Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1               Poslovni broj: I -235/2021-4

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-235/2021-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog G. P., zbog kaznenih djela iz članka 291. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Kv I-24/2021-8 od 23. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Vukovaru Kv I-24/2021-8. od 23. lipnja 2021., u postupku neprave obnove, na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) preinačene su u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Vukovaru broj K-6/2020-49 od 17. studenoga 2020., koja je preinačena presudom Vrhovnog suda poslovni broj I -54/2021-4 od 16. veljače 2021., kojom je osuđenik G. P. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 2. KZ/11. i presuda Županijskog suda u Vukovaru broj K-43/2015-18 od 26. listopada 2016., koja je preinačena presudom i rješenjem Vrhovnog suda poslovni broj I -686/2016-2 od 14. siječnja 2020., kojom je osuđenik G. P. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 2. KZ/11., pa je osuđenik na temelju članka 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11-I) osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, u koju mu je kaznu, na temelju članka 54. KZ/11-I, uračunato vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 17. lipnja 2020. nadalje.

 

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači presudu te osuđeniku izrekne primjerenu strožu jedinstvenu kaznu zatvora.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenio težinu pojedinačnih kaznenih djela i visinu izrečenih pojedinačnih kazni, jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra te da je precijenio značaj ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela, odnosno da je osuđeniku izrekao preblagu kaznu.

 

6.1. Naime, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, pravilno uzeo u obzir ranije izrečene kazne i sve relevantne okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u procesu individualizacije kazne, i to da je u presudi broj K-6/2020-49 od 17. studenoga 2020., olakotnim cijenjeno osuđenikovo iskreno priznanje kaznenog djela, izraženo kajanje, mlađa životna dob u vrijeme počinjenja kaznenog djela te spremnost naknade štete, dok je otegotnim cijenjena osuđivanost po presudi K-43/2015-18 od 26. listopada 2016., a po toj presudi olakotnim mu je cijenjena mlađa životna dob u vrijeme počinjenja kaznenog djela i neosuđivanost, dok otegotne okolnosti nisu nađene. Potom je pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11-I, prvostupanjski sud osuđeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, koja je veća od najviše pojedinačne utvrđene kazne, a ne doseže njihov zbir, uzimajući u obzir počiniteljevu ličnost i počinjenje kaznenih djela u njihovoj ukupnosti.

 

6.2. Upravo je takva kazna, s obzirom na sve ranije utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, i po ocjeni drugostupanjskog suda, primjerena težini i pogibeljnosti konkretnih kaznenih djela, stupnju osuđenikove krivnje i njegovoj osobnosti, te je, suprotno žalbenim navodima, prikladna ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

7. Slijedom izloženoga, budući da pobijana presuda žalbenim tvrdnjama nije s uspjehom dovedena u sumnju, te da ispitivanjem presude sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi pobijanom odlukom bila počinjena koja od procesnih ili drugih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 22. listopada 2021.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu