- 1 -              Poslovni broj: I Kž-uv-181/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-181/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. K., zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 28. rujna 2021., broj Ik I-152/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika D. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, odbijen je prijedlog zatvorenika D. K. za uvjetni otpust sa izvršavanja kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. i članka 179.a KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom da se "uzme u obzir njegova žalba i razmotri njegov predmet uz pozitivno rješenje".

3. Sukladno članku 51. stavku 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21. – dalje u tekstu: ZIKZ), koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust imajući u vidu da su protiv zatvorenika u tijeku dva kaznena postupka, da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora zbog počinjenih kaznenih djela nasilja u obitelji i prijetnje na štetu svojih roditelja sa kojima živi u obiteljskoj kuću u koju bi se trebao vratiti u slučaju uvjetnog otpuštanja te njegovih osobina ličnosti utvrđenih provedenim psihijatrijskim vještačenjem i utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenog djela, ocjenjujući da je, imajući u vidu ove utvrđene negativne okolnosti za postizanje svrhe kažnjavanja potrebno da zatvorenik, za sada, nastavi s izdržavanjem kazne zatvora na koju je osuđen.

6. Zatvorenik u žalbi ističe da smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka psihijatra iz drugog predmeta. Nadalje, smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir pozitivno mišljenje o njegovom psihičkom stanju koje je dao psihijatar s kojim je razgovarao prilikom tretmana i dijagnostike zatvora, kao i da nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene sve olakotne okolnosti čime je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

7. Protivno navodima žalbe zatvorenika, zakonito je i pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust ocijenivši da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora, na koju je zatvorenik D. K. osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

8. Ovo osobito kada se ima u vidu odredba članka 41. KZ/11. koja kao svrhu kažnjavanja propisuje, ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže, ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Uzimajući, stoga, vrstu počinjenih kaznenih djela zbog kojih je pravomoćno osuđen, da su ista počinjena prema roditeljima, da je zatvorenik višestruko osuđivana osoba te da ima dva kaznena postupka u tijeku, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve navedene okolnosti pretežu nad pozitivnim okolnostima urednog tijeka izdržavanja kazne zatvora, radne angažiranosti te da nije bio stegovno tretiran. Stoga, ispravno zaključuje prvostupanjski sud, a protivno žalbenim navodima zatvorenika, da kod zatvorenika još uvijek nije u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja te je radi njezina ostvarenja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

9. Pogrešno žalbom upire zatvorenik da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka time što je prvostupanjski sud odluku temeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka psihijatra iz drugog predmeta. Naime, prvostupanjski sud je zakonito izvršio uvid u spis Županijskog suda u Zadru, broj Ik-I-18/21., čiji je sastavni dio predmetno vještačenje, a što predstavlja samo jednu od okolnosti na kojoj je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku.

10. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer razgovori sa psihijatrom tijekom dijagnostičkih postupaka zatvora izvan tretmana provođenja sigurnosne mjere tijekom izdržavanja kazne zatvora (koja zatvoreniku nije izrečena u ovom postupku), predstavljaju samo jedan od parametara zakonske procedure prilikom određivanja i procjenjivanja zatvorenika koji stupa na izdržavanje kazne zatvora te nisu od utjecaja na odluku o uvjetnom otpustu, pa time činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno. Isto tako nije u pravu zatvorenik da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve pozitivne okolnosti kod zatvorenika tijekom izdržavanja, a to stoga što je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve navedene pozitivne okolnosti što je i naveo u svojoj odluci, ali je smatrao da iste ne pretežu na okolnostima da su protiv zatvorenika u tijeku dva kaznena postupka, da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora zbog počinjenih kaznenih djela nasilja u obitelji i prijetnje na štetu svojih roditelja sa kojima živi u obiteljskoj kući u koju bi se trebao vratiti u slučaju uvjetnog otpuštanja te njegovih osobina ličnosti utvrđenih provedenim psihijatrijskim vještačenjem i utvrđenu opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a što uz činjenicu da je osuđenik prethodno višestruko osuđivana osoba, prihvaća i drugostupanjski sud.

11. Iako zatvorenik kao zakonski osnov pobijanja rješenja navodi i povredu kaznenog zakona, koju sadržajno ne obrazlaže, to je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., ispitao pobijano rješenje te nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

12. Stoga je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, potpuno i ispravno utvrdio činjenično stanje o čemu je dao jasne i dostatne razloge, koje prihvaća i drugostupanjski sud te ispravno zaključio da pozitivne okolnosti, međutim, za sada, nisu dostatne za pozitivnu odluku o uvjetnom otpustu zatvorenika D. K.

13. Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. listopada 2021.