavlja zavisni trošak koji je vezan za nabavu svježeg mesa juneći vrat s kosti, već se upravo radi o volji tužitelja, odnosno poslovnoj odluci tužitelja da u novonastalim uvjetima epidemije bolesti COVID-19 isplaćuje posebne nagrade kao poticaj na rad u takvim uvjetima.

28.Stoga Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku na okolnost utvrđivanja povećanja visine zavisnog troška koji je teretio proizvod juneći vrat s kosti, ocijenivši isti suvišnim, jer je tužitelj visinu zavisnih troškova bio dužan potkrijepiti vjerodostojnom knjigovodstvenom dokumentacijom, koju dokumentaciju tužitelj nije priložio, a iz podataka spisa proizlazi da su zavisni troškovi za predmetni proizvod 0,00 kn/kg.

29.Na opisani način tužitelj se, u smislu gore citiranih odredbi članka 31. do 37. Zakona o zaštiti potrošača koristio praksom koja se smatra nepoštenom odnosno agresivnom, jer je povećavao maloprodajnu cijenu navedenog proizvoda suprotno Odluci o iznimnim mjerama kontrole za određene proizvode, te unatoč nespornoj činjenici da nije došlo do povećanja nabavne cijene predmetnog proizvoda (nego je ista cijelo promatrano razdoblje iznosila 26,50 kn/kg.) i unatoč okolnostima u kojima se potrošači nalaze nakon izbijanja epidemije bolesti COVID-19, koje su tolikog značaja da umanjuju sposobnost potrošača za razumno rasuđivanje, a tužitelj je kao trgovac bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.

30.Uzimajući u obzir sve prethodno izneseno, osporeno rješenje valjano je obrazloženo, te sud smatra kako su osporeno rješenje kao i prvostupanjsko rješenje zakonita.

31.Slijedom iznesenoga, a na temelju članka 57. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima sud je odlučio kao u izreci presude.

32.Tužitelj je zatražio naknadu troškova upravnog spora, koje troškove je popisao u tužbi u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn.

33.Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

34.Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo odbiti zahtjev istog za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U Splitu, 22. listopada 2021.

S U T K I N J A

 

                            Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. i 79. stavak 7. ZUS-a).

 

 

DNA:

-          tužitelju po opunomoćenici M. M., Z., , uz zapisnik o raspravi i zapisnik o objavi

-          tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik o objavi

-          u spis

 

Rj. I. Pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe - po pravomoćnosti presude

   II. Spis kal. 30 dana.