Poslovni broj: 15 UsI-1369/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao
zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. t. d.d., sa sjedištem u
Z., zastupanog po generalnim opunomoćenicama
odvjetnicima iz Z. o. u. I. S. i M. S., sa
sjedištem u S., (generalna punomoć pohranjena u Uredu
predsjednice Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 39 Su-…/15-2 od 30. rujna

2015.) protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske
inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, zastupanog po zakonskoj zastupnici T. Z.,
višoj građevinskoj inspektorici i zaposlenici, na temelju odredbe čl. 20. st. 3. Zakona
o upravnim sporovima, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene
rasprave zaključene 13. listopada 2021. godine u prisutnosti generalne
opunomoćenice tužitelja i zakonske zastupnice tuženika, objavljene 21. listopada

2021. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje
rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda S., Ispostave u
Š., KLASA: UP/I-362-02/20-02/…, URBROJ: 443-02-03-21-21-… od 24.
veljače 2021. godine.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 1. ožujka 2021. godine protiv
rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda S., Ispostave u
Š., KLASA: UP/I-362-02/20-02/…, URBROJ: 443-02-03-21-21-… od 24.
veljače 2021. godine, tužitelj u bitnom najprije citira izreku osporenog rješenja, nakon

2 Poslovni broj: 15 UsI-1369/21-7

čega ističe kako je on protiv rješenja o uklanjanju podnio tužbu s prijedlogom za
donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, a taj spor da se vodi pred ovim
sudom pod poslovnim brojem: UsIgr-…/…, dok osporeni akt da je nezakonit iz
razloga što u smislu odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ne
sadrži opomenu o novčanoj kazni već da je tužitelju istim odmah prijevremeno
izrečena prva novčana kazna sukladno odredbi čl. 14.d Naputka o načinu radu
građevinske inspekcije. Ujedno, tim aktom da je prekoračen i prekluzivni rok iz
odredbe čl. 14.d Naputka jer novčana kazna nije izrečena unutar roka od 30 dana od
dana izvršnosti rješenja o uklanjanju. Tužitelj nadalje ističe kako iako Zakon o
Državnom inspektoratu i Naputak o načinu radu građevinske inspekcije sadrže
specijalne odredbe o novčanim kaznama, odredba čl. 139. st. 3. Zakona o općem
upravnom postupku da nije u suprotnosti sa specijalnim odredbama, već da se one
nadopunjuju, uslijed čega da je preskočen postupovni korak u donošenju rješenja o
izvršenju s opomenom koja služi upozorenju izvršenika da uskoro slijede novčane
kazne u određenom iznosu, pa kako se rješenje o novčanoj kazni donosi u roku od
30 dana od izvršnosti rješenja o uklanjanju, da je nedvojbeno kako je rješenje o
izvršenju trebalo biti doneseno odmah po izvršnosti rješenja o uklanjanju, a kako bi
rješenje o prvoj novčanoj kazni moglo biti pravovremeno doneseno, dakle u roku od
30 dana od izvršnosti rješenja o uklanjanju, zbog čega rješenje kakvog u vidu ima
Zakon o općem upravnom postupku i rješenje o novčanoj kazni u smislu Naputka o
načinu radu građevinske inspekcije da su dvije različite odluke koje da vremenski
slijede jedna iza druge, ali nikako da se ne smiju spojiti u istu odluku budući se time
ukida smisao upozorenja kao zakonitog prava izvršenika, koji postupak da je
analogan i postupku izricanja sudskih penala na temelju odredbe čl. 247. Ovršnog
zakona radi ostvarenja novčane tražbine. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim
zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje
tuženika, a ujedno je predložio i da sud naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak
spora.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene
navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u
osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda
obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

U sporu je održana rasprava 13. listopada 2021. godine čime je dana
mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim
sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje
ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog
spora, na koju su pristupili generalna opunomoćenica tužitelja i zakonska zastupnica
tuženika.

Na održanoj raspravi generalna opunomoćenica tužitelja istaknula je kako u
cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, pa
kako nije imala daljnjih dokaznih prijedloga, predložila je zaključiti raspravu i donijeti
presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno poništava
osporeno rješenje tuženika, te je konačno popisala trošak spora u iznosu od

3.125,00 kuna uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u
naznačenom iznosu.

Na istoj raspravi, zakonska zastupnica tuženika istaknula je kako u cijelosti
ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu, te pri obrazloženju osporenog akta pa
kako niti ona nije imala daljnjih dokaznih prijedloga, predložila je zaključiti raspravu i
donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

3 Poslovni broj: 15 UsI-1369/21-7

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima,
odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane
tuženika uz odgovor na tužbu.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog
ureda S., Ispostave u Š., KLASA: UP/I-362-02/20-02/…, URBROJ: 443-
02-03-21-21-… od 24. veljače 2021. godine, točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje
istog tijela Klasa: UP/I-362-02/20-02/…, Urbroj: 443-02-03-23/22-20-… od 12.
studenoga 2020., kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana od
dana zaprimanja tog rješenja ukloni građevinu, pokretni antenski stup COW 30,
izgrađen na dijelu k.č. …/… k.o. P.-uvala M., bez glavnog projekta,
postalo izvršno 8. prosinca 2020. godine, točkom 2. se utvrđuje kako tužitelj u
ostavljenom roku nije uklonio predmetnu građevinu, točkom 3. tužitelj se prisiljava na
uklanjanje predmetne građevine novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kn koja
se izriče K. N., odgovornoj osobi tužitelja, točkom 4. se precizira
kako je odgovorna osoba tužitelja izrečenu kaznu dužna platiti u roku od 8 dana od
dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 5. tužitelj se upozorava da u slučaju da ne
ukloni predmetnu građevinu, da će se na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom
kaznom, dok je točkom 6. tužitelj upozoren da će se izvršenje novčane obveze
provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 4. ovog rješenja, sve u
bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene
pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu
(„Narodne novine“, broj 115/18) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom
postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

Iz spisa predmeta upravnog tijela proizlazi kako istom prileže rješenje tuženika
Klasa: UP/I-362-02/20-02/…, Urbroj: 443-02-03-23/22-20-… od 12. studenoga

2020., kojim je između ostalog točkom 1. tužitelju kao investitoru naređeno da u roku
od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni građevinu, pokretni antenski stup
COW 30, izgrađen na dijelu k.č. … k.o. P.-uvala M., bez glavnog
projekta, dok je točkom 2. tužitelj upozoren da će se na izvršenje naredbe o
uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke

1. izreke, te je predmetno rješenje uredno dostavljeno tužitelju, uslijed čega je to
rješenje postalo izvršno 8. prosinca 2020. Nadalje spisu tuženika prileže i presuda
Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsIgr-… od 25. svibnja 2021. kojom je
odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja o uklanjanju Klasa: UP/I-362-
02/20-02/…, Urbroj: 443-02-03-23/22-20-.. od 12. studenoga 2020., kao i rješenje
istog suda poslovni broj: UsIgr-… od 4. ožujka 2021. kojim je kao neosnovan
odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe. Također, spisu
upravnog tijela prileže i zapisnik o inspekcijskom pregledu od 19. veljače 2021.
godine iz kojeg je razvidno da je istoga dana od strane građevinskog inspektora
utvrđeno da tužitelj nije postupio po naredbi iz točke 1. rješenja tuženika Klasa: UP/I-
362-02/20-02/…, Urbroj: 443-02-03-23/22-20-… od 12. studenoga 2020., s obzirom
da nije uklonio predmetnu građevinu. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi
kako je tuženik smatrajući da su ispunjene sve zakonske pretpostavke u smislu
odredbi 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18)
te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09)
donio rješenje od 24. veljače 2021. godine kojim se tužitelja prisiljava na uklanjanje
konkretne građevine novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna koja se izriče

4 Poslovni broj: 15 UsI-1369/21-7

odgovornoj osobi tužitelja, a u odnosu na koje rješenje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“,
broj 115/18) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine
odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

Stavkom 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka

1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana.
Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka
putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku
(„Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi
izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom,
ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je
neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje
izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u
Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba
prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu
do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u
prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.
Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga,
veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna
može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga
Zakona o izvršenju novčanih obveza.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno
postupio kada je donio rješenje kojim je između ostalog točkom 1. utvrđeno kako je
rješenje istog tijela, Klasa: UP/I-362-02/20-02/…, Urbroj: 443-02-03-23/22-20-… od

12. studenoga 2020. postalo izvršno 8. prosinca 2020. godine, točkom 2. da tužitelj
nije uklonio predmetnu građevinu u ostavljenom roku te ga se točkom 3. prisiljava na
uklanjanje predmetne građevine novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kn koja
se izriče odgovornoj osobi tuženika, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju
bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl.

114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom
postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je
osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije
povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti
da je rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/20-02/…., Urbroj: 443-02-03-23/22-20-…
od 12. studenoga 2020. postalo izvršno koju okolnost tužitelj ni ne spori. Osim toga,
od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka također utvrđeno da
tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku od 15 dana od zaprimanja
citiranog rješenja, što je neprijeporno, budući da tužitelj niti to tužbom ne spori, a što
proizlazi i iz zapisnika o inspekcijskom pregledu od 19. veljače 2021., koje prileže
spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 12. studenoga

2020. upozoren točkom 2. da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati
izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga
rješenja, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese
svoje rješenje od 24. veljače 2021. godine, kojim ga se prisiljava na izvršenje

5 Poslovni broj: 15 UsI-1369/21-7

citiranog rješenja novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna, koja je izrečena
odgovornoj osobi tuženika.

Glede tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističe da je pokrenuo spor pred
ovim sudom koji se vodi pod poslovnim brojem: UsIgr-… u kojem da osporava
rješenje o uklanjanju od 12. studenog 2020., u kojem da je i zatražio da sud donese
rješenje o odgodnom učinku tužbe iz čega je za zaključiti kako tužitelj smatra da je
osporeno rješenje preuranjeno, a time i nezakonito, za kazati je kako su predmetni
prigovori u cijelosti neosnovani.

S prethodnim u vezi najprije je za navesti kako je nesporno da je tužitelj protiv
rješenja tuženika 12. studenog 2020., odnosno rješenja kojim mu je naređena
inspekcijska mjera uklanjanja građevine pobliže precizirane točkom. 1. izreke tog
rješenja pokrenuo upravni spor u kojem je imao mogućnost osporavati zakonitost tog
rješenja, međutim predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti rješenja
o uklanjanju, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog
rješenja tuženika od 24. veljače 2021., dakle onog kojim se izvršava rješenje o
uklanjanju.

Osim toga, za donošenje rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanju
dostatno je da isto bude izvršno, koje ne treba biti pravomoćno, što je nesporno i o
čemu se sud već u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude očitovao, pa kod
stanja stvari da je rješenje o uklanjanju izvršno i da tužitelj po istom nije postupio u
ostavljenom mu roku, to je sasvim jasno kako su u predmetnoj upravnoj stvari bile
ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se tužitelja na
izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljava izricanjem prve novčane kazne.

Ujedno, za nadodati kako je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj:
UsIgr-… od 25. svibnja 2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem
rješenja o uklanjanju od 12. studenoga 2020. u kojoj presudi su otklonjeni tužbeni
prigovori tužitelja koji su se odnosili na zakonitost rješenja o uklanjanju, pa se
tužitelja upućuje na obrazloženje naznačene presude, dok je rješenjem istog suda
poslovni broj: UsIgr-… od 4. ožujka 2021. odbijen prijedlog tužitelja za
određivanjem odgodnog učinka tužbe, s tim da prema podacima e-spisa proizlazi
kako tužitelj protiv citirane presude nije izjavio žalbu, uslijed čega je ta presuda
postala pravomoćna 16. lipnja 2021., što pak znači da je i rješenje o uklanjanju ne
samo izvršno, već da je isto i pravomoćno.

U odnosu na tužbene prigovore tužitelja u kojima ističe kako je osporeni akt
nezakonit iz razloga što u smislu odredbe čl. 139. st. 3. Zakona o općem upravnom
postupku ne sadrži opomenu o novčanoj kazni već da je tužitelju istim odmah
prijevremeno izrečena prva novčana kazna sukladno odredbi čl. 14.d Naputka o
načinu radu građevinske inspekcije, te unatoč tome što odredbe Zakona o Državnom
inspektoratu i Naputka o načinu radu građevinske inspekcije sadrže specijalne
odredbe o novčanim kaznama, citirana odredba Zakona o općem upravnom
postupku da nije u suprotnosti sa specijalnim odredbama, već da se one
nadopunjuju, uslijed čega da je preskočen postupovni korak u donošenju rješenja o
izvršenju s opomenom koja služi upozorenju izvršenika da uskoro slijede novčane
kazne u određenom iznosu, pa da su rješenje kakvog u vidu ima Zakon o općem
upravnom postupku i rješenje o novčanoj kazni u smislu Naputka o načinu radu
građevinske inspekcije dvije različite odluke koje da vremenski slijede jedna iza
druge, ali nikako da se ne smiju spojiti u istu odluku budući se time ukida smisao
upozorenja kao zakonitog prava izvršenika, za kazati je kako sud niti ovakve
prigovore ne nalazi osnovanim.

6 Poslovni broj: 15 UsI-1369/21-7

Naime, s prethodnim u vezi najprije je za kazati kako je odredbom čl. 113. st.
3. toč. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) propisano
da se rješenjem iz stavka 1. ovoga članka (rješenje o uklanjanju) upozorava
investitora odnosno vlasnika da će se izvršenje rješenja provesti prisilnim putem ako
po njemu ne postupi te ga se upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, pa imajući u
vidu da je tužitelj upravo u rješenju o uklanjanju od 12. studenog 2020., točkom 2.
upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri
novčane kazne ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. tog rješenja, kod stanja
stvari da je odredbom čl. 14.d Naputka o načinu rada građevinske inspekcije
(„Narodne novine“, broj 46/20 i 80/20) propisano da građevinski inspektor postupak iz
članka 114. stavka 3. Zakona, kojim prisiljava izvršenika na izvršenje rješenja o
uklanjanju, započinje donošenjem 1. rješenja o novčanoj kazni u roku od 30 dana od
izvršnosti rješenja o uklanjanju, to je sasvim jasno da je u konkretnom slučaju
osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju doneseno sukladno
mjerodavnim propisima i to Zakonu o Državnom inspektoratu i Naputku o načinu rada
građevinske inspekcije, koji propisi predstavljaju lex specialis u odnosu na Zakon o
općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), pa kako je tužitelj u
rješenju o uklanjanju opomenut o novčanoj kazni koja mu slijedi ukoliko ne ukloni
građevinu, to pak znači da je već u tom rješenju tužitelj opomenut u smislu odredbe
čl. 139. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, zbog čega je tuženik pravilno i
zakonito postupio kada je donio osporeno rješenje kojim se tužitelja prisiljava na
uklanjanje konkretne građevine novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kuna, a
koja se izriče odgovornoj osobi tužitelja, dok je visina kazne sukladna odredbi čl. 14.c
Naputka o načinu radu građevinske inspekcije, s tim da je tužitelj i u osporenom
rješenju točkom 5. upozoren da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu, da će
se na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom.

Isto tako, neutemeljeno tužitelj prigovara kako je tuženik svoj akt donio
protekom prekluzivnog roka kakvog u vidu ima odredba14.d Naputka o načinu radu
građevinske inspekcije pa da je uslijed toga takav akt nezakonit, ovo iz razloga što je
odredbom članka 14.d Naputka doista propisano da građevinski inspektor postupak
iz članka 114. stavka 3. Zakona, kojim prisiljava izvršenika na izvršenje rješenja o
uklanjanju, započinje donošenjem 1. rješenja o novčanoj kazni u roku od 30 dana od
izvršnosti rješenja o uklanjanju, međutim ovdje se nikako ne radi o prekluzivnom
roku, kako to pogrešno smatra tužitelj, već je riječ o instruktivnom roku, uslijed čega
okolnost da je tuženik osporeno rješenje donio nakon proteka roka od 30 dana od
izvršnosti rješenja o uklanjanju, nije razlog zbog čega bi to rješenje bilo nezakonito, a
ovo tim prije što je odredbom čl. 123. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da
nakon isteka roka od deset godina od dana kada je rješenje postalo izvršno rješenje
se ne može izvršiti putem treće osobe, ali se može donijeti novo rješenje.

Konačno, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o
općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se
uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u
smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg
donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni
spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o
izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139.
st. 4. ZUP-a, pa kako je sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno
otklonio prigovore koji se odnose na način izvršenja, tj. na izrečenu novčanu kaznu,
dok tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme niti mjesto izvršenja, to je jasno kako su

7 Poslovni broj: 15 UsI-1369/21-7

tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava
tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom,
tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije
povrijeđeno na štetu tužitelju.

Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom
postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja
na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju
kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od
utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka

128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09)
na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj
dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti
tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja
izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev
tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom
troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci
rješenja.

U Splitu, 21. listopada 2021. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je
žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem
ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj
odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- generalnim opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Z.
o. u. I. S. i M. S., sa sjedištem u S., , uz
zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji,
Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.

Rj./

- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).
- Spis u kalendar 30 dana.