1              Poslovni broj: I Kž-rz-18/2021-4

              Poslovni broj: I Kž-rz-18/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i dr.sc. Lane Petö Kujundžić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 122. i drugih Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., - pročišćeni tekst 35/93. – ispravak 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96. – dalje: OKZRH), odlučujući o žalbama okrivljenih I. G., P. D., J. N., M. Z., S. B., S. R. i M. J. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kov-rz-2/2016., od 27. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe okrivljenih I. G., P. D., J. N., M. Z., S. B., S. R. i M. J. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 27. svibnja 2021. broj Kov-rz-2/2016. pod točkom I rješenja su na temelju članka 351. stavak 1. u vezi sa člankom 86. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) izdvojene iz spisa određene službene zabilješke, odnosno uredovna bilješka, a identificirane i pobrojane u točki I dispozitiva pobijane odluke. Pod točkom II istog rješenja je na temelju članka 86. ZKP/08. prihvaćen prijedlog obrane za izdvajanjem iz sudskog spisa dokaza navedenih pod točkom 262. i 271. popisa dokaza na kojima se temelji optužnica, a radi se o zapisnicima o prepoznavanju putem fotografija. Pod točkom III istog rješenja odbijen je kao neosnovan prijedlog obrane za izdvajanjem dokaza taksativno navedenih u popisu dokaza na kojima se temelji optužnica i to pod točkama 275. -287. te 290. – 294. i 298. – 303. te 314. – 318. te 320. – 325.

2. Protiv navedenog rješenja pod točkom III, žalbe su podnijeli okrivljeni I. G. putem odvjetnika P. B., okrivljeni P. D. putem odvjetnice I. Š., okrivljeni J. N. putem odvjetnika B. M., okrivljeni M. Z. putem odvjetnice G. R., okrivljeni S. R. putem odvjetnice S. I. B. i okrivljeni M. J. putem odvjetnika J. C. te svi predlažu da se u odnosu na točku III pobijanog rješenje izdvoje svi dokazi koji su navedeni pod točkom III prvostupanjskog rješenja i to kao nezakoniti dokazi ili pak da se pobijano rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Protivno žalbenim navodima okrivljenih I. G., P. D., J. N., M. Z., S. B., S. R. i M. J. za istaknuti je da u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju se okrivljenici pozivaju u žalbama, jer u odnosu na točku III pobijanog rješenja kojom je odbijen kao neosnovan prijedlog obrane za izdvajanjem dokaza koji su taksativno nabrojani u istoj točki, su u pobijanom rješenju izneseni razlozi o odlučnim činjenicama. Žalitelji smatraju da u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir odredbe članka 267. i 329. ZKP/08., jer da preslike pismena ne mogu biti dokazi, a time i dio sudskog spisa ukoliko se ne mogu predočiti izvornici. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud u svom rješenju naveo da isprave ne obuhvaćaju samo slučajeve kada se radi o originalnim ispravama i ovjerenoj preslici isprave, već obuhvaćaju i slučajeve preslike istih pa i slučajeve neovjerenih preslika isprava odnosno dokumenata, a sve iz razloga jer u svakodnevnom životu i neovjerene preslike služe kao dokaz činjenica koje su u njima navedene. Kako se u konkretnom slučaju u odnosu na dokaze navedene pod točkom III pobijanog rješenja ne radi o ispravama u onim slučajevima kada je zakonom ili drugim normativnim aktom propisano da se neke činjenice mogu dokazati samo originalnom ispravom ili ovjerenim prijepisom ili fotokopijom, ispravno je prvostupanjski sud odbio prijedlog okrivljenika za izdvajanjem dokaza taksativno navedenih kao pod točkom III pobijanog rješenja. Naime, činjenica što se pojedini dokazi na kojima se temelji optužnica, a koji su pobrojani u točki III pobijanog rješenja, nisu priloženi u izvorniku, ne čini te dokaze nezakonitim kako je propisano odredbom članka 10. stavak 2. ZKP/08. pa slijedom navedenog i nije bilo razloga za njihovim izdvajanjem.

6. Drugostupanjski sud nije ovlašten odlučiti o prijedlogu za izdvajanje dokaza, i to zapisnika o ispitivanju određenih svjedoka pod brojevima stranica 105. spisa (tada oznake Kio-149/1992.) i 127. spisa oznake Kio-7/1998. te stranica spisa broj 112., 316. -321., 325. -326., 399. i 103., 401. te 1785. – 1786., 99. – 101. spisa, 104. -106., 117. -118., 122., 2282. – 2284. te 134., 138. – 139., 142., 145., 97., 143. – 159., 1325., 1327. – 1340., 1343. – 1344., 1345. te 1347. – 1350., koje je okrivljeni S. B. postavio tek u žalbi, a okrivljeni B. će u daljnjem tijeku postupka imati priliku sudu prvog stupnja to predložiti.

7. Slijedom navedenog kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 22. listopada 2021.