Posl.br. Pn-118/19-55

 

 

 

 

     Posl.br. Pn-118/19-55

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja E. G. iz P., A. p. …, OIB: …, zastupan po punomoćniku V. Z. L. odvjetnik iz P., protiv tuženika E. o. d.d. Z., Ul. grada V. …, OIB: …, zastupan po punomoćniku P. H. odvjetnica iz P., radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 29. rujna 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 22. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

             

              I Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete  isplati iznos od 24.820,00 kn (slovima:dvadesetčetiritisućeosamstodvadesetkunainulalipa) zajedno  sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28.02.2018.g. do isplate po stopi koja se određuje  za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 3.595,00 kn sve u roku od 15 dana.

 

              II Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 27.349,00 kn tužitelj se odbija.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

1.              Tužitelj u tužbi navodi da je dana ….g. oko … sati izvan naselja G. na kolniku … doživio prometnu nesreću u kojoj je sudjelovao kao putnik suvozač u teretnom vozilu registarskih oznaka P.. U toj prometnoj nesreći u svojstvu vozača tog teretnog vozila sudjelovao je M. B. P. koji je u toj prometnoj nezgodi zbog zadobivenih ozljeda preminuo. U vrijeme štetnog događaja tužitelj da je bio zaposlenik trgovačkog društva M. d.o.o. koje društvo je vlasnik teretnog vozila registarskih oznaka P. a koje je imalo zaključenu policu obveznog osiguranja kod tuženika pod borjem …. Tužitelj nadalje navodi kako je u prometnoj nezgodi zadobio višestruke otvorene rane glave, ramena i ruke te je zadobio prijelom nadlaktične kosti zbog čega se je liječio na odjelu kirurgije O. P. gdje mu je pružena i prva pomoć. Nakon otpuštanja iz bolnice da je obavio više fizikalnih terapija i specijalističkih pregleda sve u svrhu poboljšanja zdravstvenog stanja. Tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete koja se ogleda u pretrpljenim fizičkim bolovima, strahu, nastalom naruženju i umanjenju životne aktivnosti. Osim toga, potražuje i imovinsku štetu koja se ogleda u naknadi za tuđu pomoć i njegu te troškovima liječenja. Sveukupno potražuje naknadu štete u iznosu od 52.169,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.

 

2.               U odgovoru na tužbu  tuženik ne osporava da se dana …. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake P.. Također ne osporava da je toga dana predmetnim vozilom upravljao sada pok. M. B. P. koji je sa tuženikom imao zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Tuženik ne osporava niti činjenicu da je tužitelj bio sudionik opisane prometne nezgode i to u svojstvu suvozača u vozilu njihovog osiguranika koji je upravljao automobilom registarske oznake P.. Nadalje, tuženik ne osporava činjenicu da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio više tjelesnih ozljeda, međutim, smatra da nije zadobio teške tjelesne ozljede i da one po svojoj težini da ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade. Ističe kako je tužitelj u trenutku prometne nezgode ispao iz vozila jer nije bio vezan sigurnosnim pojasom zbog čega je i zadobio ogrebotine i udarce po rukama, nogama i tijelu zbog čega tuženik ističe prigovor suodgovornosti tužitelja u nastanku i obimu štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa. Iz medicinske dokumentacije koja je bila dostupna tuženiku da proizlazi kako nema govora o prijelomu lijevog ramena tužiteljeve ruke. Ta dijagnoza da se uvodi tek kasnije nakon prometne nezgode. Tuženik tvrdi da postoje dva nalaza istog radiologa od 23.08.2017. pa prema jednom nalazu nema prijeloma u području lijevog ramena, dok u drugom nalazu je taj prijelom očitan. Tuženik ističe kako je u međuvremenu tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 4.500,00 kn i na ime troškova liječenja iznos od 458,35 kuna, a čini i nespornim visinu troškova liječenja u iznosu od 916,69 kn. Također, ističe da je tužitelj podnio zahtjev za naknadom štete i kod C. o. d.d. pa da treba utvrditi da li je tužitelj ovu štetu već naplatio. U konačnici predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

 

3.              U dokaznom postupku izvršen je uvid u zdravstveni karton tužitelja, te u medicinsku dokumentaciju O. P. koja prileži ovome spisu, pročitana je potvrda P. P. na strani 4 spisa, zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, pročitana je medicinska dokumentacija na strani 7 do 30 spisa, izvršen je uvid u račune na strani 31 do 43 spisa, izvršen je uvid u priložene CD snimke tužiteljeve ruke, pročitan je vansudski odštetni zahtjev, sporazum o izvan sudskoj nagodbi, dopisi tužitelja i tuženika iz vansudskog postupka na strani 59 do 62 spisa, pročitan je dopis C. o. na strani 31 i 76 spisa, nalaz odjela za radiologiju na strani 72 spisa, pročitan je spis P. P. na strani 91 do 127 spisa, pročitan je dopis liječnika dr. M. B. na strani 127 spisa, pročitan je iskaz tužitelja saslušanog kao parnične stranke, pročitan je dopis O. P. na strani 139 do 140 spisa, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. R. Ć., pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka spec. radiologa dr. S. G., pročitan je iskaz svjedoka I. H., pročitan je dopis D. za starije i nemoćne osobe A. Š. na strani 166 i 171 spisa, pročitan je dopis O. P. na strani 172 do 176 spisa, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet dipl. ing. S. H. te je pročitan nalaz i mišljenje sudske medicine dr. V. S., pročitan je iskaz svjedoka dr. M. B..

 

Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

 

4.              Između parničnih stranaka nije sporno:

 

-da se dana …. godine oko … sati na dionici državne ceste … izvan naselja G. dogodila prometna nezgoda,

 

-da su u toj prometnoj nezgodi sudjelovala dva vozila, teretno vozilo registarske oznake P. i osobno vozilo stranih registarskih oznaka,

 

-da je u trenutku prometne nezgode u teretnom vozilu registarske oznake P. bio tužitelj kao putnik dok je vozilom upravljao sada pok. M. B. P.,

 

-da je u vrijeme nezgode teretno vozilo bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti broj …,

 

-da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio mnogobrojne tjelesne povrede,

 

-da tužitelj u trenutku prometne nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom,

 

-da tužitelj od C. o. d.d. osiguratelja drugog vozila, nije naplatio štetu iz ovog štetnog događaja.

 

5.              Sporno je između parničnih stranaka da li tužitelj zbog ozljeda koje je zadobio u opisanoj prometnoj nezgodi ima pravo na pravičnu novčanu naknadu obzirom da tuženik smatra da nije zadobio teške tjelesne ozljede, a vrsta ozljeda da je takve naravi da ne opravdava dosuđenje pravične novčane naknade. Isto je tako sporno da li je tužitelj uopće zadobio prijelom lijevog ramena obzirom da u sudskome spisu postoje dvije snimke ramena tužiteljeve ruke sa dva oprečna očitanja RTG snimaka od 23.08.2017. dakle, postoje dva nalaza sa istim datumom, 23.08.2017. gdje prema jednom nalazu nema prijeloma lijevog ramena, a prema drugom nalazu prijeloma ima, u konačnici sporno je i pitanje suodgovornosti tužitelja u nastanku i obimu pretrpljene štete poradi nekorištenja sigurnosnog pojasa.

 

6.              Valja najprije razjasniti pitanje da li je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio prijelom lijevog ramena ili nije, a obzirom na sporne RTG nalaze i očitanja snimaka ruke gdje postoje dva nalaza od istoga dana pa u jednom nalazu piše da je tužitelj slomio ruku, a u drugom nalazu piše da nije.

 

U pravcu utvrđenja tih spornih okolnosti sud je proveo dokaz saslušanjem ravnatelja bolnice ovdje saslušanog svjedoka I. H., pribavio je svu zdravstvenu dokumentaciju od O. P., pribavio je zdravstvene kartone, proveo je dokaz saslušanjem liječnika opće prakse tužitelja M. B., te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja na te okolnosti, a provedeno je i vještačenje po vještaku specijalisti radiologu dr. S. G..

 

Nakon tako provedenih dokaza sud je utvrdio sljedeće pravno relevantne okolnosti ovog prijepora. Sud je utvrdio da u dokumentu povijesti bolesti tužitelja koji se vodi pri O. P. pod nazivom ''povijest izmjena pregleda 285212-17'' koji prileže spisu vidljive su promjene u ISSA programu (operativni program bolnice) od primitka slike do posljednje promjene nalaza. Promjene su razvrstane u dva stupca s datumom i vremenom izmjene i to vrijeme izmjene na lokalnoj radnoj stanici  te vrijeme izmjene na serveru.

 

Sud utvrđuje da radne stanice bolnice nemaju sinkronizirano vrijeme pa je za analizu promjena uzeto u obzir serversko vrijeme koje je za sve korisnike bolnice isto. U kolumni ''mijenjao korisnik'' navodi se korisnik koji određenu promjenu izvrši, a u kolumni ''promjenjivi podaci'' vidljivo je o kojoj se točno promjeni radi. U zadnjoj kolumni ''tekst nalaza'' vidljiv je tekst koji je u navedenom trenutku bio upisan u ISSA sustavu.

 

Iz tablica str. 174 do 176 spisa je razvidno da su sve promjene vršene istoga dana u roku manjem od 10 minuta. U 10:13 nalaz je diktiran od strane dr. P., u 10:15 RTG nalaz je snimljen na CD nalaz je natipkan i stavljen je u status ''čeka verifikaciju''. U 10:22:28 dr. P. mijenja tekst nalaza (periartikularna kapsula zamijenjena u artikularnu kapsulu) što je registrirano i u 10:22:50 kao izmjena teksta nalaza iako se iz dokumenta ne vidi da je bilo što izmijenjeno.

 

Zaključno CD pregleda s nalazom tužitelja snimljen je prije nego što je nalaz bio verificiran te je u tom trenutku bila aktualna prva verzija teksta nalaza. Po pitanju snimljenih slika iz programa VamsTec-a potvrđuju da su uz ovaj pregled vezane samo dvije slike i to slika broj 26711433 u ISSA program importirana 23.08.2017. u 10:01:22 i slika broj 26711434 u ISSA program importirana druga slika 23.08.2017. u 10:01:23. To također potvrđuje da nije bilo nikakvih verzija slika, nije bilo brisanja slika niti pregleda pa ponovnog slanja.

 

Nadalje, sud je utvrdio da RTG snimak od 23.08.2017. u 09:56 pokazuje stanje multifragmentarne frakture velikog tuberkula humerusa s minimalnim pomakom frakturiranih ulomaka. Ovaj tekst nalaza odgovara iako je drukčijeg izričaja originalnom tekstu nalaza u dijelu ''u području velikog tuberkula humerusa nekoliko nepravilnih transparencija kosti''. Nadalje, RTG snimak od 12.11.2017. u 10:52 govori kako nema znakova akutne koštane traume, a na profilnoj skici mekim čestima dorzalno vidi se strano tijelo promjera 8mm.

 

Slijedom svega navedenog ovaj sud je utvrdio da se ne radi o mijenjanju ili prilagođavanju nalaza radi boljeg uspjeha u postupku, nije utvrđeno da je došlo do zamjene radioloških snimki, a u originalnom nalazu i u ponovljenim zatraženim reočitanjima radi se u stvari o istom nalazu, drugim riječima ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o istom nalazu različitog izričaja (u jednom piše nepravilna transparencija kosti, a u drugom piše multifragmentarna fraktura što u binom znači jedno te isto ali rečeno na drugačiji način).

 

Da je tome tako potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka dr. S. G. spec. radiolog koji je u nalazu jasno naveo da je za dijagnostičku obradu tužitelja bitna RTG snimka lijevog ramena od 23.08.2017. I taj vještak potvrđuje da se na snimkama vidi fraktura tuberkuluma humerusa. Frakturne pukotine zamućene, dijelom neoštrih rubova što odgovara frakturi staroj 10-ak dana. I ovaj vještak smatra da je tužitelj upravo u opisanoj prometnoj nezgodi zadobio koštanu traumu lijevog ramena točnije frakturu tuberkuluma humerusa. Dakle, prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da je u prometnoj nezgodi zadobio frakturu ruke nije osnovan jer je upravo provedenim dokazima utvrđeno suprotno da je u prometnoj nezgodi zadobio prijelom ruke.

 

7.              Drugo sporno pitanje jeste pitanje suodgovornosti tužitelja u nastanku i obimu štete poradi nekorištenja sigurnosnog pojasa. U pravcu utvrđenja osnovanosti tog prigovora sud je proveo dokaz kombiniranim prometnim i sudsko medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima ing. S. H. i dr. V. S..

 

Na nalaz i mišljenje vještaka parnične stranke nisu imale primjedbi te su oba nalaza prihvatile. Sud smatra da su oba vještačka nalaza potpuna, jasna i u skladu sa svim provedenim dokazima, kod suda nisu dovele do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja pa stoga predstavljaju valjanu podlogu za utvrđenjem spornog pitanja.

 

8.              Analizom prometnog i sudsko medicinskog vještačenja ovaj sud je došao u konačnici do zaključka da na strani tužitelja nema suodgovornosti u nastanku i obimu pretrpljene štete iz ovog štetnog događaja.

 

Najprije valja reći da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio slijedeće ozljede: oguljotine po glavi i licu, hematom desnog oka, rane razderotine čeono tjemeno lijevo i u području lijeve jagodice obraza, razderotine čeono desno i u području desne jagodice obraza, komadići stakla u ranama obraza desne nadlaktice, lijevog zapešća i lijeve nadlanice, razderotine desne nadlaktice, prijelom velike kvrge lijeve nadlaktične kosti, kontuziju oba ručna zgloba, oguljotine po rukama i nogama, stanje po potresu mozga s djelomičnim gubitkom svijesti, kontraktura lijevog ramena, tendinopatija lijevog ramena, bolni posttraumatski sindrom vrata, uganuće desnog gležnja i hematom.

 

Sud je iako to tužitelj nije ni sporio nedvojbeno utvrdio da tužitelj u trenutku sudara nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Sigurnosni pojas konstruiran je tako da pri sudaru sprječava prvenstveno pomake tijela prema naprijed, a s obzirom da su se u predmetnom štetnom događaju javile jake mehaničke sile prema naprijed i desno uz rotacijske sile nakon sudara, vezani sigurnosni pojas u dinamici predmetnog štetnog događaja ne bi mogao u potpunosti spriječiti pomake tijela tužitelja kao suvozača prema naprijed i u desno niti pomak tijela u desno u fazi rotacije, ali bi vezani sigurnosni pojas spriječio ispadanje tijela tužitelja iz furgona na podlogu.

 

U slučaju da je tužitelj u trenutku predmetnog štetnog događaja bio vezan tehnički ispravnim sigurnosnim pojasom te da se nalazio u pravilnom sjedećem položaju na mjestu suvozača tada on ne bi zadobio ranu, razderotinu, čeono tjemeno lijevo, te ranu razderotinu lijeve jagodice obraza jer ne bi tjemenim dijelom glave lijevo, a niti bi lijevim obrazom udario u vjetrobransko staklo.

 

Međutim, obzirom na veliku ukupnu sudarnu brzinu i veliku promjenu brzine furgona te na smjerove djelovanja sudarnih sila, nije prema mišljenju suda moguće isključiti mogućnost da bi tužitelj i sa vezanim sigurnosnim pojasom mogao zadobiti sve ostale evidentirane ozljede. Dodatno valja navesti da bi uslijed jakih sudarnih sila mogle nastati ozljede djelovanjem samog sigurnosnog pojasa uslijed jakog pritiska na područje prsne kosti i rebara, a svakako uslijed evidentirane deformacije kabinskog prostora ne bi bilo moguće isključiti mogućnost da bi tužitelj mogao zadobiti brojnije i teže ozljede na nogama u slučaju da je ostao zarobljen u deformiranoj kabini furgona vezan sigurnosnim pojasom na mjestu suvozača.

 

Dakle, ovaj sud smatra da se pokraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja činjenica nevezivanja sigurnosnog pojasa ne može tužitelju staviti na teret u smislu suodgovornosti za nastanak i obim pretrpljene štete kako to tuženik predlaže. Sigurnosni pojas bi tužitelju u konkretnim činjeničnim okolnostima spriječio nastanak blažih povreda koje je zadobio u vidu razderotina čela i obraza. To i onako nisu dominantne povrede iz ovog štetnog događaja i same za sebe nemaju veliki utjecaj u dosuđenju pravične novčane naknade zbog pretrpljene nematerijalne štete jer se radi o lakšim ozljedama.

 

Međutim, činjenica "da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom" bi zbog načina nastanka prometne nezgode i velike sudarne brzine mogla tužitelja ozlijediti i jače od onoga što je u ovom postupku utvrđeno, dakle, tužitelj da je bio vezan sigurnosnim pojasom mogao je zadobiti i brojnije i još teže ozljede od ovdje utvrđenih pa se stoga okolnost nevezivanja sigurnosnim pojasom ne može tužitelju stavljati na teret. Iz tih razloga je prigovor tuženika o suodgovornosti tužitelja u nastanku i obimu štete odbijen kao neosnovan.

 

9.              U pravcu utvrđenja obima i visine sveukupno pretrpljene štete kod tužitelja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku spec. kirurgu dr. R. Ć.. Na nalaz i mišljenje vještaka parnične stranke nisu imale primjedbi te su istog u cijelosti prihvatile. Sud smatra da je nalaz vještaka potpun, jasan i u skladu sa svim provedenim dokazima, kod suda nije doveo do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja pa stoga predstavlja valjanu podlogu za utvrđenjem obima i visine pretrpljene štete kod tužitelja.

 

10.              Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka dr. Ć. sud je utvrdio da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi pretrpio razderotnu ranu čela i sljepoočne regije, razderotnu ranu lijeve jagodice, strana tijela u desnom obrazu i u ručnom zglobu, ogrebotine gornjih ekstremiteta te prijelom velike kvrge lijeve nadlaktične kosti.

 

Zbog tako opisanih povreda tužitelj je trpio jake fizičke bolove u trajanju od jedan dan, potom je trpio bolove 30 dana srednjeg intenziteta u fazi regresije bolesti u tom periodu od tri tjedna tužitelj je imao stalnu prisutnu bol zbog ozlijeđenog lijevog ramena koje nije na vrijeme dijagnosticirano i pravilno liječeno, a nakon toga je daljnjih 30 dana trpio bolove blagog intenziteta koja bol je bila prisutna prilikom razgibavanja ramena kod provođenja fizikalnih terapija.

 

Tužitelj je u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od jedne do dvije minute koji na njega nije ostavio trajnijih posljedica. Zbog neizvjesnosti i slabe pokretljivosti sa lijevim ramenom tužitelj je trpio i sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od mjesec dana.

 

Ožiljci koje je i sud pregledao prilikom saslušanja tužitelja skupno predstavljaju naruženje blagog stupnja.

 

Tužitelju je danas zaostala smanjena pokretljivost lijevog ramena blagog stupnja i to u kretnjama unutarnje rotacije. To je posljedica kroničnog procesa tetive mišića supraspinatusa koja se vezuje upravo na inkriminirano mjesto prijeloma, a ta tetiva ima funkciju odizanja nadlaktice od tijela ne i rotacije pa je to upravo posljedica predmetne ozljede. Osim toga, tužitelj i danas osjeća težinu i tupo blage boli prilikom nošenja težih tereta te bol u lijevom ramenu prilikom opterećenja lijeve ruke kod odizanja iz npr. ležećeg položaja kada ruka služi kao poluga za podizanje tijela. Kako je tužitelj radno aktivna osoba srednje životne dobi uzevši u obzir sve činjenice sud je utvrdio da je kod tužitelja došlo do trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti za 3% u odnosu na ranije zdravo stanje.

 

11.              Temeljem odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. U slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede (u ovom slučaju povrede tužitelja svakako zahtijevaju pravičnu novčanu naknadu)  i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisnu od naknade imovinske štete a i kad nje nema.

 

Sud je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanim fizičkih boli, pretrpljenog straha, nastalom naruženju, te umanjenoj životnoj aktivnosti, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

12.               Temeljem svega navedenog sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u sveukupnom iznosu od 28.000,00 kn dok je sa preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao previsoko postavljen.

 

13.              Temeljem članka 1095. ZOO-a sud je utvrdio da tužitelju pripada naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.320,00 kn. Sud je utvrdio da je tužitelju po periodu nakon izlaska iz bolnice bila neophodna tuđa pomoć i njega u trajanju od 30 dana po dva sata dnevno. To je period cijeljenja slomljene kosti kada je kod tužitelja bila stalno prisutna bol koja ga je onemogućavala u svakodnevnim životnim aktivnostima. Tuđa pomoć mu je bila neophodna prilikom održavanja osobne higijene, oblačenja i svlačenja, a tu je pomoć tužitelju pružala kunjada.

 

Do tog iznosa sud je došao cijeneći gore opisani obim i vrijeme koje je tužitelju bilo potrebno za tuđom njegom i pomoći te cijenu neto sata njegovateljice koja pruža tuđu pomoć i njegu u iznosu od 22,00 kn (dom za starije i nemoćne osobe  A. Š.) (30 dana x 2 sata x 22,00 kn = 1.320,00).

 

14.              Tužitelj je u ovom postupku zatražio i daljnju materijalnu štetu u vidu troškova liječenja u iznosu od 459,00 kuna. Tijekom dokaznog postupka tuženik je nesporno platio po toj osnovi 458,35 kuna na ime troškova liječenja i to prema računima koji prileže spisu pa kako se očito radi o grešci glede zbrajanja računa sud smatra da je tuženik taj vid štete platio pa tužitelju taj dio zahtjeva nije priznao jer je već plaćen.

 

15.               Sud je utvrdio da tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete pripada iznos od 29.320,00 kn. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik je tužitelju na ime neimovinske štete nesporno isplatio iznos od 4.500,00 kn za koji iznos je sud umanjio priznatu i utvrđenu naknadu štete pa je tužitelju konačno dosudio iznos od 24.820,00 kn.  

 

Kako je tužitelj u konačnom tužbenom zahtjevu potraživao naknadu štete u visini od 52.169,00 kn to je za iznos od 27.349,00 kn njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

16.              Na dosuđeni iznos naknade štete sud je tužitelju temeljem čl.29 u svezi s čl.1103 ZOO-a dosudio zateznu kamatu od dana podnošenja vansudskog zahtjeva za naknadu štete točnije od 28.02.20218. do isplate.

 

Temeljem svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

17.              Tužitelj je u ovom postupku djelomično uspio pa će mu sud trošak odmjeriti primjenom odredbe čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u ovom postupku uspio sa 47,5% dok uspjeh tuženika iznosi 52,5%. Sukladno tome sud je odmjerio i naknadu prouzročenih parničnih troškova.

 

18.              Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, zastupanje na pet ročišta za glavnu raspravu u sveukupnom iznosu od 600 bodova.  Imajući u vidu  vrijednost boda od 10,00 kn i PDV od 25 % tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 7.500,00 kn. No  obzirom da je uspjeh tužitelja u postupku 47,5% to je sud na ime odvjetničkog troška tužitelju konačno priznao iznos od 3.562,50 kuna.

 

Tome valja pridodati trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 2.500,00 kn u cijelosti i trošak sudske pristojbe na tužbu od 872,00 kune i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 598,00 kuna pa sveukupni trošak koji pripada tužitelju iznosi 7.532,50 kn.

 

Tuženiku je temeljem istog principa priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu, pristup na pet ročišta za glavnu raspravu u sveukupnom iznosu od 600 bodova. Imajući u vidu  vrijednost boda od 10,00 kn i PDV od 25 % tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 7.500,00 kn. No  obzirom da je uspjeh tuženika u postupku 52,5% to je sud na ime odvjetničkog troška tuženiku konačno priznao iznos od 3.937,50 kuna.

 

Tuženiku nije priznat trošak plaćenih predujmova za vještačenje u iznosu od 7.000,00 kuna jer tuženik tim vještačenjima nije dokazao osnovanost istaknutih prigovora.

 

19.               Kada se izvrši prijeboj konačno priznatog troška tužitelja od 7.532,50 kuna sa konačno priznatim troškom tuženika od 3.937,50 kuna proizlazi da tuženik mora tužitelju naknaditi preostalu razliku parničnog troška u iznosu od 3.595,00 kuna.

 

U Puli, 22. listopada 2021. godine

 

  S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana  od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.              

 

 

 

Dna:

1. tužitelju  po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku