1              Poslovni broj: Gž-1662/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1662/2021-2

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Nediljki Radić, kao sucu pojedincu, u

pravnoj stvari tužiteljice N. C. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku iz P., protiv tuženika R. I. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. M., odvjetnici iz P., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Psp-115/18 od 7. svibnja 2021., dana 21. listopada 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

Djelomično se uvažava žalba tužiteljice, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Psp-115/18 od 7. svibnja 2021. i rješava:

 

I. Utvrđuje se da je tuženik R. I. iz P., OIB: …, smetao tužiteljicu N. C. iz P., OIB: …, u njezinom posljednjem mirnom posjedu južnije garaže koja se nalazi u dvorištu zgrade u P., (kč. br. 1352/zgr. k.o. P.) tako što je 1. travnja 2017. obio njezin lokot te postavio svoj na ulaznim vratima garaže, a neke njezine stvari iznio iz garaže, te mu se zabranjuje da u buduće čini takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice pod prijetnjom novčane kazne.

 

II. Djelomično se odbija žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Psp-115/18 od 7. svibnja 2021. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da u roku od 8 dana uspostavi stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja na način da vrati tužiteljici oduzeti posjed garaže predajom joj svih ključeva novog lokota.

 

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

“Utvrđuje se da je tuženik R. I. iz P., OIB: … smetao tužiteljicu N. C. iz P., OIB: … u njezinom posljednjem, mirnom posjedu južnije garaže koja se nalazi u dvorištu zgrade u P., (k.č.br. 1352/ZGR k.o. P.) tako što je 1. travnja 2017. obio njezin lokot te postavio svoj na ulaznim vratima garaže, a neke njezine stvari iznio iz garaže te mu se nalaže da u roku od osam dana uspostavi stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja, na način da vrati tužiteljici oduzeti posjed garaže predajom joj svih ključeva novog lokota te mu se zabranjuje da ubuduće čini takvo ili slično smetanja posjeda tužiteljice, pod prijetnjom novčane kazne.

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak ovoga postupka u iznosu od 3.650,00 kuna u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu od 250,00 kuna zahtjev za troškom odbija."

 

2.              Tužiteljica pobija rješenje zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.              Nakon što je pobijano rješenje ispitano u okviru odredbe članka 365. stavak 2. u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja iz sljedećih razloga.

 

4.              Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite na način da se utvrdi da je tuženik smetao tužiteljicu u njezinom posljednjem mirnom posjedu južnije garaže koja se nalazi u dvorištu zgrade u P., tako što je 1. travnja 2017. obio njezin lokot te postavio svoj na ulaznim vratima garaže, a neke njezine stvari iznio iz garaže, te da mu se naloži da u roku od 8 dana uspostavi stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja na način da vrati tužiteljici oduzeti posjed garaže predajom joj svih ključeva novog lokota, te mu se zabranjuje da ubuduće čini takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice pod prijetnjom novčane kazne.

 

5.              U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica bila u mirnom posjedu garaže, da je tuženik prema vlastitom iskazu postojeći lokot zamijenio svojim, oduzevši joj time posjed unatoč okolnosti pisanog upozorenja o čišćenju garaže i mogućnosti preuzimanja stvari zatečenih u čišćenju, pa kako rješenje o smetanju posjeda mora sadržavati utvrđenje čina smetanja posjeda i naredbu da se uspostavi stanje koje je bilo u trenutku smetanja, da se odluka donosi prema činjenicama u vrijeme zaključenja raspravljanja, sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, jer da rješenjem nije moguće utvrditi smetanje posjeda, a odbiti dio zahtjeva kojim se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja koje zbog vlasništva tuženika i rušenja garaža nije moguće, pa je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

6.              Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15; dalje u tekstu: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda. U skladu s odredbom članka 22. stavak 2. ZV-a tužbeni zahtjev upravljen prema zaštiti posjeda putem suda sastoji se od tri elementa: 1. od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja posjeda, 2. od zahtjeva da se tuženiku naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja i 3. od zahtjeva da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

7.              O navedenom zahtjevu, kako njegovom deklarativnom dijelu (utvrđivanju čina smetanja) tako i onom kondemnatornom (uspostavljanju ranijeg posjedovnog stanja i zabrani takvog smetanja ubuduće) odlučuje se izrekom (dispozitivom) konačnog rješenja o traženoj posjedovnoj zaštiti. Pri tome samo utvrđenje kako je tužiteljica posjedovala i kako je u tome posjedu bila smetana nema karakter samostalnog deklaratornog elementa izreke rješenje o smetanju posjeda, već je sastavni dio kondemnatornog dijela.

 

8.              To znači da deklaratorni element izreke rješenja o smetanju posjeda ne može imati samostalni karakter, pa u okolnostima kada nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva posjedovne zaštite, kako onog dijela koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, tako i onog dijela koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, pa stoga zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom, valja u tome dijelu odbiti kao neosnovan.

 

9.              Međutim, u smislu kontinuitetne posjedovne zaštite od smetanja kako je postavljeno u odredbama članka 19.-27. ZV-a u okolnostima kada nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, ali je moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva za pružanje posjedovne zaštite u dijelu koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja u buduće, nema zapreke udovoljiti tužbenom zahtjevu u deklaratornom dijelu (utvrđenje čina smetanja) i u dijelu koji se odnosi na zabranu takvog ili smetanja ubuduće.

 

10.              Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-672/09-2 od 1. lipnja 2011. zauzeo je sljedeće pravno shvaćanje:

 

"Prema ocjeni ovog suda pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu, već je dovoljno, postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz članka 22. stavak 2. ZV-a (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samom takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV-a."

 

11.              Slijedom takvog shvaćanja, sud u parnici radi smetanja posjeda ovlašten je pružiti posjedovnu zaštitu kada nije moguća uspostava posjedovnog stanja kakva je bila u času smetanja, odnosno kada zbog prirode samog čina smetanja nije moguće narediti uspostavu prijašnjeg stanja.

 

12.              Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tužiteljice, preinačiti pobijano rješenje i odlučiti kao pod točkama I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tužiteljice i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

13.              S obzirom na postignut uspjeh stranaka u postupku, sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, pa je na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu, 21. listopada 2021.