- 1 -              Rev 2983/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2983/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. M. OIB … iz S. B., koju zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika C. o. d.d. OIB … iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-162/2018-2 od 9. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-246/2013-90 od 12. prosinca 2017., u sjednici održanoj 20. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice glede odluke o glavnoj stvari kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tužiteljice glede odluke o troškovima postupka kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade izgubljene zarade mjesečne neto iznose počam od srpnja 2017. pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti (točka I. izreke presude). Odbijen je dio zahtjeva za isplatom bruto iznosa od 544.871,72 kn u mjesečnim iznosima iskazanim u točki II. izreke presude. Odlučeno je o troškovima postupka (točka I. izreke rješenja).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja. Odlučeno je i o troškovima žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Istodobno je podnijela i reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijane presude i prihvati u cijelosti zahtjev tužiteljice, odnosno da iste ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Pobija i odluku o troškovima postupka. Traži trošak za sastav revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari, dok je glede odluke o troškovima postupka nedopuštena.

 

6. Prije svega revidentici valja ukazati da s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude suda drugoga stupnja ima pravo na redovnu reviziju pa je njezina revizija tako i razmatrana.

 

7. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuje da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi 12. rujna 1997. te da je zadobila teške tjelesne ozljede uslijed kojih se nakon završetka školovanja nije mogla zaposliti na radnom mjestu kuharice za koje se školovala. Utvrđuje i da kod tužiteljice ne preostaje preostala radna sposobnost. Utvrđuje da je tužiteljica doprinijela nastanku štete u opsegu od 30% te da po osnovi rente za izgubljenu zaradu već primila isplate. Slijedom toga zaključuju da tužiteljici pripada pravo na rentu na ime izgubljene zarade u neto iznosu temeljem čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05).

 

9. Tužiteljica u reviziji prvenstveno ističe počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka. Međutim ne navodi o kojoj bi se bitnoj povredi radilo, a isto se ne može isčitati niti iz sadržaja revizije. Stoga takav revizijski razlog u smislu čl. 392.a st. 1. ZPP-a nije mogao biti cijenjen.

 

10. Osnovni i jedini revizijski navod odnosi se na tvrdnju tužiteljice o tome da joj je rentu valjalo dosuditi u bruto iznosu pri čemu se poziva na odredbu čl. 189. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05 - dalje: ZOO/91). Prije svega valja naznačiti da je s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja trebalo primijeniti upravo ZOO/91, a ne ZOO/05. Međutim, s obzirom na istu pravnu regulaciju ovoga instituta ovakva primjena prava ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

11. Nije dvojbeno da tužiteljica na temelju odredbe čl. 195. st. 2. ZOO-a/91 ima pravo na naknadu štete u obliku novčane rente za izgubljenu zaradu. Isto tako je nesporno da tužiteljica nikada nije bila u radnom odnosu te da se njena tražbina ne odnosi na tražbinu iz radnog odnosa. Dakle, tražbina tužiteljice upravljena je na naknadu one štete, odnosno onog iznosa koji bi primala kao plaću da se mogla zaposliti. Ono što bi ona stvarno primala jest mjesečni iznos neto plaće, pa se šteta u svojoj pravnoj suštini ogleda upravo u gubitku takvog iznosa. Stoga je time i poštivano načelo potpune naknade iz čl. 189. ZOO-a/91. Pritom valja i naglasiti da tužiteljica nikada nije niti bila u radnom odnosu pa njezina pravna situacija nije izvirala iz istoga što dodatno upućuju na pravilnost pravnih shvaćanja iz nižestupanjskih presuda. Eventualna (ne)uplata u mirovinske i zdravstvene fondove ne predstavlja štetu u njezinom izvornom i suštinskom obliku, pa revidentica nije u pravu kada smatra da bi joj pripadalo pravo na bruto iznos štete. U tom smislu valja ukazati i na odluku ovoga suda poslovni broj Rev-x-394/2012-2 od 19. veljače 2014. kojom je odbijena revizija protiv presuda u kojima je naknada štete po osnovi izgubljene zarade suđena u neto iznosu. Isto tako revidentici valja odgovoriti da se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3078/14 od 6. lipnja 2017. odnosi na razliku plaće, odnosno na naknadu iz radnog odnosa na što se odnosi i presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-302/13 od 4. studenoga 2015. Dakle, te se odluke ne odnose na istu činjeničnu i pravnu situaciju kao u ovom slučaju.

 

12. Stoga je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.

 

13. U odnosu na dio revizije koji se odnosi na troškove postupka tužiteljici valja ukazati da rješenje o troškovima postupka prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a nije rješenje kojim se pravomoćno završava postupak (u odnosu na odluku o troškovima postupka pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-19/15-15 od 16. studenoga 2015), pa se i u tom dijelu revizija ukazuje nedopuštena radi čega ju je valjalo odbaciti.

 

Zagreb, 20. listopada 2021.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.