1              Poslovni broj Gž-2171/2020-2

 

             

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7                                                       Poslovni broj Gž-2171/2020-2

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mire Čavajde članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja: 1. S.M. iz Š., OIB ... i 2. R.M., žene S., iz Š., OIB ..., koje zastupa punomoćnik Š.M., odvjetnik u Š., protiv tuženika G.Š., kojeg zastupa zakonski zastupnik dr. Ž.B., gradonačelnik, a ovog punomoćnik R.Š., diplomirani pravnik u Š. i djelatnik tuženika, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 8. travnja 2020. poslovni broj P-1976/2019-14, u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o     j e

 

I Žalba tužitelja se prihvaća, preinačava presuda Općinskog suda u Šibeniku od 8. travnja 2020. poslovni broj P-1976/2019-14 i sudi:

 

"Utvrđuje se da su tužitelji 1. S.M. iz Š., OIB ... i 2. R.M., žena S., iz Š., OIB ..., vlasnici u cijelosti (svakli za ½ dijela) dijela čest. zem. 3136 k.o. K., a koji dio je prikazan na skici mjesta očevida koju je izradio I.T., geodet, dana 14. listopada 2019., slovima A-B-C-D-A površine 209 m2, a koja skica je sastavni dio ove presude."

 

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.187,00 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

" O d b i j a  se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da su tužitelji S.M. iz Š., OIB: ...  i 2. R.M. žena S. iz Š., OIB: ... vlasnici u cijelosti (svakli za ½ dijela) dijela čest. zem. 3136 K.O. K., a koji dio je prikazan na skici mjesta očevida koju je izradio I.T., geodet dana 14. listopada 2019. godine slovima A-B-C-D-A površine 209 m2, a koja skica je sastavni dio ove presude.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima parnični trošak.“"

 

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužitelji iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači, usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dijela čest. zem. 3136 k.o. K. površine 209 m2 (na skici vještaka omeđeno slovima A – B – C – D – A) osnovom nasljeđivanja iza pok. K.S..

 

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

 

- da je čest. zem. 3136 k.o. K. z. u. 4028 površine 4486 m2 upisana kao vlasništvo tuženika, a ranije općenarodna imovina s organom upravljanja Mjesni odbor K., a prije toga Porezna općina K. (povijesni zk. izvadak z.u. 436 k.o. K.),

 

- da su tužitelji vlasnici i posjednici susjednih čestica čest. zem. 3134/2 i čest. zem. 3135/7 s kojima sporni dio čest. zem. 3136 u površini 209 m2 čini jedinstvenu cjelinu u naravi kamp koja sa sjeverne strane graniči sa ulicom ... i omeđena je betonskim zidom sa željenom ogradom,

 

- da na temelju suglasnih izjava svjedoka domicilnih mještana (M.G., A.H., R.M.T.) proizlazi da je pravna prednica tužitelja K.S. bila u posjedu spornog dijela nekretnine najranije od 1939. godine i da se u naravi radilo o vinogradu koji je poslije bio zapušten,

 

- da su nakon smrti K.S. 1970. godine u posjed stupili tužitelji i njeni nasljednici koji su 1983./84. izgradili kamp i svoje čestice pa tako i sporni dio čest. zem. 3136 ogradili betonskim zidom na mjestu gdje je ranije bio suhozid,

 

- da prema iskazu svjedoka M.G. koji je bio član Mjesnog odbora Općine K. u vrijeme kada se gradila pristupna cesta 1976./77. godine nije bio sporan betonski zid tužitelja koji je izgrađen na mjestu ranijeg suhozida,

 

- da tužiteljima sve vrijeme nitko nije osporavao vlasništvo spornog dijela čestice,

 

- da su tužitelji nasljednici pok. K.S. (rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-396/70 od 20. studenog 1975.).

 

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz zaključak da prednica tužitelja nije stekla vlasništvo spornog dijela nekretnine (čest. zem. 3136) na zakonom propisani način pa niti dosjelošću do 06. travnja 1941. pa tako niti tužitelji osobno jer od 08. listopada 1991. do podnošenja tužbe nije protekao rok od 40 godina za izvanrednu dosjelost.

 

9. Dakle, prvostupanjski sud polazi od stajališta da se u vrijeme dosjedanja ne uračunava razdoblje kada je nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo.

 

10. Ispravno tužitelji upiru u žalbi da je zaključak prvostupanjskog suda pogrešan.

 

11. Prema pravnom shvaćanju ovog suda kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla temeljem odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV) nego na temelju drugih odredbi tog Zakona.

 

12. Navedeno shvaćanje sukladno je shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženo u odlukama Trgo protiv Hrvatske poslovni broj 35298/04, Radomilja i drugi protiv Hrvatske poslovni broj 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske poslovni broj 22768/12/10.

 

13. U presudi Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina ex lege na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a stupanjem na snagu tog Zakona 01. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.

 

14. Sukladno odredbi čl. 159. st. 2. ZV-a samostalan posjednik nepokretne stvari kojeg je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništva protekom 10 godina neprekinutog posjeda, a sukladno odredbi st. 3. istog članka posjednik vlasništvo stječe protekom 20 godina neprekinutog posjeda.

 

15. Odredbom st. 4. čl. 159. ZV-a određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošten posjed 40 godina.

 

16. U konkretnom slučaju tužitelji su osobno i preko svoje prednice u isključivom posjedu spornog dijela nekretnine od 1939. godine do danas i u posjedu ih nitko nije ometao niti polagao vlasnička prava.

 

17. Stoga su po ocjeni ovog suda tužitelji samostalni posjednici. Posjed će se smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotno (čl. 18. st. 2. ZV-a). Tužitelje u posjedu nitko nije ometao, a tuženik nije oborio predmnjevu da je posjed tužitelja samostalan.

18. Nasljeđivanjem pravne prednice koja je bila pošteni posjednik posjed tužitelja je zakonit (čl. 18. st. 1. ZV-a). Posjed je istinit jer nije pribavljen na neki od načina propisanih čl. 18. st. 2. ZV-a. Tužitelji su pošteni posjednici (čl. 18. st. 3. ZV-a) jer tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno.

 

19. S obzirom na sve navedeno tužitelji su stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dana 01. siječnja 1997. ex lege postali vlasnici predmetnog zemljišta jer su u tom trenutku bili u neprekinutom poštenom posjedu više od 40 godina čime su ispunjene zakonske pretpostavke za izvanrednu dosjelost (čl. 159. st. 4. ZV-a), a sve temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a. Nastavno valja ukazati da u konkretnom slučaju nema naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a netko drugi osim lokalnih vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim tužitelja ikada potraživala prava nad tim zemljištem.

 

20. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo te je valjalo uvažiti žalbu tužitelja, preinačiti presudu suda prvog stupnja i odlučiti kao pod toč. I. izreke ove odluke.

 

21. Budući je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu, odlučio je o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

 

22. Tužitelji su u cijelosti uspjeli u sporu te im pripada trošak postupka na temelju odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 155. ZPP-a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužiteljima su priznati troškovi za zastupanje u postupku i to za sastav tužbe u iznosu 1.000,00 kn po Tbr. 7/1 Tarife, za zastupanje na ročištima 11. listopada 2019., 29. siječnja 2020., 19. veljače 2020., za svako po 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 Tarife), za ročište 19. rujna 2019. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima 500,00 kn (Tbr. 9./2 Tarife) što sa porezom na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife) čini trošak od 5.625,00 kn, a uz trošak očevida u iznosu 2.200,00 kn te trošak žalbe u iznosu 1.562,00 kn (Tbr. 10/1 i Tbr. 42. Tarife) i sudske pristojbe za žalbu u iznosu 800,00 kn čini prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu 10.187,00 kn. Tužiteljima nisu priznati troškovi na ime sudskih pristojbi za tužbu i presudu jer isti troškovi nisu niti obračunati (nije donesen nalog za plaćanje sudske pristojbe) niti naplaćeni. Stoga je u pogledu troškova odlučeno kao pod II. izreke ove odluke.

 

23. Temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 21. listopada 2021.

 

                            Predsjednik vijeća

                            Drago Grubeša, v.r.