1              Poslovni broj: I Kž-174/2021-10

 

              Poslovni broj: I Kž-174/2021-10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. N., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog L. N. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-7/2021., od 19. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog L. N., kao i njegovog branitelja D. K., odvjetnika u S.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog L. N. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici optuženi L. N. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. i 2. KZ/11., a kažnjivog po članku 231. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci te presude te je na temelju članka 231. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 21. travnja 2019. do 16. studenog 2020.

 

3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženika je oduzet crveni džepni nož (tzv. švicarski nož) koji je od istoga oduzet uz POPOP broj 1122610 od 21. travnja 2019. te će se isti u skladu s člankom 79. stavak 6. KZ/11. uništiti.

 

4. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

 

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi L. N. po branitelju D. K., odvjetniku u S. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona kao i odluke o kazni i oduzimanju predmeta. Predlaže da se preinači pobijana presuda i optuženika oslobodi od optužbe ili pak da se preinači pobijana presuda i optuženika osudi zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe na kaznu zatvora u visini trajanja istražnog zatvora ili da se optuženiku izrekne kazna u kraćem trajanju primjenom instituta ublažavanja zakonom zapriječene kazne ili da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Sukladno članku 475. stavak 2. ZKP/08. o sjednici vijeća uredno su izvješteni Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, optuženi L. N. kao i njegov branitelj D. K., odvjetnik u S., te je u javnom dijelu sjednice nazočio optuženi L. N. (putem video veze) kao i njegov odvjetnik D. K., a sjednica je održana u skladu s odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08. u odsutnosti državnog odvjetnika.

 

8. Žalba optuženog L. N. nije osnovana.

 

9. Suprotno žalbenim navodima u konkretnom slučaju nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. kada se navodi da je izreka presude proturječna razlozima koji su nejasni, a dijelom i proturječni te da o pojedinim odlučnim činjenicama razlozi nisu navedeni, jer prvostupanjski sud analizom iskaza optuženika i oboje oštećenika obrazlaže vađenje noža iz džepa, pokušaj otvaranja, odnosno otklapanja radi vađenja oštrice, a time i počinjenje kaznenog djela razbojničke krađe uz uporabu prijetnje nožem, kao i postupanje optuženika s izravnom namjerom. Također nema govora o tome da činjenični opis kaznenog djela ne sadrži sve elemente zakonskog opisa tog djela, a druga je stvar što žalitelj nastoji osporiti dokazanost pojedinih navoda iz tog opisa, čime u suštini osporava kako utvrđeno činjenično stanje, tako i povredu kaznenog zakona, o čemu se govori u nastavku ove odluke.

 

10. Nije u pravu žalitelj ni kada ističe povredu kaznenog zakona jer da je optuženik osuđen zbog dovršenog kaznenog djela razbojničke krađe, iako bi se po mišljenju žalitelja moglo raditi eventualno o pokušaju kaznenog djela razbojničke krađe. Žalitelj također sugerira da bi se da je ispravno bilo utvrđeno činjenično stanje, radilo zapravo o počinjenju kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 3. i 8. KZ/11., a što je blaže kazneno djelo od onog za kojeg je optuženik proglašen krivim. Navodi žalitelja kojim želi potkrijepiti žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona zapravo predstavljaju argumente za žalbenu osnovu utvrđenog činjeničnog stanja pa se ovdje radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona. Kvalifikacija postupanja okrivljene osobe prosuđuje se prema činjeničnom opisu inkriminacije, a u konkretnom slučaju taj činjenični opis sadržan u izreci pobijane presude sadrži sve konstitutivne elemente kaznenog djela razbojničke krađe. Stoga je neprihvatljiv prigovor da je kazneni zakon povrijeđen.

 

11. Optuženik, osporavajući ispravnost utvrđenih činjenica ustraje na tezi da neotvoreni švicarski nožić predstavlja oruđe dok samo otvoreni nožić za rezanje može predstavljati prijetnju. Drži da kako se to u konkretnom slučaju nije ostvarilo, izostala je bilo kakva prijetnja, pa nije bilo čak ni pokušaja izvlačenja nožića za rezanje ili bilo kojeg drugog nožića ili alata iz sklopa istog, niti je pak optuženik nakon pada oruđa na pod, istoga pokušao ponovo dohvatiti. Međutim, suprotno žalbenim navodima za istaknuti je da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je optuženik, nakon što je otuđio novčani iznos od 630,00 (šestotrideset) kuna iz oštećenikovog novčanika želio pobjeći s ukradenim novcem, pokušavajući se oduprijeti da ga oštećenik koji je naišao zadrži, iz džepa je izvadio preklopni nož koji je pokušao otklopiti kako bi mu izvadio oštricu. Nema sumnje da nož predstavlja opasno oruđe, jer se istim mogu nanijeti teške i vrlo teške i po život opasne pa i smrtonosne ozljede što je ispravno obrazložio prvostupanjski sud u svojoj presudi. Optuženikova radnja vađenja noža iz džepa i po ocjeni drugostupanjskog suda predstavlja konkludentnu prijetnju koja je počinjena upravo vađenjem noža. Sud je obrazložio zašto je povjerovao svjedocima V. V. i S. J. čije iskaze smatra istinitima. Upravo stoga su se u radnjama optuženika ostvarila obilježja kaznenog djela razbojničke krađe koji se sastoje od krađe i prijetnje nožem pri čemu je nedvojbeno dovršeno kazneno djelo razbojničke krađe jer je optuženik novac oduzeo i stavio ga u džep, nakon čega bi s ciljem da ga zarži pokušavajući se istrgnuti oštećeniku uporabio prijetnju se koja očituje baš u vađenju preklopnog noža iz džepa i pokušaju otvaranja njegove oštrice u namjeri da se uplaši oštećeni V. V. Zbog toga su se konkretnom slučaju ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela razbojničke krađe te je optuženik svjestan da vađenje preklopnog noža i pokušaj otvaranja oštrice predstavlja ozbiljnu prijetnju za oštećenika što poduzima isključivo u cilju da ga oštećenik pusti kako bi izašao iz kuće s oduzetim novcem.

 

11.1. Optuženik nadalje osporava vjerodostojnost iskaza oštećenog V. V. kao i iskaz svjedoka S. J. ustrajući na navodima obrane kako bi htio novac vratiti, kada mu je slučajno iz džepa ispao nož. Međutim, prvostupanjski sud ispravno je analizirao i ocijenio obranu optuženika, kao i iskaze oštećenih V. V. i S. J., nakon čega je pravilno utvrdio da je optuženik nakon uzimanja novca iz novčanika oštećenog V. V. imao namjeru pobjeći s novcem iz kuće, ali ga je oštećenik držao za ruke. to u suštini proizlazi iz obrane optuženika koji je naveo da ga je oštećenik uhvatio za ruku. Ispravno je prvostupanjski sud povezujući logično navode oštećenog V. V. i svjedoka S. J., utvrdio da bi optuženik, nakon što ga je oštećenik zatekao i pokušavao zadržati, izvadio nož prije nego što je naišla svjedokinja S. J. jer je nož ta svjedokinja zatekla na podu. Zbog toga nema dileme o kronologiji zbivanja koju je prvostupanjski sud točno utvrdio i dodatno argumentira u odlomku 10. naglašavajući da bi zbog svoje težine nož morao biti na dnu džepa pa je i životno isključeno da bi zbog vađenja novčanica iz džepa došlo do nenamjernog ispadanja noža, kako to neuvjerljivo sugerira optuženik.

 

12. Neopravdano se žalitelj žali i na odluku o kazni i oduzimanju predmeta. Naime, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijenit, sud uzima u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela. Osobito se cijeni stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačina ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja s zakonima, okolnosti u kojima živi, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Stoga zadatak suda nije ograničen samo na postupak kojim se iz zakonskog opisa kaznenog djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već treba izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja.

 

13. Protivno tvrdnjama iz žalbe optuženika, drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Naime, sud prvog stupnja je pravilno optuženiku kao olakotno cijenio zdravstveno stanje imajući u vidu da je kronično bolestan, da nema gotovo nikakvih uvjeta, sredstava niti stambenog prostora za život i da je kazneno djelo počinio u bezizlaznoj situaciji što međutim ne opravdava i ne umanjuje njegovu kaznenu odgovornost. Kao olakotno je također cijenjeno i optuženikovo iskazano žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud u obzir kao otegotno uzeo optuženikovu dosadašnju višestruku osuđivanost zbog kaznenih djela protiv imovine, za što su mu izricane uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora, a što znači da izrečene kazne nisu ostvarile svrhu kažnjavanja, jer optuženika nisu odvratile od činjenja kaznenih djela, niti je uskladio svoje ponašanje sa društveno prihvaćenim.

 

14. Prema tome, uzimajući u obzir sve tako utvrđene okolnosti prvostupanjski sud je osnovano osudio L. N. na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine što predstavlja zakonski minimum za kazneno djelo iz članka 231. stavak 2. KZ/11. te je ispravno naveo da je izrečena kazna primjerena jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, načinu počinjenja, prijašnjim životom optuženika, ali i njegovom ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela u kojem je izrazio žaljenje zbog istoga pa će se upravo ovako odmjerenom kaznom ispuniti specijalna i generalna prevencija te utjecati na optuženika da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja. Upravo ovakvom kaznom ispravno prvostupanjski sud smatra da će se ostvariti svrha kažnjavanja predviđena zakonom odnosno utjecati na počinitelja i druge građane da ne čine kaznena djela te da je ovakva kazna pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. pa blaže kažnjavanje koje se ističe u žalbi optuženika nije osnovano.

 

15. Nadalje, suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud odlučio o oduzimanju predmeta i to crvenog džepnog nožića (tzv. švicarskog noža) koji je od optuženika oduzet POPOP te je uporabljen za počinjenje kaznenog djela te je postupljeno sukladno članku 79. stavak 1. i 2. KZ/11., a uzimajući i sve okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje se tereti optuženik te da je upravo oduzeti predmet uporabio prilikom izvršenja kaznenog djela.

 

16. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti trebalo je presuditi kao u izreci, a na temelju članka 482. ZKP/08.

 

U Zagrebu 21. listopada 2021.