Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: 30 Ovr-456/2021-4
Republika Hrvatska
Općinski sud u Sesvetama
Stalna služba u Vrbovcu
Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22
Poslovni broj: 30 Ovr-456/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sutkinji Zdenki Kudović-Husain, na prijedlog sudske savjetnice Petre Petak, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grad Z., Z., OIB: …, zastupan po gradonačelniku T.T. mag. pol., Z., OIB: …, a on po generalnoj punomoćnici K.P., mag. iur., OIB: …, (SU-1127/20), protiv ovršenika G.V., A., B., OIB: …, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i obustavu ovrhe, bez održavanja ročišta, 22. listopada 2021.
r i j e š i o j e
I Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao neosnovan.
II Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, kao neosnovan.
III Odbacuje se prijedlog ovršenika za donošenje rješenja o obustavi ovrhe, kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Ovršenik je 31. kolovoza 2021. ovom sudu podnio prijedlog za odgodu ovrhe, proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te obustavu ovrhe. Ovršenik u prijedlogu u bitnome navodi kako je zaprimio obavijest agencije da je 22. srpnja 2021. u Očevidnik osnova za plaćanje zaprimljeno i evidentirano rješenje Gradskog ureda, Klasa: UP/I-363-03/2013-80/4104 od 17. lipnja 2013., koje rješenje je već bilo zaprimljeno i evidentirano u Očevidnik osnova za plaćanje te je agencija postupajući prema čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj: 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20; dalje: ZOPNS) protekom roka od tri godine, odnosno 4. kolovoza 2018. prestala s njezinim izvršavanjem. Nadalje, navodi kako se u cijelosti protivi ponovnom zaprimanju i izvršavanju sporne osnove za plaćanje obzirom da je agencija prestala s izvršavanjem iste zbog nemogućnosti naplate te predlaže odgoditi ovrhu, proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim te obustaviti ovrhu u ovome predmetu.
2. Ovršenik u dijelu prijedloga u kojem predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim u bitnome navodi da se pljenidba i prijenos trebaju proglasiti nedopuštenim obzirom da je ovrhovoditelj 22. srpnja 2021. na naplatu ponovno podnio spornu osnovu za plaćanje unatoč tome što je agencija postupajući po čl. 12. ZOPNS prestala s njezinim izvršavanjem 4. kolovoza 2018. te se poziva na stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019., na kojem sastanku je zaključeno da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da agencija nakon što je na temelju čl. 12. ZOPNS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istom. Ovršenik ističe kako se navedeno stajalište primjenjuje na sve oblike izravne naplate te vrijedi za sve slučajeve u kojima agencija postupa prema čl. 12. ZOPNS.
3. Prijedlog ovršenika zaključkom od 1. rujna 2021. dostavljen je na očitovanje ovrhovoditelju.
4. Ovrhovoditelj se podneskom zaprimljenim na sudu 14. rujna 2021. očitovao na prijedlog ovršenika, u kojem podnesku navodi kako se navedeno stajalište o nedopuštenosti ponovnog podnošenja iste osnove za plaćanje koju je agencija prestala izvršavati sukladno odredbi čl. 12. ZPONS zauzeto na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. odnosi na sudske ovrhe, a ne i na one izvansudske. Ovrhovoditelj ističe kako je u odnosu na sudske ovrhe odredbom čl. 5. st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) propisano da ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne predloži novi predmet ili sredstvo ovrhe, ovrha će se obustaviti te slijedom navedenog ovrhovoditelj u takvim slučajevima ima vremenski ograničenu mogućnost istražiti imovinu ovršenika i naplatiti svoju tražbinu drugim predmetom ili sredstvom ovrhe. Ističe kako je upitno ima li se obavijest agencije o postupanju temeljem odredbe čl. 12. ZPONS-a smatrati obavijesti o nemogućnosti provedbe ovrhe iz odredbe čl. 5. st. 4. OZ-a, obzirom da je ta nemogućnost privremenog karaktera i odnosi se samo na razdoblje iz odredbe čl. 12 ZPONS-a, ne na trajnu nemogućnost provedbe ovrhe, kao što bi bilo u slučaju da ovršenik uopće nema otvorenih računa i slično. Ovrhovoditelj navodi kako je u konkretnom slučaju sukladno odredbi čl. 3. ZPONS-a podnio na izravnu naplatu agenciji pravomoćno rješenje upravnog tijela te s tim u vezi ističe kako kod izvansudske ovrhe ne postoji institut koji bi omogućavao eventualnu promjenu predmeta ili sredstva ovrhe, niti dolazi do obustave protekom dva mjeseca od dana obavijesti o privremenoj nemogućnosti provedbe ovrhe. Nadalje, navodi kako ovrhovoditelj u takvim slučajevima, ako se tražbina ne namiruje, mora od agencije zatražiti obavijest o razlozima nepostupanja po predmetnoj osnovi za plaćanje i o mjestu u redoslijedu naplate i pritom mora platiti odgovarajuću naknadu agenciji, koja naknada se ne refundira ovrhovoditelju te je time ovrhovoditelj doveden u nepovoljniji položaj od ovršenika, a tek po ishođenju obavijesti ovrhovoditelj je u mogućnosti pokrenuti sudsku ovrhu na nekom drugom predmetu ovrhe. Ovrhovoditelj navodi kako neke ovršne isprave koje su podobne za izravnu naplatu zastarijevaju tek za deset godina, te ukoliko bi iste bile isknjižene bez mogućnosti ponovnog uvrštavanja u redoslijedu naplate, ovrhovoditelj bi imao više od dvostruko manje Zakonom o obveznim odnosima predviđenog vremena za naplatu dužne tražbine. Ističe da, kada bi se praksa na koju upire ovršenik odnosila na izvansudsku ovrhu, nastala bi mogućnost svojevrsne manipulacije od strane ovršenika na način da privremeno obustavi sve uplate na vlastite račune na razdoblje od tri godine i time u potpunosti onemogući prisilnu naplatu na novčanim sredstvima te bi postojala mogućnost da se po određenoj osnovi za plaćanje ne postupa iz razloga što se ista nalazi u redoslijedu naplate, a naplaćuju se prioritetne tražbine te bi takva praksa dovela u pitanje cilj instituta ovrhe, kao i svrsishodnost pokretanja ovršnih postupaka. Slijedom navedenog predlaže sudu odbiti prijedlog ovršenika kao neosnovan.
5. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije osnovan.
6. Člankom 209. st. 1. OZ-a propisano je ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Sukladno odredbi članka 210. stavka 1. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Člankom 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ-a).
7. Člankom 50. st. 5. OZ-a propisani su razlozi na koje u povodu žalbe sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da sud pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku, koje razloge i povrede sud nije pronašao.
8. Člankom 12. stavkom 1. ZOPNS-a propisano je ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.
9. Obzirom da se protiv ovršenika vodi postupak izravne naplate temeljem isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, na raspolaganju ima pravna sredstva propisana člankom 210. stavkom 1. OZ-a. Prema ocjeni ovog suda ovršenik se pozvao na žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 3. kojim je propisano da ovršenik može izjaviti žalbu ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, sve obzirom da u svom prijedlogu navodi kako je ovršna isprava, odnosno Rješenje Gradskog ureda, Klasa: UP/I-363-03/2013-80/4104 od 17. lipnja 2013., već bila zaprimljena i evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje te je agencija postupajući prema čl. 12. ZOPNS protekom roka od tri godine, odnosno 4. kolovoza 2018. prestala s njezinim izvršavanjem. Sukladno prethodno citiranom članku 12. ZOPNS-a, propisano je da će agencija prestati s izvršavanjem osnove za plaćanje ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, no navedeno postupanje agencije, odnosno prestanak izvršavanja osnove za plaćanje, ne predstavlja okolnost zbog koje ovrhovoditelj u postupku izravne naplate ne bi mogao istu ovršnu ispravu ponovno podnijeti na izravnu naplatu, odnosno ne znači da je ovlašten ovršnu ispravu podnijeti na izravnu naplatu samo jednom.
10. Slijedom navedenog, obzirom da ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno nije na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, valjalo je odbiti prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate kao neosnovan i riješiti kao u točki I izreke ovog rješenja.
11. Ovršenik je uz prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnio i prijedlog za odgodu ovrhe, koji prijedlog je sud smatrao prijedlogom za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na koji se sukladno odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.
12. U dijelu prijedloga u kojem predlaže odgodu ovršenik navodi da bi mu izvršenjem osnove za plaćanje nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva teška obzirom da je samo potraživanje višestruko veće nego mjesečna primanja ovršenika koja su mu neophodna za vlastito uzdržavanje kao i uzdržavanje njegove obitelji. Navodi kako je već dugi period blokiran pri čemu nije imao sredstava na računu ili mu je njihovo upravljanje bilo znatno otežano. Nadalje, navodi kako se zbog trenutnih izvanrednih okolnosti nastalih zbog globalne pandemije te zbog teške situacije na tržištu rada tek prije nekoliko mjeseci zaposlio te su uslijed dugog perioda nezaposlenosti i postojeće blokade te nemogućnosti izvršavanja dodatnih financijskih obveza protiv njega pokrenuti i drugi ovršni postupci. Ističe kako mu je upravljanje vlastitim sredstvima već sada vrlo ograničeno, a preostala kojima može upravljati neophodna su za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Navodi kako je Grad Z. kao ovrhovoditelj prezadužen i u lošoj je financijskoj situaciji što dovodi u pitanje kasniju mogućnost naknade štete koja je izvršenjem ovrhe nastala ovršeniku te bi naknadno pokretanje ovršnih postupaka protiv ovrhovoditelja zahtijevalo podmirivanje dodatnih troškova postupka.
13. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelj se očitovao podneskom od 14. rujna 2019. navodeći kako je navod ovršenika da je općepoznato kako je Grad Z. prezadužen što dovodi u pitanje kasniju mogućnost naknade štete potpuno bespredmetan te predstavlja pokušaj svojevrsnog šikaniranja. Navodi kako je Grad Z. u potpunosti likvidan, dok je upravo ovršenik taj koji nije podmirivao svoje obveze te je svojom krivnjom prouzrokovao pokretanje postupka prisilne naplate te predlaže odbiti prijedlog ovršenika kao neosnovan.
13. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.
14. Sukladno članku 65. stavku 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako su kumulativno ispunjena dva uvjeta: ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili mora učiniti vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje te je potrebno da je ovršenik protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavio pravni lijek ili da je na neki drugi način predviđen odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a osporio ispravu na temelju koje je određena ovrha.
15. U svojem prijedlogu ovršenik nije naveo okolnosti ili predložio dokaze koji bi učinili vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala takva šteta koju ne bi mogao naknadno naknaditi od ovrhovoditelja, odnosno ovršenik nije učinio vjerojatnim da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualno naknadno namirenje. Isticanje izvanrednih okolnosti nastalih pod utjecajem globalne pandemije i dovođenje istih u vezu s poslovanjem ovrhovoditelja na razini pretpostavke, bez navođenja konkretnih razloga i okolnosti na strani ovrhovoditelja, ne mogu se smatrati štetom u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Isto tako, okolnost da je ovršenik već dugi period blokiran pri čemu niti nije imao sredstava na računu ili mu je njihovo upravljanje bilo znatno otežano te okolnost da se tek nedavno zaposlio, kao i da su protiv njega pokrenuti drugi ovršni postupci, ne predstavljaju razlog za odgodu ovrhe propisan zakonom. Provedba ovrhe sama po sebi podrazumijeva umanjenje imovine na strani ovršenika te navođenje otegotnih okolnosti te vrste na strani ovršenika samo po sebi ne može se smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom u smislu članka 65. st. 1. OZ-a.
16. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, sud je ocijenio da uvjeti za odgodu ovrhe nisu ispunjeni, stoga je temeljem odredbe čl. 65. OZ-a valjalo odbiti prijedlog za odgodu kao neosnovan i odlučiti kao u točki II izreke ovog rješenja.
17. U dijelu prijedloga u kojem predlaže obustaviti ovrhu, ovršenik upućuje na odredbu članka 5. OZ-a, i to na stavak 4. navedenog članka kojim je propisano ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz stavka 3. toga članka, ovrha će se obustaviti. Člankom 5. stavkom 3. OZ-a propisano je ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.
18. Prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe nije dopušten.
19. Obzirom da se protiv ovršenika vodi postupak izravne naplate, na raspolaganju ima pravna sredstva propisana člankom 210. OZ-a, odnosno ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, te osim navedenih nisu predviđena druga pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate pred agencijom, pa tako niti prijedlog za obustavu postupka.
20. Slijedom navedenog, obzirom da prijedlog za obustavu ovrhe nije dopušten, valjalo je riješiti kao u točki III izreke ovog rješenja.
U Vrbovcu 22. listopada 2021.
Sudac
Zdenka Kudović-Husain, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 8 (osam) dana od dostave pisanog otpravka ovog rješenja, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- Ovrhovoditelju
- Ovršeniku
Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Petra Petak