Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Povrv. 861/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz R., O.: …,
zastupane po pun. G. L. i M. R., odvjetnicima u R., T. S.
, protiv tuženika S. d.o.o. S., O.:
…, zastupanog po pun. K. B., odvjetniku u I., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16.
rujna 2021. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice, dana 22. listopada 2021.
godine,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je
dana 16. veljače 2017. godine donijela javni bilježnik iz S. M.
Č. pod brojem Ovrv. 41/17, u dijelu kojim je naloženo tuženiku
isplatiti tužiteljici iznos od 37.800,00 kn sa zakonskim zateznim
kamatama koje na iznos od 12.600,00 kn teku od 16. studenog 2016.
godine do isplate, n a iznos od 12.600,00 kn teku od 2. prosinca 2016.
godine do isplate te na iznos od 12.600,00 kn teku od 16. siječnja 2017.
godine do ispate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za tri postotna poena; sve u roku 8 dana; dok se isti ukida u dijelu kojim
je naloženo tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužiteljici troškove
ovršnog postupka u iznosu od 953,50 kn sa zakonskim zateznim
kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, jer je o troškovima
postupka trebalo donijeti novu odluku.
II. II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi
tužiteljici troškove cjelokupnog postupka u iznosu od 8.825,50 kn sa
zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od presuđenja
do isplate po stopi koja se obračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena .
Obrazloženje
Dana 16. veljače 2017. godine zaprimljen je prijedlog za ovrhu radi naplate
iznosa od ukupno 37.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem tri
računa na iznos od po 12.600,00 kn svaki od tih računa. Dana 16. veljače 2017.
godine doneseno je rješenje o ovrsi javnog bilježnika iz S. M. Č. broj O..
41/17 kojim je određena predložena ovrha i određen trošak ovršnog postupka u
iznosu od 953,50 kn. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor u kojem navodi
da se protivi zahtjevu tužitelja u cijelosti, da mu priloženi računi nisu dostavljeni niti
da je opomenut da postoji dugovanje u traženom iznosu. Dana 28. ožujka 2017.
godine doneseno je rješenje ovog suda broj Ovrv. 806/17 kojim je stavljeno izvan
snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje
provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog
naloga, po pravomoćnosti je predmet ustupljen Parničnom odjelu ovog suda.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu zatraženog
iznosa temeljem tri računa na iznos od po 12.600,00 kn koji se odnose na pruženu
uslugu noćenja odnosno smještaja radnika tuženika u objektu tužiteljice, u periodu od
1. listopada 2016. godine do 31. listopada 2016. godine, 1. studenog 2016. godine
do 30. studenog 2016. godine te od 1. prosinca 2016. godine do 30. prosinca 2016.
godine.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom računa tužiteljice 49/16, 50/16 i
53/16; rješenja UDU u PG županiji, S. za
gospodarstvo u R. K.: UP/I-335-03/12-01/63, Ur. broj: 2170-03-03/2-13-5 od
14. ožujka 2013. godine; izvatka iz registra za tuženika; saslušanjem svjedoka H.
M. i D. Š..
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužiteljice je osnovan.
Iz rješenja UDU u PG županiji od 14.
ožujka 2013. godine proizlazi da se tužiteljice odobrava pružanje ugostiteljskih
usluga u domaćinstvu iznajmljivača na adresi objekta u R..
Ugostiteljsku usluga predstavlja usluga smještaja u šest objekata u domaćinstvu
vrste "soba u domaćinstvu", kapaciteta smještaja za ukupno dvanaest osoba.
Tužiteljica po ova tri računa tvrdi da je tuženiku pružila u svom objektu uslugu
noćenja djelatnika tuženika u promatranom periodu. Radi se o noćenjima 7 osoba,
radnika tuženika, nesporno tuženik tražene iznose nije platio tužiteljici. Valjalo je
utvrditi je li zahtjev tužiteljice spram tuženika osnovan i u kojem iznosu.
Iz iskaza svjedoka H. M., bivšeg radnika tuženika, nesrodnog sa
tužiteljicom, proizlazi da je za tuženika kao radnik radio 2016. ili 2017. godine, kolege
i on da su jedno vrijeme bili smješteni u P. i radili u brodogradilištu U., a jedno
vrijeme na terenu u R. i da su tada stanovali kod tužiteljice. U vrijeme kada je
boravio kod tužiteljice da ih je bilo šestero i da su tamo bili više mjeseci. Poslovođa
da im je bio zaposlenik tuženika V. Z. te D. Š., oni da znaju
sve detalje i da su sve organizirali pa tako i smještaj kod tužiteljice. Navodi da on
osobno nikada nije dogovarao i organizirao smještaj, da su kod tužiteljice imali
organizirano samo spavanje i da ne zna tko je plaćao smještaj, je li plaćeno i kolika je
cijena smještaja. Nakon ovog boravka u R. tuženik da njemu nije isplatio tri plaće
te da je otišao iz tog društva, nakon godinu dana da je dobio samo mali dio plaća
koje mu je dugovao tuženik. Navodi da ne zna tko je trebao platiti uslugu smještaja,
ali da je uvijek pa tako i ove prigode smještaj organizirao i plaćao tuženik. On i
njegove kolege da nikada nisu trebali platiti troškove smještaja kada su bili na terenu,
smještaj da nisu sami tražili, niti bilo kada plaćali.
Svjedok D. Š., nesrodan sa tužiteljicom, bivši zaposlenik tuženika,
iskazuje da je bio zaposlenik tuženika od 2004. godine do 2017. godine, svakako 13
godina, da je radio na mjestu poslovođe, kasnije tehničkog direktora i da je upoznat u
potpunosti sa poslovanjem tuženika, jedan segment poslovanja da je i organizirao.
Društvo tuženika da se bavi građevinom i antikorozivnom zaštitom, navodi da je
zaista kroz godine postojala potreba smještaja radnika tuženika koji bi bili poslani na
rad van S., pa tako i u brodogradilište V. L. u R. te rafineriju u K..
Navodi da je sve ovo bilo kroz godine pa tako i prije ove 2016. godine, gospođu
V. B. da osobno poznaje, sa njom da je u okviru poslova kod tuženika
surađivao, da ona ima kuću sa sobama za iznajmljivanje i restoranom točno pored
brodogradilišta V. L., nasuprot tog brodogradilišta, a do suradnje sa
tužiteljicom da je došlo kroz godine koje su prethodile predmetnoj. Smještaj kod nje
da je čak on osobno našao, da se informirao na uobičajene načine vezano za
iznajmljivače, a sa njom da zaista nikada nije bilo nikakvih problema, kvaliteta da je
bila vrhunska, gospođa da je poslovna i dobra žena, osobno da ju je i upoznao
vezano za ovaj posao, radnici da su bili uredno smještani kod nje, da se radilo o
dvokrevetnim i četverokrevetnim sobama, a radnika da je znalo biti 15-20 na radu pa
tako i na smještaju. Navodi da su svaki put smještaj radnika dogovarali usmenim
putem, da nije trebala nikakva ponuda za smještaj, nikakva narudžbenica ili tome
slično, uglavnom, sama gospođa V. da im je stalno izlazila u susret i spustila bi
cijenu noćenja radnika, tako da bi bili zadovoljni sa tim. Navodi da je uvijek bilo na
strani tuženika potezanja sa plaćanjem V., da nikada nije bilo plaćanja odmah po
ispostavljenom računu, moguće da je i bilo u prvo vrijeme, uglavnom, tužiteljica da bi
čekala na plaćanje, a da zna za predmetno potraživanje, da zna da isto nije plaćeno,
na strani tuženika da su već počeli problemi u poslovanju pa da se kalkuliralo s time
što će od obveza biti plaćeno u kojem vremenskom periodu. Dakle, navodi da je
tužiteljica pružila uslugu po narudžbi tuženika, nakon što mu je predočen račun (list 4
spisa), navodi da je to njen račun vezano za potraživanje. Navodi da je 2017. godine
prestao raditi kod tuženika, da su se rastali u dobrim odnosima, da je otvorio svoju
tvrtku, da nema nikakvih potraživanja prema tuženiku i nikakvih nerazjašnjenih
odnosa.
Sud poklanja vjeru iskazima saslušanih svjedoka M. i Š., obojica
su upoznati sa predmetom spora, a svjedok Š. je i organizirao smještaj
radnika tuženika kroz određeno vrijeme, pa tako i vezano za predmetno potraživanje.
O. svjedok više nije zaposlenik tuženika, tuženik spram njega nema dugovanja i
iskaz ovog svjedoka je logičan, životan i uvjerljiv, kao i iskaz svjedoka M..
Temeljem svih izvedenih dokaza, sud drži utvrđenim da je tužiteljica dokazala
svoju aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari, dokazala je da je tuženiku za smještaj
njegovih radnika u R. pružila uslugu smještaja u promatranom periodu i to u
njenom objektu u R., temeljem odobrenja nadležnog tijela na njeno
ime za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivača.
Kako je postojala potreba za smještajem radnika tuženika pored
brodogradilišta u R., vezano za iskaz svjedoka Š., to je kontaktirana
tužiteljica, koja je očito već duže surađivala sa tuženikom i ovaj svjedok iskazuje o
tome da je usluga pružena od strane tužiteljice tuženiku bila besprijekorna i povoljnija
po cijeni. Usluga se očito dogovarala po potrebi usmenim putem, suradnja je trajala
duže vremena i u ovom slučaju, predmetnog potraživanja u zatraženom iznosu po tri
računa, tužiteljica je dokazala da je tuženiku pružila ugovorenu uslugu smještaja
tuženikovih radnika i da joj ta usluga nije plaćena od strane tuženika. O ovom iscrpno
i precizno iskazuje svjedok Š., dakle, tuženik je preuzeo obvezu plaćanja
smještaja svojih radnika tužiteljici, tužiteljica je ispostavila tri predmetna računa za
noćenja djelatnika tuženika u periodu od 1. listopada 2016. godine do 30. prosinca
2016. godine, u ukupnom iznosu od 37.800,00 kn, radilo se o smještaju sedam
osoba – radnika tuženika i tuženik tužiteljici zatraženi iznos nije platio, a sud je stava
da je u obvezi to platiti. Tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu spram tužiteljice,
nakon što je usluga pružena tuženik je trebao u roku dospijeća računa platiti uslugu,
znao je i morao znati i za iznos usluge i sud drži da ga je tužiteljica uredno
obavijestila o iznosu plaćanja i roku dospijeća. Tuženik je znao za svoju obvezu,
pruženu uslugu, nije imao primjedbi ni na cijenu ni na kvalitetu usluge, ali je očito
zbog financijskih poteškoća propustio ispuniti ovu svoju obvezu spram tužiteljice,
neosnovano.
Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11,
dalje: ZOO), propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju
obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje. Utvrđeno je da tuženik nije podmirio svoje
obveze prema tužiteljici vezano za pruženu uslugu smještaja radnika tuženika u
objektu tužiteljice, te joj je dužan, s obzirom da je postupio suprotno odredbi čl.9.
ZOO-a, isplatiti utuženi novčani iznos po tri računa, u ukupnom iznosu od 37.800,00
kn, sa zakonskim zateznim kamatama radi zakašnjenja, vezano za odredbu čl. 29.
ZOO-a, od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.
Radi navedenog je po pitanju i glavnice i kamata valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi i odlučiti kao u tč. I. izreke ove presude.
Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz
rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi
na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog
postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti
prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu
parničnog postupka. Dakle, valjalo je donijeti odluku o troškovima čitavog postupka,
obistinjeni trošak tužiteljici odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu
od 1.000,00 kn; javnobilježničke nagrade u iznosu od 728,00 kn; zastupanja na 4
ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn (18. rujna 2018. godine, 7. studenog 2018.
godine, 30. rujna 2020. godine i 16. rujna 2021. godine); pristupa na 3 ročišta u
iznosu od po 250,00 kn (25% - 17. siječnja 2019. godine, 20. ožujka 2019. godine i
11. veljače 2020. godine); 25% PDV-a u iznosu od 1.619,50 kn; sudsku pristojbu
presude u iznosu od 728,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 8.825,50 kn,
koliko je na ime naknade troškova cjelokupnog postupka naloženog tuženiku isplatiti
tužiteljici, sve temeljem odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom
postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Preostali trošak
tužiteljici nije obistinjen jer nije bio potreban za vođenje postupka.
U Splitu, 22. listopada 2021. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. tuženika