Poslovni broj 10 P-848/2019- 57

 

 

  

                 REPUBLIKA HRVATSKA

         OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

     STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

     Dugo Selo, Ulica biskupa Augustina Kažotića 13

                                          Poslovni broj 10 P-848/2019- 57

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice N. G. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku K. R., odvjetniku iz J.,  protiv tuženice L. B. D. iz Z., OIB: … zastupane po punomoćniku V. I., odvjetniku iz Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon provedene usmene glavne i javne rasprave,  održane i zaključene 9. rujna 2021., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužene, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08. i 123/08., 57/11., 148/11., 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu ZPP),   22. listopada 2021. godine, objavio je i

 

 

p r e s u d i o   j e

 

                           

                   I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju od 17. svibnja 2018. zaključen između tužiteljice N. G. iz Z., OIB: …, kao primateljice uzdržavanja i tuženice L. B. D. iz Z., OIB: … kao davatelja uzdržavanja , a koji je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren od strane Javnog bilježnika M. M. dana 17. svibnja 2018. pod posl. brojem Ov-5892/2018.

 

II. Određuje se na osnovi ove presude brisanje zabilježbe tuženikovih prava iz ugovora o doživotnom uzdržavanju  navedenog u točci I. ove presude na nekretninama u vlasništvu tužiteljice i to: kčbr.1420/2 jednokatna stambena poluugrađena zgrada pop.br.21851 u Z., sa 279 m2 upisana u z.k.ul.br.5671 k.o. V. N.

 

              III. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 15.175,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od  22. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim

 

trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.Tužiteljica N. G. (dalje: tužiteljica) u tužbi navodi da je sa tuženicom L. B. D. (dalje: tužena) 17.5.2018. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sačinjen u formi javnobilježničkog akta od strane Javnog bilježnika M. M. iz  Z. i ovjeren istog dana. pod posl. brojem Ov-5892/2018 (dalje: Ugovor). Čl. 2. navedenog Ugovora tužena se kao davatelj uzdržavanja obvezala, među ostalim odmah po zaključenju Ugovora sudjelovati u plaćanju režija, brinuti se o životnim potrebama tužiteljice i osigurati joj sve uvjete za redovan i normalan život u starosti. Navedene obveze tužena nije izvršavala niti ih izvršava sada, čak štoviše tužiteljici onemogućuje posjete liječniku obiteljske medicine a tužiteljica plaća sve režijske troškove. Čak je došlo i do fizičkog napada tužene na tužiteljicu uslijed čega je intervenirala i policija. Uslijed opisanih događaja tužiteljica je bila prisiljena napustiti svoju kuću te ne stanuje u istoj kako bi otklonila daljnje nasilje i otklonila opasnost na svoj život i tijelo. Također tužena je temeljem navedenog Ugovora upisala zabilježbu sklopljenog ugovora u zemljišnim knjigama, te nadalje bez pravne osnove, a s obzirom da u Ugovoru nije navedeno da ugovorne strane ugovaraju zajedničko domaćinstvo, uselila u stambeni prostor tužiteljice. Tužiteljica ističe da čak nema primjerak sklopljenog Ugovor jer joj ga tužena nikad nije  uručila. Stoga tužiteljica ustaje s tužbom za raskid citiranog ugovora temeljem odredbe čl.583.  Zakona o obveznim odnosima i predlaže da se raskine Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 17.5.2018. sklopljen između stranaka te odredi brisanje zabilježbe tuženikovih prava iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju  na nekretninama u vlasništvu tužiteljice i to: kčbr.1420/2 jednokatna stambena poluugrađena zgrada pop.br.21851 u Z., sa 279 m2 upisana u z.k.ul.br.5671 k.o V. N., te naloži tuženici da tužiteljici naknadi trošak postupka.

              2.U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev dok ne osporava zaključenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju 17.5.2018. Osporava navode da nije izvršavala svoje obveze po Ugovoru posebice jer u čl.2 Ugovora stoji utvrđeno da ona te obveze već ispunjava. Ističe da tužba nije  uredna jer tužiteljica ne predlaže potrebne dokaze za utvrđenje činjenica navedenih u tužbi na kojima temelji svoj zahtjev. Tužena da je i prije zaključenja Ugovora  sa svojim mlt. djetetom boravila na adresi tužiteljice, po njihovom dogovoru i s pristankom tužiteljice, te na toj adresi imala prijavljeno prebivalište od 22.2.2018., dok je na adresu tužiteljice doselila već 2017. Stoga da postoji valjani pravni osnov za njen boravak na adresi tužiteljice. Tužiteljica je ta koja je napustila zajedničko domaćinstvo radi manipulativnih postupka trećih osoba, te nema osnove za raskid ugovora. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti. Na pripremnom ročištu 24.4.2019. navodi da ju je tužiteljica opunomoćila da joj podiže mirovinu, da ona ima primanja 20.000,00kn te je bila u mogućnosti podmirivati režije te da se nadležni CZSS pozove na očitovanje je li bilo prijava tužiteljice odnosno intervencije istog radi rješavanja problema zajedničkog života.

              3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o doživotnom uzdržavanju od 17.5.2018. (list 4-7), zk. izvadak (list 8-9), presliku osobne iskaznice tužene (list 15), potvrdu PUZ, II. PP Z. od 20.11.2018. (list 17), preslike preporučene pošiljke (list 21-22), pismo tužiteljice M. B. (list 23), punomoć N. G. od 17.5.2018. (list 25), preslike računa (list 26-27 i 31-153, 156-177), uvid u dopis CZSS Z., Podružnica S. od 4.2.2020., zapisnike od 11.10.2018., te službene zabilješke od 30.10.2018.  (list 187-192),  medicinska dokumentacija tužiteljice (list 193), saslušani su svjedoci: D. M. (list 183), S. M., V. H., V. H., H. M. (list 195-199), dopis svjedoka M. H. od 6.3.2020 (list 200-203), saslušani su svjedoci M. B., B. B., D. M. (list 208-211), D. M., S. D. (list 252-253), dr. S. K. (list 261-262), G. B. (list 283), tužiteljica i tužena kao stranka (list 178-183).

4.Nije saslušan svjedok M. T. i D. M. jer je tužiteljica od tih dokaznih prijedloga odustala na ročištu 11.5.2021. Nije saslušan svjedok J. P. jer taj svjedok predložen od tužene nije pristupio na ročište11.5.2021., izostanak nije ispričao a i sud je smatrao da je činjenično stanje dostatno utvrđeno za presuđenje. Druge dokaze sud nije provodio  jer stranke druge dokaze nisu predlagale. 

5. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP - a. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u cijelosti.

              6.Predmet ovog spora je raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju i   uspostava ranijeg zk stanja, odnosno brisanje zabilježbe postojanja tog Ugovora u zemljišnim knjigama.

              7.Iz navoda tužbe i odgovora na tužbu, te navoda stranaka tijekom postupka proizlazi da između stranaka nije sporno da su  stranke 17.5.2018. sklopile Ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet  kojeg su nekretnine tužiteljice upisane u z.k.ul.br.5671 k.o V. N. Nesporno je da je tužena napustila svoju nekretninu nakon intervencije policije14.10.2018. i u njoj ne živi već prije podnošenja tužbe.              8.Sporno je, da li je tužena izvršavala svoje obveze preuzete ugovorom, te da li je tužiteljica radi postupanja tužene napustila svoju nekretninu. Ovo s obzirom da tužna tvrdi da ju je tužiteljica svojim ponašanjem spriječila u izvršavanju njenih obveza zbog čega tužena nije kriva za daljnju nemogućnosti ispunjavanja konkretnih obaveza preuzetih predmetnim ugovorom. Dakle tužena tvrdi da ju je sama tužiteljica onemogućila u izvršavanju njene ugovorne obveze kako bi zlouporabila pravo i dovela do raskida ugovora.

              9. U navedenom postupku bilo je potrebno utvrditi sporne činjenice:

- koje obveze je tužena preuzela predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju;

- da li je tužena predmetne obveze po ugovoru izvršavala;

- da li je tužena već prije zaključenja Ugovora živjela s tužiteljicom i po kojoj osnovi;

- da li je tužiteljica onemogućila tuženu da izvršava njenu obvezu uzdržavanja s namjerom da bi izazvala raskid.

              10.Kako je navedeni Ugovor zaključen 17.5.2018. na isti se primjenjuje odredbe Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - NN 35/05,41/08, 125/11, 78/ 15), čl. 579.-585. kojima je reguliran  ugovor i raskid  ugovora o doživotnom uzdržavanju. Na navedeni ugovor se  primjenjuju i odredbe ZOO koje se odnose na ugovore i osnovna načela obveznog prava.

              11. Uvidom u predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen medu strankama 17.5.2018. utvrđeno je da se istim čl. 2. davatelj uzdržavanja obvezao: a) osigurati sve uvjete za redovan i normalan život u starosti, što uključuje prema potrebama primatelja uzdržavanja osigurati odgovarajuću prehranu, nabavke odjeće i obuće, pružanja adekvatne liječničke i svake druge pomoći u razumnim rokovima posjećivati primatelja uzdržavanja osobno ili putem članova svoje obitelji, b) u slučaju smrti pokopati primatelja uzdržavanja prema mjesnim običajima. Također je utvrđeno da davatelj uzdržavanja, već od ranije s posebnom pažnjom brine o svim životnim potrebama primatelja uzdržavanja i u svemu mu je u pomoći u najtežim životnim trenucima (brine se o životnim potrebama, plaća režije). Iz navedenog je utvrđeno da nije ugovorena zajednica života primateljice i davateljice uzdržavanja. Ipak iz svih provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da su stranke živjele u istoj kući.

12. Uvidom u zk. izvadak i predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju bila nekretnina tužiteljice  kčbr.1420/2 jednokatna stambena poluugrađena zgrada pop.br.21851 u Z., sa 279 m2 upisana u z.k.ul.br.5671 k.o. V. N. Uvidom u presliku osobne iskaznice tužene utvrđeno je da je na adresi tužiteljice prijavljena s prebivalištem od 22.3.2018. Uvidom u punomoć tužiteljice dane tuženoj od 17.5.2018. utvrđeno je da je isti dan kad je zaključen predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju tužiteljica ovlastila tuženu da može obavljati konzultacije kod dr. opće prakse, podizati lijekove, umjesto nje podizati mirovinu i sve radnje preko njenog računa u Z. banci te je zastupati u svim pravnim pogledima (sudovi, zdravstvo, pošta).

13. Uvidom u zapisnike od 11.10.2018., te službene zabilješke od 30.10.2018. CZSS Z., Podružnica S. (list 187-192) i medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 193), utvrđeno je da je navedeni CZSS dana 28.9.2018. zaprimio dopis patronažene sestre L. B. i liječnice obiteljske medicine S. K. iz DZ Z. Zapad da im je tužiteljica N. G. navela da je bila prisiljena potpisati Ugovor o doživotnom uzdržavanju s podstanarom L. B. D. Socijalni radnik Centra je izvršio terenske izvide na adresi tužiteljice, o svemu je izvještena II PP Z. te su uzete njihove izjave na zapisnik kod Centra. Iz zapisnika od 11.10.2018. proizlazi da je tužiteljica izjavila da je sa tuženom koja je bila njena podstanarka sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, nakon otpusta iz bolnice na S. D. gdje je boravila 8 dana zbog visokog šećera i tlaka. Ugovor je potpisala kod javnog bilježnika u K. bez prislile. Nije znala što potpisuje jer taj ugovor nema. Tužena joj je isključila telefon i ne dopušta joj kontakte s rodbinom, a njemu sestričnu D. M. je istjerala za vrijeme kućne posjete. Tužena joj svaki dan kuha i donosi hranu i odvodi je dr., ali nije zadovoljna kako vodi brigu o njoj. Tužena je isti dan pred Centrom izjavila da je tužiteljica znala što potpisuje, osporavala je da tužiteljici ne dozvoljava kontakt sa rodbinom, niti je istjerala iz kuće njezinu sestričnu D. M. koja je kod njih prespavala 4.10.2018. Nije tužiteljici isključila telefon što je socijalni radnik pozivom i utvrdio.  Izjavila je da se tužiteljica nikad nije psihijatrijski liječila te je privi puta odvezena u PB V. 5.10.2018. kada je nju tuženu htjela istjerati iz kuće. Iz bolnice je puštena je jer nije željela ostati a psihijatar joj je kazao je tužiteljica patološki lažac. Tužiteljica da je prema njoj ljubazna, a iza leđa da ju ogovara i iznosi laži. Uskoro će tužiteljicu odvesti na psihijatriju u bolnicu u J. Iz službene bilješke socijalnog radnika proizlazi da je 9.10.2018. izvršen terenski izvid na adresi tužiteljice kada je uzeta njezina izjava. Terenski izvid je prethodno pokušan 3.10.2018., kada nitko nije otvarao vrata te je zatečen veliki pas u dvorištu. U telefonskom kontaktu tužena mu je navela da je zaposlena kao medicinska sestra na abdomalnom odjelu u bolnici na S. D. te je obećala i potom došla u podružnicu 11.10.2018. Iz iste službene bilješke proizlazi da je 15.10.2018. tužena došla u njihovu podružnicu te navela da je 14.10.2018. nazvala II PP Z. jer je tužiteljica s rođakinjom M. D. željela otići na njenu adresu u Ž. koju ona ne zna a što su kasnije i učinile. Navela je da je spremna raskinuti ugovor s tužiteljicom ukoliko joj vrati novčana sredstva koja je uložila u prizemlje kuće tužiteljice u iznosu od 120.000,00 kuna. Isti dan Centru se obratila i S. M. te nazvala da je ona 14.10.2018. dva puta pozvala policiju jer ju je tužena ošamarila a na njezinu svekrvu bacila džezvu od kave te ju je inspektor zamolio da tužiteljicu odvede s sebi kući gdje se tužiteljica i nalazi na adresi u P., i nema namjeru vratiti se kući.

14. Uvidom u nalaz Klinike V. od 4.10.2018. Utvrđeno je da je tužiteljica kolima Hitne pomoći u pratnji skrbnice dovezena u bolnicu radi ispada bijesa i ljutnje i nasrtaja na skrbnicu (tuženu). Iz istog proizlazi i da je tužena navela da je doživotni skrbnik pacijentice, da je tužena završila u bolnici, nitko je nije posjećivao te je preuzela na njen zahtjev skrb o njoj i do unazad tri tjedna su dobro funkcionirali. Istom prilikom je tužiteljica navela da je živjela sama, susjedi su joj preporučili tuženu za podstanarku. Ona je vlasnica kuće no tužena tvrdi da je sada ona vlasnica kuće. Navela je da ima dijabetes, da je potpisala da joj tužena bude skrbnik, ali je bolesna, zaboravljiva te nije znala što potpisuje. Na dan prijema u bolnicu došla joj je rodbina, a tužena joj brani kontakt sa istom te joj je isključila telefon. Iz ove dokumentacije proizlazi i da se tužena predstavljala kao skrbnik tužiteljice iako ona tonije bila. Naime tužiteljica je poslovna sposobna osoba  i nije pod skrbništvom.

15.Uvidom u pismo tužiteljice M. B. (list 23), poslano8.10.2018. utvrđeno je da je od iste tražila pomoć jer joj tužena zabranjuje kontakte s rođakinjom, brani joj telefoniranje, telefon joj je isključen a brojevi tel. obitelji su joj oduzeti, te se žali da je bila u V. jedan dan, te moli pomoć da je se izbavi iz te situacije.

16. Uvidom u račune koje je priložila tužena, potvrde o uplati O. t., HEP-a, Z. h., V. i o. (list 26-27) utvrđeno je da su ti računi za 11. i 12. 2018. plaćeni i to u studenom, odnosno u prosincu 2018. s time da računi HEP-a još glase na M. H., vjerojatno majku tužiteljice. Uvidom u račune koje je dostavila tužiteljica (list 156-157) utvrđeno je da su računi HEP-a od ožujka do rujna 2018. plaćeni kao i računi od ožujka 2017. do veljače 2018., kao i račun HEP-a za rujan 2019. do ožujka 2019. Također je utvrđeno da su plaćeni i računi V. za siječanj, ožujak, travanj, srpanj, kolovoz, rujan, studeni, prosinca 2018. te siječanj 2019. Također je utvrđeno da su plaćeni računi za HRT i Z. h. za tužiteljicu za 2018. i 2019. Iako je svaka od stranaka neke od tih računa dostavila iz navedenog se ne može utvrditi tko je te račune platio.Iz računa za kupljenu robu koje je dostavila tužena, utvrđeno je da je istim kupovana razna roba u dućanima K., F. S., K. tekstil, M., I., B., I., K., L., N. P., J., S., CCC H. Sudac je utvrdio da je velik dio tih računa tih računa s datumima iz 2017. a neki i 2016. a iz kupljene robe ne može se sa nikakvom sigurnošću utvrditi da je ista kupljena  samo za tužiteljicu, a što tvrdi tužena koja je na ročištu 4. rujna 2019. ustvrdila da je kvačicom naznačila račune koji se odnose na tužiteljicu u svrhu uzdržavanja te da u onim računima gdje nema nikakvih kvačica i oznake da su u cijelosti potrošeni za uzdržavanje tužiteljice. Osim toga 2016. i 2017. tužena nije imala nikakvu obvezu uzdržavati tužiteljicu. Neki računi su i iz INE za benzin od 3.6.2017. pa nije razvidno na koji način bi se oni odnosili za uzdržavanje tužiteljice.  Također mnogi od priloženih računa imaju datum nakon 14.10.2018. kada je nedvojbeno da je tužiteljica već otišla iz svoje kuće pa sud ne vjeruje da je tužena za to vrijeme za nju nešto kupovala (npr. račun A. d.o.o. od 20.10.2018. – list 120). Isto tako je račun na iznos od 3.499,00 kuna od 6.10.2018. za ženski ogrtač te računi S. trgovačkog obrta od 17.10.2018 za više vesta, hlače i majicu na iznos od 689,00 kuna. Posebno valja naglasiti da neki računi nemaju vidljive datume  a iz nekih je očito da nisu kupovani artikli za potrebe tužiteljice. Iz nekih računa je potvrđeno da su kupovani hrana i pijesak za mačke, a tužiteljica je osporila  da je ona mačku imala, već ju je imala tužena. Dakle nije jasno kako je tužena sa priloženim računima koji nose datum nakon 15.10.2018. mislila dokazivati da je sve isto potrošeno za uzdržavanje tužiteljice koja nije s njom niti živjela.

 

              17.Na okolnost da li je tužena izvršavala svoje obveze iz Ugovora, te da li je tužiteljica onemogućila tuženu da izvršava njenu obvezu uzdržavanja s namjerom da bi izazvala raskid, saslušane su stranke i svjedoci.

18.Svjedok dr. S. K. liječnik obiteljske medicine tužiteljice je iskazala da poznaje tužiteljicu jer je bila njezin višegodišnji pacijent kao i mnogi njezini susjedi jer je liječnica u tom kvartu skoro 40 godina. Tužiteljica da je jednostavno strukturirana ličnost, jako vjeruje ljudima. Emotivno je topla, brinula se o svojoj majci niz godina, dovodila je na preglede, a nakon smrti majke teško se snalazila u vremenu i prostoru, pomagali su joj susjedi. Poslije smrti majke k njoj nije dolazila. 11.5.2018. susjeda V. H. ju je dovela k njoj jer je imala visoki šećer te je pozvana Hitna i tužiteljica je hospitalizirana. U bolnici S. D. je bila od 11.5. do 17.5.2018., gdje je dobila terapiju i šećer je stabiliziran. Tužena je prvi put nakon hospitalizacije tužiteljice k njoj došla tek 22.5.2018. te ona smatra da je trebala doći odmah po izlasku tužiteljice iz bolnice kako bi ona kao liječnica znala koje lijekove tužiteljici mora dalje davati a koji su u bolnici propisani. Tužena joj nije donijela otpusno pismo iako je ona to tražila, a potom je 23.5.2018. ponovno došla i digla galamu da će tražiti drugu liječnicu, ali otpusno pismo nije donijela. Kao liječnik tužiteljice službeno je zatražila i dobila otpusno pismo za tužiteljicu. Od tužene je tražila da joj dostavi vrijednosti šećera jer šećer nije bio mjeren, a potom do kolovoza 2018. nije bilo nikakvih kontakata. Već u srpnju je od patronažne sestre tražila da provjeri tužiteljicu, a zvali su i CZSS ali nije bilo odaziva. Izvid patronažne sestre nije bio dobar, kazala je nešto u smislu da su je teško pustili u kuću, a da je tužiteljica bila vidno preplašena. Nakon toga iako je tužiteljica bila njen pacijent nitko je nije doveo kod nje na pregled, a potom ju je prvi put dovela njena sestrična gđa. M. Tužiteljica je imala tablete ali potrebno je znati visinu šećera kako bi se odredila doza lijekova što ona nije znala. Osporila je tvrdnju tužene da bi se tužiteljica opirala posjetima liječnika  jer je za majku uredno dolazila liječniku, a dok nije imala epizodu sa hiperglikemijom možda nije znala da ima šećer, da joj je potrebna terapija i kontrola. Zato je i ona tražila tuženu da joj donese otpusno pismo, da bi dala kontrolne trakice i da joj donese karton mjerenja šećera. Tužena je digla galamu jer je ona od nje tražila otpusno pismo, te je na njen usmeni zahtjev pustila lijek za tužiteljicu. Iskazala je da tužiteljica nije imala nikakve znakove psihičke bolesti, nije bila agresivna, depresivna niti je imala ikakve ispade. Sud je iskazu ovog svjedoka u cijelosti poklonio vjeru jer je ista dugogodišnja liječnica majke tužiteljice i same tužiteljice pa je upućena u njeno zdravstveno stanje i ponašanje a nema razloga biti osobno zainteresirana za ishod postupka. Njen iskaz potvrđuje i iskaz tužiteljice da je prvi put imala epizodu sa dijabetesom 11.5.2018. do tada nije pratila isti, te da postupanje tužene nije bilo primjereno jer se odmah po izlasku tužiteljice iz bolnice trebala javiti liječnici, dostaviti joj otpusno pismo radi propisivanja daljnje terapije, mjeriti joj šećer i dovesti je liječniku. Liječnica je poslala patronažnu sestru jer nije imala kontakata s pacijenticom do 8/2018.

19. Svjedoci V. i V. H. susjedi tužiteljice stari 72 i 89 godina, iskazali su da tužiteljicu poznaju dugi niz godina. V. H. je tuženu upoznala 28.1.2018. u kafiću gdje radi tuženičina prijateljica iz tekstilne škole D. i od koje je čula da tužena traži posao kao konobarica a traži i stan. Iskazala je da je bolje poznavala roditelje tužiteljice s kojima je ista živjela i koji su je strogo držali, morala im je davati plaću.  Smatra da je laž da je tužiteljica bila u vezi s djedom tužene jer nikad prije tuženu nije niti čula niti vidjela. Bila je nazočna kad je tužiteljica prvi put razgovarala s tuženom radi podstanarstva sa K. i svojom curicom i upravo je ona s tužiteljicom i tuženom išla 12.3.2018. da tužena prijavi svoje prebivalište kod tužiteljice. Ona je tada kazala tuženoj da bude svjesna da je njihov odnos samo podstanarstvo. Ona je otišla s tužiteljicom kod dr. K. kad joj je pozlilo, nakon čega je tužiteljica Hitnom odvezena u bolnicu S. D. Ona je tuženoj kazala da je tužiteljica u bolnici i istoj je predala ključeve kuće tužiteljice. Zna da je tužena tužiteljicu odmah iz bolnice odvela kod bilježnika da potpiše ugovor, a da je sačinila ugovor s tuženom kazala joj je i dr. K. kojoj je to predočila tužena. Nakon toga tužiteljica ju je izbjegavala, nije se s njom čula, niti kod nje bila, jer je tužiteljica bila u strahu od tužene. Iako nije kontaktirala s tužiteljicom, kako se u ulici sve zna, čula je da je obitelj tužene dolazila i ordinirala po kući te je čula da je tužena uvela Internet i da je uređivala prizemlje bez da je o tome pitala tužiteljicu. Zna da je tužena sama plaćala režije za kuću dok tužena nije doselila, a jednom joj je poslije K. dao 1.500,00 kuna pa potom 500,00 kuna za podstanarstvo. Njoj je svojevremeno tužena kazala da ju je muž izbacio iz stana pa je zato ona tužiteljicu upozoravala da bude pametna i svoja. Također je iskazala da se ona (svjedok) djelomično brinula za tužiteljicu prije tužene, kuhala joj je hranu jer si je ona plaćala režije pa joj je malo novca ostalo od penzije 1.700,00 kuna koliko je imala. V. H. je iskazao da je tužiteljica k njima dolazila 6-7 godina nakon smrti roditelja, slabo je kuhala, kupovala je suhomesnato, pa su joj oni davali neki put što im je ostalo. Nikad nije čuo da bi tužiteljica bila u vezi s nekim muškarcem, a tuženu je samo jednom sreo kada je tražila stan da bude podstanar. Sud je ovim svjedocima, dugogodišnjim susjedima tužiteljice poklonio vjeru, jer najbolje znaju tužiteljicu, pomogli su joj  i odveli liječniku, a njihov iskaz potvrđuje iskaz tužiteljice da je tuženu upoznala neposredno prije nego joj je postala podstanarka a ne kao unuku čovjeka s kojim je bila u vezi i koja se o njoj brinula i ranije. Njihov iskaz potvrđuje i da je tužena platila podstanarstvo samo 2 puta.

20.Svjedok S. D. susjed tužiteljice, je iskazao 26.11.2020. da zna samo ono što je mogao primijetiti kao susjed, a to je da je tužena doselila prije 2-3 godine, dok trenutno u kući ne živi, dok su tu drugi ljudi. Prije doseljenja tužene tužiteljica je 3-4 puta tjedno izlazila do dućana, ili do susjeda, normalno je bila komunikativna, vedra, a nakon doseljenja tužene je prosto nestala. Viđao ju je sve manje, a potom ju uopće nije viđao te zna da je par puta dolazila policija i svi susjedi su mislili da će se nešto riješiti, a netko od policajaca mu je kazao da je tužiteljica dobila uputu da se makne iz te sredine. Tužiteljicu zna kao dobru, poštenu, neiskvarenu osobu, ali naivnu kao dijete te izuzetno skromnu. Sud je iskazu ovog svjedoka poklonio vjeru jer je susjed i nezainteresirani promatrač, koji je kao i ostali susjedi primijetio negativnu promjenu na ponašanju tužiteljice nakon useljenja tužene.

21.18.Svjedok D. M. stara 66 godina, susjeda tužiteljice je iskazala da je u razdoblju kad je tužena živjela s tužiteljicom ona još radila, a kroz svoj kupaonski prozor je čula viku, svađe i i sukobe. Jednom joj se N. prilikom susreta požalila da ju zatvaraju, da joj ne daju jesti, ne daju joj doktoru, ne puste ju na grob roditelja, nije joj za živjeti. Zna da je prije tužiteljica živjela s roditeljima, radila je u P. kao spremačica, nije bila u vezi s muškarcem. Iskazala je da tužena laže navodeći da je tužiteljica bila u vezi s njenim djedom jer bi oni to znali. Zna da je jednom dolazila policija kada je osobno vidjela kada je tadašnji partner tužene nju tukao u dvorištu pred policijom pa je susjeda pozvala policiju. I njenom iskazu je sud poklonio vjeru pa proizlazi da se tužiteljica žalila na tuženu i njene postupke radi kojih je i pokrenula ovu tužbu.

22.Svjedok D. M. star 39 godina, susjed tužiteljice je iskazao 17.6.2020. da tužiteljica u kući ne živi više od godinu dana a o njihovom odnosu zna da su problemi nastali kad je tužena kao podstanar došla k tužiteljici. Nakon toga je dolazila policija 2-3 puta, a jednom i Hitna pomoć. On je predao pismo tužiteljice upućene M. B., ne sjeća e kad je to točno bilo ali je tužiteljica došla k njemu u kuću i molila ga da pismo preda te kazala da je u strahu od te podstanarke. Kazala je da se boji za život, da je pobjegla da mu preda pismo te da je podstanarka ne pušta van iz kuće. Nakon što je iz kuće iselila par puta je došla vidjeti kuću izvana te mu je kazala da plaća režije za kuću i da se u nju bolji doći. Sjeća se intervencije policije kada su na ulici bile sestrična tužiteljice i još jedna mlađa osoba i rekle da ih je tužena napala. Od kada je podstanarka došla manje su viđali tužiteljicu, a od kad više tužiteljica u kući ne živi, tu žive ljudi po cijeloj kući što zna jer je vidio svjetlo i čuo muziku, a prije je podstanarka živjela samo u prizemlju. Iskaz ovog svjedoka suglasan je iskazima ostalih svjedoka susjeda tužiteljice kojima je sud poklonio vjeru. On potvrđuje i navod tužene da se obratila pismom rođakinji za pomoć radi ponašanja tužene a to potvrđuje i samo pismo tužiteljice.

23.Svjedok B. B. star 52 godine koji poznaje tužiteljicu jer su im roditelji bili poznanici iskazao je da je u ožujku 2018. vezao brajdu na dvorištu tužiteljice te mu je ona tada kazala da ima podstanarku koju je prijavila na svojoj adresi. Tada je promijenio bravu na ulazu u kuću kako bi jedan ključ dala podstanarki, radilo se o cilindar bravi za koju ne treba ključ s unutarnje strane kada bi se zaključala. Tada mu se nije žalila na tuženu, samu mu je rekla da joj je ona podstanarka. Par puta je nosio tužiteljici povrće iz Ž. od rođake D., ali kad je došao u listopadu 2018. nije ga htjela primiti, jer da ne smije ništa primiti. Pozvala ga je u kuću i rekla mu da ju spasi,  da je tužena tuče, polijeva je vodom, razbila joj je telefon i ne da joj telefonirati. Sud je i iskazu ovog svjedoka poklonio vjeru jer je suglasan s iskazima drugih svjedoka susjeda i rođaka tužene, te same tužiteljice u smislu da joj je tužena bila prvo samo podstanar a potom da se na njene postupke žalila.

24.Svjedok M. B., sestrična tužiteljičine majke, je iskazala da je bila kod tužiteljice u posjeti od razdoblja kad joj je majka umrla 2015. više puta. Čula se telefonom sa tužiteljicom koja joj je pričala da je usamljena. Na početku se nije žalila na tuženu, a kasnije jest i to nakon što je bila u bolnici i kad su joj oni rođaci iz Ž. došli u posjet. U bolnici je i čula da je tužena okreće od rodbine. Znala je za Ugovor tužiteljice s tuženom pa joj je kazala da to nije trebala raditi. U jednom trenutku je teško dobivala tužiteljicu na telefon, netko bi spustio slušalicu, glasa nije bilo te zna a su tužena i njena dadilja govorile tužiteljici: "što vas stalno zove sestrična iz K.", a što su vidjele iz pozivnog broja, iako ona nije u K. Kad tužiteljica nije mogla na telefon poslala joj je pismo preko susjeda u kojem je tražila da joj pomognu jer da joj je tužena bacila brojeve telefona. Ona je 3.10.2018. zvala O. i oni su 4.10.2018. telefon tužiteljici ponovno uspostavili. Njoj se tužiteljica na tuženu počela žaliti krajem rujna, početkom listopada 2018. Kada  je došla u Ž. tužiteljica je imala modrice na leđima te je pričala da ju je tužena polijevala vodom i tukla po leđima te je bila sva u strahu. Nikad od tužiteljice nije čula da bi bila u vezi sa tuženikovim djedom, tek joj je jednom davno dok je bila mlađa pričala da je imala dečka. 2016.-2017 je imala podstanare Albance. Tužiteljica joj je pričala kad je tužena doselila k njoj, jer je bila sretna te doživljavala nju, njenog partnera i dijete kao obitelj. Poznato joj je da je tužena uređivala donji kat u kojem je živjela što se tužiteljici i sviđalo jer su mislili kod nje ostati duže vrijeme. To su uređivali odmah u ožujku i travnju kada su doselili. Zna da je tužiteljica imala ušteđevinu 30.000,00 kuna a kad je došla na Ž. nije imala ni kune, te zna da je plaćala režije tada i sada. Također da joj je tužiteljica pričala da joj je tužena htjela promijeniti liječnicu što ona nije htjela, tako da su i obje pozvane u CZSS te su tamo otišle isti dan. Poznaje i D. M. s kojom je dobra. Ona je za ugovor stranaka čula u srpnju 2018. u razgovoru s N. i tada joj je rekla da to nije trebala napraviti. S D. M. je o Ugovoru pričala u 10/18 kada je to ona čula od N. ili L. 3 ili 4.10.2018. ona je razgovarala s D., kazala joj je da je tužiteljici dala popraviti telefon i da se N. boji. To s telefonom je bilo prije nego je dobila pismo jer je pismo dobila negdje 11.10.2018. Ovaj svjedok je osoba  starije dobi, rođakinja s kojom se tužena družila i osoba kojoj se obratila za pomoć pa joj sud vjeruje jer njen iskaz potvrđuju i materijalni dokazi u spisu jer je pismo primila 11.10.2018. i iskazi svjedoka susjeda tužiteljice. Iz njenog iskaza proizlazi da je tužena počela uređivati  prizemlje u kojem je živjela već prije zaključenja Ugovora s tužiteljicom dok je bila njena podstanarka.

25.Svjedok D. M. sestrična tužiteljice je iskazala da se obično čula s tužiteljicom telefonom te joj godinama nije dolazila u posjet, sve dok nije završila u bolnici kada ju je posjetila 28.5.2018. Tada je upoznala i tuženu, a uočila je i da je telefon s kata spušten i u prizemlje. Od svibnja do listopada 2018. sa tužiteljicom se čula više puta i razgovarala. Tužiteljicu je posjetila 3.10.2018. jer je ona zvala M. B. i tražila pomoć da je ugrožena. Tog dana je došla do tužiteljice u 19,00 sati sa sinom i zatekli su tuženu da maltretira tužiteljicu, čuli su njenu viku. Tu noć je prespavala kod tužiteljice, a kad je bila kod nje nazvao je K. P. i čula je da joj govori da L. izbaci van jer da je prevarena. Tada su oni pitali tužiteljicu ima li nešto dogovoreno s tuženom pa im je kazala da ima sklopljen ugovor o doživotnom ali im ga nije mogla pokazati, kazavši da ga ona nema. Tada je s tužiteljicom samoinicijativno otišla u gruntovnicu i utvrdila da je tužiteljica sačinila Ugovor s tuženom te su izvadile kopiju Ugovora. Isti dan 4.10.2018. policija je tražila tuženu pa je nešto ostavila u sandučiću što je ona tuženoj i kazala kad se vratila s posla. Tuženu je smetalo što je ona gledala u njen sandučić, kazala joj je da se ne miješa, da se ona brine za tužiteljicu, da ima sve napismeno i ona odlučuje što će se N. biti. Svjedoku je kazala i da ode iz kuće, da je došla bez poziva. Tada je tužena pozvala Hitnu za N., došla je i policija. Drugi put kad je bila policija to je bilo 14.10.2018. kad su ona i snaha došle u posjet N., i kad je došlo do fizičkog sukoba s obzirom da je tužena ošamarila njenu snahu bez povoda. Kada su došle N. u posjettužena im je kazala da zašto su došle jer to ona- tužena ne dozvoljava. Tom prilikom tužena im je kazala da N. ide u dom. Nakon odlaska policije da ju je tužena udarila džezvom. Iskazala je i da se do rujna 2018. pri telefonskim razgovorima tužiteljica nije žalila na tuženu, žalila se da je bolesna. Nakon intervencije policije 14.10.2018. tužiteljica je otišla kod nje i od tada je kod nje, jer ne želi da se sama vrati u kuću i živi sa tuženom. Iskazala je i da je tog 14.10.2018. između prvog i drugog dolaska policije tužena došla i iz novčanika tužiteljice uzela dopunsku i zdravstvenu iskaznicu, a da joj je isti dan tužiteljica kazala da nema niti osobnu, niti ključeve od kuće, niti karticu od banke koju je imala do 4.10.2018.  Na upit punomoćnika tužene kazala je da je 3. odnosno 4.10.2018 u kući bila samo M. H. koja je pazila dijete.

26.Svjedok S. M., daljnja rođakinja tužiteljice, stara 35 godina je iskazala da je sa svekrvom D. M. posjetila tužiteljicu povodom pisma koja je ista poslala sestričnama jer da ima problema s tuženom i da joj treba pomoć. Tada im je tužiteljica kazala a ide na groblje gdje ju je trebala voditi tužena te da je izgubila ključeve od kuće, a nitko ih nje dao napraviti, te da je izgubila i bankovnu karticu pa ne može dizati mirovinu za taj mjesec. Htjele su je tada odvesti na policiju jer je tvrdila da joj ključeve ne da tužena i da ne može iz kuće. Osobno nije znala ništa o zdravstvenom stanju tužiteljice, sve dok se po njenom dolasku k njima nije čula s njenom liječnicom dr. K. Prilikom posjeta njoj i svekrvi je tužiteljica kazala da se boji tužene i da ne želi tu živjeti. Tog dana tužena je pokušala odvesti tužiteljicu u prizemlje, došlo je do svađe, nju je tužena ošamarila, njenu svekrvu lupila po glavi kad je ona-svjedok kazala da će N. odvesti na policiju. Iz priče svekrve je čula da tužena tužiteljici brani telefoniranje i isključuje joj telefon te da je neki susjed poslao njeno pismo rođakinji. Cijeli taj incident je bio u listopadu, ne sjeća e datuma, ali na prijedlog inspektora tužiteljica je otišla u kuću njene svekrve i tu je i do danas.

27.H. M. stara 20 godina, studentica, 5.3.2020. je iskazala da je prije 2,5 godine nekih 4-5 mjeseci čuvala kćer tužene u njenoj kući. Misli da je to bilo 11,12/2018. Tužiteljica je živjela na katu i obje su imale telefon, ali da li je bio istog broja ne zna. Za to vrijeme zna da je tužena tužiteljici kuhala, nosila joj je jelo, prala joj je robu i nosila joj je gore. Nikad nije pričala s tuženom tko je njoj tužiteljica, mislila je da je njoj tužiteljica podstanar, a nikad ju nije pitala zašto se brine o podstanaru i kuha mu i čisti. U njenoj komunikaciji s tužiteljicom ista joj je hvalila tuženu. Bila je nazočna događaju kad je tužiteljica čak i fizički napala tuženu pred djetetom, da joj je uzela ključ i da je na katu zaključava, a što ona misli da nije bilo jer kako bi onda ona silazila u prizemlje. Dok je čuvala dijete nije vidjela da je tužiteljica izlazila iz kuće, ali to je mogla jer je brava bila takva da se mogla iznutra otvoriti ali se nije moglo ući izvana bez ključa. Ona je počela studirati u 10/2018 i nakon toga je počela čuvati dijete. Kada je čuvala dijete tuženoj, tužena je imala firmu za čišćenje, a po struci je medicinska sestra. Dok je ona boravila u predmetnoj kući, tužena je stalno nešto uređivala ali ne u smislu građevinskih radova u prizemlju. Tužena je vodila brigu o terapiji i davala tužiteljici lijekove. Dok je ona tu bila nije bilo posjeta tužiteljičinih rođaka. Isti svjedok je dan nakon saslušanja sudu dostavio pismeno u kojem navodi da je točan podatak da je 2018. upisala fakultet, a zabunila se kad je jednom u tijeku iskaza kazala da je to bilo 2017. Također da njen iskaz znači da je 2018. u listopada tužiteljica boravila u kući. Napisala je da je nakon iskaza zvala telefonom tuženu te joj je tužena kazala da se očito vodi kriva godina kada je tužiteljica napustila kuću jer da ju je napustila 2019. Napisala je da je ona čuvala djevojčicu od 10/2018 pa do ožujka 2019. i kada je tužiteljica boravila u kući. Sud iskazu ovog svjedoka nije poklonio vjeru jer kontradiktoran sam sebi, materijalnim dokazima i iskazima saslušanih svjedoka. Svjedok je očito krivo iskazivao u kojem vremenu je čuvao dijete tužene jer je nedvojbeno da je tužiteljica 14.10.2018. napustila svoju kuću pa ju dadilja nije mogla viđati od 15.10. 2018. do ožujka 2019. Nejasan je i njen iskaz jer tvrdi da je počela studirati u 10/2018 i nakon toga čuvati dijete tužene pa bi stoga proizlazilo da je bila u kući u vremenu kada je već tužiteljica istu napustila. Ipak njen iskaz je suglasan iskazima drugih svjedoka u smislu da je početkom listopada 2018. bio prvi sukob tužene i tužiteljice, kada je pred njom tužiteljica optuživala tuženu da ju zaključava, a nedvojbeno se radi o situaciji iz listopada 2018. kada je bio sukob stranaka te je dolazila policija.

28.Saslušana kao svjedok majka tužene G. B. je iskazala, na ročištu 9. rujna 2021. iako je prethodno bila pozivana na više ročišta pa joj se poziv nije mogao uručiti za ročište 9.10.2020. i ročište 11. svibnja 2021., da je njoj poznato da je njena kćer tužena tužiteljicu intenzivno pomagala 6 godina, odnosno od 2015. još kad nije živjela kod nje, a radi druženja njenog pokojnog oca R. Đ. i tužiteljice. Iskazala je da ne želi definirati odnos svog oca i tužiteljice jer joj je to prebolno radi njezine majke, jer su se njih dvoje družili još za života njezine majke. Njezini roditelji nisu živjeli zajedno jer je otac radio u Nj. i dolazio u H. Tužiteljica da nije imala rodbine da se o njoj brine i bila je u teškoj materijalnoj situaciji. Tužena je došla kod nje živjeti godinu dvije nakon što su se upoznale, u ljeto 2017. Ona ne zna da bi njena kćer, tužena bila podstanar kod tužiteljice. Njena kćer je s tužiteljicom napravila Ugovor o doživotnom u ljetu 2017. nakon događaja kada je tužiteljica završila u bolnici. Tužiteljicu je upoznala kada je posjećivala kćer i unučicu. Njena kćer je živjela u donjem dijelu kuće, a tužiteljica u gornjem. Iskazala je da je od 2017. posjećivala unuku kod kćeri, odnosno u kući tužiteljice. Kćer da joj je pričala da je nakon boravka u bolnici tužiteljica molila da bude konstantno uz nju, a tužena je rekla da ne može radi svog obima posla. Tužena da je na kraju pristala sačiniti Ugovor s tužiteljicom. Njoj je sama tužiteljica pričala kako je ona zamijenila nju, njenu majku te da se tužena o njoj brinula, kuhala joj, išle su zajedno u šetnju i na poštu. Odnosi stranaka su se pokvarili kad su se krajem te godine počela pojavljivati neka navodna N. sestrična iz Ž. Do tada joj je N. pričala da nema rodbine. Tužena joj je jednom pričala da joj je tužiteljica završila u V. ali joj nije rekla zašto, niti je ona pitala. Potom je bio još jedan incident kada ju je kćer nazvala da dođe čuvati unuku jer da će ona i N. biti privedene. Iskazala je i da je njena kćer uređivala donji dio kata odmah nakon što se u njega uselila jer u kuhinji nije bilo vode. Po riječima svoje kćeri zna da se ona trebala za N. brinuti, voditi je doktoru, plaćati joj režije, zna da joj je davala novaca, ali ne zna koliko. Ne zna za problem s telefonima ali da je njena kćer u prizemlju imala samo mobitel. Sud nije poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka, jer je kao prvo iskazivala da je njena kćer N. pomagala šest godina, već od 2015.  te se dnevno brinula o njoj, iako kod nje nije živjela, a tužiteljica je odselila u 10/2018. Iskazala je da je njena majka preminula 2017., a otac tri mjeseca nakon nje te da je tužena došla kod tužiteljice živjeti godinu, dvije nakon što su se upoznala. Ovo je kontradiktorno sa materijalnim dokazima u spisu i iskazima svih svjedoka jer je nedvojbeno do sada utvrđeno da je tužena kao podstanar doselila u ožujku 2018. kod tužiteljice, a 17.5.2018. s njom sačinila Ugovor. Nitko od dugogodišnjih susjeda tužiteljice nema nikakvih saznanja da bi otac ovog svjedoka bilo posjećivao, bilo bio u vezi sa tuženom, niti da bi ona poznavala tužiteljicu prije nego je došla kod nje u svojstvu podstanara. Osim toga, kako je nedvojbeno da je tužiteljica iselila iz kuće u 10/2018 nikako nije moguće da bi se tužena o njoj brinula šest godina od 2015. kako svjedok tvrdi. Ovaj svjedok je majka tužene pa sud smatra i da je pristrana te zainteresirana da njena kćer uspije u sporu.

              29.Tužiteljica, stara 60.g., saslušana 10.12.2019., je iskazala da je živjela na katu svoje kuće, a tuženu je upoznala preko susjede V. H. kad je tražila podstanare. Tako je tužena kod nje doselila u ožujku 2018. zajedno s K. P. i on joj je dva puta dao po 1.500,00 kuna za stanarinu. Ona je u mirovini od 2015. Mirovina joj iznosi 1.500,00 kuna, a tuženoj je iznajmila u prizemlju dvije sobe, kuhinju i kupaonu. K. P. nije dugo živio s tuženom nakon što se kod nje doselio. Ugovor o doživotnom je s tuženom sklopila na njen prijedlog te su se dogovorile da će joj tužena kupovati odjeću i obuću i da će plaćati režije i hranu. Režije joj nije plaćala niti joj je kupovala hranu, a odjeće joj je malo donosila. Iskazala je da 2017. nije niti poznavala tuženu pa joj ona tada ništa nije niti mogla kupovati. Ugovor je potpisala kada je išla iz bolnice, nije ga čitala jer nije imala naočale, a čim je potpisala ugovor tužena joj ga je uzela. Ne sjeća se da bi tuženoj dala kakvu punomoć, niti da bi joj javni bilježnik ugovor pročitao. Ustvrdila je da se prije zaključenja ugovora tužena o njoj nije brinula, a nakon što se tužena doselila ona je nastavila plaćati režije koje su joj iznosile oko 900,00 kuna bez grijanja. Točno je da joj je tužena svaki dan kuhala i nosila ručak. Shvatila je da je učinak ugovora da njena kuća poslije njene smrti ostaje tuženoj. Prije bolnice je bila pokretna, dizala je svoju mirovinu, kupovala hranu što joj treba za kućanstvo. Po izlasku iz bolnice S. D. je još išla u dućan i kupovala, ali potom  joj je tužena uzela ključeve i razbila telefon da ne razgovara s familijom. Problem je nastao nakon što ju je posjetila familija jer je pisala pismo M. B. da ne može izaći iz kuće i ne može telefonirati. Kad je bila sama imala je mali telefonski račun, a kad se uselila tužena račun je bio velik. Tužena da je uzela adrese svih njenih rođaka, a i čula ju je da razgovara sa rođacima pa joj je telefon razbila. Njena sestrična D. M. je došla u posjet i kod nje prespavala a drugi dan ju je tužena istjerala jer nije prethodno pitala da može kod nje doći. Drugi put je došla S. M. sa njenom sestričnom kada je došlo do svađe te je tužena S. opalila šamar a džezvicom opalila sestričnu D. M. Nakon tog sukoba ona je otišla svojoj rodbini u Ž. jer joj je i policija rekla da je kuća za nju preopasna. I prije toga događaja s policijom tužena ju je polijevala vodom i tukla je, a li ona tada nije zvala policiju jer nije mogla, tužena joj je uzela telefon. Nakon dolaska iz bolnice S. D. nije išla liječniku na kontrolu jer joj je tužena uzela sve dokumente iz bolnice. Iskazala je i da je tužena došla kod nje na kat, počela vikati na nju i šamarati je bez razloga. Da je tužena maltretira rodbini je rekla kada ju je posjetila, a prije toga nije imala kome reći. Jedan dan je i završila u V. jer je tuženoj kazala a je to njena kuća, a tužena ju je maltretirala. Nije osporila da joj je cijelo vrijeme dok je bila u kući tužena kuhala. Iskazala je da se ne može sjetiti kolike su bile režije za vodu, struju i smeće dok su živjele zajedno. O priloženim računima tužene je kazala da nikad nije imala mačku, da ne pije Coca-colu ni gazirana pića, tužena joj nije kupila nikakav ženski mantil u svibnju 2017., niti joj je kupovala odjeću niti torbu, niti je s njom ikad bila u A. centru, niti u dućanu M. Nikad nije nosila bokserice, niti je tužena za nju ikad kupovala građevinski materijal. niti opremu za kupaonu. Ona je sebi kupovala u K. i Š. Njoj je susjeda V. H. kazala da je tuženu upoznala preko neke konobarice. Ustvrdila je da ona plaćala režije i nakon što se iselila iz kuće. Iskazala je da nikad sa tuženom nije sačinila ugovor o podstanarstvu, a ne zna zašto. Ugovor o doživotnom je sklopila jer je imala malu mirovinu i bila je usamljena. Na kraju je ustvrdila da joj tužena ništa nije kupovala jer ona to nije niti tražila. Nije osporila da je u dijelu gdje tužena živi bilo radova u kući, jer si je tužena okrečila taj prostor i kupila namještaj. Potvrdila je da je u kući jedno vrijeme bila žena koja je čuvala dijete tužene. Potvrdila je da su vanjska vrata bila s protuprovalnom bravom koja su se mogla otvoriti bez ključa, ali bez ključa se nije mogla vratiti te je potvrdila da je možda izgubila ključeve, ali da je tužena tražila kod brave da napravi rezervne ključeve što joj je ona dala, ali joj tužena ključeve nije napravila. Tužena joj je mjerila šećer, ali u 22,00 sata kada se šećer ne mjeri. Ne zna gdje tužena radi i da li radi u smjenama, misli da negdje čisti. Poslije njenog izlaska iz bolnice kod njene liječnice je lijekove podizala tužena. Iskazala je da niti ne zna tko je R. Đ.

              30.Tuženica, stara 34g., je u svom iskazu 10.12.2019. navela da je direktor vlastite firme O. nekretnine, a da je tužiteljicu upoznala prije četiri godine (dakle 2015.) i redovno ju posjećivala jer je bila ljubavnica njenog djeda R. Đ. Posjećivala ju je jer ju je njen djed zamolio da brine financijski o tužiteljici. Prethodno je imala dvije godine podstanare koji joj nisu plaćali i koje nije mogla izbaciti. Tužiteljicu je doživljavala kao baku i ista joj je prije tri godine (prosinca 2016) pričala da nema nikakvih kontakata s rođacima, da ih se odrekla, a nakon što je završila u bolnici joj je rekla da ju ne ostavlja i da se brine o njoj. Iskazala je da je živjela kod tužene od kolovoza 2017., a u veljači 2018. se prijavila da živi kod nje. Tužiteljici se i doselila da bi o njoj brinula a ne da bi kod nje bila podstanar. Od kad je k njoj doselila davala joj je na ruke svaki mjesec 2.200,00 kuna. Tužiteljica je plaćala režije a samo grijanje je znalo biti od 900,00 do 1.200,00 kuna. Ona je kuhala i kupovala namirnice za oba domaćinstva i svakodnevno je tužiteljica imala pet obaveznih obroka za dijabetes. Bio je i nadzor CZSS povodom anonimne prijave mjesec dana prije odlaska tužiteljice iz kuće te nije utvrđena nikakva nepravilnost. Tada su obje bile u CZSS i tužiteljici je objašnjeno da tužena ne može biti uz nju cijeli dan jer netko mora raditi i sve financirati. Tužiteljica je imala fiksnu liniju telefona na svom katu, a ona tužena je imala samo mobitel te je telefonski račun iznosio 150,00 kuna, a uz njega je bio trio paket za gledanje programa, sve skupa 400,00 kuna mjesečno. Tužiteljica je imala ključeve dok ih nije izgubila. Osporila je da je ikad tukla, šamarala ili polijevala vodom tužiteljicu. Incident s V. je bio nakon posjete sestrične tužiteljice u rujnu ili početkom listopada 2018. kada ju je tužiteljica napala da joj vrati njene papire i nasrnula na nju, pa je stoga pozvala hitnu i išla s njom u bolnicu V. koja je dvije minute od njihove kuće. Do tada incidenta među njima nije bilo. Drugi incident s policijom je bio također u listopadu kada je sestrična tužiteljice pozvala policiju i svi su odvedeni u PP Č. Taj dan je dadilja nju zvala da je gore u kući vika pa je došla s posla i shvatila da rođaci tužiteljice do tada nisu znali za njihov ugovor pa im je ona za njega rekla. Policija joj je tada kazala da će tužiteljica uzeti svoje stvari i na par dana otići rođacima. Nitko nije spominjao njeno preseljenje. Mjesec dana potom uz pratnju policije tužiteljica je došla po još svojih stvari, a tužena nije znala niti gdje je, niti je imala kontakt telefon. Potom joj je tužiteljica iskopčala struju. Napomenula je da je stvari za kućanstvo i ležaljke kupila za tužiteljicu jer ih nije imala, a nakon što je otišla kupila je ogrtač na struju za 3.500,00 kuna jer je mislila da će se tužiteljica vrati. Iskazala je da je tužiteljici kupovala odjevne predmete pa i bokserice koje je nosila radi potrebe po izlasku iz bolnice. Iskazala je da je P. D. sekretarica u njenoj firmi, a P. K. njen bivši partner, te svih njenih 12 zaposlenih imaju poslovne kartice pa su i mogli nešto kupiti. Iskazala je da ugovorom o doživotnom nije ugovorena zajednica života iako je ona već prije kod nje živjela, jer joj to nije bilo bitno. Ona zadnjih 5 mjeseci živi u Š., a povremeno dolazi u Z., a tada dolazi u kuću tužiteljice. Nije mogla iskazati koliko plaća režije pojedinačno jer sve plaća s jednog računa, a ima tri poslovna prostora. Nije sprečavala tužiteljicu da se u kuću vrati i spremna je njihov ugovorni odnos održati. Iskazala je da je jednom mjesečno odlazila do liječnice tužiteljice gdje je i saznala da je ona samoinicijativno prekinula terapiju. U Š. živi jer taj grad voli, a vratila bi se u Z., ako se tužiteljica vrati u svoju kuću.

              31.Sud je iskazima stranka poklopio vjeru u djelu u kojem su suglasni i suglasni materijalnim dokazima u spisu.  Dakle, da su Ugovor zaključile 17.5.2018., te da su do rujna 2018. njihovi odnosi bili relativno skladni. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice da nije poznavala tuženu prije nego ju je uzela kao podstanarku u svoju kuću te da nije bila ljubavnica, niti poznanica njenog djeda. Ovo iz razloga što svi svjedoci koji duže vrijeme poznaju tužiteljicu suglasno iskazuju da je bila osoba skromna, lakovjerna i suzdržana tijekom života u odnosu sa muškarcima, a sve iz razloga što je živjela s roditelja i brinula o majci do njene smrti. Susjeda tužiteljice je ta koja je upoznala nju i tuženu i preporučila je kao podstanara tužiteljici. Sud nije povjerovao iskazu tužene da je ona od kolovoza 2017. živjela kod tužiteljice jer o tome nije iskazivao niti jedan svjedok - susjed tužiteljice koji bi o tome vjerojatno imali saznanja. Također, da je dosta postojala zajednica života tužiteljice i tužene od ranije vjerojatno bi se takva odredba stavila i u sklopljeni ugovor. Člankom 2. predmetnog Ugovora stavljeno je da je obveza primateljice uzdržavanja "u razumnim rokovima posjećivati primateljicu osobno ili putem članova svoje obitelji", što je odredba kontradiktorna stanju stvari ukoliko stranke žive zajedno i ugovorena je zajednica života. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka – liječnice tužiteljice da ponašanje tužene nije bilo primjereno nekom tko se brine za staru, bolesnu osobu, dijabetičara, jer je takvoj osobi potrebno redovno mjeriti šećer, voditi ju liječniku na kontrolu pa je upitno ponašanje tužene koja nije htjela surađivati sa liječnicom tužiteljice, nije joj donijela otpusno pismo iz bolnice, te je nije osobno dovodila na kontrolu. Da je problema među strankama bilo proizlazi i iz činjenice što je nakon posjete patronažne sestre liječnica dana 28.9.2018. izvijestila nadležni CZSS o problemima stranaka nakon kojih je izvršen i terenski izvid na adresi tužiteljice te je obavljen razgovor  socijalnog radnika sa strankama. Dakle, patronažna sestra poslana od liječnice tužiteljice izvijestila je da je tužiteljica potpisala ugovor s tuženom pod prisilom. Indikativno je da je socijalni radnik naveo da mu je tužena rekla da je zaposlena kao medicinska sestra u bolnici na S. D. Također je neobičan utisak koji je stekla dadilja tužene H. M.  da je tužiteljica podstanar tužene.

              32.Nedvojbeno je utvrđeno da je u listopada 2018. došlo do konflikta između stranaka 4.10.2018. kada je tužiteljica hitnom odvezena u V. nakon njihovog međusobnog sukoba. Također je nedvojbeno da je tužiteljica 14.10.2018. nakon drugog sukoba kako verbalnog, tako i fizičkog, tužene sa rođacima tužiteljice odselila iz svoje kuće, jer više nije htjela živjeti u zajedničkom kućanstvu sa tuženom.

33.Do raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, razumno je da dođe ukoliko je suživot ugovorenih strana, odnosno njihovi međusobni odnosi takvi da taj ugovor više nije održiv. Svrha s kojom starije osobe zaključuju ugovor o doživotnom uzdržavanju je da se netko za njih brine u starosti i nemoći, te da taj odnos bude međusobno pun razumijevanja i podrške, jer u protivnom svrha takvog ugovora nije ispunjena. Uostalom tužiteljica je osoba od 61.g., dakle predstoji još niz godina u kojima bi njihov odnos i Ugovor trebao egzistirati.

34.Iako sud ne sumnja da je možda dio problema stranaka bio i u ponašanju tužiteljice, jer je česta navika starih ljudi da se žale na nekoga tko se za njih brine, ali nedvojbeno je utvrđeno da se tužiteljica osjećala ugroženo od tužene. Dapače, većem broju osoba je govorila da ne može izaći iz kuće, da ju tužena ograničava pa čak i tuče i polijeva vodom. Postoji mogućnost da je rodbina tužiteljice po saznanju da je među strankama zaključen ugovor, utjecala na tužiteljicu, ali sud je uvjerenja da je problema očito bilo i ranije jer je upravo tužiteljica svojim pismom upućenom sestrični M. B. 9.10.2018. zatražila pomoć radi postupaka tužene prema njoj, a prije joj se žalila telefonom.

35.Sukladno čl. 583. st. 3. ZOO-a svaka strana može zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona i nakon zaključenja ugovora, sama plaćala režije i išla prvo vrijeme u nabavke, iako nije sporno da joj je tužena kuhala. Doduše nejasno je kako joj je tužena mogla davati pet obroka dnevno, ukoliko  je kako je sama iskazala, veći dio dana radila. Tužiteljica je i susjedima kad je to bila u mogućnosti iskazala da ne može izaći iz kuće i da ne može kontaktirati svoje rođake, niti telefonirati, a to je kazala i patronažnoj sestri, koji su bili jedine osobe s kojima je ista i kontaktirala nakon zaključenja ugovora s tužiteljicom. Kako je tužiteljica osoba starije životne dobi nedvojbeno je da joj je bilo važno imati mogućnost telefonskog kontakta sa rodbinom, a što je do rujna 2018. i imala. Odnos stranaka se pogoršao nakon što je došlo do njihovog sukoba nakon čega je tužiteljica na jedan dan bila hospitalizirana u PS V. Ali iz iskaza svjedoka njenih susjeda koji su u tom dijelu isti, svi potvrđuju da je nakon zaključenja ugovora s tuženom tužiteljica, koja je do tada iako starije dobi redovno izlazila iz kuće, do dućana i banke, tada u njihovoj percepciji "kao nestala", odnosno više je nisu viđali. Tužiteljica je osoba od tek 61.g. pa je životno i logično da izlazi, druži se i održava kontakte, jer iako bolesna njeno zdravstveno stanje nije takvo da to ne bi mogla.

36.Sud smatra da je održavanje ugovora na snazi nesvrhovito jer tužiteljica očito ne želi živjeti s tuženom, ne osjeća se sigurnom s njom i nije zadovoljna njihovim odnosom. Naime, za ocjenu jesu li ostvareni razlozi za raskid ugovora zbog neizvršavanja u smislu odredbe članka 583. i 584. ZOO-a nije odlučno samo ponašanje tužiteljice kao primatelja uzdržavanja, već cjelokupne okolnosti  stranačkih odnosa. Ovo posebno kad se ima u vidu činjenice da je između stranaka već  tri godine ne postoje nikakvi kontakti te da tužiteljica ne živi u vlastitoj kući i ne komunicira s tuženom, a kroz cijelo to vrijeme ugovor samo formalno egzistira,  pa bi zbog neizvršavanja obveza preuzetih ugovorom trebalo dodati i mogućnost razrješenja takvih odnosa. Naime, ugovor o doživotnom uzdržavanju po svojoj prirodi podrazumijeva skladne i korektne odnose ugovorih strana, dakle odnose u kojima vlada uzajamno poštovanje i razumijevanje, odnosno odnose u kojima je moguća uzajamna komunikacija. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka za sada se jedino kao neprijeporno ukazuje činjenica na koju upućuje  tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe a i tijekom postupka,  a to je da je između stranaka došlo do izmijenjenih okolnosti glede načina izvršavanja spornog ugovora  kada prestaje i svaka komunikacija između stranaka.

37..Sukladno čl. 584. ZOO na ugovor o doživotnom uzdržavanju primjenjuju se opće odredbe tog zakona o izmijenjenim okolnostima. Iako su okolnosti, koje su nastale nakon zaključenja ugovora, njihovi iznimno narušeni odnosi, okolnosti koje se ne mogu smatrati izvanrednim i neočekivanim, prema mišljenju suda odnosi stranaka su sada takvi da se njihov ugovor na može održati. Ipak pri odlučivanju pri raskidu ugovora sud se mora rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora pa smatra da ugovor među strankama valja raskinuti jer tužena nije ispunila odredbu čl. 2. Ugovora, odnosno nije se adekvatno brinula o tužiteljici i njenom liječenju na način kako je to ona od nje tražila, a i njena liječnica smatrala potrebnim. Isto tako valja reći da je tužena s tuženom sačinila i potpisala Ugovor isti dan kod izlaska iz bolnice nakon hospitalizacije, prije nego ju je i odvela kući, i nije joj dala primjerak ugovora. Ako se već tako dugo brinula za tužiteljicu kako tvrdi i bila emocionalno vezana za nju, sigurno je mogla pričekati da joj se stanje stabilizira i tada sačiniti Ugovor.

38.Kako dakle tužena nije u potpunosti poštivala obveze koje je preuzela Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, nego joj onemogućavala izlazak iz kuće i komunikaciju s rodbinom, te su imale međusobnih verbalnih sukoba radi čega je pozivana i policija, a tužiteljica tvrdi i da ju je tužena zlostavljala sud smatra a nije u potpunosti ispunjavala svoje obveze te ugovor među strankama valja raskinuti temeljem čl. 583.st.3 ZOO-a. Svrha zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju je da davatelj uzdržavanja primatelja uzdržavanja uzdržava do njegove smrti i ispunjava obveze preuzete tim ugovorom. Stoga iako se tužena brinula o tužiteljici po njenom izlasku iz bolnice i redovno joj kuhala, proizlazi da joj je ograničavala kretanje i komunikaciju s drugim ljudima, te se predstavljala kao njen skrbnik a što nije, nije ispunjavala odredbu Ugovora da će se primjereno brinuti o tužiteljici

39.Slijedom svega navedenog sud je tužbeni zahtjev tužiteljice na raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju i uspostavu zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo  prije tog Ugovora usvojio u cijelosti i presudio kao u izreci pod točkom I. i II. ove presude. Odluka o brisanju zabilježbe  tuženikovih prava na nekretnini tužiteljice temelji se na čl.368 ZOO- a kojim su propisani učinci raskida ugovora.

        40.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (10.001,00 kn) u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje i važećom odvjetničkom tarifom (čl. 155. ZPP-a). Tužena treba naknaditi tužiteljici trošak zastupanja po punomoćniku, u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja se ima primijeniti na ovaj predmet (dalje: Tarifa, »Narodne novine«, br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15.) važećom na dan odlučivanja o trošku Tbr.48/3, i to za sastav tužbe od 18.10.2018. u iznosu od 1.000,00 kn po Tbr.7/1, pribava potvrde od 20.11.2018. po Tbr.32 u iznosu od 250,00kn, sastav obrazloženih podnesaka od 11.3.2019., 27.9.2019. po Tbr 8/1 svaki po 1.000,00kn, sastav podneska 10.7..2019., po Tbr 8/3 po 250,00kn ,zastupanje na ročištima 4.9.2019. i 11.5.2021, u iznosu od po 500,00 kn svako po Tbr.9/1, zastupanje na ročištima 24.4.2019.,10.12.2019., 5.3.2020., 17.6.2020., 26.11.2020.,25.2.2021., 9.9.2021. u iznosu od po 1.000,00 kn svako po Tbr.9/1, odnosno ukupno na ime zastupanja iznos od 11.500,00kn + 25% PDV od 2.875,00kn sveukupno 14.375,00. Priznat joj je i trošak pristojbe na tužbu u iznosu 400,00kn, te trošak pristupa svjedoka  D. M., M. B. i B. B. u ukupnom iznosu od 400,00kn, odnosno ukupan trošak postupka od 15.175,00 kn. Nije joj priznat zatraženi trošak  podneska od 20.3.2019. kojim nadopunjuje  dokazne prijedloge jer je iste mogla dostaviti već uz tužbu.

41.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

             

U Dugom Selu, dana 22. listopada 2021.

 

                                                                                                                                   SUDAC:

 

                                                                                                                       Ranka Memišević, v.r.   

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave ove presude, o istoj odlučuje županijski sud .

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Rok za žalbu za stranku koja je uredno obaviještena  o ročištu za objavu počinje teći prvog sljedećeg dana nakon objave presude.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

 

 

Dna:

       1.  K. R., odvjetnik uz nalog za pristojbu na presudu

        2. V. I., odvjetnik