Poslovni broj: II Kž-387/2021-5

Poslovni broj: II Kž-387/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-26/2021. (Kov-48/2021.) od 1. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj broj Kov-iz-26/2021. (Kov-48/2021.) od 1. listopada 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-70/2021. od 29. rujna 2021. protiv okrivljenog M. M. zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 1. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. siječnja 2021. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni M. M. po branitelju odvjetniku J. P. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske istražni zatvor "zamijeniti nekom blažom mjerom iz čl. 98. ZKP-a".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog da pobijano rješenje "nema nikakvog obrazloženja", da je ono paušalno i nedostatno, a čime sugerira da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6. Neslaganjem s razlozima iznesenim u pobijanom rješenju žalitelj suštinski obrazlaže žalbenu osnovu iz članka 470. ZKP/08. smatrajući da na strani optuženika ne postoje okolnosti koji bi opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega.

6.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. i nadalje. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da okrivljenik nema niti jedan važeći dokument (ni putovnicu ni osobnu iskaznicu još od 1977.), a nema prijavljeno prebivalište ni boravište u Republici Hrvatskoj još od 2014. kada je odjavljen po službenoj dužnosti. Imajući, uz navedeno, u vidu da iz spisa predmeta proizlazi da mu se sada stavlja na teret počinjenje kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., za koje je, s obzirom na propisanu kaznu, u slučaju dokazanosti, moguća osuda na višegodišnju kaznu zatvora, doista je razumno za očekivati da će, puštanjem na slobodu, okrivljenik pobjeći te postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske.

6.2. Stoga, osnovan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od bijega, a sve izneseno ujedno i predstavlja iznimne okolnosti zbog kojih se istražni zatvor može produljiti i protiv osobe koja je navršila 70 godina života života. Primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. ukazuje se, za sada, jedina prikladna i nadalje nužna. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od bijega ne može u ovom stadiju postupka prevenirati određivanjem jamstva ili nekom od mjera opreza, pa tako ni mjerom redovitog javljanja policiji ili sudu ili zabranom napuštanja boravišta, kako predlaže žalitelj.

7. Nadalje, u žalbi okrivljenik ističe da u odnosu na njega nema opasnosti od bijega jer je zadnje dvije godine živio na adresi na kojoj je prema optužnici počinjeno kazneno djelo i tamo bi mogao i dalje živjeti, te da postoji mogućnost dostave pismena putem branitelja postavljenog po službenoj dužnosti. Međutim, ti navodi nisu od utjecaja kraj svih okolnosti koje su prethodno iznesene.

8. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 21. listopada 2021.