Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Zk-572/2021-2

 

 

 

Republika Hrvatska

 

 

Županijski sud u Varaždinu

 

 

Stalna služba u Koprivnici

 

 

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

 

 

Poslovni broj: Zk-572/2021-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja T. J., OIB: , iz R. S., zastupanog po punomoćniku O. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženice H. d.d., OIB: , iz Z., radi izdavanja brisovnog očitovanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-81/20-15 od 11. lipnja 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2021.,

 

presudio je

 

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-81/20-15 od 11. lipnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženoj H. d.d., Z., OIB , da tužitelju T. J. iz R. S., OIB , izda brisovno očitovanje kojim se dozvoljava brisanje uknjiženog tereta – hipoteke na temelju Sporazuma br. o zasnivanju založnog prava na nekretninama od 08. ožujka 2010. godine, Punomoći od 26. siječnja 2009., broj OV-675/09 i Izjave o istovjetnosti od 17. ožujka 2010., broj OV-3116/10 za iznos od 2.800.000,00 kn i ostalih uvjeta iz Sporazuma, upisanog u korist tužene banke pod poslovnim brojem Z-4259/10, sve to na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Pula, i to: 2. ETAŽA 2. Etaža 72/242 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 1063 (E-2) k.o. L., zkč. br.: 180/10 Kuća, dvorište ukupne površine 325 čm, s kojim je povezano pravo vlasništva na poseban dio oznake „E2“ – stan u podrumu i na prvom katu zgrade koji se sastoji od prostorije u podrumu i to spremišta 4,65 m2, te prostorija na prvom katu zgrade i to hodnika 6,27 m2, kupaonice 5,80 m2, kuhinje 6,00 m2, blagovaonice i dnevnog boravka 25,26 m2, spavaće sobe 6,95 m2, spavaće sobe 11,39 m2 i lođe 5,43 m2, koji je stan sveukupne površine 71,75 m2, te u planu posebnih dijelova zgrade obojan crvenom bojom, i to u roku 15 dana, jer će u suprotnom predmetno brisovno očitovanje zamijeniti ova presuda.

Nalaže se tuženoj H. d.d., Z., OIB , da tužitelju T. J. iz R. S., OIB podmiri parnični trošak ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do konačne isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška u cijelosti."

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 15. lipnja 2021. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženici da mu naknadi troškove postupka i troškove žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu podnijela je tuženica 24. lipnja 2021. u kojem osporava navode žalbe tužitelja u cijelosti te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Tužitelj je tužbom tražio kao vlasnik nekretnine koja je upisana u zemljišnoj knjizi kao 2. etaža 72/242 dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. 1063 (E-2) k.o. L., kčbr. 180/10 kuća, dvorište ukupne površine 325 čm s kojom je povezano pravo vlasništva na poseban dio oznake „E2“ – stan u podrumu i na prvom katu zgrade ukupne površine 71,75 m2, da se naloži tuženici izdavanje brisovnog očitovanja kojim se dozvoljava brisanje uknjiženog tereta – hipoteke koja je upisana pod brojem Z-4259/10. Svoj zahtjev temelji na rješenju Županijskog suda u Puli broj Gž-1175/2014 od 19. prosinca 2014. kojim rješenjem je odbijen prijedlog tuženice kao ovrhovoditeljice za određivanje ovrhe u predmetu broj Ovr-30/2014 u kojem postupku je radi naplate novčane tražbine tuženice kao ovrhovoditeljice temeljem upisanog založnog prava određena ovrha na nekretnini tužitelja kao ovršenika. Mišljenje je tužitelja da je navedena odluka Županijskog suda u Puli res iudicata u odnosu na Sporazum broj temeljem kojeg je upisano založno pravo jer da je tom odlukom navedeni Sporazum izgubio svoju djelotvornost, a tuženica mogućnost da se naplati ovrhom na zalogu.

 

5.1. U odgovoru na tužbu tuženica je istakla prigovor promašene aktivne legitimacije jer da upisom hipoteke u korist tuženice nisu povrijeđena nikakva prava tužitelja jer u vrijeme upisa hipoteke tužitelj nije bio vlasnik nekretnine. Ističe se prigovor zastare jer da tužitelj nakon nekoliko godina od postanka vlasnikom nekretnine presudom traži nešto na traženje čega nije ovlašten. Osporeno je i shvaćanje tužitelja da je odlukom Županijskog suda u Puli broj Gž-1175/2014, Sporazum na temelju kojeg je uknjiženo založno pravo izgubilo svoju djelotvornost jer da nema neistinite ili nevaljane uknjižbe temeljem navedenog Sporazuma. Pored toga da pravo založnog vjerovnika koji ima upisan zalog ne zastarijeva.

 

5.2. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da je tužitelj vlasnik 2. etaže 72/242 dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. 1063 (E-2) k.o. L. s kojim je povezano pravo vlasništva posebnog dijela oznake „E2“ stana površine 72,75 m2 i da su na teret nekretnine u vlasništvu tužitelja u trenutku podnošenja tužbe bila upisana dva založna prava i to založno pravo pod brojem Z-4807/07 i pod brojem Z-4295/10 za korist tuženice.

 

5.3. Odbijen je prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja i prigovor zastare jer je tužitelj vlasnik stana (zaloga) koji je opterećen založnim pravom pa je stoga ovlašten tražiti izdavanje brisovnog očitovanja, a zastara nije nastupila jer pravo tužitelja proizlazi iz stvarnog prava, a ne iz obveznopravnog odnosa.

 

5.4. Prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZV) kojim je propisano da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Odredbom čl. 299. st. 1. ZV-a i čl. 300. istog Zakona da je propisano da se založno pravo ne može odvojiti od zaloga koji opterećuje, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog stekao ga je opterećenoga založnim pravom, a zalog se opterećuje založnim pravom u korist svagdašnjeg vjerovnika određene tražbine čije se namirenje time osigurava. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je odredbama čl. 343.-353. ZV-a propisan način prestanka založnog prava te da založno pravo može prestati propašću zaloga, odreknućem, istekom roka ili ispunjenjem raskidnog uvjeta, kad prestane cijela njime osigurana tražbina, brisanjem iz zemljišnih knjiga ili prestankom založnog vjerovnika.

 

5.5. U konkretnom postupku da je utvrđeno da je zalog nekretnina tužitelja, da založni vjerovnik, ovdje tuženica, postoji, da založno pravo nije brisano iz zemljišnih knjiga niti je ukinuto odlukom zemljišnoknjižnog suda te da se tuženica kao založni vjerovnik nije odrekla založnog prava. Tužitelj da niti ne tvrdi da je tražbina tuženice prestala isplatom ili na bilo koji drugi način.

 

5.6. U odnosu na odluku Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1175/2014 kojom je odbijen prijedlog ovrhovoditelja, ovdje tuženice, za određivanje ovrhe temeljem Sporazuma broj , mišljenje je prvostupanjskog suda da navedena činjenica nije od utjecaja na postojanje založnog prava tuženice s obzirom da su ZV-om propisani načini prestanka založnog prava, a u konkretnom slučaju založno pravo nije prestalo niti na jedan od propisanih načina.

 

5.7. O naknadi parničnog troška odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

6. U svojoj žalbi tužitelj navodi kako istu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka pri čemu ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud.

 

6.1. Zbog toga je ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a po službenoj dužnosti ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje se pazi po službenoj dužnosti.

 

6.2. Sadržajno žalba se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava pa tužitelj ponavlja svoje tvrdnje da je odluka Županijskog suda u Puli-Pola kojom je preinačeno rješenje o ovrsi broj Ovr-30/14 na način da je odbijen prijedlog za ovrhu temelj za brisanje upisanog založnog prava. Ovo zato što je na taj način Sporazum broj kao ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha i upisano založno pravo izgubila svoju svrhu i djelotvornost, pa i u slučaju kada bi tuženica kao ovrhovoditeljica ponovo na temelju iste ovršne isprave tražila ovrhu na nekretnini tužitelja i u slučaju kada bi njezina tražbina bila naplaćena u takvom ovršnom postupku, da bi takvo rješenje o ovrsi bilo pravomoćno preinačeno, kao što je bilo i u ranijem ovršnom postupku, i tužitelj kao ovršenik bi ostvario pravo na protuovrhu.

 

6.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je u konkretnoj situaciji pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci. Prestanak založnog prava određen je zakonskim odredbama ZV-a, te založno pravo može prestati na samo jedan od zakonom propisanih načina.

 

6.4. Založno pravo koje je upisano pod brojem Z-4259/10 upisano je na temelju Sporazuma broj o zasnivanju založnog prava od 8. ožujka 2010., u vrijeme kada tužitelj nije bio upisani vlasnik predmetne nekretnine koja je opterećena zalogom, a zalog je upisan radi osiguranja potraživanja tužitelja prema C. d.o.o. Z. temeljem ugovora o kratkoročnom kreditu broj u iznosu od 2.800.000,00 kn.

 

6.5. Tuženica u čiju korist je zasnovano založno pravo nije izgubila pravo naplatiti svoje potraživanje iz nekretnine osigurane zalogom bez obzira što se promijenio vlasnik zaloga, odnosno nekretnine.

 

6.6. Iz odluke Županijskog suda u Puli broj Gž-1175/14 od 19. prosinca 2014. proizlazi da je tuženica kao ovrhovoditeljica podnijela prijedlog za ovrhu protiv pet ovršenika, među kojima je i T. J., te da je svoj prijedlog utemeljila na, između ostalog, Sporazumu broj kao ovršnoj ispravi. Navedenom odlukom prihvaćena je žalba ovršenika (između ostalog i tužitelja) te je preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola broj Ovr-30/14-2 od 8. siječnja 2014. na način da je odbijen prijedlog ovrhovoditeljice za određivanje ovrhe od 30. prosinca 2013. i ukinute su provedene radnje. U obrazloženju drugostupanjske odluke se navodi da iz čl. 7.1. i 7.2. Sporazuma broj , a kojeg je ovrhovoditeljica označila kao ovršnu ispravu u prijedlogu, proizlazi da je ovrhovoditeljica kao banka ovlaštena utvrditi visinu i dospjelost tražbine koja proizlazi iz ugovora i dan kad ta tražbina dospijeva utvrditi u izjavi danoj na zapisnik pred javnim bilježnikom. Kako je prijedlog za ovrhu utemeljen na Sporazumu broj i na temelju izvadaka iz poslovnih knjiga kojima se dokazuje postojanje visine i dospijeće obveze iz Sporazuma kao ovršne isprave, a to je protivno navedenim odredbama Sporazuma, odbijen je prijedlog tuženice kao ovrhovoditeljice za određivanje ovrhe.

 

6.7. Na taj način nije Sporazum broj izgubio na svojoj djelotvornosti niti je izgubio svojstvo ovršne isprave, a niti navedena odluka ima za posljedicu brisanje založnog prava koje je upisano temeljem tog Sporazuma, kako to pogrešno tumači tužitelj. Odlukom na koju se tužitelj poziva nije rečeno da je Sporazum broj nevaljan ili ništetan, već da visina i dospijeće tražbine za koju je određena ovrha nije utvrđena u skladu sa ovršnom ispravom. To isto tako ne znači da tuženica kao ovrhovoditeljica neće moći na temelju iste ovršne isprave ponovo pokrenuti ovršni postupak, ako visinu i dospijeće svoje tražbine dokaže na način kako je to predviđeno ovršnom ispravom.

 

6.8. Kako je prvostupanjski sud i po ocjeni ovog suda, pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga koji su naprijed navedeni, to je žalba tužitelja odbijena te je prvostupanjska presuda potvrđena primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

6.9. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška.

 

Koprivnica, 21. listopada 2021.

 

 

 

Predsjednik vijeća

 

 

 

 

 

Miloš Lojen v. r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu