Poslovni broj: Gž-1613/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1613/2021-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku T. Z., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Z. i p. d.o.o. iz O., protiv tuženika S. J. iz H., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Povrv-132/21-5 od 8. srpnja 2021., dana 21. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Povrv-132/21-5 od 8. srpnja 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke u odluci o glavnoj stvari.

 

II. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća žalba tužitelja te se pobijana presuda:

- potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu točke II. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., poslovni broj Ovrv-5345/2018 od 5. prosinca 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 995,39 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2018. pa do isplate, u dijelu u kojem je naloženo isplatiti nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,50 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i u dijelu u kojem je naloženo isplatiti predvidivi trošak u iznosu od 1.037,50 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u pobijanom odbijajućem dijelu točke II. izreke koja se odnosi na isplatu iznosa od 225,00 kuna s pripadajućim kamatama na način da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., poslovni broj Ovrv-5345/2018 od 5. prosinca 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 225,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15. rujna 2018. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

III. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu točke I. te u točci III. pobijane presude i u tom dijelu sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod poslovnim brojem Povrv-132/21-5 od 8. srpnja 2021. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., poslovni broj Ovrv-5345/2018 od 5. prosinca 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 307,51 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče kako je to pobliže naznačeno pod točkom I. izreke, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 5. prosinca 2018. pa do isplate. Točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., poslovni broj Ovrv-5345/2018 od 5. prosinca 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.220,39 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. rujna 2018. pa do isplate i u dijelu u kojem je naloženo isplatiti nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,50 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu u kojem je naloženo isplatiti predvidivi trošak u iznosu od 1.037,50 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom jer se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija. Ujedno je naloženo tuženiku platiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 725,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate.

 

2. Protiv prvostupanjske presude, točke II. izreke žali se tužitelj pobijajući istu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje u tekstu: ZPP-a), predlažući da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati kao osnovan.

 

3. Protiv prvostupanjske presude, dosuđujućeg dijela točke I. i III. izreke žali se tuženik pobijajući istu ne navodeći određeno žalbeni razlog iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a, te ne predlažući određen način odlučivanja ovog suda.

 

4. Na žalbe nije odgovoreno.

 

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.527,90 kuna na ime mjesečne naknade temeljem sklopljenog ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa od 2. studenog 2017. i naknade za prijevremeni raskid ugovora.

 

8. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

9. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15; dalje u tekstu: ZOO-a) je propisano da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje.

 

10. Prvostupanjski sud je djelomično održao na snazi platni nalog, nakon što je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je predmet spora ispunjenje obveze tuženika po osnovi neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge u razdoblju od travnja do rujna 2018. godine, te isplate naknade za prijevremeni raskid ugovorne obveze;

- da su dana 20. studenog 2017. stranke zasnovale pretplatnički odnosa s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca ostvarivši tako pogodnost kupnje mobilnog telefonskog uređaja marke ''Alcatel POP 4 PLUS crni + zlatni cover'' po promotivnoj cijeni od 369,00 kuna na 24 mjesečne rate, kao i 24 mjesečni popust na mjesečnu pretplatničku naknadu;

- da je prigodom preuzimanja kupljenog mobilnog uređaja, tuženik na ime uređaja platio iznos od 9,00 kuna, a preostali dužni iznos od 360,00 kuna obvezao se platiti u ratama tijekom 24 mjeseca od po 15,00 kuna;

- da je ugovorni odnos raskinut po tužitelju dana 13. srpnja 2018. zbog neplaćanja računa od strane tuženika;

- da tuženik tijekom postupka nije dostavio nikakve dokaze kojim bi osporio potraživanje tužitelja, odnosno da mu računi nisu uspostavljeni u skladu s ugovorenim uvjetima;

- da tuženik ničim nije doveo u pitanje vjerodostojnost dokumentacije tužitelja, stoga je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom utuženog potraživanja za mjesec ožujak, travanj, svibnja, lipanj, srpanj 2018.

 

11. Na temelju citiranih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatu traženog iznosa od 1.220,39 kuna sa zakonskom kamatom neosnovanim, kao i u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupak u iznosu od 87,50 kuna te predvidivi trošak u iznosu od 1.037,50 kuna, radi čega je u tom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., poslovni broj Ovrv-5345/2018 od 5. prosinca 2018. U navedenom dijelu prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, smatrajući da odredbe članka 14. 2. Općih uvjeta ne predstavljaju valjanu pravnu osnovu za potraživanje naknade za prijevremeni raskid ugovora jer se radi o nepoštenim odredbama.

 

12. Pri tome, prvostupanjski sud se pozvao na odredbe članka 368. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO).

 

13. U preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 307,51 kunu prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, ocjenjujući da je u tom dijelu zahtjev tužitelja osnovan s obzirom da je utvrdio da tuženik nedvojbeno nije podmirio dugovanje prema tužitelju u navedenom novčanom iznosu, temeljem računa za telekomunikacijske usluge, za razdoblje od travnja do rujna 2019.

 

14. Neosnovano u žalbi tužitelj osporava zakonitost pobijanog dijela prvostupanjske presude ukazujući na pogrešno primijenjeno materijalno pravo u dijelu koji se odnosi na naknadu štete za prijevremeni raskid ugovora.

 

15. Odredbama članka 14.2. Općih uvjeta poslovanja tužitelja propisane su pravne posljedice prijevremenog raskida. U slučaju da krajnji korisnik jednostrano raskine Ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja Ugovora (što uključuje i raskid Ugovora u slučaju prijenosa broja), Krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za Krajnjeg korisnika (članak 14.1.).

 

15.1. Odredbom članka 14. 2. propisano je da, ukoliko je ugovor tijekom obveznog trajanja raskinut od strane Vipneta krivnjom Krajnjeg korisnika, Krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora.

 

15.2. Da bi neka odredba u potrošačkim ugovorima bila nepoštena (koji ugovor je i ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika) potrebno je da se kumulativno ispune pretpostavke iz odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15, dalje:ZZP-a). Dakle, odredba treba biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo (koja pretpostavka je u konkretnom predmetu ispunjena) te istom suprotno načelu savjesnosti i poštenja, treba biti uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pravna posljedica takve nepoštene odredbe je njena ništetnost.

 

16. Sukladno odredbi članka 49. stavak 1., u svezi članka 50. istog Zakona, koji reguliraju nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima, stavkom 1. propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.) Sukladno odredbi stavka 3. ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima, dok je stavkom 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

 

17. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog postupka pravilno utvrdio kako sporne odredbe članka 14. Općih uvjeta predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe u smislu citiranih zakonskih odredba, jer kao odredba unaprijed formuliranog ugovora trgovca, odnosno tužitelja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

18. Stoga ovaj sud, s obzirom na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kojima je u sporovima male vrijednosti vezan, a iz kojih ne bi proizlazilo kako se o odredbi članka 14. Općih uvjeta tužitelja pojedinačno pregovarala kao i da istom nije uzrokovana neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, zaključuje kako je citirana odredba nepoštena, samim time i ništetna.

 

19. Također, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 41. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17 dalje ZEK-a), već se, obzirom se radi o potrošačkom ugovoru, primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača kao lex specialis.

 

20. Sukladno Zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-409/16 od 14. listopada 2016. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanog dana 14. listopada 2016. u Zagrebu, a koji zaključci su objavljeni na web stranicama Vrhovnog suda, u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi članka 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača.

 

21. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na naplatu iznosa na ime otplate uređaja na rate u iznosu od 225,00 kuna. Naime, sklopljenim ugovorom na 24 mjeseca tuženik je kupio uređaj po promotivnoj cijeni od 369,00 kuna na 24 mjesečne rate, te je prigodom preuzimanja uređaja platio iznos od 9,00 kuna, a preostali dužni iznos od 360,00 kuna obvezao se platiti u ratama tijekom 24 mjeseca po 15,00 kuna. Kako je nakon raskida ugovorne obveze spomenuti uređaj ostao u vlasništvu tuženika, ne može se smatrati da bi tuženik bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tužitelja, radi čega je odlučujući o dijelu ovog zahtjeva prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja.

 

22. Što se tiče žalbe tuženika, ista nije osnovana u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je održao platni nalog na snazi u dijelu radi isplate iznosa od 307,51 kuna koji se odnosi na neispunjenu obvezu od strane tuženika prema tužitelju u utuženom razdoblju, kada je između stranaka bio na snazi sklopljeni ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa i u kojem razdoblju je tužitelj isporučio usluge tuženiku.

 

23. S obzirom na citirana činjenična utvrđenja, čiju pravilnost i potpunost ovaj sud nije ovlašten provjeravati, budući se radi o sporu male vrijednosti, valjalo je odbiti žalbu tuženika u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari, kao i žalbu tužitelja u dijelu koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid Ugovora u iznosu od 995,39 kuna, te u navedenom dijelu prvostupanjsku presudu potvrditi, obzirom da u navedenom dijelu nisu osnovani žalbeni razlozi stanka kao ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a.

 

24. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja, a pravilnom primjenom materijalnog prava, pobijanu presudu valjalo je preinačiti u dijelu kojim je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznos od 225,00 kuna te u tom dijelu platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave održati na snazi, temeljem odredbe članka 373. točke 3 ZPP-a.

 

25. Sukladno odredbama 166. stavka 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 365. ZPP-a, preinačena je i odluka o troškovima postupka.

 

26. Tužitelj je u predmetnom postupku s istaknutim zahtjevom uspio samo djelomično i to u dijelu radi isplate iznosa od ukupno 532,51 kuna. Imajući u vidu visinu tužbenog zahtjeva koji je bio predmet ovog postupka, osnove na temelju kojih su pojedini novčani iznosi bili zatraženi, postignuti uspjeh tužitelja, a s tim u svezi i uspjeh tuženika u dijelu u kojem je platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen, kao i sve nastale troškove, ovaj sud cijeni da su stranke u predmetnom postupku uspjele podjednako.

 

27. Stoga je temeljem odredaba članka 154. stavka 4. ZPP-a, djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom I. i III. pobijane presude valjalo preinačiti, i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

U Splitu, 21. listopada 2021.