- 1 -              I Kž 237/2019-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 237/2019-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavcima 3. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 105/04. - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 27. prosinca 2018. broj K-51/08-76, u sjednici održanoj 20. listopada 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog I. B. i braniteljice optuženika, odvjetnice M. M. M.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi I. B. je, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.), oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti - zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavcima 3. i 1. KZ/97. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Optuženi I. B. podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika po braniteljici, odvjetnici M. M. M., predloživši da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Također je zatražena obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog I. B. i njegove braniteljice, odvjetnice M. M. M., a, u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.-19.), u odsutnosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, koji je o sjednici uredno obaviješten.

 

6. Žalba je osnovana.

 

7. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski sud je pobijanom presudom optuženog I. B., na temelju članka 453. točke 3.  ZKP/08., oslobodio optužbe za kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavcima 3. i 1. KZ/97. smatrajući da nije dokazano postojanje bitnog obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela, a taj je da je on u inkriminirano vrijeme bio odgovorna osoba u pravnoj osobi. Ovo stoga što, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, optuženik u dijelu inkriminiranog razdoblja, točnije od otvaranja stečajnog postupka nad društvom V. U. d.o.o. 4. veljače 2004. (kojim trenutkom su prava tijela dužnika pravne osobe prestala i prešla na stečajnog upravitelja, dok je optuženik prestao biti odgovorna osoba u društvu V. U. d.o.o., a u društvu V. U. d.o.o. u stečaju to nije niti mogao postati) do 1. kolovoza 2004. ni nije bio zaposlenik društva V. U. d.o.o. u stečaju niti je imao bilo kakvu punomoć od stečajnog upravitelja za obavljanje bilo kakvih poslova u društvu, a kada je primljen u radni odnos u društvu V. U. d.o.o. u stečaju, i to s 1. kolovozom 2004., njegova uloga nije odgovarala pojmu odgovorne osobe u pravnoj osobi jer nije imao nikakvu vodeću ulogu, kao ni samostalnost u radu i odlučivanju.

 

8. Točno je da optuženik u inkriminirano vrijeme doista nije imao svojstvo odgovorne osobe u društvu V. U. d.o.o. u stečaju (koju činjenicu ne osporava ni državni odvjetnik), a to je bitno obilježje djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. KZ/97., koje je optuženiku prema pravnoj oznaci iz optužnice državnog odvjetnika stavljeno na teret. Međutim, državni odvjetnik je u pravu kada u žalbi ukazuje na to da prvostupanjski sud uopće nije obrazložio bi li postupanje optuženika kako je ono činjenično opisano u optužnici državnog odvjetnika predstavljalo neko drugo kazneno djelo, osim onog inkriminiranog mu iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavcima 3. i 1. KZ/97.

 

9. Budući da je na opisani način u pobijanoj presudi ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama, žalbu državnog odvjetnika trebalo je prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

10. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08.-19., utvrdio i postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

11. Naime, prvostupanjski je sud u dokaznom postupku na raspravi 20. prosinca 2018. uz suglasnost stranaka, između ostaloga, pročitao zapisnik o ispitivanju svjedokinje V. B. od 9. svibnja 2007. (listovi 713 do 715 spisa). Ta je svjedokinja, budući da je optuženikova sestra (optuženikova srodnica drugog stupnja u pobočnoj lozi) prema odredbi članka 285. stavka 1. točke 2. ZKP/08., s obzirom na blisko srodstvo s optuženikom, oslobođena dužnosti svjedočenja. Ova je svjedokinja u prethodnom postupku koji se vodio prema odredbama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.; dalje: ZKP/97.) bila upozorena na blagodat nesvjedočenja u skladu s odredbom članka 234. ZKP/97. te je tu blagodat i otklonila. Međutim, postupak u kojem je donesena pobijana presuda vođen je primjenom odredaba ZKP/08., dakle, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 145/13.; dalje: V. Novela ZKP/08.), koji je stupio na snagu 15. prosinca 2013., a ta izmjena zakona je u odnosu na tzv. privilegirane svjedoke iz članka 285. stavka 1. točke 2. ZKP/08. značajna, kako u pogledu opsega upozorenja tim svjedocima (članak 285. stavak 3. ZKP/08.), tako i u pogledu mogućnosti zakonitog korištenja takvog iskaza njegovim čitanjem (članak 300. stavak 1. točka 3. ZKP/08.). Da bi, naime, zapisnik s iskazom svjedoka iz članka 285. stavka 1. točaka 1. do 3. ZKP/08. mogao biti pročitan na raspravi, potrebno je da je prilikom ispitivanja takav svjedok bio upozoren u smislu članka 285. stavka 3. ZKP/08., a to znači da, osim upozorenja na blagodat da ne mora iskazivati, on mora biti upozoren i na to da će se njegov iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, pri čemu je takvo upozorenje kao i odgovor svjedoka nužno unijeti i u zapisnik o raspravi. Nadalje, odredbom članka 300. stavka 1. točke 3. ZKP/08. propisano je da se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenje iz članka 285. stavka 3. tog Zakona nije ubilježeno u zapisnik, iz čega proizlazi da ni nije bilo uvjeta za njegovo čitanje u smislu članka 431. stavka 1. točke 4. ZKP/08. te da je takav zapisnik nezakonit dokaz u smislu članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08. na kojem se, sukladno stavku 1. istog članka, ne može temeljiti sudska odluka.

 

12. S obzirom na to da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u bitnome iznio sadržaj iskaza navedene svjedokinje, iz čega proizlazi da je i na tom dokazu utemeljio pobijanu presudu, počinio je bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. na koju, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-19., drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Iz tog je razloga pobijanu presudu valjalo ukinuti i u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti.

 

13. Pritom treba napomenuti da okolnost da je ispitivanje navedene svjedokinje bilo obavljeno sukladno tada važećem postupovnom Zakonu, dakle, prije stupanja na snagu V. Novele ZKP/08., kada se ima na umu nova odredba članka 431. stavka 1. točke 4. ZKP/08. (prema kojoj se zapisnik o iskazu svjedoka može prema odluci vijeća pročitati odnosno reproducirati samo ako se osoba koja je prethodno upozorena da nije dužna svjedočiti - članak 285. stavak 1. točke 1. do 3. ZKP/08. - odrekla tog prava i iskazivala na dokaznom ročištu ili raspravi, a kasnije u tijeku postupka je odlučila uskratiti svoj iskaz), koja s ranije navedenom odredbom stavka 3. članka 285. ZKP/08. predstavlja sustavnu cjelinu, ne omogućava procjenu valjanosti te radnje prema tada važećem postupovnom propisu (ZKP/97.) i korištenje tog zapisnika prema noveliranom ZKP/08. jer bi se takvom kombinacijom zakona stvorio novi, nepostojeći postupovni propis (kako je to obrazloženo i u odlukama ovoga suda primjerice broj I Kž-811/2013.-4, I Kž-219/2014.-4, I Kž-302/2014.-4 i I Kž-207/2017.-4).

 

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, prije svega, otkloniti bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje mu je ukazano od strane ovoga suda. Ponovno će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove budu li ih stranke predlagale te ocijeni li sam da su oni potrebni za potpuno i pravilno utvrđivanje svih odlučnih činjenica, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će i valjano obrazložiti. Pri tome će prvostupanjski sud imati na umu da, sukladno odredbi članka 449. stavka 2. ZKP/08., nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret.

 

15. Slijedom svega iznesenoga, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-19., riješeno je kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 20. listopada 2021.