1              Poslovni broj: II Kž-Us-56/2021-5

Poslovni broj: II Kž-Us-56/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća, te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog N. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-Iz-58/2021. (Kov-Us-66/20.) od 4. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje:USKOK) broj KO-US-67/20. od 26. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2021.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog N. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-Iz-58/2021. (Kov-Us-66/20.) od 4. listopada 2021., nakon podignute optužnice USKOK-a broj KO-US-67/20. od 26. studenog 2020. protiv okrivljenog N. S. i drugih zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., krivotvorenja isprave u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi članka 278. stavka 1. i 3. te članka 52. KZ/11., poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi članka 291. stavka 1. i članka 37. te članka 52. KZ/11. i poticanja na trgovinu utjecajem u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi članka 295. stavka 1. i članka 37. te članka 52. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog N. S. na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 27. studenog 2019. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni N. S., po branitelju D. B., odvjetniku iz Z., "iz svih zakonom predviđenih razloga" s prijedlogom da se okrivljeniku ukine istražni zatvor.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljenik u žalbi osporava da bi ostvario protupravnu imovinsku korist od najmanje 633.036,00 kuna, čime zapravo osporava postojanje osnovane sumnje da bi počinio kaznena djela za koje se tereti u ovome postupku, no ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela na način kako mu se podignutom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se optužnica temelji, a koje dokaze je u dovoljnoj mjeri izložio u pobijanom rješenju, zbog čega je i po ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Stoga, žaliteljeva vlastita analiza i osobna ocjena značaja dokaza koji se odnose na protupravno stečenu imovinsku korist nisu od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer je analizu dokaza ovlašteno vršiti optužno vijeće prilikom odlučivanja o osnovanosti optužnice, a nakon eventualnog potvrđivanja optužnice, analizu i ocjenu dokaza, po provedenoj raspravi, ovlašteno je dati raspravno vijeće pri odluci o kaznenoj odgovornosti okrivljenika.

6. Suprotno žalbenom navodu okrivljenika da se obrazloženje pobijanog rješenja sadržajno ne razlikuje od ranijih rješenja o produljenju istražnog zatvora, drugostupanjski sud utvrđuje da u stadiju odlučivanja o potvrđivanju optužnice, nakon provedene istrage unutar koje su prikupljeni dokazi potrebni za podizanje optužnice, nije za očekivati pronalazak novih činjenica i dokaza ni postojanje novonastalih okolnosti koje bi dodatno pojačavale postojanje osnovane sumnje, a time i dodatno opravdavale primjenu istražnog zatvora protiv okrivljenika. U tom smislu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, u ovom stadiju postupka, pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

7. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da se okrivljenika, na razini osnovane sumnje, tereti da je od 2017. do kraja studenog 2019. organizirao i vodio zločinačko udruženje s jasno podijeljenim ulogama, s dobro organiziranom i strukturiranom mrežom sudionika koji su, svaki prema svom zaduženju, sudjelovali u izradi krivotvorenih osobnih dokumenata Republike Hrvatske, namijenjenih prvenstveno članovima kriminalnih skupina s prostora susjednih država, kao i da je poduzimao niz aktivnosti s ciljem pronalaska novih osoba unutar sustava MUP-a koji bi se mogli koristiti za izradu osobnih isprava Republike Hrvatske što je činio i tijekom provođenja posebnih dokaznih radnji. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da brojnost i vrsta kriminalnih radnji, dugotrajnost i način postupanja okrivljenika kao i visina imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom (svi okrivljenici se terete za ukupno 1.289.848,00 kuna, a okrivljenik za 633.036,00 kuna), upućuju na visok stupanj kriminalne volje te upornost, ustrajnost i bezobzirnost u protupravnom postupanju okrivljenika pa je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud opravdano zaključio da iz navedenih okolnosti proizlazi realna i konkretno predvidiva iteracijaska opasnost koju je potrebno prevenirati daljnjim produljenjem istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

7.1. S obzirom na navedeno, bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke je činjenica okrivljenikove neosuđivanosti, jer se radi o samo jednoj od okolnosti, ali ne i odlučnoj, koja se razmatra prilikom donošenja odluke o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, kao i optuženikove obiteljske prilike te opetovani navodi o nemogućnosti dobivanja odgovarajuće zdravstvene skrbi unutar zatvorskog sustava, tim više što je iz spisa predmeta vidljivo da se unutar zatvorskog sustava okrivljeniku pruža odgovarajuća zdravstvena skrb pa okolnosti koje ističe okrivljenik nisu takve da bi nadmašile potrebu daljnjeg produljenja istražnog zatvora radi općeg interesa i zaštite od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih okrivljenik počiniti. Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela nije dovedena u sumnju niti navodima okrivljenika da ne postoji opasnost da bi u budućnosti mogao poticati službene osobe na iskorištavanje položaja i ovlasti te prekoračenje granica svojih ovlasti jer da su službene osobe, za koje ga se tereti da ih je poticao, udaljene iz službe.

8. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika upućuju na zaključak da se za sada svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te da se, protivno žalbenim navodima okrivljenika, ista svrha ne bi mogla postići primjenom blažih mjera.

9. Nadalje, protivno žalbenim navodima okrivljenika kojima upire na povredu načela razmjernosti, ističući da se nalazi u istražnom zatvoru već 23 mjeseca, ovaj sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

10. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. listopada 2021.