Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              III Kr 135/2020-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 135/2020-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog L. J. - Š., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 10. travnja 2020. broj K-771/2019 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 1. listopada 2020. broj Kž-149/2020-4, u sjednici održanoj 21. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Zahtjev osuđenog L. J. - Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 10. travnja 2020. broj K-771/2019, potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku od 1. listopada 2020. broj Kž-149/2020-4, osuđen je L. J. Š. zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11 i drugih na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine.

 

2. Osuđenik osobno podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, bez posebno istaknutih razloga predviđenih u čl. 517. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Temeljem čl. 518. st. 4. ZKP/08., Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odgovorilo je na zahtjev osuđenika s prijedlogom da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju, odvjetniku S. K.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Iz izuzetno opširnog zahtjeva osuđenika proizlazi da on poriče učin kaznenih djela za koja je pravomoćno osuđen. Pored toga, tvrdi da izabrana braniteljica A. B. nije obavljala svoju dužnost "već postoje indicije da je bila u nekom dosluhu sa sustavom – interesnim frakcijama", kao i osoba po imenu Z. Đ., koju je prvostupanjski sud odbio ispitati u svojstvu svjedoka, iako je on pravi počinitelj kaznenih djela. Također, odbijen je prijedlog da se pribave snimke video nadzora poslovnice J. d.d. R. u Z.. S obzirom da su sudovi odbili provođenje svih predloženih dokaza, a predsjednica vijeća prvostupanjskog suda je propustila unijeti u zapisnik sve što se događalo na raspravi, to su povrijeđena prava obrane i ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

 

5.1. U zahtjevu osuđenika miješaju se pojedini zakonom dopušteni, ali i nedopušteni osnovi pobijanja pravomoćne presude. Naime, sukladno čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj izvanredni pravni lijek može se podnijeti zbog povreda odredaba kaznenog postupka, međutim, pod tim osnovom ne mogu se preispitivati činjenice utvrđene u pravomoćnoj presudi, a upravo to osuđenik svojim zahtjevom pokušava ostvariti. Naime, pitanje dokazanosti kaznenih djela je činjenične naravi i kao takvo ne može biti predmetom ocjene ovog suda u trećem stupnju, kako proizlazi iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP/08. S druge strane, ocjena pravičnosti cjelokupnog postupka i poštivanja prava obrane garantiranih Ustavom Republike Hrvatske i odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. u daljnjem tekstu: Konvencija) mogu se i trebaju ispitati zbog čega će se obrazloženje ove odluke usmjeriti u tom pravcu.

 

5.2. Zahtjevom se tvrdi da osuđenik nije uživao stručnu pomoć izabrane braniteljice odvjetnice A. B. kojoj je "zbog neaktivnosti – neslaganja s konceptom obrane" otkazao punomoć. Također, dovodi se u pitanje i angažiranost branitelja postavljenog po službenoj dužnosti, odvjetnika S. K.

 

5.3. Nasuprot tome, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je izabrana braniteljica A. B. uredno sudjelovala u postupku podnoseći pravna sredstva (žalbe na rješenja o produljenju istražnog zatvora, odgovor na optužnicu), na raspravama se aktivno uključivala u ispitivanje svjedoka te je predlagala dokaze od kojih je, međutim, osuđenik naknadno odustao (antropometrijsko – forenzičko vještačenje osobe snimljene video nadzorom O. b. u Ulici ...). Isto tako, branitelj po službenoj dužnosti, odvjetnik S. K., također je podnosio pravne lijekove protiv rješenja  o produljenju istražnog zatvora te žalbu protiv prvostupanjske presude, a aktivno je sudjelovao na raspravama predlažući dokaze. Iz zapisnika s rasprave pred prvostupanjskim sudom nisu vidljive bilo kakve primjedbe na rad branitelja niti je osuđenik tražio postavljanje drugog branitelja. Zbog toga, intimno nezadovoljstvo osuđenika s koncepcijom obrane nema uporišta u stanje spisa niti se temeljem toga može zaključivati da bi osuđeniku bilo uskraćeno pravo na djelotvornu obranu.

 

5.4. Nadalje, u zahtjevu se paušalno tvrdi da je predsjednica prvostupanjskog vijeća propustila vjerno unositi u zapisnik ono što se događalo na raspravi. Međutim, nikakve primjedbe na sadržaj zapisnika nisu stavljene niti se radi o takvoj postupovnoj povredi koja bi, u cjelini gledano, dovela do teže povrede osuđenikovih prava.

 

5.5. Isto tako, podnositelj zahtjeva tvrdi da su sudovi odbili sve njegove dokazne prijedloge što, međutim, nije točno. Prvostupanjski je sud prihvatio prijedlog obrane da se kao svjedok ispita Z. Đ., za kojeg osuđenik tvrdi da je pravi počinitelj kaznenih djela. Međutim, usprkos potrage svjedok nije pronađen na poznatoj adresi, a i sam osuđenik u zahtjevu tvrdi da "Z. Đ. manipulira sustavom i živi pod lažnim imenom u Srbiji". Stoga, prihvaćeno ispitivanje tog svjedoka u postupku nije bilo moguće iz objektivnih razloga njegove nedostupnosti, čime nisu povrijeđena prava obrane na dokazivanje.

 

5.6. Ostali dokazni prijedlozi obrane odbijeni su uz opširno i argumentirano obrazloženje prvostupanjskog suda i to, kako na raspravi od 8. travnja 2020., tako i iznošenjem razloga u obrazloženju presude. S druge strane, tvrdnja zahtjeva da je u postupku trebalo pribaviti snimke nadzornih kamera koje štite prostor oko poslovnice J. d.d. R. u Z., tijekom rasprave pred prvostupanjskim sudom nije niti predloženo, a o neosnovanosti tog prijedloga već se izjasnio drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude. Budući da sudovi nisu dužni prihvatiti sve dokazne prijedloge stranaka, već samo one koje ocijene važnima, a odluka o odbijanju pojedinih dokaza savjesno je obrazložena, to se ne može tvrditi da bi takvim postupanjem sudova bilo povrijeđeno kakvo zakonom, Ustavom ili Konvencijom zaštićeno pravo obrane.

 

5.7. Stoga, dakle, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku donošenja pravomoćne presude nije došlo do povrede prava obrane niti je postupak, u cjelini gledano, bio nepravičan.

 

6. Svi ostali navodi zahtjeva kojima osuđenik ponovno iznosi svoju obranu navodeći da je on "žrtva interesnih frakcija službenika MUP-a i privilegiranog zatvorenika Z. Đ. koji je u dosluhu s tim policijskim frakcijama", ne mogu biti predmetom ocjene povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Naime, ovi navodi svode se na pobijanje pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja te se time prelaze granice zakonom dopuštenih osnova zbog kojih se ovaj izvanredni pravni lijek po zakonu može podnijeti. Toga je u određenoj mjeri svjestan i sam podnositelj zahtjeva kada navodi "znam da sam izašao iz žalbenih okvira....".

 

7. S obzirom da je zahtjev osuđenika dijelom neosnovan, a dijelom podnesen iz nedopuštenih razloga, trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 21. listopada 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu