Poslovni broj: 57 Pž-3156/2021-2 2

1

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-3156/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ružice Omazić, predsjednice vijeća, Mirte Matić, sutkinje izvjestiteljice i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE VODE pravna osoba za upravljanje vodama, Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Ž., protiv tuženika STEČAJNA MASA IZA Ž. B. d.d. „u stečaju“ Ž., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnica u Z., radi brisanja hipoteke, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-201/2020-40 od 5. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-201/2020-40 od 5. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, Trgovački sud u Osijeku je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim Sporazuma o zasnivanju založnog prava, sklopljenog 1996. godine između J. B.-B. iz V. i Ž. banke d.d. iz Ž., kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini pobliže označenoj u izreci presude i utvrđenja da je bez pravnog učinka upis založnog prava za korist tuženika na toj nekretnini koje je upisano rješenjem Općinskog suda u Županji poslovni broj Z-559/1996 od 1. ožujka 1996., i podredni tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenim i bez pravnog učinka upis tog založnog prava te uspostava prijašnje zemljišno-knjižno stanje na način da se na nekretnini upisanoj izvrši upis brisanja založnog prava koje je sada upisano u korist Ž. B. d.d. Ž., a za osiguranje glavnice u iznosu od 1.300.000,00 ATS (točka I. izreke) naložio tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kn (točka II. izreke).

 

2. U obrazloženju presude sud, u bitnome navodi da je uvidom u povijesni izvadak sporne nekretnine utvrdio da je 14. listopada 1997. na temelju zapisnika od 20. lipnja 1996. i Sporazuma od 20. lipnja 1996. uknjiženo pravo vlasništva na kč. br. ... uz otpisani iz zk. ul. ... sa imena J. B.-B. V. i upisane za korist Hrvatske vode Z.. Primjenom odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama i čl. 130. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), sud je utvrdio da je Sporazum o zasnivanju založnog prava između vjerovnika Ž. B. d.d. Ž. i dužnika J. B.-B. od 27. veljače 1996. radi osiguranja potraživanja vjerovnika iz Ugovora o garanciji prema J. B.- B. s p.o. V. na spornoj nekretnini zaključen u vrijeme kada je na kč. br. ... bilo uknjiženo društveno vlasništvo na korištenju J. B.-B.. Zato je sud ocijenio neosnovanim tvrdnje tužitelja o ništetnosti ovog Sporazuma jer njegova tvrdnja da je tužitelj u vrijeme zaključenja sporazuma vlasnik ove nekretnine nije osnovana pri čemu, tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokaz da je temeljem Zakona bio uknjižen kao vlasnik na ovoj nekretnini sukladno odredbi čl. 130. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV). Sud je ocijenio da su i dužnik i vjerovnik prilikom zasnivanja založnog prava postupali u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige. Tužitelj je postao vlasnik sporne nekretnine na temelju Sporazuma od 20. lipnja 1996., a koje je upisano 14. listopada 1997., tužbu je podnio 16. siječnja 2014., ona je podnesena protekom roka od tri godine iz odredbe čl. 129. st. 2. t. 2. ZZK-a. Zbog svega navedenog sud je tužbeni zahtjev za brisanjem založnog prava i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja ocijenio neosnovanim i odbio kao neosnovan. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude, navodeći, u bitnome, da je sud odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dostavio dokaz da je 1996. godine bio uknjižen kao vlasnik nekretnine slijedom čega je utvrdio da je tuženik postupao u dobroj vjeri, odnosno savjesno i pošteno, te je na temelju takvih ocjena sud zaključio da je tužitelj tužbu podnio nakon isteka prekluzivnog roka. Pogrešno je utvrđenje suda da su tuženik i treća osoba, bivše J. B.-B.) postupali u dobroj vjeri, jer su one postupale fraudolozno, što konkretni Sporazum o zasnivanju založnog prava čini protivnim prisilnim propisima, a svakako protivnim moralu društva. Presuda ne sadrži razloge i utvrđenja na temelju kojih bi bilo nepobitno utvrđeno je li tužitelj univerzalni sukcesor J. B.-B.. Predmetni Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini, koja u naravi predstavlja centar za obranu od poplava, je u posebnom pravnom režimu, višestruko protivno prisilnim propisima, a naročito moralu društva i kao takav ništetan. Zahtijeva nadoknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 11.125,00 kn.

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju čl. 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbama i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ona pravilna i zakonita.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za brisanje upisa založnog prava (brisovna tužba) prema čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama - „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01 i 100/04; dalje: ZZK) i utvrđenje ništetnosti Sporazuma o zasnivanju založnog prava sklopljenog između J. B.-B., V. i Ž. B. d.d., Ž. koji je upisan na temelju rješenja Općinskog suda u Županji poslovni broj I-41/96 od 27. veljače 1996. za korist Ž. B. d.d. Ž., radi osiguranja glavnice u iznosu od 1.300.000,00 ATS, naplativo u protuvrijednosti kuna s pripadajućim kamatama i naknadama jer u vrijeme upisa hipoteke nekretnina nije bila u vlasništvu J. B.-B., slijedom čega J. B.-B. nije moga sklopiti Sporazum o zasnivanju založnog prava.

8. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku postupio prema uputama drugostupanjskog suda izraženim u rješenju poslovni broj Pž-8310/2016-3 od 22. svibnja 2020. i na okolnost odlučnih činjenica; je li tužitelj bio uknjižen kao vlasnik nekretnine u trenutku upisa zaloga za koji tvrdi da je nevaljan odnosno tko je bio upisan kao vlasnik u vrijeme upisa spornog zaloga, uvidom u povijesni zk. izvadak nekretnine pravilno utvrdio da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje brisovne tužbe jer nije bio nositelj knjižnoga prava u trenutku upisa predmetnog zaloga pa mu stoga knjižno pravo nije povrijeđeno.

9. S obzirom na to da je tužitelj zahtijevao utvrđenjem ništetnosti Sporazuma o zasnivanju založnog prava na istoj činjeničnoj osnovi, tvrdnji da „J. B.-B. nije mogao sklopiti taj sporazum jer nije bio vlasnik nekretnine“ prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ni taj tužbeni zahtjev nije osnovan jer je Sporazum o zasnivanju založnog prava sklopljen između vjerovnika Ž. B. d.d. Ž. i dužnika J. B.-B. 27. veljače 1996. radi osiguranja potraživanja vjerovnika iz Ugovora o garanciji prema J. B.-B. s p.o. V. zaključen u vrijeme kada je na spornoj nekretnini bilo uknjiženo društveno vlasništvo na korištenju J. B.-B..

10. Žalbenim navodima žalitelj ne osporava utvrđenje da nije bio uknjižen kao vlasnik nekretnine u trenutku upisa zaloga. S obzirom na to da tužitelj nema aktivnu legitimaciju tražiti brisanje uknjižbe i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnoga stanja žalbeni navodi žalitelja izneseni na okolnost pogrešnog utvrđenja proteka trogodišnjeg prekluzivnog roka iz čl. 129. st. 2. ZZK-a nisu odlučni za ocjenu pravilnosti pobijane presude (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

11. Zbog navedenog je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 130. ZV-a i čl. 129. st. 1. ZZK-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

13. Zato je, primjenom čl. 368. t. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 22. listopada 2021.

Predsjednica vijeća
Ružica Omazić