REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Amruševa 2/II

29. P-642/21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja
H. D. S., Z., OIB:
..., kojeg zastupa P. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika
N. S. F. d.o.o., Z., OIB: ...,
kojeg zastupa punomoćnik L. Z., odvjetnik u Z., radi utvrđenja
osporene tražbine, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. rujna 2021. u
prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. listopada 2021. objavljene presude

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja H. D.
S. iz Z., OIB: ... prema tuženiku
N. S. F. d.o.o. iz Z., OIB:
... u visini od 3.806,52 kn.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od
2.075,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od 21. listopada 2021. do isplate po
stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o j e

Odbacuje se tužba u dijelu kojim se zahtijeva utvrđenje tražbine tužitelja po
osnovi zateznih kamata koje na iznos od 3.806,52 kn teku od otvaranja
predstečajnog postupka nad tuženikom do isplate.

2

29. P-642/21

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-
1149/2020 od 3. prosinca 2020. otvoren predstečajni postupak nad tuženikom
te je u tom postupku tužitelj kao vjerovnik prijavio svoje potraživanje prema
dužniku u ukupnom iznosu od 572.356,41 kn. Na ispitnom ročištu održanom
30. ožujka 2021. ispitane su sve prijave tražbina te je tuženik osporio tražbinu
tužitelja u iznosu od 572.356,41 kn. Od toga iznosa, za iznos od 117.823,50
kn postoji ovršna isprava te je u tom dijelu tuženik kao osporavatelj tražbine
upućen na parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja. U preostalom
dijelu, za osporeni iznos od 454.532,91 kn, rješenjem od 30. ožujka 2021.
tužitelj je upućen da u roku od 8 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene
parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine, odnosno da predloži nastavak
postupka ukoliko je u tijeku parnični postupak. Budući se osporena tražbina u
iznosu od 298.244,69 kn odnosi na tužiteljevo potraživanje koje je predmet
parničnog postupka koji se pred ovim sudom vodi pod brojem P-177/2020,
tužitelj je u tom predmetu predložio nastavak postupka. Tužitelj je u skladu sa
čl. 157. Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine, broj
167/03., 79/07., 125/11., 80/11., 141/13., 127/14., 62/17., dalje u tekstu:
ZAPSP) kao udruga autora ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje
javnosti autorskih glazbenih djela, za H. udrugu za zaštitu izvođačkih
prava – H. za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za
U. za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava
Z.. Bez odobrenja nije moguće javno korištenje autorskih glazbenih
djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma. Tuženik je iskorištavao
glazbena djela kao priređivač (organizator) javnog korištenja glazbenih djela
na priredbama i to:

- Svadba, 18. siječnja.2020., hotel K., D. za koju je bio dužan
temeljem T.br. 2.3.d, 2.4.c., 2.2. (kategorija 4) Tarife i Pravilnika o izmjenama i
dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti
glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala
od 10. listopada 2006. platiti iznos od 689,30 kn (610,00 + PDV 13 % 79,30),

- Valentinovo 14.veljače 2020., hotel K., D. za koju je bio dužan
temeljem T.br. 2.3.b, 2.4.c., 2.2. (kategorija 2) Tarife i Pravilnika o izmjenama i
dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti
glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala
od 10.10.2006. platiti iznos od 310,19 kn (274,50 + PDV 13 % 35,69),

- Svadba, 15. veljače 2020., hotel K., D. za koju je bio dužan
temeljem T.br. 2.3.d, 2.4.c., 2.2. (kategorija 4) Tarife i Pravilnika o izmjenama i
dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti
glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala
od 10.10.2006. platiti iznos od 827,16 kn (732,00 + PDV 13 % 95,16),

- Svadba, 27. lipnja 2020., hotel K., D. za koju je bio dužan
temeljem T.br. 2.3.d, 2.4.c., 2.2. (kategorija 4) Tarife i Pravilnika o izmjenama i
dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti

3

29. P-642/21

glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10.10.2006. platiti iznos od 551,44 kn (488,00 + PDV 13 % 63,44),

- Svadba 1. kolovoza 2020., hotel K., D. za koju je bio dužan
temeljem T.br. 2.3.d, 2.4.c., 2.2. (kategorija 4) Tarife i Pravilnika o izmjenama i
dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti
glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala
od 10.10.2006. platiti iznos od 551,44 kn (488,00 + PDV 13 % 63,44),

- Svadba, 5. rujna 2020., hotel K., D. za koju je bio dužan
temeljem T.br. 2.3.d, 2.4.c., 2.2. (kategorija 4) Tarife i Pravilnika o izmjenama i
dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti
glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala
od 10.10.2006. platiti iznos od 413,58 kn (366,00 + PDV 13 % 47,58) i

- Svadba, 12. rujna 2020., hotel K., D. za koju je bio dužan
temeljem T.br. 2.3.d, 2.4.c., 2.2. (kategorija 4) Tarife i Pravilnika o izmjenama i
dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti
glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala
od 10.10.2006. platiti iznos od 413,58 kn (366,00 + PDV 13 % 47,58).

2. Navodi da je tuženik dužan za navedene održane priredbe platiti tužitelju iznos
od ukupno 3.756,69 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu do dana
otvaranja predstečajnog postupka u iznosu od 49,83 kn, odnosno ukupno
3.806,52 kn. Stoga zahtijeva da se utvrdi osnovanom tražbina u iznosu od
3.806,52 kn zajedno sa zateznim kamatama od otvaranja predstečajnog
postupka 3. prosinca 2020. do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu
tužbenog zahtjeva. Osporava da bi iskorištavao glazbena djela kao priređivač
(organizator) javnog korištenja glazbenih djela na priredbama koje su
održavane tijekom 2020. u hotelu K. u D.. Tuženik ističe kako
isti nije organizirao predmetne događaje, već je samo omogućio korištenje
svog prostora organizatorima odnosno mladencima. Pojam organizatora
priredbe podrazumijeva aktivno sudjelovanje u organiziranju bilo kakvog oblika
okupljanja, pregovaranja s izvođačima i njihovim menadžerima, opskrbljivanje
hranom i pićem, pripremanje i opremanje prostora, angažiranje konobara i
druge poslove. Tuženik nije organizator svadbenih svečanosti, već on samo
omogućuje korištenje svog prostora drugim osobama i mladencima koji u tom
prostoru koriste predmet zaštite pa je ta druga osoba dužna pribaviti
odgovarajuće odobrenje za korištenje predmeta zaštite. Nadalje, tuženik ističe
kako je elektroničkom poštom na obrascu prijave glazbene priredbe podnio
prijave svadbenih i drugih svečanosti tužitelju. Time je tuženik postupio u
skladu s odredbom čl. 160. st. 1. ZAPSP prema kojoj je prije početka
korištenja predmeta zaštite pravna odnosno fizička osoba dužna podnijeti
zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite
odgovarajućoj organizaciji za kolektivno ostvarenje prava i u zahtjevu navesti
vrstu i okolnosti korištenja. Nadalje, tuženik je također elektroničkom poštom
ZAMP-u dostavio popis izvedenih djela za predmetne priredbe. Na opisani
način tuženik je postupio u skladu s odredbom čl. 161. st. 1. ZAPSP. ZAMP na

4

29. P-642/21

prijave glazbenih priredbi nije odgovorio iako je bio dužan sukladno odredbi čl.

160. st. 2. ZAPSP-a, odnosno nije na zahtjev tuženika odgovorio u
primjerenom roku te nije izdao odobrenje niti obrazložio zašto nije u
mogućnosti izdati odobrenje, a što je bio dužan učiniti. Nadalje, ističe kako
sama prijava događaja ne znači da se isti zaista i održao, niti je tužitelj uz
tužbu priložio bilo kakav dokaz iz kojeg bi nesporno proizlazilo da su se
predmetne priredbe održale i to upravo s brojem gostiju navedenim u
prijavama. Sama prijava nekog događaja ne čini sama po sebi bilo kakvu
osnovu za naplatu naknade za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih
djela, već upravo događaj koji će se eventualno održati temeljem takve prijave.
Nadalje, tuženik osporava obračun naknada za predmetne priredbe navodeći
da tužitelj nije obrazložio na temelju kojeg izračuna je došao upravo do
utuženih iznosa za svaku pojedinu priredbu. Dodatno, tužitelj uz tužbu nije
dostavio račune ili druge odgovarajuće isprave iz kojih bi proizlazio trenutak
dospijeća, kao i utvrđenje na tijek zatezne kamate.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu te
je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001.,
117/2003., 88/2005., 2/2007, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013.,
28/2013., 89/2014., dalje u tekstu: ZPP), sud zaključio da je tužbeni osnovan
osim u dijelu koji se odnosi na utvrđenje tražbine tužitelja po osnovi zateznih
kamata koje na iznos od 3.806,52 kn teku od otvaranja predstečajnog
postupka nad tuženikom do isplate.

5. Predmet spora jest naplata naknade za javno korištenje autorskih glazbenih
djela na priredbama u tuženikovom objektu Hotel K., D., u
razdoblju od 18. siječnja 2020. do 12. rujna 2020.

6. Tuženik je, temeljem ZAPSP-a, Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i
priopćavanje javnosti glazbenih djela (Narodne novine, broj: 80/92, 1/97 i
75/97) i Tarife, kao priređivač (organizator) pojedinačnih priredbi dužan prije
početka korištenja podnijeti zahtjev za odobrenje korištenja glazbenih djela
(čl.160. ZAPSP-a), platiti naknadu za javnu izvedbu glazbenih djela na
priredbama (čl.162. ZAPSP-a) i dostaviti popis izvedenih djela na priredbama
(čl.8. Pravilnika).

7. Tuženik osporava da je organizirao predmetne priredbe te navodi da je samo
omogućio korištenje svog prostora drugim osobama i mladencima. Međutim,
tuženik pogrešno tumači odredbu čl. 160. st. 4. ZAPSP-a koja propisuje da je
pravna ili fizička osoba koja omogući korištenje svog prostora drugoj osobi
koja u tom prostoru koristi predmete zaštite, dužna provjeriti ima li ta druga
osoba odgovarajuće odobrenje za korištenje predmeta zaštite. Ako pravna ili
fizička osoba omogući korištenje svog prostora osobi koja nema odgovarajuće
odobrenje za korištenje predmeta zaštite, a znala je ili je morala znati da će se
u tom prostoru koristiti predmeti zaštite, solidarno odgovara za isplatu
odgovarajuće naknade za korištenje predmeta zaštite. Tuženik koji je u
obavljanju svoje registrirane djelatnosti ustupio svoj poslovni prostor drugim
osobama i mladencima za svadbene svečanosti i druge priredbe odnosno
iznajmljuje svoj poslovni ili ugostiteljski prostor ne može se osloboditi od

5

29. P-642/21

odgovornosti za plaćanje naknade autorima glazbenih djela i izvođačima tih
djela time što tvrdi da su te druge osobe organizirale priredbe odnosno platile
usluge izvođenja glazbe.

8. Tuženik navodi kako je na obrascu prijave glazbene priredbe elektroničkom
poštom tužitelju podnio prijave svadbenih i drugih svečanosti čime je postupio
u skladu čl. 160. st. 1. ZAPSP te je dostavio i Popis izvedenih djela za
predmetne priredbe dok tužitelj na tuženikove prijave priredbi nije odgovorio
iako je prema čl. 160 st. 2. ZAPSP bio dužan izdati odobrenje ili obrazložiti
zašto nije u mogućnosti izdati odobrenje. Međutim, uvidom u Prijave glazbene
priredbe i Popise izvedenih djela (list 13-38 spisa), sud je utvrdio da je tuženik
priredbe prijavio dan ili dva prije održavanja priredbi pa je logično i očekivano
da tužitelj nije mogao postupiti u skladu s odredbom čl. 160. st. 2. ZAPSP-a
odnosno u primjerenom roku odgovoriti na zahtjev na način da izda odobrenje
ili obrazloži zašto to nije u mogućnosti.

9. S obzirom da je tuženik sam prijavio sve priredbe koje su predmet ovog spora
i to dan ili dva prije održavanja priredbi te je dostavio sve podatke o održanim
priredbama, osporavanje tuženika da su priredbe održane nije uvjerljivo. Osim
toga, tuženik kao korisnik je na temelju odredbe čl. 160. st. 3. ZAPSP-a dužan
bez odlaganja obavijestiti udrugu za kolektivno ostvarivanje prava o svakoj
promjeni okolnosti korištenja ili o samom prestanku korištenja, a što tuženik
nije učinio. Propust tuženika da bez odlaganja obavijesti tužitelja o
promjenama kao što su prestanak korištenja glazbe, neodržavanje priredbi
koje je prethodno prijavio i sl. rezultira takvim pravnim učinkom da egzistira
njegova solidarna odgovornost.

10. Uvidom u isprave u spisu ovaj sud je utvrdio da je tužitelj ispostavljao tuženiku
obračune naknade za javno korištenje glazbe (list 141-147 spisa), u kojima su
utvrđeni kriteriji za obračun autorske naknade. Tako je naknada za priredbu –
proslavu Valentinova održanu 14. veljače 2020. obračunata sukladno
Pravilniku o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih
djela (Narodne novine, broj 80/92, 72/93, 29/95, 50/95, 1/97, 75/97), kategoriji
2 sezonska zabavna priredba (maškare, martinje, valentinovo i sl.) bez naplate
(Tbr. 2.3.b), u području C – gradovi i općine s manje od 10.000 stanovnika
(Tbr. 2.4.c), kapacitet do 70 osoba (Tbr. 2.2), na što se primjenjuje vrijednost
boda u 2020. godini od 0,61 kn. U odnosu na održane priredbe - svadbe,
tužitelj je obračunao naknadu sukladno kategoriji 4, tarifnom broju 2.3.d, 2.4.c i
2.2 istog Pravilnika.

11. Tuženik u tijeku ovoga postupka nije predočio odnosno predložio dokaze da
se u predmetnom slučaju eventualno radi o nekoj drugoj vrsti ugostiteljskog
objekta, da je kapacitet njegovog objekta manji ili veći od kapaciteta kojeg je
odredio tužitelj. Stoga ovaj sud drži da je tužitelj odredio točan broj bodova
kako glede vrste ugostiteljskog objekta, tako i glede vrijednosti boda i
kapaciteta.

12. Iz dostavljenog obračuna zateznih kamata proizlazi da tužitelj po osnovi
zateznih kamata potražuje iznos od 49,83 kn te da je iste obračunao do dana
otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom, 3. prosinca 2020. a tuženik

6

29. P-642/21

samo paušalno osporava tužiteljev obračun kamata i ne navodi u kojem dijelu i
iz kojeg razloga nije pravilan. Stoga je tužitelju po osnovi zateznih kamata
valjalo priznati tražbinu u iznosu od 49,83 kn.

13. Neosnovani su navodi tuženika da tužitelj nije dostavio račune ili druge
odgovarajuće isprave iz kojih bi proizlazio trenutak dospijeća, jer je u obračunu
naknade za javno korištenje glazbe jasno naznačeno dospijeće tuženikove
obveze kao i elementi koje je tužitelj uzeo u obzir prilikom obračuna naknade.

14. Dakle, tužitelju je po osnovi glavnice i zateznih kamata tražbine naknade za
priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela na priredbama u razdoblju od
18. siječnja 2020. do 12. rujna 2020. valjalo priznati tražbinu u iznosu od
3.806,52 kn, stoga je i tužbeni zahtjev prihvaćen za utvrđenje osnovanosti
tražbine u tom iznosu.

15. Tužitelj ne može u predmetnoj parnici zahtijevati utvrđenje tražbine zateznih
kamata na iznos od 3.806,52 kn od dana otvaranja stečajnog postupka do
isplate.

16. Naime, u predmetnoj parnici odlučuje se isključivo o osnovanosti tužiteljevog
osporenog potraživanja radi kojeg je upućen pokrenuti parnicu. Prema čl. 270.
Stečajnog zakona (Narodne novine broj: 71/15, 104/17, dalje u tekstu: SZ) u
parnici se utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u
iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom
ročištu, a tražbina zateznih kamata koje na iznos od 3.806,52 kn teku od dana
otvaranja predstečajnog postupka do isplate nisu naznačene u prijavi tražbine.
Stoga niti je tražbina po osnovi zateznih kamata za razdoblje od otvaranja
predstečajnog postupka pa do isplate prijavljena u predstečajnom postupku
nad tuženikom, niti je ista mogla biti osporena od strane povjerenika, a kako
se u parnici utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u
iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom
ročištu, to je tužbu u odnosu na utvrđenje tražbine zateznih kamata od
otvaranja predstečajnog postupka do isplate valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st.
1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje
parničnog postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren
sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za sastavljanje tužbe u iznosu
od 500,00 kn (Tbr. 7/1 OT), za sastavljenje podneska od 25. svibnja 2021. u
iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu 15. rujna 2021. u
iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/1 OTsve uvećano za 25% PDV-a, što iznosi
375,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 100,00 kn i na
presudu u iznosu od 100,00 kn odnosno ukupno parničnih troškova 2.075,00
kn.

18. Punomoćnik tužitelja obvezni je sudionik elektroničke komunikacije pa mu se
presuda dostavlja u elektroničkom obliku, čime se u skladu s odredbom čl. 7.
st. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) u svezi s
Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19;
dalje: Uredba), sudska pristojba za presudu plaća u visini polovice sudske

7

29. P-642/21

pristojbe propisane Tar. br. 2. st. 1. Uredbe, ako je ista uplaćena u roku od tri
dana od dana elektroničke dostave odluke. Ukoliko tužitelj ne bi platio dužnu
pristojbu u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke, utoliko bi
puni iznos sudske pristojbe na presudu nastao isključivo krivnjom tužitelja.

U Zagrebu 21. listopada 2021.

Sutkinja

Jasminka Gadža, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike
Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude
obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila
uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi
putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu
stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8.,

9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.