- 1 -              Poslovni broj: I Kž-315/2021-4

Poslovni broj: I Kž-315/2021-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća, te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas,  zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. R., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 15. lipnja 2021., br. K-2/21., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I Prihvaća se žalba optuženog N. R., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

 

1. Županijski sud u Šibeniku, presudom od 15. lipnja 2021. broj K-2/21., proglasio je krivim optuženog N. R. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva iz članka 110. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude, te je na temelju članka 110. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina.

 

1.1. Temeljem članka 54. KZ/11. optuženiku N. R. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. svibnja 2020., kada je uhićen po djelatnicima PU Šibensko-kninske, pa nadalje.

 

1.2. Temeljem članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženi N. R. je oslobođen  obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja, te isti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

 

2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da ''Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži ovu žalbu i postupi u smislu žalbenih navoda''.

 

3. Žalbu je podnio optuženi N. R. po branitelju odvjetniku T. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da ''Vrhovni sud RH prihvati žalbu okrivljenika te zbog ostvarenih žalbenih razloga ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje sa jasnim uputama o potrebitim dodatnim utvrđenjima i razjašnjenjima svih odlučnih okolnosti ovog događaja, kako je to opisano ovom žalbom''.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je osnovana dok je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, za sada, bespredmetna.

 

6. Suprotno žalbenim navodima optuženika, u pobijanoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na način da su nejasni razlozi o odlučnim činjenicama i da postoji ''znatno proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja iskaza danih u postupku''. Sud prvog stupnja je, glede odlučnih činjenica, označio svoje razloge na kojima zasniva izreku presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi njegov zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo, a potom je iznio razloge na osnovu kojih je izveo upravo takav zaključak.

 

6.1. Nadalje, optuženik neosnovano žalbom upire da mu je povrijeđeno ''pravo obrane iz članka 467. stavak 3. ZKP'' jer je sud odbio dokazne prijedloge obrane kao odugovlačeće. Točno je da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog optuženika da se ponovno ispita svjedokinja A. P. uz obrazloženje da je svjedokinja ispitana na raspravi održanoj 8. ožujka 2021. u nazočnosti stranaka kao i dokazni prijedlog da se ''provede kontrolno psihijatrijsko vještačenja'' s obrazloženjem da je tijekom postupka pročitan nalaz i mišljenje  dr. I. Ć. te da je provedeno vještačenje po vještaku dr. A. B. koji vještak je i neposredno ispitan na raspravi. Prije svega treba napomenuti da, sukladno članku 418. stavka 1. ZKP/08., dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje što ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, već je jednako tako ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima propisanim u članku 421. stavku 1. ZKP/08. i za to odbijanje dati valjano obrazloženje. Da bi se uopće teoretski moglo govoriti o povredi prava obrane na raspravi ostvarenoj odbijanjem dokaznih prijedloga obrane, potrebno je da baš svi dokazni prijedlozi obrane budu odbijeni, a to konkretno nije slučaj jer se radi o prijedlogu da se ponovno provedu dokazi koju su već provedeni u prisutnosti stranaka, dakle, neposredno u kontradiktornom postupku, te je prvostupanjski sud  naveo razlog i osnovu iz koje su navedeni dokazni prijedlozi odbijeni za što je dano i obrazloženje. Prema tome, u pobijanoj presudi nije ostvaren nijedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upire optuženik, a ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Nije u pravu optuženik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona pri čemu ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju jer da je jedini mogući zaključak kako je optuženik postupao u nužnoj obrani štiteći svoj život. Međutim, to što smatra da njegovim radnjama nisu ostvarena sva obilježja kaznenog djela, za koje je proglašen krivim, i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov, nego se radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona.

 

8. Međutim, u pravu je optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno.

 

8.1. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje nespornim da je između oštećenika i optuženika došlo do fizičkog sukoba i to na temelju iskaza optuženika, iz rezultata provedenog sudsko-medicinskog vještačenja i nalaza biološkog vještačenja. Međutim, u odnosu na odlučnu činjenicu, odnosno tko je započeo napad, ne prihvaća iskaz optuženika da je oštećenik njega prvi napao udarivši ga metalnom šipkom po glavi, a zatim i nožem nalazeći da je već sam broj i težina povreda koje su utvrđene na strani oštećenika upućuju na zaključak da on nije mogao imati ulogu napadača kako to opisuje optuženik. Međutim, istovremeno sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka iz kojeg proizlazi da je optuženik zadobio razderotinu glave tjemena po sredini, a koja ozljeda je nastala udarcem nekim tupotvrdim predmetom o tjemeni dio glave silom slabog do srednje jakog intenziteta, što bi mogla biti i metalna šipka, pri čemu prvostupanjski sud takav zaključak nalazi potvrđenim i analizom tragova krvi s metalne šipke kojom je utvrđen miješani DNA profil i optuženika i oštećenog. Osim toga, iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještačenja proizlazi da je „optuženik zadobio i oguljotine vanjske strane lijevog ramena i vanjske strane podlaktice te, ukoliko se radilo o linearnim oguljotinama tzv. ogrebotinama, tada dolazi u obzir nož kao sredstvo nanošenja i to nekakvom silom slabijeg intenziteta, a ukoliko se radilo o plohastim oguljotinama onda bi bila riječ o sredstvu veće površine dok u odnosu na oguljotine vanjske strane lijeve podlaktice optuženika se utvrđuje da, ukoliko bi se radilo o tzv. ogrebotinama i ukoliko bi nastale nožem, da bi se tada radilo o obrambenim ozljedama“.  Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da iz Zapisnika o biološkom vještačenju izuzetih tragova na mjestu događaja Službe bioloških i kontaktnih vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“ od 28. kolovoza 2020. proizlazi da je analizom tragova krvi sa metalne šipke, popluna i plahte, utvrđen miješani DNA profil oštećenika i optuženika, dok je analizom tragova krvi s vatenih štapića i krpe utvrđen isti DNA profil oštećenika, a analizom tragova krvi sa papirnatih maramica je utvrđen DNA profil optuženika. Međutim, iako je optuženik zadobio ranu razderotine glave tjemeno po sredini, oguljotine vanjske strane lijevog ramena, te oguljotine vanjske strane lijeve podlaktice uz utvrđenu prisutnost krvi optuženika na poplunu, plahti i papirnatim maramicama, prvostupanjski sud zbog brojnosti ozljeda oštećenika zaključuje da je iskaz optuženika, kada navodi da ga je oštećenik napao, neuvjerljiv i neživotan te očito dan u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti.

 

8.2. Stoga, u pravu je optuženik da je prvostupanjski sud propustio utvrditi sve relevantne činjenice vezane uz sukob, a što je pretpostavka pravilnog zaključka o postojanju bitnih, subjektivnih i objektivnih, obilježja bića kaznenog djela ubojstva iz čl. 110. KZ/11. S tim u svezi, u pravu je kada tvrdi da je propušteno utvrditi je li bilo mogućnosti za primjenu instituta nužne obrane, odnosno prekoračenja nužne obrane.

 

8.3. Naime, stavljanje u razmjer ozljeda optuženika i oštećenika relevantno je pri ocjeni je li optuženik eventualno postupao u nužnoj obrani ili je prekoračio granice nužne obrane ali brojnost ozljeda oštećenika nema utjecaj na zaključak tko je prvi započeo napad, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Žalbene tvrdnje optuženika o postojanju nužne obrane odnosno prekoračenja granica nužne obrane, za sada se ne mogu isključiti, ali na temelju činjeničnog stanja kako je ono utvrđeno pobijanom presudom ni prihvatiti jer pojedinosti događaja o ponašanju oštećenika i optuženika nisu utvrđene pobijanom presudom sa potrebnom preciznošću. Naime, iako prvostupanjski sud, na temelju provedenih vještačenja, zaključuje da su i optuženik i oštećenik imali šipku u rukama, pri čemu nije isključena ni mogućnost da je i oštećenik imao u jednom trenutku i nož, ostalo je neutvrđeno ne samo tko je započeo napad nego i koliko je taj napad trajao i kad je i zbog čega prestao, a na što ukazuje brojnost, intenzitet i težina ozljeda kako oštećenika tako i optuženika, a koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio. Stoga, radi utvrđenja tih odlučnih činjenica potrebno je brojnost ozljeda oštećenika, cijeneći činjenicu da opis početka napada od strane optuženika nije isključen ostalim dokazima, niti postoje svjedoci koji bi imali neposrednih saznanja o događaju,  sagledati u dinamici događaja kako ju opisuje optuženik, a  ukoliko prvostupanjski sud smatra da je optuženik bio taj koji je započeo napad,  tada je potrebno u obrazloženju navesti čime to potkrjepljuje i utvrditi u kojem trenutku je oštećenik, usprkos  brojnosti i težini zadobivenih ozljeda, zadao utvrđene ozljede optuženiku. Međutim, već sada se može zaključiti da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio dio iskaza optuženika kao neuvjerljiv te očito dan u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti kojim opravdava svoje postupanje činjenicom da se cijeli vrijeme ''samo branio tako da mu je cijela ruka bila krvava a noge izbodene'', što je u suprotnosti s provedenim vještačenjem iz kojeg proizlazi da je optuženik kritične zgode zadobio ranu razderotinu glave tjemena po sredini te oguljotine vanjske strane lijevog ramena i podlaktice. Međutim, prvostupanjski će sud s posebnom pažnjom utvrditi u kojem trenutku je došlo do uboda nožem u leđa oštećenika od koje zadobivene ubodne rane leđa je i preminuo, povezano s dijelom iskaza optuženik da je njega oštećenik prvi udario šipkom po glavi i ozljedama koje je zadobio te konačno jesu li ozljede optuženika i eventualan napad oštećenika u razmjeru s ozljedama koje je zadobio oštećenik nakon kojih zadobivenih ozljeda je zadobio i ubod nožem u leđa.

 

8.4. Zato je činjenično stanje ostalo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno, pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, na temelju odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08., uslijed čega je žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna.

 

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti i ocijeniti sve ranije izvedene dokaze, a nakon toga će, vodeći računa o argumentaciji ove drugostupanjske odluke, donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti, u smislu odredbe članka 459. ZKP/08.

 

Zagreb, 20. listopada 2021.