- 1 -              III Kr 13/2021-5

Broj: III Kr 13/2021-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog E. A., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15-ispravak – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 13. prosinca 2020. broj K-375/2017-32 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 2. lipnja 2020. broj Kž-41/2019-4, u sjednici održanoj 21. listopada 2021.,

p r e s u d i o   j e :

              Zahtjev osuđenog E. A. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 13. prosinca 2020. broj K-375/2017-32, preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu od 2. lipnja 2020. broj Kž-41/2019-4, osuđen je E. A. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 na kaznu zatvora od deset mjeseci.

2. Osuđenik osobno podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude "zbog povrede ustavnih (konvencijskih) prava na pravično suđenje sadržanih u čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda", s prijedlogom da se njegov zahtjev usvoji te ukine pravomoćna presuda i predmet vrati na ponovno suđenje "uz prethodnu istragu i utvrđenje osnovanosti mojih navoda i argumenata pred potpuno novim, neovisnim i nepristranim vijećem".

3. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odgovorilo je na zahtjev osuđenika te je predložilo da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. U opsežnom zahtjevu osuđenika tvrdi se da on nije počinio predmetno kazneno djelo tj. nije prijetio pravosudnom policajcu R. M., a s obzirom da je drugostupanjski sud "ignorirao" navode njegove žalbe, to mu je uskraćeno pravo na djelotvorno pravno sredstvo predviđeno u čl. 13. Konvencije. Sudovi su propustili dati valjano i logično obrazloženje osuđujuće presude zanemarujući načelo in dubio pro reo, što je dovelo do nepoštenog suđenja. Također, povrijeđeno je i načelo jednakosti oružja jer su sudovi odbili ispitati njegovu izvanbračnu suprugu i majku u svojstvu svjedoka.

5.1. U zahtjevu osuđenika miješaju se pojedini zakonom dopušteni, ali i nedopušteni osnovi pobijanja pravomoćne presude. Naime, sukladno čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj izvanredni pravni lijek može se podnijeti zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 2. ZKP/08, tj. teških povreda prava na pravično suđenje zajamčenih Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. u daljnjem tekstu: Konvencija). Međutim, pod tim osnovom ne mogu se ispitivati činjenice utvrđene u pravomoćnoj presudi, a upravo osuđenik u svom zahtjevu to pokušava ishoditi.

5.2. Naime, pitanje dokazanosti kaznenog djela je činjenične prirode i kao takvo ne može biti predmetom ocjene u trećem stupnju, kako proizlazi iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP/08. S druge strane, ocjena pravičnosti cjelokupnog kaznenog postupka i poštivanja prava obrane garantiranih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom mogu se i trebaju ispitati, zbog čega će se obrazloženje ove odluke usmjeriti u tom pravcu.

5.3. Prije svega, zahtjevom se tvrdi da je odbijanjem dokaznih prijedloga povrijeđeno pravo obrane na jednakost oružja.

5.4. Međutim, uvidom u zapisnik s rasprave pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da osuđenik nije predlagao ispitivanje svoje majke i izvanbračne supruge na bilo koju konkretnu okolnost. S obzirom da se ne radi o očevicima događaja niti posrednim svjedocima, očito je da se ispitivanjem tih osoba ne bi utvrdila kakva odlučna činjenica. S druge strane, prvostupanjski je sud, upravo na prijedlog obrane, ispitao svjedoka J. V. te je, okušao pribaviti snimke zatvorskog videonadzora koje su, međutim, u međuvremenu uništene zbog proteka vremena, kao i snimka njegovog nadziranog telefonskog razgovora. Dakle, prvostupanjski je sud pojedine dokazne prijedloge obrane prihvatio pa se ne može tvrditi da bi osuđenik bio stavljen u bitno nepovoljniju postupovnu situaciju od optužbe. Drugo je pitanje ocjene vjerodostojnosti tako prikupljenih dokaza s kojom se podnositelj zahtjeva očito ne slaže (iskaz svjedoka J. V.), ali time prelazi granice dopuštenog ispitivanja pravomoćne presude.

5.5. Nadalje, potpuno se promašeno u zahtjevu tvrdi da bi drugostupanjski sud "ignorirao" žalbene navode i tako osuđeniku uskratio pravo na djelotvoran pravni lijek. Upravo suprotno, žalba osuđenika podnesena po branitelju detaljno je i argumentirano ocijenjena u obrazloženju drugostupanjske presude te su dani jasni odgovori na sve bitne žalbene tvrdnje, čime je postupljeno sukladno čl. 487. ZKP/08. Djelotvornost pravnog lijeka, u smislu konvencijske zaštite tog prava, podrazumijeva dvostupnjevno ispitivanje sudskih odluka tijekom kojeg žalbeni sud savjesno ispituje istaknute prigovore, a to je, u konkretnom slučaju, i ostvareno.

5.6. Konačno, u zahtjevu osporavana primjena načela in dubio pro reo svodi se, u stvari, na težnju osuđenika za preocjenom vjerodostojnosti izvedenih dokaza čime se, opet, pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

5.7. Zaključno, dakle, osuđenik je u postupku pred sudovima aktivno sudjelovao uz stručnu pomoć svog branitelja, nazočio je raspravama te se koristio svojim pravima na predlaganje dokaza i očitovanje o dokazima protivne strane te mu je omogućena djelotvorna uporaba pravnog sredstva, zbog čega je kazneni postupak protiv njega, u cjelini gledano, ispunio zahtjeve pravičnosti postupka.

6. Slijedom navedenog, zahtjev osuđenika djelom nije osnovan, a dijelom je podnesen iz razloga temeljem kojih se ovdje izvanredni pravni lijek po zakonu ne može podnijeti, pa je sukladno čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. listopada 2021.